Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-273/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužiteljice EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Smoljanoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Danku Drakuliću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1685/2020-30 od 29. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1685/2020-30 od 29. studenog 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos preko dosuđenog iznosa od 4.565,66 eura do iznosa od 7.920,90 eura (za iznos od 3.355,23 eura)

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužiteljici, na ime neimovinske i imovinske štete iznos od 59.680,00 kn / 7.920,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8. siječnja 2020. pa do isplate, te joj naknaditi i parnične troškove u iznosu od 1.457,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. studenog 2022. pa do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke), dok je odbijena tužiteljica sa dijelom zahtjeva za isplatu neimovinske i imovinske u iznosu od 1.568,78 eura uvećan za zatezne kamate (točka II. izreke), te je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti (točka III. izreke).

2. Protiv dijela navedene odluke, i to u dijelu pod točkom I. izreke, žali se tuženik, zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu da prvostupanjsku presudu preinači u pobijanom dijelu uz obvezivanje tužitelja na naknadu žalbenog troška tuženiku.

2.2. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete nastale uslijed štetnog događaja od dana 7. studenog 2018., kada je tužiteljica, hodajući po pločniku [adresa], naišla na uljnu mrlju, te poskliznula i pala.

5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u okviru propisanom odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske oduke iz razloga kako slijedi.

6. Među strankama nije sporno da je 7. studenog 2018. došlo do štetnog događaja, da je tuženik pasivno legitimiran, ni da je u mirnom postupku osiguratelj tuženika Croatia osiguranje d.d. isplatio tužiteljici 30.000,00 kn s osnova neimovinske štete, da su tužiteljici štetnim događajem uništene stvari u vrijednosti od 1.500,00 kn, da su tužiteljici za vrijeme liječenja u kući pomoć i njegu pružali ukućani, kao i cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 25,00 kn.

6.1. U ovoj fazi postupka sporna je visina dosuđene pravične novčane naknade.

7. Prvostupanjski sud je tijekom postupka u bitnom utvrdio da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Predraga Pavića Žarka proizlazi kako je tužiteljica dana 07. 11. 2018.g. stradala pri padu u razini, te je zadobila slijedeće ozljede: prijelom lateralnoga kondila lijeve goljenične kosti sa denivelacijom, prijelom fibularnoga maleola lijeve potkoljenice, prijelom dijafize lijeve listne kosti, te da je vidljiv je uzdužni poslije operacijski kožni ožiljak desnoga koljena sa anterolateralne strane duljine 12 cm, širine 0,3 cm, te u predjelu lateralnoga distalnoga dijela lijeve potkoljenice duljine 13 cm, širine 0,2 cm. Također su zaostali opisani posljeoperacijski ožiljci na lijevoj nozi tužiteljice. Liječenje tužiteljice je završeno dana 29. prosinca 2019., kada je obavljen fizijatrijski kontrolni pregled. Navodi kako je tužiteljica pretrpila bolove jačega intenziteta 3 dana, srednje jakoga intenziteta 8 tjedana, slabijega intenziteta 6 mjeseci, te je pretrpjela tzv. primarni strah (u trenutku ozljeđivanja i neposredne životne opasnosti) bio je intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah (radi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) jačega intenziteta trajao je 2 dana, srednje jakoga intenziteta 15 dana, slabijega intenziteta 30 dana, a tzv. kasni strah radi zabrinutosti za daljnji tijek liječenja trajao je 4 mjeseca, te je u navedenom štetnom događaju kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti za 20%, u kojem obimu će trpjeti duševne boli i morati ulagati pojačane napore u svakodnevnome životu, te da je nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega 4 sata dnevno prva 4 tjedna po završetku hospitalizacije, potom 3 sata dnevno tijekom naredna 4 tjedna. Nakon toga, tuđa pomoć je tužiteljici bila potrebna u obimu od 2 sata dnevno naredna 4 mjeseca. Vještak nadalje navodi kako je kod tužiteljice nastupilo naruženje, a obzirom na opisane poslije operacijske ožiljke mišljenja je da se kod tužiteljice radi o naruženosti blažeg stupnja.

7.1. Stoga je prilikom donošenja odluke o visini naknade neimovinske štete nastale uslijed povrede prava osobnosti tužiteljice prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljici za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 40.000,00 kn, zatim uzimajući u obzir intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, sud je utvrdio da joj pripada pravična novčana naknada u iznosu od 9.500,00 kn, potom imajući u vidu trajanje i intenzitet duševnih boli zbog smanjenja opće životne i radne sposobnosti tužiteljice u omjeru od 20%, sud je utvrdio da joj za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 24.000,00 kn, te da je vještačkim nalazom utvrđeno naruženje, pa je sud utvrdio da tužiteljici za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.750,00 kn. Konačno za tuđu pomoć i njegu koju su joj pružali ukućani, kao i cijenu sata tuđe pomoći i njege od 25,00 kn, sud je u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje ZOO) i čl. 223. ZPP-a utvrdio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 10.900,00 kn.

7.2. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljici pripada pravična novčana naknada neimovinske i imovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 88.150,00 kn, no navedeni iznos bilo je potrebno umanjiti za nespornu isplatu od 30.000,00 kn pa bi u konačnici tužiteljici pripadao iznos od 58.180,00 kn, no kako tužiteljica konačnim zahtjevom potražuje za ovu vrstu štete iznos od 70.000,00 kn, to je ista odbijena u preostalom dijelu od 11.820,00 kn, time da je na dosuđujući dio pribrojena još i imovinska šteta za uništenu odjeću od 1.500,00 kn koja je među strankama nesporna kako u osnovi, tako i u visini, pa je tako tužiteljici u konačnici dosuđen iznos od 59.680,00 kn / 7.920,90 EUR , a sve sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate

8. U žalbi tuženik u bitnom navodi da je pravilnom primjenom orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH Su-1331-VI/02, 1372-11/02, uzimajući u obzir životnu dob i činjenicu da je tužiteljica umirovljenica, pravičnu naknadu u konkretnom slučaju trebalo utvrditi u iznosu od 64.400,00 kn, od kojeg iznosa je trebalo odbiti nesporno isplaćenih 30.000,00 kn, pa da je tužiteljici trebalo dosudi iznos od 34.400,00 kn, a istu odbiti sa tužbenim zahtjevom preko navedenog iznosa

9. Odredbom članka 1100. stavka 1. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

10. Ukazati je da je prvostupanjski sud očito nespretno kod primjene odredbi ZOO-a utvrdio zasebno naknadu štete zbog pretrpljenih fizičkih boli, straha te duševnih boli, smanjenja životne aktivnosti i naruženja što međutim nije u duhu citirane zakonske odredbe već utvrđenu naknadu treba ocijeniti u jedinstvenom iznosu zbog ukupnosti povrede prava osobnosti. Intenzitet pretrpljenih boli i straha samo su kvalifikatorne okolnosti koje, među ostalim, treba imati u vidu kod ocjene visine nastale štete jer zajedno sa ostalim okolnostima utječu na ocjenu suda o povredi prava osobnosti i visini pravične novčane naknade zbog te povrede vodeći pritom računa o tome da naknada treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu daje se oštećeniku kao subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja i što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža. Međutim u konkretnom slučaju, upravo uvažavajući sve navedeno, kao i dob tužiteljice te težinu povrede, prema mišljenju ovog žalbenog suda, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je tužiteljici dosudio naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 58.180,00 kn kuna, koji iznos je u skladu i sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV- 47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. kojim su novčani iznosi naznačeni u Orjentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH od 29. studenoga 2002. povećani za 50%

11. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Split, 27. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica