REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] V 5

Poslovni broj: Us I-451/2024-8

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja VPZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Moreno Pajković, odvjetnik u Rijeci, Ante Starčevića 5, protiv tuženika Državnog inspektorata (OIB: 33706439962), Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2, radi uklanjanja, 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja, podredno oglašavanja ništavim, rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/24-02/70, URBROJ: 443-02-02-22-24-3 od 12. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/24-02/70, URBROJ: 443- 02-02-22-24-3 od 12. veljače 2024. naređeno je tužitelju kao investitoru da u roku od 15 dana ukloni:

1.) prizemnu građevinu, maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca. 5,55 x 3,10 m, maksimalne visine cca. 2,80 m, koja je izgrađena kao funkcionalni sklop sastavljen od: a) tipske predgotovljene montažne građevine tlocrtnih dimenzija cca. 5,55 x 2,50 m, visine cca. 2,80 m, postavljene na betonske stope s metalnom pločom na vrhu, spojene olukom do plastičnog spremnika za kišnicu,

b) ulaznih stepenica tlocrtnih dimenzija cca. 0,80 x 0,60 m, visine cca. 0,48 m, od poslaganih betonskih opločnika, te

2.) prizemnu drvenu građevinu, maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca. 4,17 x 3,00 m, maksimalne visine do vijenca cca. 2,20 m, jednostrešnog krova prekrivenog PVC tendom,

sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez građevinske dozvole, izvan građevinskog područja naselja Pinezići.

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi i tijekom spora (na održanoj raspravi), u bitnome, izlaže kako slijedi. Prije svega, napominje da je predmetna zemljišna čestica dio zajedničke poljoprivredne aktivnosti u okviru koje djeluju zajedno s ostalim, ortacima poljoprivrednicima te da je riječ o aktivnosti koja se odvija u prostoru od oko 220.000 m[2] uređenog i pretežno parceliranog poljoprivrednog zemljišta, na kojem se odvijaju poljoprivredne aktivnosti uzgoja raznovrsnih poljoprivrednih kultura, uključujući između ostalog djelatnosti pčelarstva i stočarstva. Nadalje, osporava da bi se u konkretnom radilo o građenju i građevinama te tvrdi da zatečeni objekti služe isključivo za potrebe zajedničke poljoprivredne aktivnosti, te da stoga tuženik nije bio nadležan donijeti pobijano rješenje. U vezi prethodnog, navodi da opisani objekti ne predstavljaju građevine, da se objekt 1) čak i pomaknuo da cca 30 m, kao i da navedeni objekti nisu podobni za legalizaciju ni izdavanje građevinske dozvole. Poziva se na odredbu čl. 2. st. 1. podst. 16. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine" broj 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22; dalje: Pravilnik), sukladno kojem se bez akta za gradnju mogu graditi građevine i oprema namijenjene biljnoj proizvodnji na otvorenome, te smatra da se plastični spremnik za kišnicu može podvesti pod navedeni opis. Navodi da je za vrijeme dok je predmetna nekretnina bila u vlasništvu prethodnog vlasnika Beneo d.o.o. tuženik izdao rješenje o uklanjanju koje se odnosilo samo na prizemnu drvenu građevinu, a pobijanim rješenjem proširuje se krug objekata zahvaćenim uklanjanjem. Smatra da bi zatečeno stanje trebalo prosuđivati kroz prizmu agrotehničkih mjera prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 20/18, 115/18, 98/19, 57/22; dalje: ZPZ), a koje bi bile u nadležnosti komunalnog redara te JLS-a, a ne tuženika. Navodi da pobijano rješenje ne sadrži obrazloženje razloga na kojima se temelji ocjena ilegalnosti zatečenih objekata, te što točno čini iste građevinama. Ističe da postojećim lokacijskim i prostorno-planskim uvjetima nigdje nije izrijekom zabranjeno na privatnoj poljoprivrednoj čestici imati modalitete za njegovu obradu, niti je općim aktima jedinice lokalne samouprave standardiziran i definiran oblik i/ili tipologija izvedbi koje bi se mogle postavljati na poljoprivredno zemljište. Zaključno, navodi da tuženik nije naveo niti jedan prostorno-planski uvjet prema kojem bi zatečeno stanje bilo suprotstavljeno, niti je iste valorizirao u odnosu na postojeće primjenjive propise više pravne razine. Poziva se na zaštitu ustavnih prava i sloboda.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 36/24; dalje ZUS), koji se zakon na predmetni upravni spor primjenjuje na temelju čl. 169. st. 1. tog Zakona, dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja (provođenje građevinskog vještačenja) smatrajući da su sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti pobijanog rješenja tuženika utvrđene na razini izvjesnosti, a kako to proizlazi iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prema članku 106. Zakona o gradnji ("Narodne novine" br. 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, dalje: ZG) građenju građevine se može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, osim izuzetaka propisanih odredbama čl. 128.-130. ZG-a, od kojih se odredba čl. 128. ZG-a odnosi na jednostavne i druge građevine i radove.

8. Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZG-a građenje je izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevinskih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina (tč. 10). Građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem (tč. 11.).

9. Sukladno čl. 113. st. 1. tč. 1. Zakona o Državnom inspektoratu (NN br. 115/18, 117/21, 67/23; dalje: ZDI), u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku, ukoliko se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

10. Sukladno čl. 106. st. 1. ZDI-a, inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom.

11. Odredbom čl. 2. st. 1. tč. 16. Pravilnika propisano je da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta može graditi građevina i oprema namijenjene biljnoj proizvodnji na otvorenom prostoru, kao što je cisterna za vodu zapremine do 27 m3, agrometeorološka stanica, vjetrenjača za protumraznu zaštitu poljoprivrednih nasada s pogonskim motorom i spremnikom goriva uz izjavu ovlaštenog inženjera građevinarstva da vjetrenjača ispunjava temeljni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti, oprema za dugogodišnje nasade (vinograde, voćnjake, hmeljike, maslinike) i rasadnike ukrasnog bilja te voćnog i vinogradarskog sadnog materijala, što uključuje konstrukciju nasada bez obzira na materijal (stupovi, zatega, žice, podupore) ovisno o uzgojnom obliku, protugradnu mrežu sa potkonstrukcijom i ograđivanje poljoprivrednih površina prozračnom ogradom sa stupovima bez trakastog temeljenja.

12. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je nadležni građevinski inspektor dana 28. rujna 2023. na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], proveo inspekcijski nadzor o čemu je sastavljen Zapisnik, KLASA: UP/I-362-02/23-02/907, URBROJ: 443-02-02-12-23-1 (dalje: zapisnik). Iz zapisnika proizlazi da je neposrednim opažanjem inspektora utvrđeno da se na navedenoj nekretnini (u vlasništvu trgovačkog društva Beneo d.o.o. zastupanog po tužitelju VPZ kao direktoru) grade nekretnine opisane u tom zapisniku (te kasnije u izreci osporenog rješenja), te dodatne građevine koje nisu obuhvaćene pobijanim rješenjem (prizemna kružna građevina oblika mongolske jurte, prizemna drvena građevina – WC, te betonska kružna ploča u tlu). Nastavno je izvršenim uvidom u Prostorni plan uređenja Grada Krka utvrđeno kako se navedena zemljišna čestica, na kojoj su izgrađene predmetne građene, nalazi unutar ZOP-a (Zaštićenog obalnog pojasa mora od 1000 metara) na području označenom kao "PŠ" ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište. Također, izvršen je uvid u dokumentaciju nadležnog ureda za graditeljstvo Grada Krka te je utvrđeno da za građenje predmetnih objekata nije izdana izvršna građevinska dozvola. Predmetni Zapisnik dostavljen je društvu Beneo d.o.o., ali i tužitelju osobno, zajedno s dopisom od 4. listopada 2023. kojim ih se poziva da se očituju o svim činjenicama i okolnostima relevantnim za rješavanje konkretne upravne stvari.

