REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1685/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZEM NADZOR d.o.o., OIB: 38867321879, Zagreb, Palinovečka 19 d, zastupan po punomoćniku Marku Ujeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Krešimir Škarica & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 6. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ZEM NADZOR d.o.o., OIB 38867321879, isplati na ime naknade štete iznos od 3.318,07 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 07. srpnja 2021. pa sve do isplate, i to za razdoblje od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ZEM NADZOR d.o.o., OIB 38867321879, naknadi troškove parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana u novinama ZAGREB NEWS o svom trošku objavi presudu u cijelosti."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 19. svibnja 2021. u članku "NAMEĆE SE PITANJE upravlja li projektom žičare mafija ili Grad", objavljenom u novinama ZAGREB NEWS nakladnika Nacional News Corporation d.o.o., tuženik iznio niz netočnih, zlonamjernih i krivo interpretiranih informacija, s ciljem da se u javnosti stvori negativna slika o tužitelju, da se u članku navodi da je tuženik otkrio da su sifoni kakvih je nekoliko ugrađeno u žičaru, a u dućanima koštaju stotinjak kuna, plaćeni nevjerojatnih 44 tisuće kuna po komadu, da je tužitelj u Projektu žičare Sljeme obavljao poslove stručnog nadzora gradnje, da je stručni nadzor obvezni sudionik gradnje čije je sudjelovanje propisano Zakonom o gradnji, člancima 59., 56. i 57. st. 1., da je stručni nadzor gradnje žičare obavljalo više nadzornih inženjera odgovarajuće struke koji su zaposlenici tužitelja, pri čemu je IGS bila glavni nadzorni inženjer, da stručni nadzor određuje investitor - Zagrebački električni tramvaj (ZET), te da se nužno radi o osobi različitoj od izvođača, da je stručni nadzor sukladno članku 58. istog zakona dužan između ostalog nadzirati građenje tako da bude u skladu s građevinskom dozvolom, odnosno glavnim projektom, Zakonom o gradnji, posebnim propisima i pravilima struke, bez odgode upoznati investitora sa svim nedostacima, odnosno nepravilnostima koje uoči u glavnom projektu i tijekom građenja i o poduzetim mjerama, kao i, kada za to postoji potreba, odrediti način otklanjanja nedostataka, odnosno nepravilnosti građenja građevine, da stručni nadzor osobno odgovara za bilo kakve povrede zakona, da su Pravilnikom o načinu provedbe stručnog nadzora građenja, obrascu, uvjetima i načinu vođenja građevinskog dnevnika te o sadržaju završnog izvješća nadzornog inženjera te obveze detaljno razrađene, kao i obveza stručnog nadzora vezano uz građevinski dnevnik, da, dakle u svakoj fazi građenja osim izvođača sudjeluje i stručni nadzor, koji ima zakonom i pravilnikom propisane obveze, tako da svako prozivanje izvođača za nezakonitosti i/ili javno blaćenje ili omalovažavanje izvođača radova, nužno uključuje i prozivanje stručnog nadzora za nezakonitosti i/ili njegovo javno blaćenje ili omalovažavanje, da tuženik ovakvim neistinitim navodima koje uporno iznosi na konferencijama za medije konstantno obmanjuje javnost i nanosi štetu tužitelju koji sukladno Zakonu o gradnji obavlja zakonom propisane poslove stručnog nadzora gradnje u Projektu žičare Sljeme, da je tuženik već prethodno dana 8. prosinca 2020. novinarima pokazivao podni sifon i pritom naveo "Dakle, radi se o sifonu od 44.000,00 kuna kakav je ugrađen i više njih na sljemenskoj žičari. Nešto što košta 100,00 kuna, što je trebalo biti naplaćeno maksimalno 200,00 kuna, na kraju je naplaćeno 44.000,00 kuna.", da su ovu izjavu tuženika prenijeli brojni mediji, da je odmah potom Grad Zagreb putem pročelnika CG izdao priopćenje kojim se očitovao na navedene tvrdnje tuženika, a u kojem je navedeno da postoji razlika između podnog sifona i sistema nepovratnih ventila kao zaštitnika od povratnog toka (ZOPT) koji je ugrađen u objekt žičare, a njegova obvezna ugradnja propisana je Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga, da podni sifon koji je pokazivao tuženik ne predstavlja ni nepovratni ventil, a ni ZOPT, taj sifon se uopće ne ugrađuje kao dio vodoopskrbnog sustava, za razliku od ZOPT-a, čija je ugradnja obvezna, da su sve informacije o projektu Žičare Sljeme, ugovori, ostala dokumentacija, nalazi i mišljenja vještaka, očitovanja revidenata i drugih sudionika tehničkog pregleda dostupni javno i objavljeni su na službenim stranicama Grada Zagreb, na brojnim poveznicama. Tužitelj nadalje navodi da je tuženiku kao zastupniku Gradske skupštine Grada Zagreba u svakom trenutku bila dostupna sva dokumentacija vezana uz žičaru kao i mogućnost postavljanja bilo kakvog upita oko bilo kojeg detalja žičare, kako bi provjerio bilo koju svoju informaciju ili tvrdnju, da umjesto da koristi te mogućnosti i u javnim nastupima iznosi istinite i osnovane tvrdnje, tuženika je u njegovim tvrdnjama pobijala sama gradska uprava, no isti je usprkos tome nastavio s iznošenjem neistinitih i uvredljivih navoda, da je tuženik, također, bio prisutan 3. prosinca 2020. i na sjednici Odbora za kontrolu Gradske skupštine Grada Zagreba, na kojoj sjednici je bila prisutna i IGS, na kojoj sjednici se raspravljalo upravo o Projektu žičare Sljeme, te nije niti postavio bilo kakvo pitanje koje bi se na bilo koji način odnosilo na sifon ili ZOPT, no usprkos tome je nekoliko dana kasnije sa pozicije gradskog zastupnika iznosio ove neistinite tvrdnje, te nadalje iz članka od 19. svibnja 2021. proizlazi da tuženik navodi kao jedan od razloga zašto žičara nema uporabnu dozvolu i taj što su se stanovnici [adresa], podsljemenskog kvarta u koji je premještena donja postaja nakon što je trasa stare žičare bez logičnog objašnjenja promijenjena, požalili na nesnosnu buku koju je žičara prilikom puštanja u probni rad proizvodila, da je šest sati nakon što se novinarima požalila na buku jednoj stanovnici, čija se kuća nalazi u neposrednoj blizini žičare, zapaljen automobil, da je policijskim očevidom zaključeno da je požar podmetnut, te da se nadalje navodi da je tuženik, zamoljen od očajnih i uplašenih stanara donedavno za život poželjnog kvarta, uputio pitanje vršiteljici dužnosti gradonačelnice: neka CGS javno progovori postoji li kakav pritisak na nju zbog neizdavanja uporabne dozvole, jer se bez nje ne može isplatiti zadnja rata novca izvođaču, tvrtki Pionir. Gubitak novca stvara nervozu, a nameće se i pitanje upravlja li projektom žičare mafija ili Grad, da je tuženik navedeni članak javno podijelio na svojoj Facebook stranici na kojoj ga prati 3.854 ljudi uz komentar "Priča o žičari je toliko odvratna i štetna za Zagreb da je najbolje da objekt Žičare prekrijemo sarkofagom kao u Černobilu. Planiram snimanje serijala kako bi mogao obuhvatiti sva otkrića o ukradenom, otetom novcu I." Tužitelj nadalje navodi da je u članku 19. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje ZOO) definirano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a koja podrazumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr., da je odredbom stavka 3. istog članka određeno da pravna osoba ima sva navedena prava osobnosti, osim onih vezanih uz biološku bit fizičke osobe, a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr., da je postupanje tuženika, koji svojim izjavama implicira da je tužitelj svoj posao obavljao u najmanju ruku nemarno, pa i protuzakonito, suprotno pravilima struke, te koji pritom implicira da su svi akteri koji su uključeni u Projekt žičare Sljeme dio organiziranog kriminala i mafije, vrijeđa pravo tužitelja na poslovni ugled i dobar glas te takvim postupanjem tuženik prouzročuje neimovinsku štetu tužitelju, da su ovakvi navodi, a koji nemaju nikakvih uporišta u stvarnosti, objektivno podobni da tužitelju nanesu štetu u njegovom poslovnom okruženju, pogotovo ako se uzme u obzir da ih iznosi osoba koja je ujedno i zastupnik u gradskoj skupštini grada Zagreba, te slijedom navedenog tužitelj ustaje s ovom tužbom i predlaže da sud donese presudu sadržaja kako je to pobliže naznačeno pod točkom I. izreke ove presude pod navodnim znacima.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnov, visinu kao i odgovornost tuženika za eventualnu štetu koja je tužitelju nastala informacijama objavljenim u tim medijima, poziva se na čl. 38.st.1 Ustava RH i čl. 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te na odluku Ustavnog suda RH i ESLJP koji su zauzeli stav da sloboda izražavanja može biti ograničena, ali da te granice moraju biti šire u odnosu na javne osobe nego za privatne osobe, a posebno kad se one odnose na poslove i svojstvo koje te osobe imaju, te da svako uključivanje pojedinaca u "javnu arenu" samo po sebi služi za određivanje kriterija snošljivosti koje on mora imati prema kritici kao sredstvu ostvarivanja prava na slobodu izražavanja. Nadalje navodi da je tuženik političar, po dužnosti zastupnik u Gradskoj Skupštini, te u njegov opus djelovanja potpada javno izražavanje političkih stavova, kritiziranje poslova od javnog interesa koji se obavljaju pod sumnjivim okolnostima, iznošenje sumnji na kaznena djela ili na druge nezakonite radnje osoba koje surađuju ili su kooperanti društava u vlasništvu Grada Zagreba, da se zalaže za potpunu transparentnost i dostupnost svih informacija u gradnji projekta Žičare Sljeme, da je više puta tražio usmenim i pisanim putem podatke o trošenju javnog novca građana u tom projektu te sve odgovore na brojna pitanja koja su konstantno postojala u javnosti i medijima tijekom realizacije projekta, da je kao zastupnik na 38. sjednici Gradske skupštine Grada Zagreba 9.10.2020. na dnevni red uputio zaključak koji bi obvezao tadašnjeg gradonačelnika da zastupnicima i javnosti dostavi sve dokumente o projektu, te da odgovori na brojna neodgovorena pitanja, Skupština je usvojila zaključak, te su tako na inicijativu tuženika brojni dokumenti postali dostupni javnosti te su tijekom studenog i prosinca 2020. u brojni medijima intenzivno pisalo i raspravljalo o tom projektu, a i zastupnici su u više prigoda raspravljali na tu temu, da je u tom periodu na Internetu postao dostupan i sedmosatni video s brojnim materijalima i snimkama vezanim uz gradnju žičare nepoznatog autora, da potom RTL Potraga objavljuje prilog o tome, a nekoliko dana poslije mediji pišu kako je njihova novinarka VG otvorila mega aferu vezano uz žičaru. U odnosu na navod o sifonu/ventilu u navedenom filmu kao i u prilozima novinarke spominju se različite cijene za radove i materijal koji su se mijenjali tijekom realizacije projekta Žičara Sljeme, da je tada rečeno kako je otkriveno da u troškovniku "jedan ventil nakon promjene naziva poskupljuje sa 200,00 na 40.000,00 kn. U odnosu na navode vezano za uporabnu dozvolu ističe se kako postoje brojni dokumenti Grada Zagreba te nadležnog Državnog inspektorata koji i dandanas potvrđuju da žičara nije u funkciji zbog problema s bukom i da su o tome objavljivali gotovo svi mediji, kao što su u odnosu na palež vozila građanke iz [adresa] objavljeni i drugi tekstovi na navedenu temu, ističe kako iz Grada Zagreba priznaju da je tijekom izgradnje žičare počinjena šteta u iznosu više desetaka milijuna kuna te je pokrenut postupak tužbe protiv prvog projektanta projekta, za koje smatraju da su odgovorni za štetu, te uz odgovor na tužbu i potkrjepu svojih navoda dostavlja linkove iz kojih je vidljivo da mediji već duže vrijeme objavljuju informacije na temu žičare. Zaključno tuženik ističe da predmetne objave ne sadrže niti jednu informaciju ili vrijednosni sud koji vrijeđa pravo osobnosti na ugled ili čast tužitelja, predlaže odbiti tužbeni zahtjev i dosuditi mu parnični trošak.

3. U tijeku postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u novinski članak od 19.05.2021. pod naslovom "Nameće se pitanje upravlja li projektom žičare mafija ili Grad" (list 6-7 spisa), Zaključak iznesen na Gradskoj skupštini (list 15-17 spisa), preslika članaka na koje se tužitelj poziva u tužbi i za koje je stavio poveznice (list 20- 126 spisa), zapisnik s ročišta od 21.03.2024. u predmetu Općinskog građanskog suda poslovni broj Pn-2239/21, GIP PIONIR d.o.o. - IG Petek na kojem su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka CG (list 160-161 spisa), saslušani su: zz tužitelja ŠG (list 135-136 spisa), tuženik IG (list 136-138 spisa), svjedoci: IGS (list 154-155 spisa), UG (list 155- 156 spisa).

4. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP) te primijenivši materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovog postupka je tvrdnja tužitelja da je tuženik u članku "Nameće se pitanje upravlja li projektom žičare mafija ili Grad" objavljenom 19. svibnja 2021. u novinama ZAGREB NEWS nakladnika Nacional News Corporation d.o.o. iznio niz netočnih, zlonamjernih i krivo interpretiranih informacija s ciljem da se u javnosti stvori negativna slika o tužitelju čime je povrijedio pravo osobnosti tužitelja i to pravo na poslovni ugled i dobar glas tužitelja zbog čega isti potražuje naknadu štete od tuženika temeljem Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO).

6. Među strankama je nesporno da je dana 19. svibnja 2021. objavljen članak u novinama ZAGREB NEWS „Nameće se pitanje upravlja li projektom žičare mafija ili Grad“, dok je sporna osnova, visina kao i odgovornost tuženika za eventualnu štetu koja je nastala tužitelju objavljenim informacijama.

7. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje u tekstu ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Da bi postojala izvanugovorna odgovornost za štetu tuženika u smislu čl. 1045. st. 1. ZOO moraju kumulativno biti ispunjene sljedeće pretpostavke: moraju postojati subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu – štetnik i oštećenik, mora postojati štetna radnja koju je počinio štetnik, a na strani oštećenika mora nastati šteta. Nadalje, mora postojati uzročna veza između izvršene štetne radnje štetnika i štete koja je nastala oštećeniku te mora postojati protupravnost štetne radnje.

8. Odredbom čl. 19. st. 1. i 2. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, a pod koje se razumijevaju i pravo na duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo, dok je stavkom 3. istog članka propisano da pravna osoba ima sva navedena prava osobnosti, osim onih vezanih uz biološku bit fizičke osobe, a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr.

9. Uvidom u članak od 19. svibnja 2021. objavljenom u ZAGREB NEWS pod naslovom "NAMEĆE SE PITANJE upravlja li projektom žičare mafija ili Grad“ utvrđeno je da se isti bavi problematikom oko izgradnje zagrebačke žičare, njezinom izgradnjom i svemu onome što je tome prethodilo u mandatu gradonačelnika OG, a kroz viđenje i spoznaje ovdje tuženika, zastupnika u gradskoj skupštini Grada Zagreba. Od dijelova teksta koje tužitelj navodi u tužbi, a koji su njemu sporni i temeljem kojih mu je, po njegovim tvrdnjama, povrijeđeno pravo osobnosti utvrđeno je:

- da se na drugoj stranici članka navodi kako je tuženik, nakon što je na adresu emisije Potraga na RTL-u stiglo sedam sati videomaterijala u kojem nepoznati upućeni autor, koji se potpisao kao C, opsežno i detaljno analizira kako i zašto su troškovi izgradnje žičare otišli u nebo, otkrio da su sifoni kakvih je nekoliko ugrađeno u žičaru, a u dućanima koštaju stotinjak kuna, plaćeni nevjerojatnih 44 tisuće kuna po komadu,

- da se na drugoj stranici članka navodi da je jedan od razloga zašto žičara nema uporabnu dozvolu i taj što su se stanovnici [adresa], podsljemenskog kvarta u koji je premještena donja postaja nakon što je trasa stare žičare bez logičnog objašnjenja promijenjena, požalili na nesnosnu buku koju je žičara prilikom puštanja u probni rad proizvodila, da je šest sati nakon što se novinarima požalila na buku jednoj stanovnici, čija se kuća nalazi u neposrednoj blizini žičare, zapaljen automobil, da je policijskim očevidom zaključeno da je požar podmetnut,

- da je tuženik zamoljen od očajnih i uplašenih stanara donedavno za život poželjnog kvarta uputio pitanje vršiteljici dužnosti gradonačelnice: neka CGS javno progovori postoji li kakav pritisak na nju zbog neizdavanja uporabne dozvole, jer se bez nje ne može isplatiti zadnja rata novca izvođaču, tvrtki Pionir, da gubitak novca stvara nervozu, a nameće se i pitanje upravlja li projektom žičare mafija ili Grad,

- da se u članku navodi da je tuženik izjavio da je priča o žičari toliko odvratna i štetna za Zagreb da je najbolje da objekt donje postaje prekrijemo sarkofagom kao u Čerobilu.

9.1. Pregledom priloženih informacija, odnosno detaljnim isčitavanjem predmetnog članaka, ovaj sud drži da u istima tužitelj nije niti jednom spomenut, da nije naveden naziv tužitelja, inicijali ili bilo što drugo što bi čitateljstvu pružilo mogućnost dovesti tužitelja u direktnu vezu sa informacijama iz tog članaka.

10. Zakonski zastupnik tužitelja u svom iskazu navodi da su u to vrijeme sudjelovali u projektu Žičara kao stručni nadzor, odnosno obavljali su nadzor nad radovima, na tom projektu znalo se tko što radi, a oni su pratili da li su radovi izvedeni u skladu sa projektom, odnosno da li je novac utrošen u skladu sa izvedenim radovima, da su svi mediji prenijeli podatak kada je tuženik izašao pred novinare i pričao i iznio svoje tvrdnje da je nešto plaćeno, a kao konkretno sporni sifon koji košta 100,00 kn a navodi se da je plaćen 44.000,00 kn, a prije toga dostavljeni su Gradskoj skupštini svi materijali iz kojih je bilo moguće utvrditi sve činjenice, da je nakon toga počela sva medijska hajka na njih – sudionike tog projekta, pozivali su ih poslovni partneri, investitori, morali su se ispričavati svima, a zahvaljujući prethodno dobro obavljenim poslovima imali su dobar glas i bili su poznati prema svojem profesionalizmu te nisu imali nikakve loše reputacije, a od tada se dosta stvari promijenilo, da su poslove prije dobivali na način da bi ih investitori ponovno zvali ako bi dobro za njih odradili posao ili bi ih dalje preporučili drugima i tako bi došli do posla, da su se u konkretnom slučaju za projekt Žičare javili na natječaj i bili su odabrani kao najpovoljnija ponuda, da nemaju nikakve veze sa politikom i drugim stvarima vezano uz to, a kao konkretan primjer posljedice naprijed navedenih napisa može navesti da su se javili i za natječaj za projekt Paromlin i da isti nisu dobili iako su dali najpovoljniji ponudu, pa smatraju da se navedeno dogodilo upravo zbog naprijed navedenih napisa, a po njihovoj žalbi koja je uvažena, sada sudjeluju u tom projektu, ističe da ih je u firmi 8 zaposlenih, a posluju na način da se prijave na natječaj i pošteno odrade svoj posao. Nadalje navodi da su oni shvatili da se navodi iz predmetnog članka odnose na njih iz razloga jer su oni sudjelovali u projektu i da sve ono što se negativno odnosi na sam projekt, utječe i na njih. U odnosu na štetu koju je tužitelj pretrpio zakonski zastupnik navodi da su osjetili manjak posla preko preporuke, a obzirom da njihovi projekti traju u prosjeku 15-20 mjeseci, materijalnu štetu ne može stoga definirati jer će se to tek vidjeti, da joj nije poznato da se vodi kakav kazneni postupak u svezi žičare, jedino što joj je poznato je da ih je USKOK tražio dostavu sve dokumentacije koja je vezana za navedeni projekt, da se ne sjeća je li prije predmetne objave bilo objava sa sličnom tematikom, da se sjeća da je u emisiji Provjereno na televiziji bilo govora o predmetnoj problematici, da nisu podnosili tužbu vezano za tu objavu jer nije bio poznat autor, navedeno nije imalo toliko utjecaja kao što je bio podni sifon koji je tuženik prikazao na crvenom jastučiću, da nisu tužili i drugi medije koji su prenijeli navedenu informaciju jer je prva informacija koja je objavljena bila od g. IG, da se nigdje u tekstu konkretno ne spominje ime tužitelja, spominju se poslovi koje smo oni tamo radili, a u građevini se jako dobro zna tko što radi, tko je investitor, tko je izvođač, a tko nadzorni inženjer.

11. Tuženik IG u svom iskazu navodi da je on zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba u dva mandata s tim da se u vrijeme objave predmetnog teksta nalazio na prijelazu iz jednoga u drugi mandat, da je kao zastupnik građana pratio razne projekte kako se odvijaju, glasovao i o proračunu, posebno kad se radi o velikim projektima kao što je ovaj i koji je od interesa za građane, smatra da je njegova obveza kao zastupnika građana propitivati kako se troši javni novac, da je predmetni tekst nastao u predizbornoj kampanji gdje se šire i slobodnije predstavljaju neke stvari, a tada je bio i kandidat za zamjenika gradonačelnika, a ovaj tekst je nastao nakon što su i drugi mediji počeli pisati o tome da je žičara od početnih 300.000.000,00 kn poskupjela za dodatnih 90 milijuna kuna bez PDV-a kroz anekse ( ukupno 5 aneksa), a što pobuđuje veliki interes javnosti, da je cilj u njegovim istupima bio tražiti dokumentaciju i predočiti istinite informacije građanima, a u Gradu Zagrebu nisu mogli doći do te dokumentaciji pa je tako na njegovu inicijativu, koja je usvojena, u Gradskoj skupštini donijeta odluka da dokumenti o predmetnom projektu Žičara budu dostupni i bili su objavljeni na WEB-u, da je nakon objave navedenih dokumenata, organizirana rasprava u Skupštini na koju su došli projektanti, izvođači nadzorni inženjeri i tada je odgovoreno na brojna pitanja jer se u javnosti pojavio i sedmosatni film nepoznatoga autora koji je problematizirao izgradnju žičare i sve što je oko toga vezano, da je na kraju utvrđeno da je visina iznosa iz spornih aneksa bila unutar zakonskih propisa jer se sukladno zakonu ne smije prijeći 30% od osnovnog ugovora, a navedenim aneksima iznosi su došli upravo do tih maksimuma, napominje da u njegovim istupima nikada ne napada ni ne cilja na privatne tvrtke, izvođače, već su sve strelice bile usmjerene prema Gradu i gradonačelniku, da isto tako može navesti da je i sadašnji gradonačelnik SG podnio kaznenu prijavu zbog objekta žičara, a i on je podnio kaznenu prijavu protiv svih koji su sudjelovali u navedenom projektu. Isto tako napominje da ukoliko su privatne tvrtke dobile posao na javnom natječaju i ukoliko iste troše javni novac, da je tada legitimno i o njihovome radu raspravljati u javnom prostoru, da su svi njegovi istupi bili učinjeni u svrhu transparentnosti, uspio je postići djelomičnu transparentnost koja još nije potpuna jer još uvijek traju izvidi, da je cilj u svakom slučaju pratiti trag novca kako se troši, pratiti rad i državne revizije koja daje određene navode i preporuke kako se novac treba trošiti u svrhu dobrobiti građana, a hoće li ovo imati još neki epilog, to će se tek vidjeti, da je Skupština bila prije objave predmetnog članka i to godinu dana prije, ali još uvijek do dana današnjeg nisu dobili odgovor na sva pitanja, da mu je u vrijeme objave predmetnog članka bilo poznato da se podni sifon koji se spominje u članku ne nalazi u Žičari, a poznato mu je i koji sifon košta 44.000,00 kn, da je koristio navedeni sifon kako bi skrenuo pažnju na navedenu temu i kako bi dobili što više odgovora na neodgovorena pitanja, da žičara tada nije dobila uporabnu dozvolu zbog buke jer nije zadovoljavala zakonske propise o dozvoljenoj buci, da je djelomično postavljao pitanja oko žičare prije održavanja navede Skupštine, a djelomično nakon održavanja navedene Skupštine.

12. Svjedok IGS, prokurist tužitelja, u svom iskazu navodi da su člankom iznesene neistine o tvrtki ZEM NADZOR, a predmetni članak je utjecao na dobar glas njihove tvrtke, uzrokovao im je nevolje u smislu svakodnevnog obrazlaganja poslovnim partnerima i kolegama što se događalo na toj žičari, da je ZEM NADZOR bila tvrtka na dobrom glasu koju su mukotrpno stvarali od 2008., a u jednom danu je došlo do čudnih okolnosti koje su rezultirale da su ih zvali poslovni kolege i partneri da ih pitaju što se dogodilo, a neki od njih su ih prestali i kontaktirati, da je ZEM NADZOR izvodio stručni nadzor za izvođenje radova, pa tako i na žičari Sljeme, a kolege nadzorni inženjeri vršili su nadzor po vrstama radova, da je poznato da je nadzorni inženjer kontrolor svega što se na gradilištu događa, pa tako kontrolira dinamiku izgradnje, kvalitetu izgradnje i cijenu izgradnje. Na upit kako se tvrtka ZEM NADZOR prepoznala u izjavama koje su sadržane u predmetnom članku navodi da se u izjavi tvrdilo da se na žičari događaju nelegalne i nezakonite radnje, čime se impliciralo da te radnje vrši tvrtka koja vodi nadzor na gradilištu, da im je objavom predmetnog članka nastala šteta, da je šteta znatno poljuljala ugled tvrtke, u poslovima u kojima su bili u pregovorima ti pregovori su zamrli, a čak su i sa Gradom Zagrebom imali problema sa jednim projektom koji sada nakon žalbenog postupka opet oni realiziraju, a radi se o projektu rekonstrukcije, dogradnje i izgradnje Paromlina, da prije objave predmetnog članka tvrtka ZEM NADZOR nije bila medijski izložena, da se, koliko je njoj poznato, ne vodi kazneni postupak protiv tužitelja, a koji je vezan za poslove u vezi zagrebačke žičare, da ne zna je li prije predmetne objave bilo nekih objava u medijima sa sličnom tematikom, da se sjeća priloga na RTL-u, a koje je bilo prije objave predmetnog članka, ne sjeća se da je spominjano njezino ime, a da li je navedeni prilog bio prije ili poslije objave predmetnog članka, toga se ne sjeća, da koliko ona zna, zbog naprijed navedene objave RTL-u nisu podnesene tužbe za naknadu štete, da nije sigurna jesu li i drugi mediji prenijeli informaciju nakon objave predmetnog članka o navedenoj tematici, da vjerojatno jesu, ali ono što joj je poznato je da su konkretno Jutarnji ili Večernji list prenijeli podatak o cijeni podnog sifona u iznosu od 44.000,00 kuna, a koji iznos je izjavio gospodin IG, da tužitelj zbog naprijed navedene informacije koju su prenijeli Jutarnji ili Večernji list nije podnio tužbu protiv istih radi naknade štete. Na upit što je netočno u izjavi gospodina IG iz predmetnog članka, a koja glasi: "Nameće se pitanje upravlja li projektom žičare mafija ili Grad" u odnosu na ZEM NADZOR, ovdje tužitelja?" svjedok odgovara da ukoliko se problematizira da li žičarom upravlja mafija, a pri tom je nadzorni inženjer bio ZG, iz čega proizlazi da je ZEM NADZOR onda mafija, a u odnosu na cijenu sifona od 44.000,00 kuna smatra kako istu nema potrebe uopće komentirati, da ne želi govoriti s kim su im propali pregovori zbog objave predmetnog članka i ne bi svoje poslovne partnere uvlačila u ovu priču, da je natječaj za projekt Paromlin objavljen otprilike prije godinu i pol dana. Na upit jesu li promjenu cijene i naziva ventila kao nadzorno tijelo odobrili, a obzirom je RTL mjesec dana prije objave predmetnog članka objavio prilog u kojem se navodilo kako je porasla cijena i naziv ventila svjedok odgovara pod punom moralnom i materijalnom odgovornošću da nije bilo nikakve promjene u nazivu i cijeni ventila, da je pred USKOK-om davala izjavu u svojstvu svjedoka u vezi radova vezanih za žičaru, da ona osobno nije tuženiku davala informacije o žičari u Gradskoj skupštini, ali je bila pozvana u Skupštinu Grada Zagreba pred neko njihovo tijelo, gdje je pred više zastupnika u Skupštini odgovarala na pitanja, da je tamo bio prisutan i tuženik, ali joj isti nije postavljao nikakva pitanja.

13. Svjedok UG, zaposlenik [adresa], u svom iskazu navodi da u navedenom članku ništa nije istinito, gospodin IG je i prije objave predmetnog članka govorio o ZOPT-u, koji je prezentiran kao sifon, napominje da se na Gradskoj skupštini održanoj u prosincu 2020., prije objave predmetnog članka raspravljalo o izvješću o realizaciji projekta Žičara gdje su vrlo detaljno izneseni osvrti na sve stvari koje su sporne ili nisu jasne oko projekta Žičara, u tom periodu je bila i posebna sjednica Odbora za kontrolu na kojoj gospodin IG nije imao pitanja, da su prije toga isto tako održana dva ili tri sastanka sa gospodinom IG, a na jednom od tih sastanaka na kojem je i sam bio prisutan, gospodin IG isto tako nije imao nikakvih pitanja, da je u proljeće 2021. gospodin IG opet krenuo sa predmetnim sifonom, a što on može pripisati predizbornoj kampanji koja se u to vrijeme odvijala u Hrvatskoj, da su gospodinu IG dostavili sve što je tražio u pogledu zagrebačke Žičare, da su mu dostavili sve što je tražio, da je bilo objava u drugim medijima prije objave predmetnog članka, a ti mediji su ili prenijeli izjave gospodina IG ili su uslijedile nakon objave anonimnog filmića koji problematizira radove na žičari, cijenu izgradnje žičare i slično, da Grad Zagreb nije posebno objavljivao nikakav demantij u pogledu naziva ili cijene ventila, a u naprijed navedenom izvješću u Gradskoj skupštini je napravljen osvrt, između ostalog, i na navedeni naziv i cijenu ventila, da su svi materijali vezani za žičaru na službenim stranicama Grada Zagreba objavljeni krajem 2022., a nakon toga sukcesivno se objavljuju svi materijali vezano za Žičaru na službenim stranicama Grada Zagreba (ugovori sa svim aneksima, privremene situacije, vještačenja i slično), da su se počeli objavljivati materijali vezani za Žičaru Sljeme na službenim stranicama Grada Zagreba na inicijativu ovdje tuženika, a koju inicijativu je odobrila Gradska skupština, da je Grad Zagreb pokrenuo postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu protiv projektanata projekta Žičara zbog nedostataka u projektu koji su rezultirali povećanjem cijene izgradnje Žičare, a drugi postupak koji se isto tako vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu je pokrenula arhitektica projekta Žičara koja je tužila Grad Zagreb zbog povrede autorskih prava te je GIP PIONIR pokrenuo postupak protiv ZET-a i Grada Zagreba za troškove izgradnje, da je kroz anekse ugovora poskupio osnovni projekt izgradnje Žičare mrvicu manje od 30%, što u nominalnom iznosu poskupljuje za iznos od 130.000.000,00 kuna.

