Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Pr-156/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužitelja VŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, Bužanova 6D, protiv tužene Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika u zamjeni tužitelja, RŠ, odvjetničkog vježbenika, te zamjenice ODO u Karlovcu, IŠ, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane OIB 66486182714, da tužitelju VŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 774,46 EUR sa zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznos od:

- na iznos od 0,25 EUR od 15.05.2019. godine

- na iznos od 0,25 EUR od 15.06.2019. godine

- na iznos od 0,25 EUR od 15.07.2019. godine

- na iznos od 0,26 EUR od 15.08.2019. godine

- na iznos od 0,26 EUR od 15.09.2019. godine

- na iznos od 0,26 EUR od 15.10.2019. godine

- na iznos od 0,26 EUR od 15.11.2019. godine

- na iznos od 0,26 EUR od 15.12.2019. godine

- na iznos od 0,26 EUR od 15.01.2020. godine

- na iznos od 0,25 EUR od 15.02.2020. godine

- na iznos od 0,25 EUR od 15.03.2020. godine

- na iznos od 0,25 EUR od 15.04.2020. godine

- na iznos od 0,25 EUR od 15.05.2020. godine

- na iznos od 0,25 EUR od 15.06.2020. godine

- na iznos od 0,25 EUR od 15.07.2020. godine

- na iznos od 0,27 EUR od 15.08.2020. godine

- na iznos od 23,53 EUR od 15.09.2020. godine

- na iznos od 26,53 EUR od 15.10.2020. godine

- na iznos od 26,53 EUR od 15.11.2020. godine

- na iznos od 26,53 EUR od 15.12.2020. godine

- na iznos od 26,53 EUR od 15.01.2021. godine

- na iznos od 26,68 EUR od 15.02.2021. godine

- na iznos od 26,68 EUR od 15.03.2021. godine

- na iznos od 26,68 EUR od 15.04.2021. godine

- na iznos od 26,68 EUR od 15.05.2021. godine

- na iznos od 26,68 EUR od 15.06.2021. godine

- na iznos od 26,68 EUR od 15.07.2021. godine

- na iznos od 27,34 EUR od 15.08.2021. godine

- na iznos od 27,34 EUR od 15.09.2021. godine

- na iznos od 27,34 EUR od 15.10.2021. godine

- na iznos od 19,84 EUR od 15.11.2021. godine

- na iznos od 13,67 EUR od 15.12.2021. godine

- na iznos od 13.67 EUR od 15.01.2022. godine

- na iznos od 13,98 EUR od 15.02.2022. godine

- na iznos od 13,98 EUR od 15.03.2022. godine

- na iznos od 13,98 EUR od 15.04.2022. godine

- na iznos od 13,98 EUR od 15.05.2022. godine

- na iznos od 13,98 EUR od 15.06.2022. godine

- na iznos od 13,98 EUR od 15.07.2022. godine

- na iznos od 14,83 EUR od 15.08.2022. godine

- na iznos od 14,83 EUR od 15.09.2022. godine

- na iznos od 14,83 EUR od 15.10.2022. godine

- na iznos od 14,83 EUR od 15.11.2022. godine

- na iznos od 14,83 EUR od 15.12.2022. godine

- na iznos od 14,83 EUR od 15.01.2023. godine

- na iznos od 15,64 EUR od 15.02.2023. godine

- na iznos od 15,64 EUR od 15.03.2023. godine

- na iznos od 15,64 EUR od 15.04.2023. godine

- na iznos od 15,64 EUR od 15.05.2023. godine

- na iznos od 15,64 EUR od 15.06.2023. godine

- na iznos od 15,64 EUR od 15.07.2023. godine

- na iznos od 16,95 EUR od 15.08.2023. godine

- na iznos od 16,95 EUR od 15.09.2023. godine

- na iznos od 16,95 EUR od 15.10.2023. godine

- na iznos od 16,95 EUR od 15.11.2023. godine

- na iznos od 16,95 EUR od 15.12.2023. godine, kao i naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 1.616,92 EUR sa zateznom kamatom od 27. ožujka 2025. do isplate, i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je do umirovljenja dana 1. srpnja 2015. bio djelatnik Ministarstva obrane RH, Kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu. Prije umirovljenja, navodi da je pokrenuo parnični postupak protiv tužene radi isplate dodataka na plaću s osnove prekovremenog rada, rada subotama, nedjeljama, noću i u smjenama koji parnični postupak se vodio pod brojem P-339/15. Međutim, prilikom izračuna mirovinske osnovice tužitelju u zbroj ostvarenih plaća i obračun vrijednosnih bodova, temeljem kojeg se utvrđuje mirovinska osnovica, nisu uvršteni i iznosi dodataka na plaću iz priloženih sudskih presuda pa je mirovinska osnovica i time tako utvrđena mirovina tužitelja bila manja od one koju bi tužitelj ostvario da su mu utuženi dodaci na plaću od strane tuženika pravovremeno obračunati i uplaćeni. Tužitelj smatra da je vidljivo da je tužitelju od umirovljenja od pa do danas isplaćivan manji iznos mirovine od iznosa koji bi mu pripadao da je tužena uredno ispunjavala svoje zakonske obveze.

2. Stoga, tužitelj ustaje tužbom radi naknade štete za utuženo razdoblje od 1. travnja 2019. do 1. prosinca 2023., te konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja, potražuje iznos od 774,46 EUR sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose.