13. Tuženik je potom dana 20. listopada 2023. zaprimio očitovanje društva Beneo d.o.o., zastupanog po tužitelju, a ovaj po opunomoćeniku Morenu Pajkoviću, odvjetniku iz Rijeke, u kojemu je istaknuto da je predmetno zemljište dano na korištenje tužitelju koji je investitor svih objekata, koji da ne predstavljaju građevine, a građevina opisana pod točkom 1. pobijanog rješenja predstavlja mobilni objekt na kotačima – vozilo s prikolicom. Tužitelju je potom 2. siječnja 2024. upućen poziv za dodatnim očitovanjem vezano uz vrijeme gradnje i namjenu pojedinih građevina, kao i dostavom dokaza o homologaciji vozila, prometnu dozvolom i kopijom registarskih pločica. U dostavljenom očitovanju od 11. siječnja 2024., tužitelj je istaknuo da je mobilni objekt dovezen u studenom 2022., te osporio ovlaštenje inspektora za ispitivanje okolnosti koje se odnose na vozno stanje predmetnog objekta.

14. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu te podvodeći iste pod kontekst gore citiranih pravnih normi, Sud nalazi da je osporavana odluka tuženika utemeljena na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, a što tužitelj prigovorima iznijetim u tijeku ovog spora nije doveo u sumnju. Sud u cijelosti prihvaća argumentaciju tuženika iznijetu u obrazloženju pobijanog akta te, dodatno, u odgovoru na tužbu budući iz stanja spisa proizlazi da objekti koji su opisani u osporenom rješenju i Zapisniku te prikazani na fotografijama u privitku Zapisnika predstavljaju građevine u smislu ranije citirane odredbe čl. 3. st. 1. tč. 11. ZG-a, čijem se građenju može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole.

15. Neosnovanim Sud nalazi navode tužitelja se u konkretnom slučaju radi o postavljanju mobilnog objekta – vozila s prikolicom, koji da je pokretna stvar i ne predstavlja građevinu u smislu odredbe čl. 3. st. 1. tč. 11. ZG, a obzirom da je nadzorom utvrđeno, a što potvrđuju i fotografije s očevida, da je predmetni objekt (kućica) postavljen na betonske stope s metalnom pločom na vrhu, spojene olukom do plastičnog spremnika za kišnicu, te dodatno povezana s tlom putem ulaznih stepenica sačinjenih od poslaganih betonskih opločnika. Dakle, nedvojbeno je riječ o funkcionalnom sklopu nastalom građenjem iz citirane odredbe ZG-a (a ne o vozilu, kako to tvrdi tužitelj) pri čemu valja istaknuti da, sukladno sudskoj praksi, ne mora biti riječ o trajnoj povezanosti temeljenjem. Također, valja ukazati i na pravno shvaćanje prema kojem dograđena pokretna kućica koja je dogradnjom relativno vezana s tlom i relativno trajno postavljena na određenoj lokaciji predstavlja građevinu u smislu čl. 3. st. 1. tč. 11. ZG-a (Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama poslovni broj Usž-4491/22-2 od 17. svibnja 2023., Usž- 594/23 od 31. siječnja 2024. i dr.). Nadalje, a suprotno navodima iz tužbe, polazeći od stanja prikazanog na fotografijama, predmetne građevine (pa tako ni spremnik za vodu) ne mogu se podvesti pod građevinu namijenjenu biljnoj proizvodnji na otvorenom prostoru iz ranije citirane odredbe čl. 2. st. 1. tč. 16. Pravilnika, već navedeni spremnik predstavlja sastavni dio prednje opisane građevine. Navedene činjenice utvrđene su u tijeku postupka od strane nadležnog višeg građevinskog inspektora, osobe građevinske struke s višegodišnjim iskustvom u radu s (ne)zakonitim građevinama, pa je stoga sud dokazni prijedlog tužitelja (provođenje građevinskog vještačenja) odbio kao suvišan.

