REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2681/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Boški Pavičić, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Podhraški, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije sa sjedištem u [adresa], OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv 1. tuženice ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženicu BD (ranije ĐD) iz [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanih tuženika, 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Lade Škaričić-Sinčić u Zagrebu poslovni broj Ovrv-24863/2007 od 5. rujna 2007. u dijelu u kojem je naloženo 2. tuženiku ĐD i 3. tuženici BD isplatiti tužitelju Hrvatskoj radioteleviziji 4,94 EUR (četiri eura i devedeset četiri centa) sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2007. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 1. siječnja 2008. određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 153/04), po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 1. kolovoza 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i konačno po stopi koja se za razdoblje od 29. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Lade Škaričić-Sinčić u Zagrebu poslovni broj Ovrv-27286/09 od 31. srpnja 2009. u dijelu u kojem je naloženo 2. tuženiku ĐD i 3. tuženici BD isplatiti tužitelju Hrvatskoj radioteleviziji 47,62 EUR (četrdeset sedam eura i šezdeset dva centa) sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2007. do isplate te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

r i j e š i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Lade Škaričić-Sinčić u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 24863/2007 od 5. rujna 2007. u dijelu u kojem je naloženo 1. tuženici ŠD isplatiti tužitelju 52,56 EUR (pedeset dva eura i pedeset šest centi) sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2007. do isplate te daljnji iznos 5,56 EUR (pet eura i pedeset šest centi) te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga tužitelja (ranije ovrhovoditelja) od 12. srpnja 2007. javna bilježnica Lada Škaričić-Sinčić u Zagrebu donijela je 5. rujna 2007. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-24863/07 kojim je prednici tuženika GD naloženo tužitelju isplatiti 396,00 kn (52,56 EUR) po osnovi neplaćene RTV pristojbe sa zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog računa do 30. lipnja 2007. u iznosu 41,90 kn (5,56 EUR) te nadalje od 1. srpnja 2007. do isplate. Istim rješenjem prednici tuženika je naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu 416,60 kn (55,29 EUR).

2. Prednica tuženika je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnijela prigovor u kojem je navela da na predmetnoj adresi ne živi od 2006. te da je na istoj adresi obustavljena isporuka električne energije od 2008. pa da je nemoguće emitirati televizijski ili radijski program. Također, prednica tuženika istaknula je prigovor zastare.

3. Sud je rješenjem od 10. ožujka 2011. (list 11 spisa) stavio izvan snage rješenje o ovrsi, u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Prednica tuženika je tijekom postupka preminula pa je ovaj sud rješenjem od 17. siječnja 2014. (list 19 spisa) utvrdio prekid postupka. Rješenjem od 24. ožujka 2023. (list 30-31 spisa) postupak u ovoj pravnoj stvari je nastavljen u odnosu na nasljednike prednice tuženika, to jest u odnosu na ŠD, ĐD, ŠDK i BD (ranije ŠDK). Rješenje o nastavku postupka potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž- 438/2023-2 od 15. rujna 2023. (list 75-77 spisa), čime je rješenje o nastavku postalo pravomoćno (potvrda pravomoćnosti nalazi se na listu 78 spisa). Tužitelj je naknadno, podneskom od 24. travnja 2023. (list 62 spisa), povukao tužbu u odnosu na ŠDK pa je sud rješenjem od 11. listopada 2023. (list 80 spisa) razdvojio postupak u odnosu na istu.

5. Tijekom postupka 1. tuženica ŠD navodi da je od svoje prednice naslijedila 1/4 od 6/10 dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zk. ul. br. [broj ZK uloška]), a da je Porezna uprava procijenila vrijednost tog naslijeđenog dijela na 9.720,00 kn. Zatim pojašnjava da je već prethodno podmirila dug svoje prednice u ukupnom iznosu od 9.720,00 kn, a da je navedena tražbina ovrhovoditelja PBZ Card d.o.o. (koju je kasnije preuzelo društvo B2 Kapital d.o.o.) bila predmet ovršnog postupka koji se pod poslovnim brojem Ovr-3497/18 vodio pred Općinskim sudom u Bjelovaru (Stalna služba u Pakracu). Ističe da je time podmirila dugove svoje prednice u iznosu vrijednosti naslijeđene imovine pa predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka 1. tuženici.