3. Tužena se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ističe da je presudom Općinskog suda u Karlovcu br. P-339/15-27 od 25. listopada 2017. (preinačene odlukom Županijskog suda u Zagrebu br. GžR-293/18-3 od 10. ožujka 2020 .) pod točkom 1. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati razliku naknade plaće u bruto iznosu 2.473,81 kn uz zatezne kamate za razdoblje od 15. siječnja 2012. do 15. svibnja 2014. Presuda je postala pravomoćna 10. ožujka 2020., a ovršna 25. lipnja 2020. Obzirom na datum kada je presuda postala pravomoćna i ovršna, datum kada je tužitelju izvršen obračun poreza, prireza i doprinosa po predmetnoj presudi te isplata iznosa dosuđenog presudom i činjenicu da se predmetnom tužbom potražuje isplata mirovine koja dospijeva mjesečno, tuženik ističe prigovor zastare prava na tražbinu po osnovi naknade štete. Naime, sukladno članku 230. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje u tekstu: ZOO) tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a prema stavku 2. toga članka u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. Sukladno članku 227. stavku 1. ZOO pravo iz kojega proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine, a prema stavku 2. tog članka kad zastari pravo iz kojega proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare. Glede navedene primjene prava dano je i tumačenje u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-110/2007-2 od 12. ožujka 2008. Također sukladno članku 139. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. – dalje u tekstu: ZR) ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Na temelju članka 111. ZR ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Obzirom je drugim zakonom i to ZOO-om drugačije određena zastara u slučaju potraživanja naknade štete, u slučaju naknade štete proizašle iz radnog odnosa primjenjuju se odredbe ZOO-a, a prema članku 230. stavku 1. i 2. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. U konkretnom slučaju tužiteljevo saznanje za štetu poklapa se s isplatom mirovine, odnosno donošenjem presude, time da je znao da je tuženik kao poslodavac obveznik obračuna doprinosa i prema tome pretpostavljeni štetnik. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u [adresa], klasa: 140-02/15-01/03357219737, urbroj: 341-17-05/3-15-14449 od 11. prosinca 2015., tužitelju je određena starosna mirovina u iznosu 3249,40 kn mjesečno počevši od 1. srpnja 2015. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Požegi, klasa: 140- 02/17-01/03357219737, urbroj: 341-17-05/3-17-0008338 od 20. ožujka 2017., tužitelju je određena starosna mirovina u iznosu 3279,40 kn mjesečno počevši od 1. siječnja 2017. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u [adresa], klasa: 140-02/19-01/03357219737, urbroj: 341-17-05/3-19-47 od 8. ožujka 2019., tužitelju je određena starosna mirovina u iznosu 1.746,25 kn mjesečno počevši od 1. siječnja 2019., s obzirom da je tužitelj 1. rujna 2018. zasnovao radni odnos s punim radnim vremenom. Tužitelj je 20. studenoga 2023. podnio zahtjev za obnovu postupka utvrđenja starosne mirovine Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnom uredu u Požegi, na temelju presude Općinskog suda u Karlovcu broj P-339/15-27 od 25. listopada 2017., a u povodu zahtjeva nije donesena odluka. Stoga je neosnovano potraživanje štete za posljednjih pet godina kako to tužitelj potražuje, jer bi obzirom na odredbu članka 230. stavka 1. ZOO-a zastara nastupila nakon tri godine. Upravo je takvo pravno shvaćanje zauzeto Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev- 748/2022-2 od 7. lipnja 2023. Prema članku 134. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.) ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Tužitelj je zahtjev sukladno citiranoj odredbi podnio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje tek 20. studenoga 2023., a o kojem zahtjevu nije donesena odluka. Tuženik u trenutku kada je predmetna presuda postala ovršna, više nije bio tužiteljev poslodavac, jer je tužitelj otišao u mirovinu 1. srpnja 2015., što je vidljivo iz dokumentacije priložene uz tužbu. Prema tome nije niti postojala obveza tuženika da tu presudu dostavi Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, već je to mogao učiniti sam tužitelj i time odmah spriječiti nastanak utužene štete, dakle da mu ne nastane šteta od 2019. godine pa nadalje. On je to učinio tek 20. studenoga 2023., čime je i sam doprinio nastanku štete. Osim toga, tuženik je 26. kolovoza 2020. izvršio obračun poreza i doprinosa na plaću – naknadu plaće za razdoblje od 2012. do 2014. na temelju predmetne sudske presude od 25. listopada 2017. te izvršio isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor tužitelju . O navedenom tuženik je izvijestio tužitelja 2. rujna 2020. Dakle, najkasnije u tom trenutku, tužitelj ima saznanje koliko mu tuženik kao poslodavac nije pravovremeno obračunao i isplatio doprinosa što mu je utjecalo na visinu mirovine pa mu se od toga dana računa zastara prava potraživati naknadu štete od poslodavca. Stoga je do dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 18. travnja 2024., odnosno tužbe 6. kolovoza 2024. svakako protekao zastarni rok od tri godine. Tuženik se protivi prijedlogu tužitelja za donošenje rješenja kojim se tuženiku nalaže da dostavi podatke o visini uplate neto iznosa i pripadajućih poreza, doprinosa i prireza po predmetnim sudskim odlukama, budući da je tužitelj tražbinu po osnovi razlike naknade plaće za godišnji odmor po pravomoćnoj presudi naplatio, odnosno tuženik je 26. kolovoza 2020. izvršio obračun poreza i doprinosa na plaću – naknadu plaće za razdoblje od 2012. do 2014. na temelju predmetne sudske presude od 25. listopada 2017. te izvršio isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor tužitelju, a o navedenom tuženik je izvijestio tužitelja 2. rujna 2020. Stoga je tužitelj u obvezi dokazati na temelju kojih podataka postavlja tužbeni zahtjev. Također, tuženik se protivi prijedlogu tužitelja za donošenje rješenja suda kojim se tuženiku nalaže da dostavi izračun iznosa mjesečne neto razlike mirovine koju je tužitelj primao i iznosa mirovine koji bi tužitelj primao za utuženo razdoblje, budući da izračun mirovine nije u nadležnosti Ministarstva obrane niti ono raspolaže podacima o mirovinama svojih ranijih zaposlenika. Izračun može dati o tome jedino nadležan Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da naslovni sud pozove tužitelja na ispravak i dopunu tužbe i tužbenog zahtjeva tako da precizira tražbinu po visini i tijeku zateznih kamata, a ukoliko tako ne postupi da tužbu odbaci, odnosno utvrdi da je tužba povučena, a ukoliko tužitelj tužbu ispravi i dopuni, da naslovni sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovane i naloži tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka sa zateznom kamatom.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 18. travnja 2024., rješenje HZMO Područni ured u Požegi od 11. prosinca 2015. sa izračunom na listu 9, rješenja HZMO Područnog ureda u Požegi od 20. ožujka 2017. i 8. ožujka 2019., presudu Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P-339/15-27 od 25. listopada 2017. koja je preinačena odlukom Županijskog suda u Zagrebu, Gžr- 293/2018-3 od 10. ožujka 2020. na listu 144-147, dopis HZMO Područni ured u Požegi od 19. travnja 2024., rješenje HZMO Područni ured u Požegi od 21. svibnja 2024. s prilogom na listu 139-141, obračun razlike na listu 150-152, proveo financijsko vještačenje po D&S d.o.o. Karlovac.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nije sporno da se prije podnošenja tužbe, 18. travnja 2024., tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora kojim je tražio isplatu razlike mirovine pa je time tužitelj ispunio procesnu pretpostavku za vođenje ovog postupka koja je propisana odredbom čl.186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23).

7. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Požegi klasa: UP/I 140-02/15-01/03357219737 urbroj: 341-17-05/3-15-14449 od 11. prosinca 2015. tužitelju je priznato pravo na starosnu mirovinu i određena starosna mirovina počevši od 1. srpnja 2015. u svoti od 3.249,40 kn mjesečno.

8. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Požegi klasa: UP/I 140-02/17-01/03357219737 urbroj: 341-17-05/3-17-0008338 od 20. ožujka 2017. utvrđeno je da tužitelju kao korisniku starosne mirovine, jedinstvena svota mirovine na dan 1. siječnja 2017. iznosi 3.279,00 kn mjesečno time da isplata jedinstvene svote mirovine počinje od 1. siječnja 2017.

9. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Požegi klasa: UP/I 140-02/19-01/03357219737 urbroj: 341-17-05/3-19-47 od 8. ožujka 2019. tužitelju se određuje starosna mirovina od 1. siječnja 2019. u svoti od 1.746,25 kn mjesečno. Isplata mirovine pripada od 01.01.2019. i isplaćivat će je Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag. Ovim rješenjem se mijenja rješenje Područnog ureda u Požegi broj 18984 od 10. travnja 2017. uz obračun isplaćenih svota mirovine.

10. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-339/15- 27 od 25. listopada 2017. naloženo je tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju VŠ na ime naknade plaće za godišnji odmor isplati iznos od tadašnjih 2.473,81 kn bruto sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 15.u mjesecu za prethodni mjesec.

11. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Požegi klasa: UP/I 140-02/21-01/03357219737 urbroj: 341-17-05/3-21-8129 od 27. listopada 2021. tužitelju je određena starosna mirovina od 15. listopada 2021. u svoti od 1.803,19 kn mjesečno. Isplata mirovine pripada od 15.10.2021. i određeno da će je Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag. Ovim rješenjem se mijenja rješenje Područnog ureda u Požegi broj 18984 od 31. srpnja 2020. uz obračun isplaćenih svota mirovine

12. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područnog ureda u Požegi klasa: UP/I 140-02/23-01/03357219737 urbroj: 341-17-05/3-23-13246 od 21. svibnja 2024. tužitelju je počevši od 1. siječnja 2024. određena starosna mirovina od 326,70 EUR mjesečno. Postupak za ponovno određivanje starosne mirovine pokrenut je na zahtjev tužitelja koji je ispunio uvjete za ponovno određivanje starosne mirovine na temelju pravomoćne sudske presude.

13. Prema odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/21, 119/2022, u daljnjem tekstu: Zakon o mirovinskom osiguranju) ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku, sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u svezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku, obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

14. Daljnjom odredbom st.2.istog članka određeno je da prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, prema stavku 1. ovoga članka, pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

15. Iz navedenih odredbi proizlazi da tužitelj koji je, nakon donošenja rješenja o priznanju prava na starosnu mirovinu i određivanju isplate mirovine, stekao mogućnost upotrijebiti pravomoćnu presudu ovog suda kojom mu se, zbog dosude naknade za korištenje godišnjeg odmora, uvećava mirovinsku osnovicu, ne može zahtijevati uvećanje ove mirovine od dana kada mu je priznato pravo na mirovinu (1.7.2015.) nego tek od dana kada je postavio zahtjev za obnovu postupka.

16. Obzirom u upravnom postupku tužitelju nije bilo priznato na uvećanu mirovinu od dana 1.7.2015. od kada mu je prvim rješenjem HZMO-a priznato pravo na starosnu mirovinu nego tek od dana podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, to tužitelj ustaje ovom tužbom radi naknade štete protiv tužene Republike Hrvatske jer smatra da mu je njenom krivnjom nastala šteta u visini razlike pripadajuće mirovine prema mirovinskoj osnovici utvrđenoj nakon pravomoćnosti presude i mirovine koja mu je određena prvim rješenjem HZMO.

17. Naime, nesporno je da tužena, u vrijeme kada su dospijevali iznosi razlike bruto plaće tužitelja prema pravomoćnoj presudi, nije uplatila obvezne doprinose, porez i prirez niti je do tada podnijela obrazac o promjeni podataka osiguranja nadležnoj službi HZMO-a prema uvećanoj plaći tužitelja koja je utvrđena pravomoćnom presudom nego je doprinose, porez i prirez na razliku tužiteljeve plaće uplatila tek kasnije, nakon pravomoćnosti presude.

18. Obveza tužene da kao poslodavca tužitelja obračuna i isplati doprinose na razliku bruto plaće tužitelja, koja je utvrđena pravomoćnom sudskom presudom, nastala je u vrijeme dospijeća svakog pojedinog iznosa razlike bruto plaće tužitelja.

19. Odredbom članka 108. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju određeno je da su obveznici doprinosa dužni Zavodu dostavljati podatke propisane ovim Zakonom i općim aktom Zavoda na propisanim prijavama . U st. 6 citiranog članka određeno je da je u postupku kontrole podataka osiguranika, odnosno u postupku ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja obveznik obračunavanja i plaćanja doprinosa obvezan na zahtjev Zavoda dostaviti podatke o stažu osiguranja i osnovici na propisanoj prijavi.

20. Daljnjom odredbom čl. 112. Zakona o mirovinskom osiguranju određeno da su obveznici dužni u određenim rokovima dostavljati podatke za vođenje matične evidencije o početku osiguranja, prestanku osiguranja, promjenama tijekom osiguranja, kao i promjeni podataka.

21. Nesporno je da tužena nije na vrijeme izvršila obveze iz navedenih odredbi.

22. Odredbom članka 111. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 13/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, u daljnjem tekstu: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima iz obveznog prava.

23. Daljnjom odredbom članka 111. stavak 2. ZR propisano je da se pravo na naknadu štetu na radu ili u svezi s radom odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovog prava iz radnog odnosa.

24. Slijedom iznijetog proizlazi da je tužena kao poslodavac uzrokovala štetu tužitelju kao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa jer mu nije na vrijeme isplatila razliku bruto plaće i doprinose na razliku bruto plaće te o tome nije na vrijeme obavijestila Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na odgovarajućem obrascu, uslijed čega je tužitelju nastupila šteta u vidu manje isplaćene mirovine u utuženom razdoblju. Naime, tužena kao poslodavac je takvim postupanjem uzrokovala štetu tužitelju kao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa zbog toga što nije tužitelju isplaćivala plaću i doprinose na plaću u pripadajućem iznosu (naknadno utvrđene presudom poslovni broj P-339/15-27 od 25. listopada 2017.) kada je tužitelj radio, radi čega je tužitelju nastupila šteta u vidu manje isplaćene mirovine koja se je obračunavala prema manjoj osnovici, nego što bi tužitelju pripadalo.

25. Visina razlike mirovine utvrđena je naposljetku financijskim vještačenjem po vještaku iz D&S d.o.o. Karlovac koji je utvrdio sljedeće:

Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 11.12.2015. godine kojim se tužitelju određuje mirovina počevši od 1.7.2015. godine u svoti od 3.249,40 kn mjesečno. Mirovinski faktor za utvrđivanje mirovine je 1,0.

Novim rješenjem od 20.3.2017. (spis list 10) u postupku određivanja jedinstvene svote mirovine, koji postupak je pokrenut po službenoj dužnosti, tužitelju je utvrđena nova svota mirovine počevši od 1.1.2017. godine u iznosu od 3.279,00 kn mjesečno. Mirovinski faktor za utvrđivanje mirovine je 1,0. Jedinstvena svota mirovine izražena u osobnim bodovima iznosi 53,2392 boda i osnova je za daljnja usklađenja. Rješenjem od 8.3.2019. (spis list 12) u postupku pokrenutom na zahtjev korisnika mirovine 2.1.2019., zbog toga što je dana 1.9.2018. zasnovao radni odnos s punim radnim vremenom, tužitelju se određuje mirovina u svoti od 1.746,25 kn mjesečno počevši od 1.1.2019. Mirovinski faktor za utvrđivanje mirovine iznosi 0,5. Svota mirovine izračunava se na osnovu ranije rješenjem utvrđenih osobnih bodova (53,2392).

Rješenjem od 31.7.2020., kojeg je vještak pribavio neposredno od punomoćnika tužitelja i koje rješenje dostavlja u prilog ovom nalazu, u postupku pokrenutom na zahtjev korisnika mirovine 31.7.2020., zbog toga što je korisniku mirovine dana 7.8.2020. prestao radni odnos u SR Njemačkoj, tužitelju se određuje mirovina u svoti od 3.646,22 kn mjesečno počevši od 8.8.2020. Mirovinski faktor za utvrđivanje mirovine iznosi 1,0 Svota mirovine izračunava se na osnovu ranije rješenjem utvrđenih osobnih bodova (53,2392).

Rješenjem od 27.10.2021., kojeg je vještaku po započetom vještačenju dostavio sud, u postupku pokrenutom na zahtjev korisnika mirovine 28.9.2021., zbog toga što je korisnik mirovine dana 15.10.2021. zasnovao radni odnos u SR Njemačkoj, tužitelju se određuje mirovina u svoti od 1.803,19 kn mjesečno počevši od 15.10.2021. Mirovinski faktor za utvrđivanje mirovine iznosi 0,5. U rješenju se navodi da se svota mirovine izračunava na osnovu ranije rješenjem utvrđenih osobnih bodova (50,4177). Rješenjem od 21.5.2024. (spis list 137), u postupku pokrenutom na zahtjev korisnika mirovine 20.12.2023. zbog pravomoćne sudske presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 19 P-339/15-27 po kojoj je došlo do promjene podataka o plaći za 2012., 2013. i 2014. godinu, tužitelju se određuje mirovina u svoti od 326,70 EUR mjesečno počevši od 1.1.2024. Mirovinski faktor za utvrđivanje mirovine i dalje iznosi 0,5 jer je tužitelj u radnom odnosu u SR Njemačkoj. Novoutvrđeni osobni bod za određivanje mirovine je 53,2961.

Vještak primjećuje da je rješenjem od 27.10.2021. određeno da se svota mirovine izračunava na osnovu ranije rješenjem utvrđenog osobnog boda od 50,4177 iako je u svim prethodnim rješenjima koja se odnose na tužbeno razdoblje broj osobnih bodova tužitelja bio 53,2392.

Uvidom u podatke o isplaćenoj mirovini tužitelju VŠ (spis list 150 – 152), koje HZMO dostavlja na traženje suda, vještak utvrđuje da je tužitelju mirovina počevši od 1.8.2020. mirovina određivana i isplaćivana na osnovu osobnog boda od 50.4170. koji se navodi u rješenju od 27.10.2021., a ne po bodovima iz rješenja od 8.3.2019. i 31.7.2020.

Polazeći od rješenja od 21.5.2024. godine kojim je HZMO povećao osobne bodove tužitelja time posljedično i visinu mirovine i podataka o visini (isplaćene) mirovine tužitelja s lista 150-152 spisa, vještak utvrđuje razliku koju bi tužitelj primao da su mu utuženi dodaci na plaću pravovremeno obračunati i isplaćeni. Kod izračuna razlika primjenjuje se aktualna vrijednost mirovine (AVM) koja je važila kroz utuženo razdoblje kako na isplaćenu mirovinu tako i na onu koja bi tužitelju pripadala da mu je ista obračunata uz dodatke koji su dosuđeni citiranim pravomoćnim presudama.

