REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-eu-1/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja: 1. JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica zastupani po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv ovršenika KC, vlasnika odjavljenog obrta „[obrt]” iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Antunu Zanettiu, odvjetniku iz Pule, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj: Ovr-eu-2/2022-8 od 19. rujna 2022., 27. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se kao osnovana žalba ovršenika i ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj: Ovr-eu-2/2022-8 od 19. rujna 2022. pa se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II O troškovima postupka nastalim u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda, na prijedlog ovrhovoditelja, a na temelju ovršne isprave - pravomoćnog i ovršnog rješenja o naplati tražbina Suda u [adresa], Republika Italija poslovni broj: RG 3639/2011 od 13. siječnja 2012., čija je ovršnost od 3. rujna 2012. potvrđena u državi članici u kojoj je rješenje i doneseno sukladno s Uredbom Vijeća EZ broj: 44/2001 od 22. prosinca 2000., a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 8.869,15 eura u kunskoj protuvrijednosti i troškova postupka u iznosu od 711,66 eura u kunskoj protuvrijednosti, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računatom na te iznose od 3. rujna 2012. do isplate, kao i troškova odnosnog ovršnog postupka u iznosu od 4.088,28 kuna / 542,61 eura, protiv ovršenika određena ovrha rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-eu-2/2022-8 od 19. rujna 2022. i to na nekretninama u (su)vlasništvu ovršenika označenim kao: k. č. br. [katastarska čestica], oranica, 8147 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo ovršenika, suvlasničkom dijelu ovršenika od 48/672 dijela: k. č. br. [katastarska čestica] zgr., štala i dvorište površine 677 m2, k. č. br. [katastarska čestica] zgr., štala površine 134 m2, k. č. br. [katastarska čestica] zgr., štala i dvorište površine 106 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasničkom dijelu ovršenika od 12/336 dijela k. č. br. [katastarska čestica] zgr., pašnjak površine 397 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i suvlasničkom dijelu ovršenika od ¼ dijela k. č. br. [katastarska čestica] zgr., dvorište površine 315 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti predmetnih nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu, pravodobno, podnosi ovršenik. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi: da isprava na temelju koje je sud izdao rješenje o ovrsi nije ovršna isprava, da ona nema svojstvo ovršnosti i da nije podobna za ovrhu jer da ne sadrži rok za dobrovoljno ispunjenje tražbine; da je u konkretnomu slučaju nastupila zastara predmetne tražbine i u pogledu glavnice i u poglede zakonskih zateznih kamata; da iako prvostupanjski sud pod točkom I. izreke pobijanog rješenja navodi da je odluka suda u Trstu od 13. siječnja 2012. poslovni broj: RG 3639/2011 izvršna dana 3. rujna 2012., navedeno ne proizlazi iz priloženog preslika predmetne isprave, odnosno prijevoda istoga po sudskom tumaču pa je, u tomu smislu prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje počinio bitnu povredu odredaba postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) u vezi odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje: OZ), jer je izreka u proturječnosti sa razlozima odluke, odnosno u postoji proturječnosti između onoga što se u razlozima odluke navodi o ispravama i samih tih isprava koje prileže spisu; da je ovrha određena na čak 6 njegovih nekretnina ovršenika, a od kojih se na pet nekretnina nalaze zgrade, a preostala predstavlja oranicu površine čak 8147 m2, te da bi ostvarenje predmetne tražbine, sve i da je osnovan prijedlog za ovrhu (što ovršenik osporava), bilo moguće i ovrhom samo na jednoj od predmetnih nekretnina; da je trebalo odbiti kao neosnovan prijedlog za ovrhu sukladno odredbi članka 80.b OZ iz razloga što bi prodaja nekretnina narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja i da sve nekretnine koje su predmetom ovrhe čine jednu gospodarsku cjelinu sa gospodarskim zgradama za uzgoj stoke te uzgoja voća i povrća, odnosno radi obavljanja poljoprivrednih djelatnosti na temelju kojih ovršenik ostvaruje sredstva kojima uzdržava sebe, kao i članove svoje obitelji; da tražbina ovrhovoditelja koja proizlazi iz sudske odluke Suda u [adresa] poslovni broj: RG 3639/2011 od 13. siječnja 2012. nije zakonita, odnosno ne postoji jer je navedena odluka Suda u [adresa] utemeljena na računu ovrhovoditelja koji su isti izdali ovršeniku, međutim, predmetni račun ovrhovoditelja, kao vjerodostojna isprava nije osnovan, a time čini neosnovanom i tražbinu ovrhovoditelja u cijelosti, uzimljući u obzir da su ovrhovoditelji kao odvjetnici u Republici Italiji preuzeli predmet ovršenika pod jasnim i logičnim uvjetom – da onda i kada pravno ostvare pravnu zaštitu ovršenika da za sve poduzete radnje mogu naplatom ukupnog iznosa protiv ovršenikovog dužnika, od tako postignutog iznosa naplatiti i svoju tražbinu, a kako tomu nije bilo tako te kako ovrhovoditelji nisu ovršenika obavještavali niti o tijeku niti o rezultatima svoga postupanja, tražbina ovrhovoditelja je u cijelosti neosnovana.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje o ovrsi ukine te vrati prvostupanjskom sudu na ponovljeno odlučivanje odnosno, podredno, da se pobijano rješenje preinači na način da odbije kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja te istima naloži da ovršeniku naknade nastale troškove postupka uvećane za troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelji predlažu odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu uz dosudu troškova za sastav odgovora na žalbu.

4. Žalba ovršenika je osnovana.

5. Tijekom ovog ovršnog postupka utvrđeno je: da je prvostupanjski sud na prijedlog ovrhovoditelja, a na temelju ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja o naplati tražbina Suda u [adresa], Republika Italija poslovni broj: RG 3639/2011 od 13. siječnja 2012., čija je ovršnost od 3. rujna 2012. potvrđena u državi članici u kojoj je rješenje i doneseno sukladno s Uredbom Vijeća EZ broj: 44/2001 od 22. prosinca 2000., a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 8.869,15 eura u kunskoj protuvrijednosti i troškova postupka u iznosu od 711,66 eura u kunskoj protuvrijednosti, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računatom na te iznose od 3. rujna 2012. do isplate, kao i troškova odnosnog ovršnog postupka u iznosu od 4.088,28 kuna / 542,61 eura, protiv ovršenika određena ovrha rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-eu- 2/2022-8 od 19. rujna 2022. na nekretninama u (su)vlasništvu ovršenika označenim kao: k. č. br. [katastarska čestica], oranica, 8147 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo ovršenika, suvlasničkom dijelu ovršenika od 48/672 dijela: k. č. br. [katastarska čestica] zgr., štala i dvorište površine 677 m2, k. č. br. [katastarska čestica] zgr., štala površine 134 m2, k. č. br. [katastarska čestica] zgr., štala i dvorište površine 106 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasničkom dijelu ovršenika od 12/336 dijela k. č. br. [katastarska čestica] zgr., pašnjak površine 397 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i suvlasničkom dijelu ovršenika od ¼ dijela k. č. br. [katastarska čestica] zgr., dvorište površine 315 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti predmetnih nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom; da je protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik 11. listopada 2022. izjavio pravodobnu žalbu u kojoj, u bitnomu, navodi: da isprava na temelju koje je sud izdao rješenje o ovrsi nije ovršna isprava, da ona nema svojstvo ovršnosti, da nije podobna za ovrhu jer da ne sadrži rok za dobrovoljno ispunjenje tražbine, da ističe prigovor zastare, da je ovrha određena na čak 6 njegovih nekretnina ovršenika, a od kojih se na pet nekretnina nalaze zgrade, a preostala predstavlja oranicu površine čak 8147 m2, te da bi ostvarenje predmetne tražbine, sve i da je osnovan prijedlog za ovrhu (što ovršenik osporava), bilo moguće i ovrhom samo na jednoj od predmetnih nekretnina, da je trebalo odbiti kao neosnovan prijedlog za ovrhu sukladno odredbi članka 80.b OZ iz razloga što bi prodaja nekretnina narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja i da sve nekretnine koje su predmetom ovrhe čine jednu gospodarsku cjelinu sa gospodarskim zgradama za uzgoj stoke te uzgoja voća i povrća, odnosno radi obavljanja poljoprivrednih djelatnosti na temelju kojih ovršenik ostvaruje sredstva kojima uzdržava sebe, kao i članove svoje obitelji.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi ovršnog postupka (članak 365. stavak 2. u vezi odredbe članka 381. stavka 1. ZPP, a sve u vezi odredbe članka 21. stavka 1. i članka 50. stavka 5. OZ, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijano rješenje o ovrsi zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nije zakonito i pravilno.

