Poslovni broj: Usž-2286/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Gržić, odvjetnik u Tus i Gržić odvjetničkom društvu d.o.o., Zagreb, Ulica baruna Trenka 5, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi teške povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3896/2022-13 od 12. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3896/2022-13 od 12. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: NK-UP/II-114-04/22-02/131, urbroj:

511-01-158-22-5 od 24. studenog 2022. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 24. studenog 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 19. rujna 2022., kojim je tužitelj proglašen odgovornim za težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 9. Zakona o policiji ("Narodne novine", 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.) opisanu kao "neovlašteno ili nenamjensko korištenje sredstava Ministarstva", a na temelju članka 110. stavka 2. točke 1. Zakona o policiji je tužitelju izrečena disciplinska kazna – novčana kazna u visini od 10% od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od tri mjeseca (točka I. izreke). Tim rješenjem je utvrđeno da tužitelj nije odgovoran za težu povredu službene dužnosti koja mu se stavlja na teret, opisanu u točki II. izreke.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, pri čemu iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je pobijana presuda donesena na temelju pogrešne primjene mjerodavnog prava, a ukazuje i na povredu pravila sudskog postupka, osobito na propust suda da valjano i argumentirano iznese razloge na kojima je utemeljio odluku, tj. na temelju kojih činjenica i dokaza je utvrdio njegovu disciplinsku odgovornost. Tužitelj smatra da je sud opet samo šturo ponovio utvrđenja disciplinskih tijela, a time je počinio povredu članka 60. stavka 4. ZUS-a. Tužitelj dodaje da se u postupanju rukovodio isključivo službenim razlozima, odnosno prikupljao dokaze da se UČ potencijalno bavio nedozvoljenom preprodajom lovačkom oružja i ilegalnom distribucijom fiktivnih lovačkih dozvola. Posebno ističe da su u predmetnom slučaju grubo povrijeđena njegova procesna prava, jer mu je uskraćeno pravo na obranu, a načelo "jednakosti oružja" je potpuno zanemareno.

Dalje u žalbi tužitelj ukazuje i na druge razloge zbog kojih smatra da su postupanje disciplinskih tijela i suda protivni sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP), odnosno stajalištima koja su iznesena u konkretno navedenim odlukama.

Dalje u žalbi tužitelj u bitnom navodi razloge zbog kojih smatra da disciplinska tijela, a i sud ignoriraju i relativiziraju okolnosti koje smatra od značaja za donošenje pravilne odluke o njegovoj disciplinskoj odgovornosti, tj. ne uvažavaju okolnosti koje u cijelosti opravdavaju njegovo djelovanje. Tužitelj smatra da su pogrešni razlozi i način na koji je utvrđeno da su njegovi motivi privatne, a ne službene prirode, a prije svega jer se radi o proizvoljnoj procjeni koja je u proturječju s materijalnom dokumentacijom spisa predmeta. Dodaje da su disciplinska tijela, a i sud donijela konfuzne i neobrazložene zaključke, bez uvažavanja ključnih okolnosti predmetnog slučaja. Zaključno, tužitelj navodi da nije postupao rukovodeći se osobnim razlozima, već je njegovo djelovanje bilo potpuno u skladu sa propisanom procedurom i smjernicama, odnosno uputama Policijske uprave sisačko-moslavačke koje su naknadno policijskim službenicima dostavljene i u pisanoj formi. Stoga, tužitelj smatra da je u konkretnom slučaju postupao u okviru svojih policijskih ovlasti i pristupio predmetu i prikupljanju relevantnih dokaza na propisani način. Dodaje da sud u predmetnom slučaju nije uzeo u obzir mjerodavne odredbe Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine", 76/09., 92/14. i 70/19.) koje pobliže uređuju djelovanje policijskih službenika, a iz kojih jasno proizlazi da je tužitelj djelovao isključivo vođen službenim motivima i u skladu sa zakonskim odredbama i propisanim procedurama. Tužitelj također daje osvrt i na primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, napominjući da je u svom djelovanju, kao policijski službenik bio ne samo ovlašten, već i dužan izvršiti opisanu provjeru, ukoliko po njegovoj procjeni postoji neka sumnja da osoba posjeduje ilegalno oružje ili ima neovlašteni pristup oružju, ili da bi s time u vezi mogla počiniti ili je počinila neko kazneno djelo. Konačno, tužitelj navodi da je sud propustio kritički i kvalitativno analizirati odlučne činjenice, jer je odbio prijedlog tužitelja da se pribave podaci od nadležnih tijela MUP-a i USKOK, a vezano na okolnosti izdavanja fiktivnih lovačkih dozvola i ilegalne distribucije lovačkog oružja, a što bi bez sumnje promijenilo cjelokupni kontekst postupka i potvrdilo tužiteljeve tvrdnje. Dodaje da su upravo rezultati njegovog kriminalističkog istraživanja doveli do kaznenog progona okrivljenika UČ, zbog čega se utvrđivanje njegove disciplinske odgovornosti u vezi tog istraživanja ukazuje besmislenim. Tužitelj posebno napominje da sud nije s dovoljno pažnje razmotrio njegove disciplinske prijedloge, a niti obrazložio razloge zbog kojih te prijedloge odbija, a time su povrijeđena temeljna načela upravnog postupka, načelo utvrđivanja materijalne istine i načelo zakonitosti. Posebno tužitelj u žalbi napominje da su UČ i IČ, potpisnik prijedloga za pokretanje disciplinskog postupka protiv tužitelja, obuhvaćeni akcijama USKOK-a, upravo zbog sumnje na ilegalno izdavanje fiktivnih lovačkih dozvola i ilegalnu distribuciju lovačkog oružja, tj. zbog zlouporabe položaja i ovlasti. Tužitelj smatra da je potpisnik prijedloga IČ disciplinski postupak protiv tužitelja pokrenuo isključivo s namjerom da kontaminira rad tužitelja i da ga obeshrabri u daljnjem istraživanju. Dodaje da je zbog sumnje da je počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti, IČ uhićen u studenom 2023., a prethodno tome je poduzeo niz radnji da bi prikrio predmetno kazneno djelo. Tužitelj u bitnom zaključuje da se opisanim postupanjem nadležnih tijela šalje poruka svim policijskim službenicima, a osobito onima koji obavljaju kriminalistička istraživanja da zbog savjesnog rada u službi i rada na otkrivanju kaznenih djela mogu biti kompromitirani i kažnjeni. Sljedno navedenom, tužitelj smatra da nema osnove da ga se tereti za subjektivno djelovanje i korištenje IS MUP-a u privatne svrhe, jer su saznanja do kojih je došao operativno obrađena u predmetima u kojima su optuženici upravo UČ i IČ.

