REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-369/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužiteljice NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Mirela Hajdarević, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, radi utvrđenja i isplate, dana 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e :

I. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu broj 041- 50-3542564 od 28.06.2006. g. koji su sklopili tužitelj NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditor, u dijelu čl. 3. kojim je ugovorena naknada od 3.30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom, prilikom prvog korištenja kredita.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 292,81 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počam od 6. srpnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, zatim od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31.12.2022. g. stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 353,36 EUR EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu broj 041-50-3542564 od 28.6.2006. za iznos od CHF 14.492,33 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Prema članku 3. Ugovora o kreditu naknada od 3.30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom, prilikom prvog korištenja kredita. Prema čl. 6. Ugovora o kreditu namjena kredita je kupnja osobnog vozila od HAZ d.o.o. Tužiteljica je kupljeno osobno vozilo koristila za osobne potrebe.

Poziva se na pravno stajalište koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo na sjednici Građanskog odjela tog suda sa predsjednicima Građanskih odjela županijskih sudova dana 5.11.2020., posl. br. Su IV – 308/2020 prema kojemu: "Ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo.“ Jednaka prava logika primjenjiva je i kod tzv. ulaznih naknada koji je sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu. Iz navedene odredbe ne proizlazi niti je tužiteljici ikada bilo objašnjeno na što se ta naknada odnosi.

Čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 95/03, 46/07 i 79/07, u nastavku ZZP) propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Čl. 81. st. 1. i 2. ZZP propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Prema čl. 87. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava.

Tužiteljica je s tuženikom adhezijski sklopila tipski Ugovoru o kreditu, znači pristupila je već po tuženiku sastavljenom Ugovoru o kreditu te se o odredbama tog ugovora, a posebno o odredbi koja se odnosi tzv. ulaznu naknadu, nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik tužiteljicu tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženi postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Štoviše, tužiteljica nikada nije niti razgovarala ili pregovarala s tuženikom oko sklapanja Ugovora o kreditu, već joj je ugovor o kreditu odnosno već postojeći tipski ugovor sastavljen po tuženiku predao zaposlenik auto kuće Hyundai Auto Zagreb d.o.o. , u kojoj je kupovala osobni automobil koji je financiran predmetnim ugovorom o kreditu. Tzv. ulazna naknada u visini od čak 3,30 % iznosa kredita očito prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice- potrošača. O navedenoj se odredi Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo već je ona, kao i sve ostale odredbe Ugovora o kreditu bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj, a radi se o odredbama koje su nepoštene i ništave u smislu čl. 81. i čl. 82. ZZP. Sud Europske Unije u svojim presudama C-84/19 i C-224/19 potvrdio je da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem tipskim ugovorom ugovarati na početku kredita nekakve ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni i koji nisu proporcionalni.

Prema Potvrdi tuženika od 18.10.2022. tužiteljici je dana 5.7.2006. naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 2.206,21 HRK (3,30 % od iznosa kredita) sukladno čl. 3. Naknada Ugovora o kreditu što prema tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK danas iznosi 292,81 EUR.

Prema čl. 323. Zakona o obveznim odnosima, pravna posljedica ništetnosti odredbe ugovora je obveza svake ugovorne strane da drugoj ugovornoj strani vrati sve što je primila temeljem ništetnih odredbi ugovora. Primjenom odredbi o stjecanju bez osnove iz čl. 1115. tog zakona, ako je stjecatelj nepošten (a što tuženik svakako jest obzirom je u svom tipskom ugovoru o kreditu tužitelju nametnuo ništetne odredbe o kojima se nije moglo pregovarati), zatezne kamate se moraju vratiti od dana stjecanja, znači plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa.

Uslijed ništetnosti ugovorne odredbe o ulaznoj naknadi tuženik je bez osnove stekao iznos od 292,81 EUR. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže da sud utvrdi da je ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu broj 041-50-3542564 od 28.6.2006. u dijelu čl. 3. kojim je ugovorena naknada od 3.30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom, prilikom prvog korištenja kredita te naloži tuženiku da joj vrati neosnovano stečen iznos uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 6. srpnja 2006. pa do isplate te da joj naknadi parnični trošak uvećan za zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Tužiteljica kao dokaze uz tužbu prilaže preslike Ugovora o kreditu broj 28-50-4210324 od 26.6.2007, Potvrdu tuženika od 18.10.2022., dopis RBA kojim se traži izdavanje isprava od 15.10.2022., prijepis knjigovodstvene kartice, informativni izračun, otplatni plan početni, konačni otplatni plan i kontrolni ispis unosa korištenja kredita od 5.7.2026.

2. Sukladno odredbi čl. 284. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku ZPP-a) tuženik je rješenjem od dana 23.1.2025. pozvan dostaviti pisani odgovor na tužbu, uz upozorenje na posljedice iz čl. 331b st. 1. ZPP-a. Dostava za tuženika je uredno izvršena dana 6.2.2025.

3. Tuženik u određenom roku od 30 dana nije podnio odgovor na tužbu. Budući tuženik nije osporio istinitost navoda tužbe i osnovanost tužbenog zahtjeva, a isto proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu suprotnosti s podnesenim dokazima, to je temeljem čl. 331.b ZPP-a donesena presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe).

4. Odluka o trošku se temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a a odnosi se na naknadu troška zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora (1.620,03 EUR), sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat je trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7. 1.). Uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i 25 % PDV-a od 50,00 EUR, trošak iznosi 250,00 EUR. Navedenom trošku treba dodati trošak tuženikove potvrde o naplaćenoj naknadi za obradu kredita koji je trošak u iznos od 37,00 EUR tužiteljica platila tuženiku dana 26.10.2022. (potvrda o provedenom plaćanju na listu 5 spisa), trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 33,18 EUR pa ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 353,36 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.3.2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, plativo u roku od 15 dana.

U Zagrebu 27. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ivana Markotić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dna:

- tužiteljici po pun. uz rj o pristojbi na presudu zbog ogluhe (33,18 EUR)

- tuženiku