14. Iskaz svjedoka CG dan pred ovim sudom dana 21.03.2024., u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Pn-2239/21, je uz suglasnost stranka da se isti isprinta, uloži u predmetni spis, te da se koristi za predmetni postupak, uložen u ovaj spis. Svjedok CG u svom iskazu navodi da je bio pročelnik gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, da se žičara financirala iz ureda, a kolege iz Grada su kontrolirale projekte, odnosno vodile računa glede izgradnje i ostalih detalja, da su nakon gradske skupštine koje je održana krajem 2020. informacije glede izgradnje žičare izlazile u medije, pa su ih oni po potrebi demantirali i to i medijski i svim gradskim zastupnicima, da je glede navedenog i sam tuženik bio kod njega u uredu, negdje u proljeće 2020. kada su bili prisutni svi relevantni sudionici projekta žičare, tuženik mu je tada postavljao pitanja, a sastanak je trajao oko 2 sata, da se problematika sifona pojavila nakon izlaska filma, a oni su to neposredno nakon toga demantirali navodeći da se ne radi o običnom kućnom ventilu nego o posebnoj vrsti sifona, da su navedeni demantij iznijeli u studenom 2020., da koliko se sjeća da je tuženik iznio teze o ventilu, odnosno sifonu i prije i nakon njihovog demantija, da je sva relevantna dokumentacija glede izvršenja radova na žičari bila javno objavljena na službenim stranicama Grada Zagreba, da je razlog zašto nije bila izdana uporabna dozvola to što se radilo o prevelikoj buci za koju je bila odgovorna austrijska tvrtka Doplmajer, a radilo se vibracijama na kutnoj konstrukciji, da je tada na teren izašla sanitarna inspekcija koja je utvrđivala stupanj buke, da ne može nikako povezati činjenicu nedobivanja uporabne dozvole sa činjenicom paleža automobila stanovnice [adresa], da su sve dokumente i detalje objavili na službenim stranicama Grada Zagreba glede projekta žičare uoči sjednice gradske skupštine u studenom 2020., da se ne sjeća je li na sjednici gradske skupštine donesen obvezujući zaključak glede dostave dokumentacije vezano uz projekt žičara, da je tuženik dolazio kod njega dva puta prije nego li su bili objavljene na službenim stranicama Grada Zagreba svi podaci, da je demantij kojeg su iznosili bio vezan uz objavljeni film o izgradnji žičare a kojim su oni demantirali sve netočne navode tamo iznesene, da je film koji spominje u svom iskazu objavio jedan od djelatnika iz Grada Zagreba, da je služba za informiranje Grada Zagreba medijima prenijela demantij kojeg je on u ime ureda i potpisao, da je u demantiju izložena razlika između ventila kojeg je prezentirao tuženik i sifona koji je korišten prilikom izgradnje, ističe da on osobno nije upoznat s obzirom na svoju struku na problematiku ventila, ali zna da je prilikom izgradnje projekta žičara ugrađen sifon koji je koštao oko 40.000,00 kuna obzirom da se radilo o cijelom sustavu, a ne samo jednom ventilu, da su od početka izgradnje povećani za oko 30 % troškovi izgradnje žičare, da ga nije iznenadilo toliko povećanje troškova obzirom na loše napravljenu pripremnu dokumentaciju, da se u to vrijeme pisalo o žičari i u drugim medijima, da je žičara puštena u promet 2022., a čekalo se zbog tumačenja radi li se o prometnoj infrastrukturi što je kasnije tako i utvrđeno, da se poslije intervencijama smanjila razina buke, da građani nisu čuli na buku žičare nego se radi o samo nekolicini susjeda neposredno uz samu prvu postaju žičare.

15. Uvidom u prijedlog zaključka (izvješće o realizaciji projekta nova Žičara Sljeme) od 09. listopada 2020. utvrđeno je da je isti podnijet predsjedniku Gradske skupštine Grada Zagreba od strane predsjednika kluba nezavisnih zastupnika, ovdje tuženika, da se razmotri prijedlog i donese zaključak, a koji prijedlog je usvojen donošenjem zaključka kojim se zadužuje gradonačelnik Grada Zagreba da na 38. sjednici Gradske skupštine grada Zagreba podnese izvješće o realizaciji projekta nove žičare Sljeme, prema sljedećim pitanjima: analiza i ocjena dosadašnje realizacije projekta po fazama, ukupna vrijednost projekta, popis svih dodatno ugovorenih radova (aneksa) sa svim financijskim podacima, izvođačima, izvorima financiranja i razlozima ugovaranja, podaci o korištenju kredita za izgradnju žičare, troškovima po kreditu i analiza sukladno otplatnom planu kredita, dodatni troškovi realizacije projekta kao što su priključci za objekte žičare, pristupne ceste, krčenje šuma i sl., te je odlučeno da će navedeni zaključak biti objavljen u Službenom glasniku grada Zagreba.

16. Slijedom svih provedenih dokaza, iskaza stranaka i svjedoka te pročitanih isprava, ovaj sud je utvrdio da je tuženik, kao zastupnik u gradskoj skupštini u dva mandata, kao zastupnik građana pratio razne projekte kako se odvijaju, glasovao i o proračunu, naročito kad se radi o velikim projektima kao što je i projekt žičare Sljeme i koji je od interesa za građane, a sve iz razloga jer smatra da je njegova obveza kao zastupnika građana propitivati kako se troši javni novac, da je predmetni članak objavljen u vrijeme predizborne kampanje kada je tuženik bio i kandidat za zamjenika gradonačelnika, da je cilj u njegovim istupima bio tražiti dokumentaciju i predočiti istinite informacije građanima, a u Gradu Zagrebu nisu mogli doći do te dokumentaciji pa je tako na njegovu inicijativu, koja je usvojena, u Gradskoj skupštini donijeta odluka da dokumenti o predmetnom projektu Žičara budu dostupni i bili su objavljeni na WEB-u, da mu je u vrijeme objave predmetnog članka bilo poznato da se podni sifon koji se spominje u članku ne nalazi u Žičari, a poznato mu je i koji sifon košta 44.000,00 kn, da je koristio navedeni sifon kako bi skrenuo pažnju na navedenu temu i kako bi dobili što više odgovora na neodgovorena pitanja.

