Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Kž-185/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasmine Štrucelj, predsjednice vijeća te Michala Danečeka i Ante Ujevića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marine Pribanić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog FK, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. i stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023 i 36/2024 – dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj K-105/2025-33 od 06. ožujka 2025., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 27. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog FK kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjsko rješenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem, nakon podignute optužnice, kojom je okrivljenom FK stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Schengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. i 2. KZ/11, produljen je istražni zatvor po osnovi članka 123. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje ZKP/08), temeljem odredbe članka 124. stavak 2. ZKP/08 u istražni zatvor mu se uračunava vrijeme od uhićenja 06. studenog 2024. u 17,00 h, nadalje, dok je točkom II pobijanog rješenja, na temelju članka 131. stavak 3. ZKP/08, odlučeno da će svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti tog rješenja, sud ispitivati postojanje zakonskih uvjeta za daljnju primjenu istražnog zatvora.
2. Protiv odluke pod točkama I. i III. pobijanog rješenja pravovremenu žalbu je podnio okrivljeni po branitelju Domagoju Poljaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matić & Poljak iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08 i zbog povrede prava na slobodu iz članka 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17- dalje: EKLJP), povezanog s povredom načela razmjernosti iz članka 4. ZKP/08, s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu usvoji i prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ukine, uz puštanje okrivljenika na slobodu, podredno da pobijano rješenje preinači na način da istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.
3. Žalba nije osnovana.
4. Suprotno žalbenom navodu, pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se okrivljeni poziva jer pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji su razlozi jasni i međusobno ne proturječe, tako da je rješenje jasno i može se ispitati. U vezi toga valja napomenuti da ne stoji žalbeni razlog da je prvostupanjski sud samo paušalno naveo da osnovana sumnja, kao osnovni preduvjet za primjenu istražnog zatvora, proizlazi samo iz osobnih podataka okrivljenika jer je sud prvog stupnja tu bitnu pretpostavku za određivanje istražnog zatvora utvrdio iz izvješća o postupanju policijskih službenika i zapisnika o pretrazi pokretne stvari, a osnovana sumnja u konačnici proizlazi i iz potvrđene optužnice protiv okrivljenika.
5. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio odlučne činjenice o kojima ovisi daljnja primjena istražnog zatvora protiv okrivljenika i u pogledu posebnih okolnosti koje ukazuju na konkretnu opasnost od bijega okrivljenika, za što je dao dostatne, uvjerljive i neproturječne razloge koje u cijelosti prihvaća ovo vijeće. Neovisno o činjenici što je okrivljenik državljanin Rumunjske, članice Europske unije, imajući u vidu način počinjenja kaznenog djela za čije je počinjenje osnovano sumnjiv - da je pokušao pobjeći policijskim službenicima napuštanjem vozila u kojem su se nalazili ljudi bez da je prethodno osigurao vozilo, čime je doveo u opasnost život i zdravlje tih osoba, povezanost okrivljenog s organizatorima ilegalnih prelazaka državnih granica, sve u vezi s težinom kaznenog djela i propisanom kaznom (kazna zatvora u trajanju do dvanaest godina) upućuju na konkretnu bojazan da bi okrivljenik u slučaju puštanja na slobodu pobjegao iz Republike Hrvatske, odnosno skrivao se od tijela kaznenog progona, radi čega bi i primjena Europskog uhidbenog naloga bila zasigurno otežana. Pri tome, kako i Republika Hrvatska i Rumunjska graniče s državama koje nisu članice Europske unije, postoji vjerojatnost skrivanja okrivljenika i na području tih država, uzimajući u obzir njegovu povezanost s organizatorima ilegalnih prelazaka granica, što može dodatno otežati uhićenje okrivljenika i njegovo izručenje Republici Hrvatskoj.
6. Ovaj sud stoga smatra da osiguranje nazočnosti okrivljenika pred pravosudnim tijelima Republike Hrvatske preteže nad pravom okrivljenika na slobodu radi čega mu je pravilno produljen istražni zatvor po osnovi odredbe članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08. Žalbeni navodi koji upućuju na to da ne postoji opasnost, odnosno opravdana bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi ometao kazneni postupak utjecajem na žrtvu ili da bi mogao ponoviti kazneno djelo ili počiniti teže su bespredmetni jer je okrivljeniku istražni zatvor određen isključivo radi osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će pobjeći, a ne iz naprijed navedenih okolnosti – da bi mogao utjecati na svjedoke ili na drugi način ometati kazneni postupak.
7. Neosnovan je i žalbeni navod da bi se svrha osiguranja nazočnosti okrivljenika mogla ostvariti blažim mjerama odnosno nekom ili više mjera opreza propisanim člankom 98. stavak 2. ZKP/08 jer, po mišljenju ovog suda, nikakva blaža mjera opreza ne može otkloniti konkretnu opasnost od bijega okrivljenika, posebno imajući u vidu pokušaj bijega policijskim službenicima pri uhićenju.
8. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, pobijanim rješenjem nije povrijeđeno okrivljenikovo pravo na slobodu i sigurnost jamčeno odredbom članka 5. EKLJP jer je on lišen slobode u postupku propisanom zakonom, zbog toga što postoji osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo i da postoje razumni razlozi da je to nužno radi sprječavanja bijega okrivljenika nakon počinjenja kaznenog djela (članak 5. stavak 1. točka c EKLJP).
9. U pogledu žalbenog navoda da je pobijanom odlukom prekršeno načelo razmjernosti propisano odredbom članka 4. stavak 1. ZKP/08 ("Svaka radnja ili mjera ograničenja slobode ili prava utemeljena na ovom zakonu mora biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju."), ističe se da okrivljeniku istražni zatvor teče od uhićenja 06. studenog 2024. i da istražni zatvor za djelo za koje se okrivljeni teret, u smislu odredbe članka 133. stavak 1. točka 5. ZKP/08, može trajati najdulje dvije godine, a do sada provedeno vrijeme koje je okrivljenik proveo u istražnom zatvoru je znatno kraće od mogućeg maksimalnog trajanja istražnog zatvora prema naprijed navedenoj odredbi, kao i u odnosu na propisano minimalno trajanja kazne zatvora za kazneno djelo iz članka 326. stavak 2. KZ/11 – tri godine.
10. Stoga je utvrđeno da pobijanim rješenjem nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se poziva okrivljeni, kao ni povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 494. stavak 4. ZKP/08, zbog čega je valjalo, temeljem odredbe članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08, riješiti kao u izreci.
U Karlovcu 27. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Jasmina Štrucelj