26. Prema financijskom vještaku ukupna razlika mirovine, utvrđena kao razlika između Rješenja HZMO o određivanju mirovine od 21.5.2024. i podataka o visini mirovine tužitelja koje je HZMO dostavio na spis predmeta dana 29.10.2024. (spis list 150), u razdoblju od 1. travnja 2019. do 1. prosinca 2023. iznosi 774,46 EUR.

27. Na nalaz i mišljenje financijskog vještaka stranke nisu imale primjedbi pa ih prihvaća i ovaj sud te utvrđuje da je tužitelju nastala šteta u vidu izmakle koristi u ukupnom iznosu od 774,46 EUR koji iznos i dosuđuje tužitelju, i to sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose.

28. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata od 15.u mjesecu za prethodni mjesec, a kako je to tužitelj i zatražio time da Zakonom o mirovinskom osiguranju nije propisano kada dospijeva isplata mirovine, a time i naknada štete, a općepoznato je da se mirovine isplaćuju do 10.u mjesecu za prethodni mjesec.

29. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare.

30. Odredbom čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 1 45/2023, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

31. Odredbom čl. 230. ZOO propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (st. 1.), ali u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za 5 godina od kad je šteta nastala (st. 2.) 32. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine .

33. Odredbom čl. 245. stavak 1. ZOO propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Nadalje stavkom 3. istog članka je propisano da kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

34. Obzirom na sadržaj navedenih zakonskih odredbi i činjenične okolnosti, tužitelju je nastala šteta isplatom svake mirovine u manjem iznosu nego što mu pripada te je kontinuirano u razdoblju od 1. travnja 2019. do 30. studenog 2023. trpio štetu u vidu manje isplaćenih mirovina.

35. Međutim, pri ocjeni zastare potraživanja treba poći od činjenice da je tužitelj pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje 20. studenog 2023. pokrenuo postupak za ponovnim određivanjem mirovine prilažući navedene presude te da mu je za razdoblje od počevši od 1. siječnja 2024. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje rješenjem od 21. svibnja 2024. priznao pravo na ponovno određivanje mirovine. Opisanim radnjama koje su poduzete za utvrđivanje tražbine dovele su do prekida zastare potraživanja sukladno odredbi čl. 241. ZOO te je zastara ponovno počela teći dostavom rješenja HZMO-a tužitelju, a kada je tužitelj i doznao za visinu štete. U vrijeme isplata, iako je tužitelj sumnjao u pogrešan izračun, nije mogao zahtijevati isplatu razlike mirovine, odnosno štete u vidu manje isplaćenih mirovina jer mu ta razlika u to vrijeme nije bila ni određena pravomoćnim rješenjem nadležnog upravnog tijela.

36. Dakle, u odnosu na dospjelost najstarijeg potraživanja iz 2019. koje je dospjelo 15. svibnja 2019, tužitelj je, prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka, prekinuo zastaru 20. studenog 2023. podnošenjem prijedloga za ponovnim određivanjem mirovine (strana 22 spisa) pa kada je od pravomoćnosti rješenja od 21. svibnja 2024. o utvrđivanje te mirovine ponovno počeo teći petogodišnji rok, to isti nije istekao prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari koja je podnesena 2. kolovoza 2024.

37. Prema odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) tužitelju pripada naknada troškova u cijelosti.

38. Tužitelj je imao troškove zastupanja u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora iznos od 150,00 EUR prema Tbr.28., za sastav tužbe iznos od 150,00 EUR prema Tbr.7.t.1., za sastav podneska od 16.9.2024. i 13.2.2025. iznos od 150,00 EUR prema Tbr.8.t.1, za svaki podnesak, za zastupanje na raspravama dana 16.10.2024. i 17.3.2025. iznos od 150,00 EUR prema Tbr.9.t.1., za pristup na ročište za objavu presude iznos od 75,00 EUR prema Tbr.9.t.3., što uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46. i trošak provedenog financijskog vještačenja od 398,17 EUR, iznosi 1.616,92 EUR, sve sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

39. Tužitelju nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka, i to temeljem odredbe članka 155. stavak ZPP kojom je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

40. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 27. ožujka 2025.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP-a). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9 ZPP-a). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP-a sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335 st. 11. ZPP-a). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, Bužanova 6d

2. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu