REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3681/2024-8

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Saši Bušić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje d.d. , OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3 protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503, Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom u cijelosti koji glasi:

"Tuženik Triglav osiguranje d.d. iz Zagreba, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 23.028,52 eur uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1, siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."

r i j e š i o  je:

I. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak iznos od 1.875,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 27. ožujka 2025. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za svako polugodište kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik ovog Zavoda Grado Šantar stradao u prometnoj nesreći dana 23.7.2003 te je preminuo od posljedica ozljeda zadobivenih u istoj dana 25.7.2003. Nesreću je skrivio DC upravljajući teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika (broj police [broj police]). Za uzrokovanje predmetne nesreće vođen je protiv DC kazneni postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem Ks-281/03. Zavod je priznao udovici i djeci osiguranika pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem broj 428245 od 08.06.2004. Isplatom navedene obiteljske mirovine tužitelj trpi štetu. Tužitelj je za prvo razdoblje isplate mirovine od 25 7.2003. do 31.12.2006, vodio spor protiv tuženika pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj Pn-1567/07 u kojem je donesena presuda na temelju priznanja od 26.07.2007. Za daljnja razdoblja od 01.01.2007. do 30.06.2021. tuženik je dobrovoljno naknadio štetu tužitelju u cijelosti po odštetnim zahtjevima. Isplatom navedene obiteljske mirovine tužitelj trpi daljnju štetu. Tužitelj je u razdoblju od 01.07.2021. do 31.05.2024. isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 23.028,52 eura, što predstavlja štetu za tužitelja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Priznaje nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika. Obveza tuženika je propisana odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu čl. 27. u kojoj stoji; Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Da se predmetna odredba primjenjuje potvrđuje Rješenje VSRH REV 2140/2018 od 13/07/2022 ( u prilogu) kojim je ukinuta prvostupanjska i drugostupanjska presuda te je predmet vraćen na ponovno suđenje s uputom i obrazloženjem da je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odlukama VSRH poslovni broj Rev 1060/12-2, Rev 454/08-2, Rev 1061/03-2, Rev 1067/12-2, Rev-x 388/2018-2, Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020. . Navedeno potvrđuju i druge recentne odluke Županijskih sudova. Prema pravnom shvaćanju VSRH , za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u trenutku kada su izvršene isplate mirovina. Nastavno na navedeno ukazuje se da i VTS u svojoj odluci Pž-3459/2020 od 27/12/2021 (u prilogu) preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev HZMO-a s obrazloženjem da je odredbom čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a na tužitelju je teret dokazivanja visine iznosa koji bi eventualno bio osnovan. U svakom slučaju, teret dokazivanja visine štete je na tužitelju (imajući u vidu odredbe ZPP-a i ZOOP-a) , jer se ista mora utvrditi sukladno odredbama čl. 27 ZOOP-a, a ukoliko naslovni sud zastupa drugačije pravno shvaćanje predlaže se da sukladno načelu otvorenog pravosuđenja o istome obavijesti stranke, kako bi pravovremeno istakle svoje dokazne prijedloge odnosno tuženik već sada opreza radi stavlja dokazni prijedlog za provođenje financijskog vještačenja na okolnost utvrđenja da li su stvarno isplaćene mirovine veće od mirovina koje bi u konkretnom slučaju bile isplaćene da se radi o ozljedi na radu te ukoliko ta razlika uopće postoji, koliko ona stvarno iznosi. Slijedom iznijetog predlaže se tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku s zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje broj 42824 od 8.6.2004., obračun isplaćene mirovine za razdoblje od 1.7.2021. do 31.5.2024.

4. Nesporno je da je osiguranik tužitelja KC stradao u prometnoj nesreći dana 23.7.2003., te je preminuo od posljedica ozljeda. Nesreću je skrivio DC upravljajući teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika broj police: [broj police]. Nesporno je da je tužitelj priznao udovici i djeci osiguranika pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem broj 428245 od 8.6.2004. Nesporno je da je tužitelj za prvo razdoblje isplate mirovine od 25.7.2003. do 31.12.2006. vodio spor protiv tuženika pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu Pn-1567/07 u kojem je donesena presuda na temelju priznanja od 26.7.2007. Nesporno je da je za daljnja razdoblja od 1.1.2007. do 30.6.2021. tuženik dobrovoljno naknadio štetu tužitelju u cijelosti po odštetnim zahtjevima. Sporno je da li tužitelj osnovano potražuje daljnju štetu u odnosu na obiteljsku mirovinu za razdoblje od 1.7.2021. do 31.5.2024. u iznosu od 23.028,52 eur.

5. Odredba čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju propisuje da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju te naknada stvarne štete koju zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima ovog zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja.

6. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a koja je materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti uređena zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira ZOOP.

7. U ovom postupku između stranaka radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku, odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovina stoga se u ovom slučaju promjenjuje odredba čl. 27 zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

8. Prema čl. 27. ZOOP-a, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, stoga u ovom slučaju treba utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena ozljedom na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Tuženik bi kao osiguratelj bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose invalidske mirovine isključivo slučaju kada bi se utvrdilo u utuženom razdoblju postojanje razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini tako utvrđene razlike.

9. Prema odredbi čl. 221a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja u ovom slučaju teret dokazivanja je na strani tužitelja.

10. Tuženik bi kao osiguratelj bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose obiteljske mirovine isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo u utuženom razdoblju postojanje razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini tako utvrđene razlike, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika. Sud zaključuje da s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nije utvrđeno postojanje stvarne štete sukladno mjerodavnom zakonu o obveznim osiguranjima u prometu čl. 27 st. 2. i 3.

11. Sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti jer tužitelj nije dokazao postojanje razlike između invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini tako utvrđene razlike.

12. Sud je dosudio tuženiku parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1 ZPP-a iznos od 1.875,00 eur, a koji se sastoji od: odgovor na tužbu 250 bodova, podnesak 31.10.2024. 250 bodova, ročište 12.2.2025. 250 bodova, a što ukupno iznosi 1.500,00 eur za rad odvjetnika prema OT, PDV 375,00 eur.

U Zagrebu, 27. ožujka 2025. godine

Sudac:

Saša Bušić

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude strankama je dopuštena žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- tužitelju

- pun. tuženika