Poslovni broj: Usž-3149/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, uz sudjelovanje zainteresirane osobe UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici odvjetnici Dori Ljevar, Zagreb, Fallerovo šetalište 22, radi prestanka državne službe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3174/2023-11 od 7. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj, 27. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3174/2023-11 od 7. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Odbora za državnu službu, klasa:
UP/II-07/23-01/185, urbroj: 566-01/1-23-3 od 18. travnja 2023., a točkom II. izreke nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplati zainteresiranoj osobi iznos od 622,14 eura na ime naknade troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 18. travnja 2023. poništeno je rješenje tužitelja, klasa: UP/I-112-02/22-08/9, urbroj: 511-01-157-23-7 od 17. veljače 2023., kojim je zainteresiranoj osobi UK, utvrđen prestanak državne službe po sili zakona s danom 9. veljače 2023. te je određeno da žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.
3. Protiv označene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj donošenjem rješenja o rasporedu od 26. siječnja 2023. nije odlučio o upravnoj stvari koja mu je vraćena na ponovni postupak, nakon što je rješenjem tuženika od 16. rujna 2022. poništeno rješenje o prestanku službe zainteresirane osobe od 12. travnja 2022. Ističe da kao poslodavac nije imao osnove pozvati zainteresiranu osobu da se vrati na rad jer se samim poništenjem rješenja o prestanku službe zainteresiranoj osobi formalno pravno ponovno uspostavlja status državnog službenika. Navodi da se nakon zaprimanja rješenja Odbora za državnu službu od 16. rujna 2022. obratio zainteresiranoj osobi s prijedlogom sporazuma o prestanku državne službe, a koji sporazum je zainteresirana osoba odbila potpisati, o čemu je opunomoćenica zainteresirane osobe obavijestila tužitelja dopisom i predložila da se zainteresiranu osobu vrati na rad. S obzirom da zainteresirana osoba nije htjela potpisati sporazum o prestanku državne službe, to je tužitelj započeo postupak rasporeda prema tada važećem članku 127. Zakona o državnim službenicima, zatraživši prijedlog radnog mjesta od nadležne ustrojstvene jedinice u kojoj je zainteresirana osoba bila raspoređena prije 12. svibnja 2022. Nakon zaprimanja prijedloga radnog mjesta, zainteresirana osoba je rješenjem od 26. siječnja 2023. raspoređena na radno mjesto stručni savjetnik za operativno – komunikacijske poslove u Ravnateljstvu civilne zaštite, Područnom uredu civilne zaštite Zadar, Županijskom centru 112, s danom 12. svibnja 2022. Navodi da je nesporno da se samim donošenjem rješenja o rasporedu ponovno uspostavljaju prava i obveze iz državne službe s danom koji je naznačen u izreci rješenja o rasporedu. U konkretnom slučaju tužitelj je bio u obvezi uspostaviti prava i obveze zainteresirane osobe s danom 12. svibnja 2022., a stvarni povratak je morao biti po izvršnosti rješenja o rasporedu. S obzirom da je zainteresirana osoba zaprimila rješenje o rasporedu 8. veljače 2023. to je dana 9. veljače 2023. trebalo doći na radno mjesto na koje je raspoređena. Ističe da se zainteresirana osoba nije pojavila na radnom mjestu po primitku rješenja o rasporedu od 23. siječnja 2023., zbog čega je primijenio odredbu članka 137. stavka 1. točke 5. Zakona o državnim službenicima koja propisuje prestanak državne službe u slučaju neopravdanog izostanka s posla. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu, poništi osporenu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno da sam riješi ovu upravnu stvar na način da usvoji žalbu i poništi rješenje tuženika.
4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu u bitnome ističe da je iz postupanja tužitelja razvidno da ju je od svibnja 2022. nezakonitim rješenjem onemogućio u obavljanju državne službe. Ističe da ga je tužitelj bio obvezan rasporediti na radno mjesto s danom 12. svibnja 2022. s obzirom da je drugostupanjskim rješenjem poništeno rješenje o prestanku državne službe od dana 12. travnja 2022. te je tužitelj bio dužan odrediti datum početka rada. S obzirom na to da tužitelj nije utvrdio datum početka rada, nije mogao znati kada se trebao pojaviti na radnom mjestu pa tužitelj nije mogao niti utvrditi dan od kojeg bi evidentirao njegov nedolazak na posao. Osporava navode tužitelja da je trebao doći na radno mjesto 9. veljače 2023. samo iz razloga što je zaprimio rješenje o rasporedu 8. veljače 2023. Zaključno ističe da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te utemeljeno odbio tužbeni zahtjev. Iz navedenih razloga predlaže da se odbije žalba i potvrdi prvostupanjska presuda.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Odredbom članka 137. stavka 1. točke 5. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", 92/05. – 141/22.) propisano je da državnom službeniku prestaje državna služba po sili zakona kada neopravdano izostane s rada pet radnih dana uzastopce – danom napuštanja službe, odnosno prvog dana odsutnosti s rada.
8. Uvidom u spis predmeta proizlazi da je ranijim rješenjem tuženika od 16. rujna 2022. poništeno rješenje tužitelj od 12. travnja 2022. kojim je zainteresiranoj osobi prestala državna služba na temelju pisanog sporazuma, budući da je tuženik utvrdio kako spisu predmeta ne prileži pisani sporazum koji je pretpostavka da bi državna služba s te osnove mogla prestati.
9. U ponovnom postupku tužitelj nije postupio po navedenom rješenju tuženika, već je 26. siječnja 2023. donio rješenje kojim zainteresiranu osobu retroaktivno s danom 12. svibnja 2022. raspoređuje na radno mjesto stručni savjetnik za operativno
– komunikacijske poslove u službi Civilne zaštite Zadar, Županijskom centru 112.
10. Polazeći od podataka spisa predmeta ovaj Sud prihvaća stajalište prvostupanjskom suda kako je tužitelj donio rješenje o rasporedu zainteresirane osobe na drugo radno mjesto devet mjeseci unatrag te nije naveo od kada zainteresirana osoba počinje s radom na tom radnom mjestu nakon poništavanja rješenja o prestanku.
11. Dakle, s obzirom da tužitelj nije utvrdio dan s kojim se zainteresirana osoba trebala vratiti na posao, osnovano tuženik i prvostupanjski sud navode da tužitelj nije mogao ni utvrditi dan od kojeg bi se računao izostanak s posla. Slijedom navedenog tuženik je imao osnove za poništenje rješenja tužitelja kojim je zainteresiranoj osobi utvrđen prestanak službe zbog neopravdanog dolaska na posao.
12. Polazeći od navedenog proizlazi da se osporeno rješenje tuženika doneseno primjenom odredbe članka 117. stavka 1. točke 1. i 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.) odnosno kojim je poništeno rješenje tužitelja i predmet vraćen na ponovni postupak, uz obrazloženje kako je njime dano nije moglo ocijeniti nezakonitim.
13. Kako se navodi tužitelja ne mogu ocijeniti osnovanim, to je trebalo temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
14. Zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova odgovora na žalbu nije osnovan, budući da ti navodi nisu utjecali na ishod ovoga spora, zbog čega je riješeno temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu, 27. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