16.1. Nadalje zakonski zastupnik tužitelja i prokurista tužitelja, u dijelu koji se odnosi na povredu prava osobnosti tužitelja, u svojim iskazima navode da su ih po objavi predmetnog teksta zvali kolege i poslovni partneri kojima su morali obrazlagati što se događalo na toj žičari, istima se ispričavati, a neki od njih su ih prestali i kontaktirati. U odnosu na štetu koja im je nastala zakonski zastupnik tužitelja navodi da su se javili i za natječaj za projekt Paromlin i da isti nisu dobili iako su dali najpovoljniji ponudu, pa smatra da se navedeno dogodilo upravo zbog naprijed navedenih napisa, koji navod ovom sudu nije uvjerljiv obzirom je prokurist tužitelja navela u svom iskazu da je natječaj za Paromlin objavljen godinu i pol dana prije davanja njezinog iskaza (06.02.2025.), dakle pune tri godine nakon objave predmetnog članka (objavljen 19.05.2021.) zbog čega ovaj sud ne može dovesti u uzročno posljedičnu vezu objavu predmetnog članka i rezultat natječaja za projekt Paromlin. Isto tako zakonski zastupnik tužitelja navodi da su osjetili manjak posla preko preporuke, a obzirom da njihovi projekti traju u prosjeku 15-20 mjeseci, materijalnu štetu ne može stoga definirati jer će se to tek vidjeti, dok prokurist tužitelja navodi da ne želi govoriti s kim su im propali pregovori zbog objave predmetnog članka i da ne bi svoje poslovne partnere uvlačila u ovu priču, iz čega ovaj sud utvrđuje da tužitelj osim što tvrdi ničim ne dokazuje da mu je nastala šteta i u čemu se ista sastoji.

16.2. Nadalje, u odnosu na navode zakonskog zastupnika i prokurista tužitelja zbog čega se tužitelj prepoznao u predmetnom tekstu:

- da su oni shvatili da se navodi iz predmetnog članka odnose na njih iz razloga jer su oni sudjelovali u projektu i da sve ono što se negativno odnosi na sam projekt, utječe i na njih (zakonski zastupnik tužitelja)

- da se u izjavi tvrdilo da se na žičari događaju nelegalne i nezakonite radnje, čime se impliciralo da te radnje vrši tvrtka koja vodi nadzor na gradilištu (prokurist tužitelja),

- da ukoliko se problematizira da li žičarom upravlja mafija, a pri tom je nadzorni inženjer bio ZG, iz čega proizlazi da je ZEM NADZOR onda mafija (prokurist tužitelja), valja navesti, kad se uzme u obzir sadržaj predmetnog teksta, te činjenica da u predmetnom tekstu tužitelj ni na koji način nije spomenut, sud utvrđuje da navedene izjave predstavljaju čistu konstrukciju zakonskog zastupnika i prokurista tužitelja koja nije utemeljena na sadržaju predmetnog članka, niti kontekstu u kojem je isti napisan. Zbog navedenog ovaj sud smatra da su navedene izjave dane u svrhu što boljeg uspjeha u predmetnom sporu tužitelja.

17. Slijedom navedenoga, ovaj je sud ocijenio da je tuženik svjesno iznio neistinu o uporabi sifona na projektu žičare, i to u članku koji je predmet ovog postupka objavljenom nekoliko mjeseci nakon što je bio upoznat sa informacijom o ventilu koji je ugrađen, no međutim, cilj koji je tuženik žalio postići nije bio stvaranje negativne slike o tuženiku, nego putem javnosti i medija skrenuti pažnju na navedenu problematiku i izvršiti pritisak na Grad Zagreb radi objavljivanja i dostave relevantne dokumentacije vezane uz izgradnju žičare Sljeme.

17.1. U odnosu na sporne navode o buci od žičare utvrđeno je iz iskaza tuženika i svjedoka CG da je postojao problem oko buke sa žičare, da je buka postojala u blizini prve postaje žičare, dok je iz iskaza svjedoka CG sud utvrdio da je za buku odgovorna tvrtka Doplmajer, te da nema veze sa tužiteljem, a što je razvidno i iz predmetnog članka jer tuženik buku na žičari nije dovodio u nikakvu vezu sa tužiteljem. Isto tako navod o podmetnutom požaru na autu stanovnice V, imajući u vidu navode iz naslova i sadržaja predmetnog članka, nije doveden u vezu sa tužiteljem ni na koji način, već se štoviše u navedenom dijelu članka iznose činjenice, koje niti tužitelj nije osporavao, bez iznošenja vrijednosnih sudova ili kakvih zaključaka od strane tuženika.

17.2. Nadalje, u odnosu na navod o izdavanju uporabne dozvole koje se spominje u članku te postavljanja pitanja vršiteljici dužnosti gradonačelnika da javno progovori postoji li kakav pritisak na nju zbog neizdavanja uporabne dozvole, imajući u vidu navode tuženika iznesene u predmetnom članku, ovaj sud isto tako nije doveo u nikakvu vezu sa tužiteljem.

17.3. Zaključno, prema mišljenju ovoga suda, predmetni članak je sačinjen u svrhu skretanja pažnje i interesa javnosti na projekt žičara Sljeme, u vrijeme predizborne kampanje u kojoj je tuženik sudjelovao kao političar, te vršenje pritiska na gradske vlasti Grada Zagreba da učine transparentnim sve radnje (ugovore, projekte, troškove i sl.) koji se odnose na projekt žičara Sljeme. Ovaj članak, po mišljenju ovoga suda nije, niti to iz njega proizlazi, usmjeren na povredu poslovnog ugleda i dobrog glasa tužitelja.

18. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja, ovaj je sud ocijenio da ne postoji uzročno-posljedična veza kao pretpostavka odgovornosti za štetu, između objavljivanja predmetnog članka i štete koja je tužitelju eventualno nastala, a pritom istu tužitelj tijekom ovoga postupka nije niti dokazao.

19. Odredbom čl. 10. st. 1. i 2. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97, u daljnjem tekstu: Konvencija) propisano je da svatko ima pravo na slobodu izražavanja, a to pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti pa može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti. Odredbu kojom se jamči sloboda izražavanja sadrži i čl. 38. st. 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14).

20. Isto tako, Europski sud za ljudska prava je u svojoj dugogodišnjoj praksi odlučujući u okviru čl. 10. st. 2. Konvencije u mnogobrojnim predmetima primjerice Ceylan protiv Turske, Wingrove protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Couderc i Hachette Filipacchi Associés protiv Francuske, Bon protiv Hrvatske te recentnije i Standard Verlagsgesellschaft MBH protiv Austrije utvrdio da ne postoji puno prostora za ograničenja rasprave o pitanjima od javnog interesa. Pritom sloboda izražavanja u medijima omogućava javnosti najbolji način otkrivanja i donošenja mišljenja o idejama i stavovima političkih vođa. Granica prihvatljive kritike je puno šira u odnosu na političara nego na privatnu osobu jer se isti neizbježno i svjesno izlaže preispitivanju svake njegove riječi i djela, kako od novinara tako i od samih građana, i mora neprekidno pokazivati viši stupanj tolerancije, pogotovo u odnosu na njegove javne izjave koje su podložne kritici (tako u presudama Oberschlick protiv Austrije, Lingens protiv [adresa], Š i ČG Associés protiv Francuske i Standard Verlagsgesellschaft MBH protiv Austrije).

21. Kako je tužitelj u vrijeme objave spornog članka imao sklopljene ugovore sa Gradom Zagrebom koji je jedinica lokalne samouprave, nedvojbeno postoji javni interes za objavu informacija. Tužitelj iako sam nije političar niti obavlja javnu funkciju, odlučujući javiti se na natječaje za sklapanje ugovora sa Gradom Zagrebom za čije poslovanje nedvojbeno postoji javni interes mora biti spreman imati viši stupanj tolerancije u odnosu na kritiku njihovog poslovanja i djelovanja. I Europski sud za ljudska prava u presudi Verlagsgruppe News GmbH protiv Austrije (br. 2) utvrđuje da je poslovni čovjek javna osoba.

22. Tuženik je političar, te je u praksi Europskog suda za ljudska prava taj Sud uvijek posebnu važnost pridavao činjenici da je objavljivanje informacija, dokumenata ili fotografija u tisku u javnom interesu i da doprinosi raspravi od općeg interesa te s tim u vezi da u okviru čl. 10. st. 2. Konvencije postoji malo prostora za ograničavanje političkog govora ili rasprave o pitanjima od javnog interesa (Castells protiv Španjolske, Wingrove protiv Ujedinjenog Kraljevstva). Prema mišljenju Suda, javni interes obično se odnosi na pitanja koja utječu na javnost u tolikoj mjeri da ona može legitimno iskazati interes za njih, koja privlače pažnju javnosti ili koja je u značajnoj mjeri zabrinjavaju, posebice kada utječu na dobrobit građana ili život zajednice. To je primjenjivo i na pitanja koja mogu izazvati značajne kontroverze, koja se odnose na važno društveno pitanje ili koja uključuju problem za koji bi bilo u interesu javnosti da o njemu bude obaviještena (Satakunnan Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske). Pitanje izgradnje žičare Sljeme, a koji se financira iz javnog novca je nedvojbeno, kao što je već ranije navedeno, pitanje javnog interesa i samim time, tuženiku kao političaru i zastupniku Gradske skupštine se ne može ograničiti pravo slobode izražavanja da propitkuje te da izražava sumnju u njihovu transparentnost.

23. Nadalje, valja navesti da se povreda prava osobnosti pravne osobe, u konkretnom slučaju tužitelja, ne može izjednačavati s pravom pojedinca na zaštitu reputacije u smislu čl. 10. st. Europske konvencije (tako i Europski sud za ljudska prava u odlukama Uj v. Hungary, no. 23954/10, § 22, 19 July 2011; U v. [adresa], no. 27447/07, § 29, 8 October 2015, [adresa] v. [adresa], no. 49379/13) §31, 3.12.2019.). Povreda ugleda pravne osobe u prvom redu ogleda se u financijskom gubitku i posljedicama na njezin tržišni položaj, poslovanje i ostvarivanje dobiti. Pritom je važno imati u vidu da pravne osobe imaju pravo na novčanu satisfakciju zbog povrede poslovnog ugleda samo iznimno, ako se radi o osobito teškoj povredi i ako pravna osoba dokaže da je pretrpila neku štetnu posljedicu za svoje poslovanje (O v. [adresa], § 32.).

24. Tužitelj u tužbi, zakonski zastupnik i prokurist tužitelja tvrde, ali ničim ne dokazuju da je tužitelju objavom predmetnog teksta nastala šteta, a ni sam opseg štete koji bi tužitelju eventualno nastao, zbog čega je navedena tvrdnja tužitelja ostala nedokazana, a samim time i neosnovana.

25. Slijedom svega naprijed iznesenog, ovaj sud je utvrdio da u odnosu na tuženika nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu propisane čl. 1045. st. 1. ZOO. Pritom se ističe da je tuženik političar koji je navedene informacije i vrijednosne sudove iznosio kao dio svog političkog djelovanja te njegovo pravo na slobodu izražavanja u konkretnom slučaju smije biti ograničeno vrlo restriktivno kada se radi o temi od javnog interesa, što poslovanje s Gradom Zagrebom svakako jest. Pritom se ponavlja da je tužitelj kao trgovačko društvo koje posluje s Gradom Zagrebom dužan imati viši stupanj tolerancije u odnosu na kritiku njihovog djelovanja od osobe koja nije javna osoba.

26. Sud nije posebno vrednovao ostale izvedene dokaze obzirom da ni vrednovanje istih ne bi dovelo do drugačije odluke suda.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 151. i čl. 155. st. 1. ZPP. Tuženiku je u skladu sa odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa) i prema priloženom troškovniku priznat trošak za: sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 10.03.2022., 03.11.2022., 03.06.2024. i 06.02.2025. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 06.04.2023. i 12.10.2023. u iznosu od po 25 bodova svako (Tbr. 9/5 Tarife), odnosno ukupno 550 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 1.100,00 eur, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 1.375,00 eura, te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu, dana 27. ožujka 2025.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 79,63 eur i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 79,63 eur

- pun. tuženika