6. Nadalje, 3. tuženica tijekom postupka ističe prigovor zastare te osporava samu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Pojašnjava da njena prednica nije potpisala nikakav ugovor s tužiteljem u pogledu RTV pretplate pa da stoga ne postoji niti njena obveza plaćati RTV pristojbu.

7. Tužitelj pak tijekom postupka u bitnome navodi da je plaćanje RTV pristojbe zakonska obveza vlasnika RTV prijemnika, a da se takve obveze može osloboditi samo odjavom prijamnika na propisani način što u konkretnom slučaju nije bilo učinjeno. Navodi da nasljednici odgovaraju za ostaviteljeve dugove, a da je nasljednica ŠDK **.**.2022. izvršila uplatu od 47,62 EUR (358,79 kn) te da je navedenom uplatom podmirila četvrtinu cjelokupnog dugovanja, odnosno svoj dio dugovanja. Ističe da su navedenom uplatom podmirene zatezne kamate u iznosu od 47,62 EUR, a da preostali dio nepodmirenih zateznih kamata na dan 11. veljače 2022. iznose 29,71 EUR. Navodi da je, time što je jedan od dužnika podmirio dio potraživanja tužitelja, dug priznat.

8. Tužitelj je zatim podneskom od 9. rujna 2024. (list 142 spisa) povukao tužbu u pogledu tužbenog zahtjeva kojim od 1. tuženice ŠD traži isplatu utuženog iznosa. Pojasnio je da je ista tijekom postupka dokazala da je već ranije podmirila dugovanje svoje prednice prema trećoj osobi i to u visini naslijeđene imovine. Tužitelj stoga konačno postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže da se održi na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem se 2. tuženiku ĐD i 3. tuženici BD nalaže isplatiti tužitelju 55,29 EUR sa zateznim kamatama koje za razdoblje od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 30. lipnja 2007. iznose 5,56 EUR, kao i zatezne kamate od 1. srpnja 2007. do isplate.

9. Sud je tijekom postupka proveo dokaze čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 4 spisa), dopisa od 30. studenog 2018. (list 47, 104 spisa), poreznog rješenja (list 48-49, 107-108 spisa), rješenja o nasljeđivanju (list 50-51, 88- 90, 105-106 spisa), rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru (list 52, 109 spisa), prijedloga od 11. srpnja 2018. (list 54-58, 110-115 spisa), dopisa od 19. svibnja 2024. (list 91 spisa), izvatka iz evidencije obveznika plaćanja RTV pristojbe (list 94 spisa), elektroničke pošte (list 100 spisa) i spisa Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-3497/2018 (u priklopu).

10. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa po osnovi neplaćene RTV pristojbe za razdoblje od srpnja do prosinca 2006. i to vezano uz broj obveznika 02078707.

12. Tužitelj je podneskom od 9. rujna 2024 povukao tužbu u pogledu tužbenog zahtjeva kojim od 1. tuženice ŠD traži isplatu utuženog iznosa. Spomenuta 1. tuženica se u roku 15 dana od dana dostave navedenog podneska tužitelja nije protivila povlačenju pa se smatra da je na predmetno povlačenje pristala (čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP). Stoga je sud sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je 1. tuženici ŠD naloženo da tužitelju isplati utuženi iznos sa pripadajućim zateznim kamatama te je odlučeno kao u izreci rješenja.

13. Čl. 53. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine broj 25/03; dalje: ZHRT) propisano je da su vlasnici radijskih i televizijskih prijamnika na području Republike Hrvatske dužni tužitelju plaćati pristojbu, a da je vlasnik prijamnika dužan tužitelju prijaviti prijamnik najkasnije u roku od 30 dana od dana nabave prijamnika. Također, st. 3. istog članka propisano je da vlasnik prijamnika nije dužan plaćati pristojbu ako prijamnik odjavi.

14.1. Čitanjem izvatka iz evidencije obveznika plaćanja RTV pristojbe (list 94 spisa) sud je utvrdio da je prednica tuženika GD bila evidentirana kao vlasnica televizora, odnosno obveznica plaćanja RTV pristojbe od 1. prosinca 1987. do 1. rujna 2011., pod šifrom obveznika 2078707.

14.2. Naprijed navedenu dokumentaciju sud prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu, a treba reći da tuženici nisu osporavali vjerodostojnost iste tijekom postupka.

14.3. Na temelju naprijed spomenute dokumentacije sud nalazi utvrđenim da je prednica tuženika GD tijekom utuženog razdoblja bila evidentirani vlasnik RTV prijamnika i samim time, na temelju čl. 53. ZHRT-a, obveznica plaćanja RTV pristojbe. Pritom treba reći da u konkretnom slučaju nije potrebno da između tužitelja (kao pružatelja javnih radiodifuzijskih usluga) i korisnika njegovih usluga bude sklopljen ugovor jer se radi o zakonskoj obvezi korisnika koja proizlazi iz činjenice da u svom vlasništvu ima televizor.

15. U odnosu na navode prednice tuženika da ista tijekom utuženog razdoblja nije stanovala na predmetnoj adresi, treba reći da takvi navodi nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari. Naime, vlasnik televizijskoj prijamnika svoje se obveze plaćanja RTV pristojbe može osloboditi samo na način da takav prijamnik odjavi. Međutim, tijekom postupka prednica tuženika (a niti sami tuženici) niti navodi, niti dokazuje da je prijamnik uopće odjavila, a što bi bio jedini način da se oslobodi svoje obveze. Što se pak tiče navoda prednice tuženika da je na predmetnoj adresi od 2008. obustavljena isporuka električne energije, treba reći da se radi o razdoblju koje nije obuhvaćeno onim utuženim u ovom postupku, no čak i da je isporuka električne energije bila obustavljena tijekom utuženog razdoblja, niti to ne bi bilo od značaja za odluku u ovom postupku, upravo zbog već ranije istaknutog.

16.1. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potrebno je napomenuti da se u konkretnom slučaju primjenjuje jednogodišnji zastarni rok propisan čl. 232. st. 1. t. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05; dalje u tekstu: ZOO/05) za tražbine za uporabu televizijskog prijamnika.

16.2. Čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 4 spisa) sud je utvrdio da je najstarija utužena tražbina tužitelja dospjela na naplatu 31. srpnja 2006. S druge strane ovršni postupak radi naplate predmetne tražbine tužitelj je pokrenuo 12. srpnja 2007. i to podnošenjem prijedloga za ovrhu javnoj bilježnici (vidljivo iz prijamnog štambilja javne bilježnice na listu 1 spisa), čime je prekinuta zastara sukladno čl. 241. ZOO/05-a. Zbog činjenice da je zbog smrti prednice tuženika tijekom postupka nastupio prekid postupka (utvrđen rješenjem od 17. siječnja 2014. – list 19 spisa), koji je nastavljen tek rješenjem od 24. ožujka 2023. (list 30 spisa), eventualne tužiteljeve radnje tijekom prekida ne bi imale nikakav pravni učinak (čl. 214. st. 3. ZPP-a), odnosno tužitelj zbog nesavladivih prepreka sudskim putem uopće nije mogao zahtijevati ispunjenje obveze pa stoga zastara tijekom tog razdoblja nije niti tekla u smislu čl. 237. ZOO/05-a.

16.3. Slijedom navedenog, s obzirom da u odnosu na utuženu tražbinu nije protekao jednogodišnji zastarni rok (čl. 232. st. 1. t. 2. ZOO-a), istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

17.1. Čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 4 spisa) sud je utvrdio da predmetna tražbina tužitelja po osnovi RTV pristojbe za razdoblje srpnja 2006. iznosi 66,00 kn (8,76 EUR), a da je datum dospijeća spomenutog iznosa 31. srpanj 2006., zatim da za razdoblje kolovoza 2006. iznosi 66,00 kn (8,76 EUR), a da je datum dospijeća spomenutog iznosa 31. kolovoz 2006., da za razdoblje rujna 2006. iznosi 66,00 kn (8,76 EUR), a da je datum dospijeća spomenutog iznosa 30. rujan 2006., da za razdoblje listopada 2006. iznosi 66,00 kn (8,76 EUR), a da je datum dospijeća spomenutog iznosa 31. listopad 2006., da za razdoblje studenog 2006. iznosi 66,00 kn (8,76 EUR), a da je datum dospijeća spomenutog iznosa 30. studeni 2006. i da za razdoblje prosinca 2006. iznosi 66,00 kn (8,76 EUR), a da je datum dospijeća spomenutog iznosa 31. prosinac 2006.

17.2. Navedenu dokumentaciju sud je prihvatio kao vjerodostojnu, dok tuženici nisu osporavali vjerodostojnost iste.

17.3. Dakle, na temelju spomenute dokumentacije sud nalazi utvrđenim da obveza prednice tuženika po osnovi RTV pristojbe na temelju čl. 53. st. 1. ZHRT-a za razdoblje od srpnja do prosinca 2006. iznosi 52,56 EUR.

18.1. Tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (list 139-140 spisa) potražuje i zateznu kamatu izraženu u apsolutnom iznosu od 41,90 kn (5,56 EUR). Tužitelj zaista može svoj zahtjev za isplatu zateznih kamata izraziti, bilo na način da naznači razdoblje za koje traži isplatu kamata, bilo na način da se u apsolutnom iznosu izrazi koliko kamate na neki iznos glavnice u određenom razdoblju iznose. Ako tužitelj izražava zahtjev za isplatu zateznih kamata u apsolutnom iznosu, tada upravo tužitelj treba dokazati visinu tog iznosa. Dakle, tužitelj treba dokazati koliko iznose zatezne kamate (izražene u apsolutnom iznosu) na određeni iznos glavnice u određenom vremenskom razdoblju (čl. 219. st. 1. ZPP-a). U konkretnom slučaju, prema rješenju o ovrsi, tužitelj traži isplatu zateznih kamata u naprijed navedenom iznosu za koje u prijedlogu za ovrhu navodi da su obračunate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 30. lipnja 2007. Međutim, iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga nije razvidno što predstavlja iznos zateznih kamata izraženih u apsolutnom iznosu, odnosno nije vidljivo na koji iznos nepodmirene tražbine se predmetni iznos zateznih kamata odnosi, na koje razdoblje se odnosi, niti je vidljiv način na koji je izračunat iznos zateznih kamata.

18.2. Također, tužitelju u podnesku od 20. studenog 2023. (list 85 spisa) navodi da zatezne kamate na utuženi iznos na dan 11. veljače 2022. iznose 77,33 EUR, a da je ŠDK uplatom u iznosu 47,62 EUR platila dio zateznih kamata, no da je ostalo neplaćenih 29,71 EUR po osnovi zateznih kamata (uz glavnicu i troškove postupka). Iako je nedvojbeno da su na utuženi iznos nakon datuma dospijeća prikazanih u izvatku iz poslovnih knjiga zaista tekle zatezne kamate i da su tuženici dužni tužitelju platiti iste, a tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata na temelju čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), tužitelj (uz već naprijed navedeno) ne dokazuje niti da bi zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 11. veljače 2022. doista iznosile 77,33 EUR, kako to navodi u spomenutom podnesku. Naime, tijekom postupka tužitelj (na kojemu je teret dokazivanja navedene činjenice u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a) ne dostavlja izračun kamata ili bilo koji drugi dokaz na temelju kojih bi sud mogao utvrditi naprijed navedenu činjenicu, a koja pak tijekom postupka nije učinjena nespornom. Također, treba reći da je tužitelj (unatoč tome što je u navedenom podnesku u okviru svojih činjeničnih navoda iskazao obračun zateznih kamata u apsolutnom iznosu) tužbeni zahtjev konačno specificirao na način opisan u prethodnoj točki.