16. Što se tiče navoda da bi zatečene izvedbe trebalo prosuđivati kroz prizmu agrotehničkih mjera prema odredbama ZPZ-a, valja prije svega navesti da agrotehničke mjere, prema čl. 2. tč. 1. Pravilnika o agrotehničkim mjerama ("Narodne novine" broj 22/19) predstavljaju skup mehaničkih, fizikalnih, kemijskih i bioloških zahvata u i na poljoprivrednom zemljištu s ciljem povećanja ili održavanja trenutne plodnosti zemljišta te osiguranja odgovarajućeg gospodarenja sadržajem organskog ugljika s ciljem sprječavanja ili smanjenja degradacije tla i zemljišta kako bi se osigurala sigurnost hrane, prilagodba i ublažavanje klimatskih promjena, poboljšala kvaliteta tla, smanjila erozija, povećao kapacitet zadržavanja vode i povećala otpornost na sušu, dok bonitetna vrijednost zemljišta treba primjenom agrotehničkih mjera ostati ista ili bi se primijenjenim mjerama trebala povećati. Imajući u vidu prethodno spomenutu definiciju, s jedne strane, te utvrđeno stanje stvari na terenu, s druge strane, očito je da se predmetne građevine ne mogu podvesti pod ovaj pojam.

17. Također, neosnovano tužitelj prigovara nadležnosti tuženika obzirom da iz svega ranije izloženog jasno proizlaze da se u konkretnom slučaju ne radi o građenju koje bi bilo u nadležnosti komunalnog redara, već o građevinama za čije je građenje bilo potrebno ishoditi akt za gradnju, te nadzor nad kojima stoga potpada pod nadležnost građevinskog inspektora.

18. Nisu relevantni ni navodi tužitelja da se za predmetne građevine ne bi moglo izdati rješenje o izvedenom stanju ni građevinska dozvola, budući da okolnost što izgrađene građevine ne ispunjavaju zakonske i podzakonske uvjete za izdavanje akata za gradnju (primjerice: ne odgovaraju definiciji nezakonito izgrađene zgrade, nisu izgrađene od materijala koji ispunjavaju uvjet sigurnosti i dugotrajnosti, nisu u skladu s prostornim planom), ne znači da nije riječ o tipu građevina koje se ne smiju graditi bez građevinske dozvole, pa je stoga nadležni inspektor na temelju čl. 113. st. 1. t. 1. ZDI-a ovlašten naložiti uklanjanje i takvih građevina.

19. Zaključno, navodi tužitelja da je zasebnim rješenjem tuženika društvu Beneo d.o.o. naloženo uklanjanje (samo) dodatne drvene građevine – wc-a (koja nije obuhvaćena pobijanim rješenjem), nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja tuženika. Naime, riječ je o zasebnom inspekcijskom rješenju koje se ne odnosi na građevine obuhvaćene pobijanim rješenjem koje je predmetom ovoga spora, a zakonitost tog rješenja ne može biti predmetom preispitivanja u ovome sporu.

20. Budući da tužitelj ne osporava da je upravo on investitor građenja građevina opisanih u pobijanom rješenju, kao i da za građenje istih ne posjeduje građevinsku dozvolu, to je pobijanim rješenjem zakonito tužitelju na temelju čl. 113. st. 1. t. 1. ZDI-a naloženo uklanjanje istih.

21. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud utvrđuje da je pobijano rješenje tuženika zakonito, te isto nije opterećeno kojim od odredbom čl. 128. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21) taksativno navedenih razloga ništavosti, te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke.

22. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, prema kojoj tužitelju, koji nije uspio u ovome sporu, ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora.

U Rijeci 27. ožujka 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Morenu Pajkoviću, odvjetniku u Rijeci, Ante Starčevića 5

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2