Poslovni broj: Usž-2290/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Filaković, odvjetnik u Osijeku, Vukovarska 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Zagreb, Alexandera von Humboldta 4a, OIB: 18683136487, radi povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 Us I-853/2023-7 od 13. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 Us I-853/2023-7 od 13. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda poništava se rješenje tuženika, klasa: UP/II-114-02/23-01/4, urbroj: 513-02-8988-23-3 od 4. svibnja 2023. u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena zbog izricanja kazne prestanka državne službe, a u preostalom dijelu se tuženikovo rješenje potvrđuje (točke I. i II. izreke). U točkama III. i IV. izreke te presude se poništava rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, klasa: UP/I-114-04/22-01/53, ubroj: 513-02-8989-23-19 od 20. veljače 2023. u dijelu točke I. izreke koja glasi: "te mu se temeljem članka 110. stavka 2. točke c) Zakona o državnim službenicima izriče kazna prestanak državne službe", kao i u dijelu točke II. izreke koji glasi: "stoga je ovaj Sud službeniku KE sukladno članku 150. stavak 5. Zakona o državnim službenicima izrekao kaznu prestanka državne službe". U preostalom dijelu se potvrđuje rješenje od 20. veljače 2023. U točki V. izreke te presude se nalaže tuženiku da u roku od 60 dana nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (dvijetisućepetstoeura).

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

Dalje u žalbi tuženik navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku. Pobliže obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je pobijana presuda nezakonita. Tuženik u žalbi navodi da se prema odredbama članka 110. stavak 5. Zakona o državnim službenicima, državnom službeniku obvezno izriče kazna prestanka državne službe iz stavka 1. točke c) tog članka, ako bude proglašen odgovornim za tešku povredu službene dužnosti koja ima obilježje korupcije koja je u predmetnom slučaju deklaratornog karaktera, a utvrđeno je da je tužitelj počinio tešku povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točka 4. Zakona o državnim službenicima opisana kao "zlouporaba ovlasti ili prekoračenje ovlasti u službi" i da djelo ima obilježja korupcije. Stoga tuženik smatra da je u konkretnom slučaju izricanje kazne prestanka državne službe sukladno mjerodavnim zakonskim odredbama, bez obzira što je tužitelju prestala državna služba s druge osnove nakon pokretanja disciplinskog postupka. Tuženik u žalbi zaključuje da prvostupanjski sud nije primijenio odredbu članka 110. stavak 5. Zakona o državnim službenicima, zbog čega je pogrešno primijenio materijalno pravo i donio nezakonitu odluku. Tuženik u žalbi dodaje i da je tužitelj djelomično uspio u sporu, a da je primjenom članka 79. stavak 4. ZUS-a sud mogao odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove, tj. da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu. Zbog toga smatra da je i odluka o troškovima spora nezakonita.

Tuženik predlaže da ovaj Sud donese odluku sukladno članku 74. stavak 2. ZUS-a, odnosno da poništi točke I. i III. izreke prvostupanjske presude, odbije tužbeni zahtjev za poništenje rješenja od 4. svibnja 2023. u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena zbog izricanja kazne prestanka državne služe, a i da poništi rješenje od 20. veljače 2023. u dijelu koji se odnosi na izricanje tužitelju kazne prestanka državne službe u točkama I. i II. izreke, koji dio tuženik pobliže navodi u žalbi. Također traži da se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbije. Podredno predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu u cijelosti, odbije tužbeni zahtjev za poništenje tuženikovog rješenja od 4. svibnja 2023. i prvostupanjskog rješenja od 20. veljače 2023., te odbije zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

3. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a ovaj Sud je ocijenio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženje pobijane presude proizlazi da je u predmetnom slučaju protiv tužitelja pokrenut postupak zbog teške povrede službene dužnosti 10. listopada 2020. na temelju zahtjeva Područnog carinskog ureda Osijek, zbog teške povrede službene dužnosti opisane kao "zlouporaba ovlasti ili prekoračenje ovlasti u službi" (članak 99. stavak 1. točka 4. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19., 98/19. i 141/22.)) i iz članka 102. stavka 1. točke 11. Zakona o carinskoj službi ("Narodne novine", 68/13., 30/14., 115/16., 39/19. i 98/19.) opisanu kao "nedolično ponašanje u službi ili van službe", a što ima za posljedicu nanošenje štete ugledu službe. Tužitelj u tužbi ni ne osporava činjenična utvrđenja na kojima se temelji odluka o utvrđenju njegove disciplinske odgovornosti za tešku povredu službene dužnosti opisanu u točki I. izreke prvostupanjskog rješenja, a niti je sud utvrdio postojanje razloga ništavosti u odnosu na utvrđenje da je tužitelj počinio teške povrede službene dužnosti, već tužitelj osporava razloge i zakonsku osnovu za izricanje kazne prestanka državne službe. Tužitelj napominje da mu je državna služba prestala prije donošenja odluke u disciplinskom postupku, po sili zakona, jer mu je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku od 20. siječnja 2023. priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 17. studenog 2022. Navedena činjenica je prvostupanjskom tijelu u vrijeme donošenja odluke bila poznata, jer je tužitelj pisanim putem dostavio primjerak navedenog pravomoćnog rješenja.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelju državna služba prestala 16. studenog 2022., na temelju Sporazuma, klasa: UP/I-112- 02/20-01/2305, urbroj: 513-02-7009/22-22-13 od 24. listopada 2022. između Ministarstva financija, Carinske uprave i tužitelja, radi odlaska u starosnu mirovinu, a na temelju tog Sporazuma je doneseno rješenje o prestanku državne službe na temelju članka 137. stavak 1. Zakona o državnim službenicima.

8. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude osnovano zaključuje da je disciplinski sud u konkretnom slučaju pravilno nastavio voditi postupak i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja donio odluku o odgovornosti tužitelja za tešku povredu službene dužnosti, ali je primjenom odredbe članka 107. a) Zakona o državnim službenicima u takvoj situaciji kao kaznu mogao izreći isključivo zabranu prijema u državnu službu u razdoblju od četiri godine, jer je počinjena teška povreda službene dužnosti koja ima obilježja korupcije. Uz to, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dodaje da kazna prestanka državne služe izrečena prvostupanjskim rješenjem ne bi mogla biti izvršena u smislu odredbe članka 137. stavak 1. točka 8. Zakona o državnim službenicima.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je primjenom članka 58. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točkama I. – IV. izreke pobijane presude, odnosno poništio tuženikovo rješenje i prvostupanjsko rješenje u dijelu koji se odnosi na izricanje kazne prestanka državne službe.

10. Prvostupanjski sud je ocijenio da je tužitelj u cijelosti uspio u upravnom sporu, jer tijekom postupka nije osporavao činjenična utvrđenja na kojima se temelji odluka o njegovoj odgovornosti za opisane teške povrede službene dužnosti, već u bitnom ističe da nije bilo zakonske osnove za nastavak postupka i izricanje kazne prestanka državne službe, jer mu je državna služba već prestala po sili zakona.

Prvostupanjski sud je tužitelju dosudio trošak u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura, za trošak sastava tužbe (iznos od 1.000,00 eura) i za trošak zastupanja na raspravi održanoj 5. ožujka 2024. (iznos od 1.000,00 eura) uz pripadajući iznos PDV- a, sukladno Tbr. 27. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/23.), ocjenjujući nastale troškove u navedenom iznosu opravdanima.

11. Stoga je sud primjenom odredbe članka 79. stavaka 1. i 4. ZUS-a odlučio o troškovima postupka (točka V. izreke presude).

12. Kako je ovaj Sud utvrdio da tuženik žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost pobijane presude, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 27. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović