REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-414/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužitelja MT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Zlatko Šimek, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženog Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-369/2023-9 od 27. siječnja 2025., 27. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-369/2023-9 od 27. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tuženika mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, te bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Ističe da se mjesna nadležnost suda u ovom predmetu ne može temelji na odredbi članka 19.l stavka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju te je i iz toga razloga pobijano rješenje nezakonito, i to obzirom da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno primijenio je odredbu koju nije mogao primijeniti. Predlaže da se ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Prvostupanjski sud je odbio prigovor mjesne nenadležnosti s obrazloženjem da iako je Ugovorom o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103413870, između stranaka ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, dakle u Rijeci, u smislu članka 70. Zakona o parničnom postupku, tužitelj u podnesku od 4. prosinca 2023. opravdano prigovara poštenosti takve odredbe. U ovom slučaju predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe i isplata po osnovi ugovora o kreditu u kojem ugovornom odnosu tužitelj ima status potrošača, a tuženica status trgovca, odnosno pružatelja usluge, te u tom kontekstu dolazi do primjene mjerodavno potrošačko pravo. Odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003. - dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, a koji je mjerodavni propis koji se ima primijeniti u ovoj pravnoj stvari, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1.), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (stavak 2.). Odredbom članka 87. stavka 1. istog Zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
5. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužitelj, kao potrošač, s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu u kojem je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu kreditora u Rijeci.
6. Neosnovana je žalba žalitelja protiv rješenja prvostupanjskog suda o mjesnoj nadležnosti i u donošenju rješenja nije počinjena niti jedna bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP). Nije sporno da je u ugovoru o kreditu ugovorena mjesna nadležnost suda u Rijeci, kao mjestu sjedišta kreditora, da je odredba o mjesnoj nadležnosti unesena u tipski ugovor sastavljen po tuženiku i da tužitelj ima prebivalište u [adresa], koja je cestovno udaljena od Rijeke 263 kilometara (prema službenim podacima Hrvatskog autokluba).
7. Da se o odredbi o nadležnosti u tipskom ugovoru nije posebno pregovaralo utvrđeno je iz iskaza tužitelja kao stranke, iz kojeg proizlazi da o nadležnosti suda u slučaju spora stranke uopće nisu pregovarale, jer je primarni interes tužitelja bio da se informira o što povoljnijim uvjetima ugovora.
8. Ugovor sklopljen među strankama je potrošački ugovor, za odlučivanje o prigovoru tuženika da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost primjenjuje se ZZP/03, koji je usklađen s pravnim aktima Europske unije, među ostalim s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima, koje se protive načelu savjesti i poštenja (nepoštenim odredbama) (članak 1.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 78/2012.)).
9. Unatoč tome što je predmetni Ugovor, čije su odredbe predmet ovog spora, sklopljen prije pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, već za vrijeme pregovora o pristupanju preuzeta je obveza prihvaćanja pravne stečevine Europske unije i Ugovorom o pristupanju Hrvatska se obvezala primjenjivati propise Europske unije, te ih implementirati u svoje propise. Osim toga, obveza je sudova da prate europsku sudsku praksu, tako i presudu Suda Europske unije u predmetu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi, kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. U toj je odluci sud zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru, kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bila posebno pregovarana, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 81. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1.),smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (stavak 2.), a odredba članka 87. stavka 1. ZZP-a propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Dakle, da bi se neka ugovorna odredba mogla ocijeniti nepoštenom treba da je protivna načelu savjesnosti i poštenja, da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, te da je uzrokovala znatnu neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama.
10. Ugovornu odredbu o mjesnoj nadležnosti suda u Rijeci formulirao je unaprijed tuženik kao trgovac, jer je ugovor sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu i o toj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Ugovaranjem nadležnosti suda njegovog sjedišta za sve sporove, tuženik ostvaruje pogodnost bitno manjih troškova u odnosu na tužitelja kao korisnika kredita, s obzirom na udaljenost mjesta prebivališta tužitelja od suda čija je nadležnost ugovorena, što bi za tužitelja izazvalo visoke troškove odlaska u Rijeku radi angažiranja odvjetnika, po potrebi pristupa na sud radi saslušanja, a time i znatnu neravnotežu o položaju ugovornih strana.
11. Kako iz svih utvrđenih okolnosti proizlazi da u konkretnoj situaciji ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu ona je u smislu članka 87. ZZP-a ništetna, a budući da tužitelj ima prebivalište na području Općinskog suda u Koprivnici, to se nadležnost prvostupanjskog suda može posredno izvesti i tumačenjem odredaba Uredbe Vijeća broj 44/2001 od 22.prosinca 2010. o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima, kao i Uredbe (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, u predmetima potrošačkih ugovora, koje uređuju nadležnost država članica, kada propisuju da se tužba potrošača protiv druge ugovorne stranke može podići ili pred sudovima države članice na čijem području ta ugovorna stranka ima prebivalište ili pred sudovima države članice na čijem području potrošač ima prebivalište, jer su sve te odredbe donesene radi zaštite i lakšeg ostvarivanja prava potrošača.
12. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti žalbu žalitelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Puli-Pola 27. ožujka 2025.
Sutkinja:
Nataša Babić