7. Prije svega, u ovomu postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba ovršnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. u vezi s odredbom članka 381. stavka 1. ZPP, a sve u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ na koju ukazuje ovršenik jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ono ne bi moglo ispitati niti su razlozi navedeni u istomu nejasni i proturječni pa ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima pobijanog rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

7.1. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, zbog čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka.

8. Međutim, u ovomu je postupku, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

9. Na temelju odredbe članka 80.b stavaka 2. i 3. OZ propisano je da ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5.300,00 eura, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka 2. ovoga članka, sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito:

– je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu,

– je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri,

– služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji,

– ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga,

– je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.

9.1. Odredbom članka 75. stavka 1. OZ propisano je da se ovrha radi ostvarenja novčane tražbine ne može provesti na stvarima i pravima fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost koja su nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, dok je odredbom stavka 5. ovog članka propisano da se smatra da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini. Suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na jedinoj nekretnini ovršenika daje se u pisanom obliku i ima učinak ako je potpis ovršenika ovjerio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima. Suglasnost iz ovoga stavka vrijedi ako dođe do promjene vjerovnika ili ako ovršenik stekne novu nekretninu. Odredbom stavka 6. ovog članka propisano je da će sud, kad to pravičnost zahtijeva, odrediti i provesti ovrhu na nekretnini iz stavka 5. ovoga članka ako ovršenikova obveza potječe iz izvanugovornog obveznog odnosa, dok je odredbom stavka 7. ovog članka propisano da uz prijedlog za ovrhu na nekretnini protiv osobe iz stavka 1. ovoga članka ovrhovoditelj je dužan podnijeti suglasnost iz stavka 5. ovoga članka ili pravomoćnu presudu, javnu ili privatnu ispravu koja ima značenje javne isprave kojom dokazuje da ovršenik ili osoba koju je po zakonu dužan uzdržavati ima drugu nekretninu za stanovanje.

10. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i žalbene navode žalitelja, koji u svojoj žalbi po prvi puta (prije nije ni mogao) prvenstveno ukazuje da je u konkretnomu slučaju određivanjem ovrhe na predmetnim nekretninama narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja u smislu članka 80.b stavaka 2. i 3. OZ, a da činjenice odlučne za takav zaključak sud prvog stupnja nije utvrđivao niti mogao utvrđivati, obzirom da su iznesene u žalbi, nakon donošenja pobijanog rješenja o ovrsi, činjenično stanje odlučno za pravilnu odluku u ovomu ovršnom postupku ostalo je nepotpuno utvrđeno pa je, posljedično tomu, kao osnovanu valjalo prihvatiti žalbu ovršenika i na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ riješiti kao u izreci pod točkom I ovog rješenja.

10.1. Naime, ovakvo pravno shvaćanje ovog suda jasno proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su IV-308/2020 od 5. studenoga 2020., prema kojemu u slučaju kada je ovršenik prigovor da je narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja u smislu članka 80.b. stavaka 2. i 3. OZ prvi puta istaknuo u žalbi, drugostupanjski sud bi trebao ukinuti prvostupanjsko rješenje i naložiti prvostupanjskom sudu da u ponovljenom postupku ocijeni navode ovršenika i da razloge je li (ili nije) došlo do narušavanja ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.

11. Stoga će u nastavku postupka sud prvog stupnja, uz pravilnu primjenu odredbe 80.b. stavaka 2. i 3. OZ, ocijeniti navode ovršenika je li određivanjem predložene ovrhe na nekretnini ovršenika došlo ili nije došlo do narušavanja ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, nakon čega će ponovno odlučiti o ovrhovoditeljevom prijedlogu za ovrhu, a uzimljući pri tomu u obzir i preostale žalbene navode ovršenika.

12. Na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ o troškovima ovršnog postupka nastalima u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

U Puli – Pola 27. ožujka 2025.

Sudac

Miroslav Ružić