18.3. Tužitelj je u pravu kada navodi da ima pravo uračunavati plaćeni iznos najprije za podmirenje obveze plaćanja zateznih kamata, a zatim tek po osnovi glavnice (čl. 172. ZOO-a), no s obzirom da ne dokazuje da tuženici tužitelju duguju iznos od upravo 77,33 EUR po osnovi zateznih kamata od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 11. veljače 2022., a niti da je ŠDK odredila red uračunavanja ispunjenja (čl. 171. st. 1. ZOO-a), nije dokazao da je takvo uračunavanje pravilno provedeno s obzirom na visinu istog.

19. S druge strane, tužitelj je dokazao i osnovanost i visinu svoje tražbine u dijelu u kojem od tuženika traži isplatu glavnice u iznosu 52,56 EUR (točka 17.1. – 17.3. obrazloženja). Stoga je potrebno naprijed navedeni plaćeni iznos pravilno uračunati na način da je istim plaćen dio glavnice, odnosno potraživanje tužitelja po osnovi same RTV pristojbe i to u smislu čl. 172. ZOO-a. Dakle, predmetnom uplatom plaćen je dio glavnice u iznosu 47,62 EUR, dok je neplaćen ostao iznos od 4,94 EUR. Navedeni neplaćeni iznos tuženici su u obvezi platiti tužitelju na temelju čl. 53. st. 1. ZHRT-a u vezi s čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19).

20. Stoga je sud sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi kojim je 2. tuženiku ĐD i 3. tuženici FD naloženo tužitelju isplatiti 4,94 EUR te je u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao u dijelu točke I izreke ove presude, dok je ukinuo platni nalog u dijelu u kojem tužitelj od spomenutih 2. i 3. tuženika traži isplatu 47,62 EUR te je odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu i odlučio kao u točki II presude.

21. Tužitelj, iako (kao što je već rečeno) nema pravo na isplatu zatezne kamate koju potražuje u apsolutnom iznosu, ima pravo na isplatu zateznih kamata na utuženi iznos prema propisanoj stopi od 1. srpnja 2007. do isplate i to na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a. Stoga je tužitelju dosuđena zatražena zatezna kamata u tom dijelu na dosuđeni iznos od 1. srpnja 2009. do isplate pa je sud i u tom dijelu održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi i odlučio kao u dijelu točke I izreke ove presude. Odluka o stopi zateznih kamata donesena je za razdoblje do 31. prosinca 2007. na temelju čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 153/04), a za razdoblje nakon toga na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a.

22.1. S obzirom da se postupak u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nastavio kao parnični postupak, nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, kako će biti obrazloženo u nastavku odluke (Zaključak broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.). Tako se odluka o parničnim troškovima temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa), odredbama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) i Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 151/05; dalje: Pravilnik).

22.2. Tužitelj je u ovoj parnici uspio u pogledu osnove u omjeru 100 %, dok je u pogledu visine uspio u omjeru 9,40 %. Dakle, tužitelj je, kad se u obzir uzme njegov uspjeh u pogledu kako osnove, tako i visine uspio u omjeru 54,70 % (100 % + 9,40 % = 109,40 % : 2 = 54,70 %). S obzirom da je tužitelj u konkretnom slučaju u ovoj parnici uspio u približno jednakom dijelu kao i tuženici (45,30 %), sukladno čl. 154. st. 4. ZPP-a svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Stoga je o trošku parničnog postupka odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

23. Sud je u ovoj odluci dvojno iskazao cijene uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (7,53450) i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22, 88/22).

U Zagrebu 27. ožujka 2025.

Sutkinja:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. 1-3. tuženiku