REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3042/2021-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja TOVARYSTVO Z OBMEZHENOYU VIDPOVIDALNISTYU XURYDYCHNA KOMPANIYA MORIS GROUP, TOV YU MORIS GRUP, OIB 94029646727, Ukrajina, Kiev, Moskovska 8, kojeg zastupa punomoćnik Fran Olujić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri, Zagreb, Trg Marka Marulića 2, protiv tuženika KEMOKOMPLEKS d.o.o., OIB 31268189480, Zagreb, Perkovčeva 2, kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Meštrović Kologranić, odvjetnica u Zagrebu, Zagorska 22, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2662/2019-9 od 6. svibnja 2021., 27. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2662/2019-9 od 6. svibnja 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud se rješenjem poslovni broj Povrv-2662/2019-9 od 6. svibnja 2021. oglasio nenadležnim (točka I. izreke), ukinuo je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba poslovni broj Ovrv-4825/19 od 14. lipnja 2019. i odbacio tužbu (točka II. izreke) te je naložio tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 56.129,12 kn (točka III. izreke).

2. Tužitelj je protiv rješenja podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. u vezi s odredbom članka 381. Zakona o parničnom postupku. U bitnome navodi da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu kako je spor pokrenut prijedlogom za donošenje rješenja o ovrsi u mjesecu lipnju 2019. godine. Nakon što je tuženik protiv rješenja o ovrsi podnio prigovor i nakon što je sud rješenje o ovrsi stavio izvan snage, tužitelj je obrazloženim podneskom od 30. prosinca 2019. objasnio na čemu temelji svoju tražbinu, odnosno očitovao se na tuženikov prigovor protiv rješenja o ovrsi. Ovaj tužiteljev podnesak dostavljen je tuženiku 3. siječnja 2020. U razdoblju od 16 mjeseci sve do 15. travnja 2021. tuženik se ni na koji način nije očitovao na tužiteljeve navode. Tuženik je podneskom od 15. travnja 2021. i to 11 dana prije održavanja pripremnog ročišta, prigovorio stvarnoj nadležnosti suda. Nakon toga prvostupanjski sud, zbog bolesti suca odgađa pripremno ročište te donosi pobijano rješenje. Na ovaj način prvostupanjski sud je učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku. Naime tužitelj bi se na prigovor tuženika iz podneska od 15. travnja 2021. očitovao na pripremnom ročištu, ali to nije mogao jer je ono odgođeno. Uz podnesak od 30. prosinca 2019. tužitelj je dostavio dokumentaciju na kojoj temelji tražbinu, koja je prevedena i ovjerena po sudskom tumaču u Republici Ukrajini, ali koja nije prevedena po ovlaštenom sudskom tumaču u Republici Hrvatskoj. U ovakvoj situaciji kada tuženik osporava prijevod i autentičnost dokumentacije, prvostupanjski sud nije mogao donijeti pobijano rješenje. Prvostupanjski sud je trebao naložiti tužitelju da svu dostavljenu dokumentaciju dostavi u izvorniku s prijevodom na hrvatski jezik po ovlaštenom sudskom tumaču. Tek nakon toga je eventualno mogao uvažavajući prigovor tuženika, donijeti pobijano rješenje. Ističe da ostaje nejasno kojim prijevodom se sud koristio kada je donosio pobijano rješenje. Takvim postupanjem učinjena je bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 7. i 11. Zakona o parničnom postupku. Smatra da se u vezi s pitanjem plaćanja obavljenih usluga ne primjenjuje odredba članka 10. Ugovora, odnosno odredba o ad hoc arbitraži u Londonu. Slijedom navedenoga predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže tužiteljevu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje. Traži troškove sastavljanja odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prvostupanjsko rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. u vezi s odredbom članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11

- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pritom pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Postupak u ovom predmetu započeo je podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi namirenja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 276.373,75 eura. Javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-4825/2019 od 14. lipnja 2019., protiv kojeg je tuženik podnio prigovor. Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Povrv-2662/2019 od 29. kolovoza 2019. stavio navedeno rješenje o ovrsi izvan snage i postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

7. Uz podnesak od 30. prosinca 2019. tužitelj je prvostupanjskom sudu dostavio Ugovor br. 0118 o pružanju pravnih usluga (list 44.-47. spisa ) na hrvatskom jeziku koji su sklopili tužitelj i tuženik 18. travnja 2013. Odredbom članka 10. točke 2. tog Ugovora stranke su ugovorile da ako spor ne bude riješen tijekom pregovaračkog postupka, spor će riješiti ad hoc arbitražni sud s jednim arbitrom. Pravo izbora arbitra pripada Pravnoj tvrtki (takav sudac može biti ugledni britanski odvjetnik, jedan od poslovnih partnera Pravne tvrtke). Mjesto arbitraže bit će London, mjerodavno materijalno pravo je ukrajinsko, poslovnik je UNCITRAL-ov, a jezik arbitraže engleski.

8. Podneskom od 15. travnja 2021. tuženik je prigovorio nadležnosti prvostupanjskog suda navodeći upravo odredbu Ugovora navedenu u prethodnoj točki.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio prigovor tuženika ocijenivši da navedena ugovorna odredba po svojoj formi predstavlja arbitražnu klauzulu iz odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o arbitraži („Narodne novine“ broj 88/01).

10. Odredbom članka 42. stavka 1. Zakona o arbitraži propisano je da ako su stranke za rješavanje određenog spora ugovorile arbitražu, sud kome je podnesena tužba u istom sporu i među istim strankama na prigovor tuženika oglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu osim ako nađe da ugovor o arbitraži nije valjan (članak 6.), da je prestao važiti ili da se ne može ispuniti.

11. Imajući u vidu navedenu odredbu, a s obzirom na okolnost da je tuženik prije održavanja pripremnog ročišta prigovorio nadležnosti prvostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud odbacio tužbu kao nedopuštenu.

12. Neosnovano žalitelj tvrdi da su učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članaka 6., 7. i 11. ZPP-a. Naime u konkretnom slučaju tuženik je stavio prigovor nenadležnosti suda u roku iz članka 42. stavka 2. Zakona o arbitraži. Tom zakonskom odredbom propisano je kako prigovor da su stranke za rješavanje spora ugovorile arbitražu, tuženik može staviti pred sudom najkasnije na pripremnom ročištu, a ako se pripremno ročište ne održava, onda na glavnoj raspravi prilikom upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, sve dok ne završi svoj odgovor na tužbu. S druge strane, ugovor o arbitraži je valjan (članak 6.), nije prestao važiti i može se ispuniti, a sam tužitelj je tijekom postupka tvrdio kako njegova tražbina proizlazi iz Ugovora br. 0118 od 18. travnja 2013., kojim su stranke ugovorile rješavanje sporova arbitražom. Također tužitelj je sudu sam dostavio predmetni Ugovor na hrvatskom jeziku, pa nije bilo potrebe da sud traži dostavljanje prijevoda po ovlaštenom sudskom tumaču.

13. Pravilna je i odluka o troškovima postupka po osnovi i visini.

14. Zahtjev tuženika za naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer prema ocjeni ovog suda ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje žalbenog postupka u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a.

15. Slijedom navedenoga valjalo je temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Zagreb, 27. ožujka 2025.

Sudac

Lenka Ćorić