Tužitelj predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu, otkloni navedeni nedostatke i presudom riješi o meritumu ove stvari na način da usvoji tužbeni zahtjev i tužitelju dosudi traženi iznos troškova postupka.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi razloge zbog kojih smatra da je pobijana presuda pravilna i zakonita, jer je donesena u pravilno provedenom postupku, na temelju pravilno utvrđenih činjenica i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, a njezino obrazloženje sadrži valjane, jasne i argumentirane razloge.Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti ostaje kod razloga već iznesenih u osporenom rješenju, kao i razloga iznesenih tijekom upravnog spora. Predlaže da ovaj Sud žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost osporene presude i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kao i činjenice koje je sam utvrdio (članak 33. stavak 2. ZUS-a).

8. Prije svega, valja reći da prema ocjeni ovog Suda nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka, jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a. Bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora ne primjeni ili nepravilno primjeni odredbe ZUS-a, a to utječe na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 66. stavak 2. ZUS-a), dok u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije postupao na način koji bi utjecao na donošenje zakonite odluke.

9. Naime, prvostupanjski sud je odbio u sporu provesti predložene dokaze uz obrazloženje da je odluku o zakonitosti osporenog rješenja mogao donijeti na temelju provedenih dokaza, tj. na temelju činjenica već utvrđenih iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i spisu predmeta upravnog spora. Sud je u konkretnom slučaju ocijenio da, s obzirom da su u disciplinskom postupku već provedeni svi relevantni dokazi, na temelju kojih se može utvrditi pravo stanje stvari, provođenje daljnjeg dokaznog postupka po prijedlogu tužitelja nije potrebno. Za iznesena stajališta i zaključke na kojima je utemeljio pobijanu presudu je sud dao valjano, dostatno i razložno obrazloženje, tj. izjasnio se o o svim prijedlozima i prigovorima tužitelja na način koji udovoljava pravilima propisanima u članku 60. stavku 4. ZUS-a.

10. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je iz sadržaja komunikacije tužitelja i UČ bilo osnove za zaključak da je tužitelj opisane provjere vršio iz osobnih, a ne službenih razloga. Sukladno tome, pravilno zaključuju disciplinska tijela da je tužitelj u slučaju sumnje da se UČ bavi nedopuštenom trgovinom oružja imao pravo vršiti provjere, ali u tajnosti, a ne koristiti saznanja do kojih je došao uvidom u IS MUP-a u raspravama na društvenim mrežama. Tim više, iz sadržaja predmetne komunikacije proizlazi da je tužitelj svoje tvrdnje dokazivao u raspravi na društvenim mrežama, iako je sukladno mjerodavnim propisima koji se odnose na službene podatke u IS MUP-a, uvid u te podatke dopušten samo ukoliko za to postoji opravdani službeni razlog. To navodi i tuženik u osporenom rješenju, pozivajući se na odredbe Pravilnika o tajnosti službenih podataka MUP-a ("Narodne novine", 107/12.) i odredbe Zakona o tajnosti podataka ("Narodne novine", 79/07. i 86/12.).

Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjskog i tuženikovog rješenja, koja je prihvatio i prvostupanjski sud, proizlazi da je tužitelju omogućeno sudjelovati u disciplinskom postupku i ostvarivati sva propisana procesna prava. Naime, odluka o disciplinskoj odgovornosti tužitelja donesena je nakon postupka provedenog u skladu sa odredbama Zakona o policiji, tj. nakon provedene usmene rasprave u skladu sa člankom 107. stavkom 1. Zakona o policiji. Tom prilikom je tužitelj imao mogućnost očitovati se o dokazima, predlagati dokaze i iznijeti očitovanje o predloženim i izvedenim dokazima, dok su iskazi tužitelja i saslušanog svjedoka s dostatnom pažnjom ocijenjeni, prethodno donošenju odluke o disciplinskoj odgovornosti tužitelja.

11. Dakle, ocjenjujući postupanje disciplinskih tijela, ovaj Sud prihvaća zaključke i stajališta prvostupanjskog suda da je postupak pravilno proveden i da je tužitelju bilo omogućeno sudjelovati u postupku te ostvariti sva propisana procesna prava. Sud je odbio saslušati predloženog svjedoka UČ, ocijenivši da njegov iskaz je li tužitelj navedene provjere vršio iz osobnih, a ne službenih razloga, uvažavajući već utvrđene činjenice, ne bi bio relevantan za ocjenu bitnih pitanja.

Dakle, s obzirom da je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da je tužitelj provjeru podataka o GČ u službenim evidencijama vršio i saznanja koristio za raspravu na društvenim mrežama s imenovanim, što znači iz osobnih, a ne službenih razloga, osnovani su zaključci disciplinskih tijela da niti naknadno pokrenuti postupci protiv UČ, odnosno HČ, koji je podnio prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka protiv tužitelja, nisu odlučni za drugačiji ishod postupka i ocjenu o disciplinskoj odgovornosti tužitelja.

12. Kako rješenja disciplinskih tijela sadrže valjano obrazloženje i dostatne razloge na kojima je utemeljena odluka o disciplinskoj odgovornosti tužitelja, prvostupanjski sud se u pobijanoj presudi očitovao samo o ključnim navodima tužitelja, ne ponavljajući pri tome doslovno razloge koje su već navela javnopravna tijela. Takvim postupanjem suda, prema ocjeni ovog Suda, nije dovedeno u pitanje ostvarenje ustavnog prava na pošteno suđenje, na koje tužitelj ukazuje u žalbi. Tužitelj je u konkretnom slučaju upoznat s razlozima na kojima je utemeljena odluka u mjeri koja odgovara okolnostima ovog slučaja, tj. u dostatnoj mjeri da bi se moglo ispitati njezina zakonitost. Dakle, opseg obrazloženja pobijane presude i relevantnost iznesenih razloga otklanjaju svaku sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke.

13. Slijedom navedenog, ovaj Sud nije našao osnovanim žalbeni prigovor tužitelja da je u konkretnom sporu izostalo obrazloženje odluke koja jamči učinkovito ostvarivanje njegovih procesnih prava. Naime, opseg obrazloženja sudske odluke uvijek ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja (mjerilo dostatnosti). Uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, ovaj Sud ocjenjuje da obrazloženje pobijane presude u svakom smislu odgovara obvezama prvostupanjskog suda koje proizlaze iz članka 60. stavka 4. ZUS-a, ali i zahtjevima ustavnog prava na pošteno suđenje, dok je postupak proveden na način koji nije doveo do povrede prava na "jednakost oružja" kao njegovog sastavnog elementa.

14. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je izbor kazne u konkretnom slučaju izvršen u okviru zakonom dane ovlasti. Uvažavajući prirodu predmetne povrede službene dužnosti i sve druge odlučne okolnosti, olakotne i otegotne, sud je ocijenio da izrečena novčana kazna u visini od 10% od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od tri mjeseca, nije protivna svrsi radi koje je ta ovlast dana.

15. Stoga je, ovaj Sud ocijenivši da žalbeni razlozima tužitelj nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 27. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović