REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-5163/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja DH, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vjekoslav Pavković, odvjetnik iz Zagreba, Gradišćanska 30, protiv tuženika LUKOVO VILLAS d.o.o., Zagreb, Olibska 7, OIB: 19709313159, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Mamić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o., Zagreb, Ivana Lučića 2A, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-438/2022-5 od 27. listopada 2022., 27. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika LUKOVO VILLAS d.o.o., Zagreb i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-438/2022-5 od 27. listopada 2022. u točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke pobijane presude održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-47/2020 od 21. listopada 2020. javnog bilježnika Jasne Žitko iz Zagreba, Milana Amruša 7/II, u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.001,15 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 1. listopada 2019. do isplate, kao i u dijelu troška ovršnog postupka u iznosu od 240,80 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama od 21. listopada 2020. do isplate. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 915,92 EUR.
2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u bitnom navodi da tuženik nije dokazao materijalne nedostatke za koje bi bio odgovoran tužitelj, niti je dokazao da je tužitelju na vrijeme ukazao na navodne materijalne nedostatke i da su isti vezani uz rad tužitelja. S druge strane tužitelj je u predmetnoj pravnoj stvari svoje tvrdnje dokumentirao i dokazao pa mu na temelju čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 5/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje: ZOO) pripada pravo na utuženu naknadu.
3. Tuženik podnosi žalbu protiv pobijane presude, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da zakonski zastupnik tuženika nije bio dužan tužitelja u međusobnoj e-mail korespondenciji obavijestiti o nedostacima radova nego je to mogao učiniti i usmenim putem, a što je i učinio jer isto proizlazi i iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka D, dok u svom iskazu tužitelj to nije izričito osporio. Ističe da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti iskaz svjedoka D, odnosno da soboslikarski radovi koje je tužitelj trebao odraditi uključuju i zid ispod prozorskih klupčica, neovisno od činjenice da u trenutku otpočinjanja istih radova te klupčice nisu bile postavljene. Smatra da prvostupanjski sud pogrešno izvodi zaključak da su nedostaci bili vezani za izostanak završne obrade oko prozorskih klupčica koje u tom trenutku nisu bile niti postavljene pa se ista obrada iz tog razloga i nije mogla obaviti, odnosno da se u obrazloženju svoje presude nije ozbiljnije referirao na nedostatke tužiteljevih radova u pogledu loše obrade oko otvora za halogene svjetiljke. Zaključno, tuženik dostavlja fotografije izvršenih radova i jasno vidljivih nedostataka.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu odluku.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom utuženog iznosa na ime dijela računa broj 1-01-53 od 30. rujna 2019. ispostavljenog za izvedene građevinske radove.
8. Tuženik žalbenim navodima u biti osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da tuženik nije bez odgode obavijestio tužitelja o nađenim vidljivim nedostacima (u smislu čl. 604. st. 1. ZOO-a). Imajući u vidu da ovaj drugostupanjski sud u sporovima male vrijednosti nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. ZPP-a), to nisu ispitivani žalbeni navodi tuženika da iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka D proizlazi da je tuženik usmeno obavijestio tužitelja o predmetnim nedostacima.
8.1. Iz istoga razloga (čl. 467. st. 1. ZPP-a), ovaj sud nije ispitivao žalbene navode kojima tuženik smatra da soboslikarski radovi koje je tužitelj trebao odraditi uključuju i zid ispod prozorskih klupčica (neovisno od činjenice da u trenutku otpočinjanja radova te klupčice nisu bile postavljene), kao i navodi kojima osporava zaključak prvostupanjskog suda da su nedostaci bili vezani uz izostanak završne obrade oko prozorskih klupčica, a koje u tom trenutku nisu bile niti postavljene pa se obrada iz tog razloga i nije mogla obaviti. Naime, i takvim navodima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Pritom navedeni žalbeni navodi nisu ni odlučni, s obzirom na to da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se, u situaciji kada je primopredaja predmetnih radova izvršena u lipnju 2019., obavijest dana tek u očitovanju tuženika na opomenu tužitelja od 19. listopada 2020. ne može se smatrati pravovremenom obavijesti o pronađenim vidljivim nedostacima u smislu čl. 604. st. 1. ZOO-a jer nije dana bez odgađanja, a zbog čega je tuženik prekludiran u pozivanju na materijalne nedostatke.
8.2. Zbog prethodno spomenute prekluzije tuženika u pozivanju na materijalne nedostatke (zbog nepravovremenosti obavijesti o nedostacima u smislu čl. 604. st. 1. ZOO-a), žalbeni navodi tuženika da se prvostupanjski sud nije ozbiljnije referirao na nedostatke tužiteljevih radova u pogledu loše obrade oko otvora za halogene svjetiljke, nisu od utjecaja na zakonitost pobijane presude. Pritom se napominje da je točno da obavijest iz čl. 604. st. 1. ZOO-a ne mora biti u pisanom obliku, ali i da je prvostupanjski sud u točkama 19. i 21. obrazloženja otklonio mogućnost da bi tuženik dao ikakvu (pa i usmenu) pravovremenu obavijest o predmetnim nedostacima.
9. Neosnovano tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Naime, prvostupanjski sud je u točkama 7. - 28. obrazloženja pobijane presude dao jasne, određene i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama (postojanje ugovornog odnosa, izvršeni radovi od strane tužitelja, nepravovremenost obavijesti tuženika o materijalnim nedostacima), pri čemu je u točkama 14. - 22. obrazloženja pobijane presude izvršio podrobnu analizu i ocjenu dokaza (pa i u pogledu ocjene iskaza zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka D u dijelu u kojem isti navode da su pak usmenim putem upozorili tužitelja o predmetnim nedostacima – točke 19. i 21. obrazloženja pobijane presude).
10. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da tužitelj na temelju čl. 590. ZOO-a ima pravo na isplatu utuženog iznosa na ime dijela računa broj 1-01-53 od 30. rujna 2019. ispostavljenog za izvedene građevinske radove. Pritom ima pravo i na zatezne kamate (na temelju odredbe čl. 183. ZOO-a), koje teku od sljedećeg dana nakon dospijeća sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.
11. Fotografije koje je tuženik dostavio uz žalbu ovaj sud nije uzeo u obzir (čl. 352. st. 1. ZPP-a).
12. Ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a nije ovlašten po službenoj dužnosti paziti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na troškove parničnog postupka.
13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjski presudu u točkama I. i III. izreke.
Zagreb, 27. ožujka 2025.
Sutkinja
Draženka Deladio
