Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-590/2019-67

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja: DS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Jurica Tončić, odvjetnik u Zagrebu, Đorđićeva 19, protiv tuženika: Grawe Hrvatska d.d., Zagreba, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, kojeg zastupa opunomoćenik Mladen Golojuh, odvjetnik u Zagrebu, Mažuranićev trg 8, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 26. veljače 2025. u nazočnosti tužitelja osobno i tužiteljevog opunomoćenika te tuženikovog opunomoćenika, 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju štetu u iznosu 852,72 EUR / 6.474,79 HRK sa zateznim kamatama tekućom od 29. ožujka 2018. do isplate, po kamatnoj propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju štetu u iznosu 113,49 EUR / 855,09 HRK sa zateznim kamatama, od toga tekućim na iznos:

- 71,81 EUR / 541,03 HRK od 1. siječnja 2018. do isplate i

- 41,68 EUR / 314,06 HRK od 1. veljače 2018. do isplate,

po kamatnoj propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 2.220,08 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zatraženim zateznim kamatama, kao neosnovan.

V. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužba je ovome sudu podnesena preporučenom pošiljkom 1. ožujka 2019. (list 35), koja je primljena 4. ožujka 2019. (list 1), u kojoj se navodi da se 14. studenoga 2017. dogodila prometna nesreća, koju je skrivila DSH, upravljajući vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], pri čemu je naletjela na tužitelja koji se kretao kao pješak na obilježenom pješačkom prijelazu. Tom prilikom je tužitelj zadobio tjelesne ozljede opisane u medicinskim ispravama. S obzirom da je isključivi krivac za ovu nezgodu vozač vozila reg. oznaka [registarska oznaka], koje je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom AO broj: 131030771776, tužitelj smatra da je tuženik dužan naknaditi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i to s obzirom na kvalifikatorne okolnosti: za pretrpljene fizičke boli iznos 8.000,00 HRK, za pretrpljeni strah iznos 6.000,00 HRK i za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos 5.000,00 HRK te imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege iznos 1.000,00 HRK, dakle ukupno u iznosu 20.000,00 HRK. Ukupno iznos 20.000,00 HRK tužitelj zahtijeva zajedno sa zateznim kamatama od 29. ožujka 2018., kada je tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev. Tužitelj je pretrpio i daljnju imovinsku štetu, i to s osnove izgubljene zarade dok je bio na bolovanju u razdoblju 16. studenoga 2017.-22. siječnja 2018. te 23. veljače 2018.-13. ožujka 2018. te 15. svibnja 2018.-18. lipnja 2018., a koja se šteta sastojala u razlici između primljenih plaća odnosno naknada te pune plaće koju bi primao da je bio u mogućnosti raditi, i to za: prosinac 2017. u neto iznosu 541,03 HRK, siječanj 2018. u neto iznosu 314,06 HRK, veljača 2018. u neto iznosu 709,68 HRK, ožujak 2018. u neto iznosu 519,76 HRK, travanj 2018. u neto iznosu 614,72 HRK, svibanj 2018. u neto iznosu 424,80 HRK i lipanj 2018. u neto iznosu 1.469,36 HRK, dakle ukupno u neto iznosu 4.593,41 HRK. Tužitelj je 29. ožujka 2018. podnio tuženiku odštetni zahtjev, sukladno Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, međutim, tuženik nije usvojio predmetni zahtjev. S obzirom na navedeno, tužitelj zahtijeva na iznose glavnice štete i pripadajuće zatezne kamate tekuće od 29. ožujka 2018., sukladno odredbi čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete i nenovčane imovinske štete (tuđa pomoć) u iznosu 20.000,00 HRK sa zateznim kamatama od 29. ožujka 2018. te naknadu imovinske štete (izmakla korist-izgubljena zarada) u iznosu 4.593,41 HRK sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose izgubljene zarade od 1-og dana za prethodan mjesec, uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. Podneskom predanim 27. veljače 2023. (list 163-165) je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev, kao u izreci presude, uskladivši ga s medicinskim vještačenjima, zahtijevajući naknadu štete u iznosu 852,72 EUR / 6.474,79 HRK sa zateznim kamatama od 29. ožujka 2018. te naknadu štetu u iznosu 113,49 EUR / 855,09 HRK sa zateznim kamatama, od toga tekućim na iznos 71,81 EUR / 541,03 HRK od 1. siječnja 2018. i na iznos 41,68 EUR / 314,06 HRK od 1. veljače 2018., uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude. Naime, istim podneskom je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev pojašnjavajući da zahtijeva naknadu štete za tuđu pomoć za vrijeme liječenja u kući u iznosu 116,13 EUR / 875,00 HRK te neimovinsku štetu za povredu prava osobnosti i to: za pretrpljene fizičke boli u iznosu 663,61 EUR / 5.000,00 HRK i za pretrpljeni strah u iznosu 530,89 EUR / 4.000,00 HRK, odnosno ukupno u iznosu 1.310,64 EUR / 9.875,00 HRK sa zateznim kamatama. S obzirom na nesporno isplaćen iznos od strane tuženika u mirnom postupku u iznosu 457, 92 EUR / 3.450,21 HRK kn, to tužitelj zahtijeva daljnji iznos 852,72 EUR / 6.474,79 HRK sa zateznim kamatama. Nadalje, tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev koji se odnosi na izgubljenu zaradu za prosinac 2017. u iznosu 71, 81 EUR / 541,03 HRK i za siječanj 2018. u iznosu 41, 68 EUR / 314,06 HRK.

3. U odgovoru na tužbu, predanom ovome sudu neposredno 12. ožujka 2019. (list 37), navodi se da se osporava osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti. Nije sporno kako se je 14. studenoga 2017. dogodila prometna nesreća u kojoj je osiguranica tuženika vanjskim ogledalom (retrovizorom) vozila okrznula tužitelja, kao pješaka i to na način kako se opisuje u izjavi osigurnika o prometnoj nesreći. Tužitelj je uz tužbu priložio ukupno dva lista medicinskih isprava koje bi mogle imati veze s utuženim štetnim događajem. Uzimajući u obzir navedene isprave tuženik je zaključio kako je u utuženom štetnom događaju tužitelj mogao pretrpjeti manje fizičke boli i strah, dakle nešto što se je moglo smatrati tzv. maličnom štetnom gdje uopće ne bi bilo potrebe i osnove priznavati bilo kakvu novčanu naknadu, ali je tuženik ipak isplatio iznos 3.450,21 HRK na ime naknade svekolike štete koja je mogła nastati u utuženom štetnom događaju. Ostale isprave koje prilaže tužitelj nisu i ne mogu biti u svezi utuženog šetnog događaja. Nadalje, povijest bolesti od 23. siječnja 2018. ukazuje kako je tužitelj upravo toga dana stradao kao vozač u prometnoj nesreći kod Hotela "Sheraton", u glavnu dijagnozu iščašenja i nategnuća cervikalne kralježnice i niza popratnih dijagnoza te je kao hitan slučaj zaprimljen u Kliniku za traumatologiju. Sukladno iznesenom, razvidno je kako je u utuženom štetnom događaju tužitelj pretrpio lakše ozljeđivanje koje nikako nije moglo ostaviti trajnih posljedica, ali tužitelj i prije utuženog štetnog događaja, a i nakon utuženog štetnog događaja ima ozbiljne zdravstvene teškoće, kao i ozbiljnije ozljeđivanje u prometnoj nesreći, kao vozač automobila. Iz istog razloga tuženik inzistira da se službenim putem pribavi cjeloviti zdravstveni karton tužitelja, a kako bi se moglo provjeriti njegovo zdravstveno stanje, bolesti i ozljeđivanja, kako prije, tako i nakon utuženog štetnog događaja. Iz već iznesenih razloga osporava se i tražbina tužitelja po osnovi izgubljene zarade, a radi bolovanja. Ozljeđivanje tužitelja u utuženom štetnom događaju bilo je takve prirode da objektivno nije moglo uzrokovati nikakvo bolovanje, a niti u kom slučaju bolovanje u trajanju 7 mjeseci. Tužitelj je u razdoblju 23. siječnja 2018.-21. veljače 2018. bio na već prije dogovorenom psihijatrijskom liječenju od teških i s utuženim štetnim događajem nepovezanih psihičkih bolesti. Pored toga, od 23. siječnja 2018. tužitelj se liječi i od posljedica prometne nesreće koja se je dogodila istoga dana i bila je po svom intenzitetu i posljedicama bitno teža od utuženog štetnog događaja. Sukladno svemu iznesenom, tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu tuženiku parničnih troškova.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u potvrdu MUP-a RH, PU zagrebačke, II. PPP Zagreb, od 1. veljače 2018. (list 5 i 6), obračune bolovanja, naknada te obračunske listove uz izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad (list 7-23), medicinske isprave (list 24-32 te 49 i 50 te 68 i 69 te 82-88 te 114- 119), tužiteljev odštetni zahtjev, od 21. ožujka 2018., uz tuženikovu obavijest o primitku istoga od 2. veljače 2018. (list 33 i 34), podatke o prometnoj nezgodi, dokaz o isplati naknade prema potpisanoj izjavi o namirenju od 7. ožujka 2018. i izjavu osiguranika o prometnoj nesreći (list 40-43), te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Žarku Rašiću, prim. dr. med. spec., kirurgu, koji je 4. svibnja 2020. predao pisani nalaz i mišljenje (list 72 i 73), te je izvedeno vještačenje po stalnim sudskim vještacima prof. dr. sc. Žarku Rašiću, prim. dr. med. spec., kirurgu i mr. sc. Nadi Lelas Bahun, dr. med., spec. neuropsihijatar, koji su 21. veljače 2021. predali pisani nalaz i mišljenje (list 105 i 106) te 31. svibnja 2021. predali pisani nalaz i mišljenje (list 122-124), te pisanu dopunu-ispravak potonjeg predanog 16. rujna 2021. po prof. dr. sc. Žarku Rašiću, spec. kirurgu (list 136 u svezi list 137- 139) te pisanu dopunu nalaza i mišljenja istih vještaka predan 6. veljače 2023. (list 159 i 160).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadom neimovinske i imovinske štete uzrokovane prometnom nesrećom od 14. studenoga 2017.

Nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost. Međutim, sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li tužitelju prilikom zadobivanja predmetnih tjelesnih ozljeda narušeno zdravlje tako da je povrijeđeno pravo osobnosti u mjeri u kojoj ono opravdava dosudu pravične novčane naknade u zahtijevanom iznosu, kao i osnovanost i visina tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete.

7. Na sporne okolnosti izvedeni su gore navedeni dokazi, poglavito medicinska vještačenja radi utvrđenja težine zadobivenih ozljeda te narušenja tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja.

8. Uvidom u potvrdu MUP-a RH, PU zagrebačke, II. PPP Zagreb, od 1. veljače 2018. (list 5 i 6), utvrđeno je da se 14. studenoga 2017. dogodila prometna nesreća, koju je skrivila DSH, upravljajući vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], pri čemu je naletjela na tužitelja koji se kretao kao pješak na obilježenom pješačkom prijelazu.

9. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja prof. dr. sc. Žarka Rašića, prim. dr. med. spec. kirurga, predanog 4. svibnja 2020. (list 72 i 73), utvrđeno je da je isti vještak mišljenja da je tužitelj stradao u štetnom događaju kada je zadobio istegnuće mišića vratne kralješnice. Nalaz FSVK je opisan u nalazu fizijatra od 21. studenoga 2017. Nisu dostavljene početne medicinske isprave nakon predmetnog štetnog događaja s KB Sveti Duh. U skladu s rješenjem suda od 4. prosinca 2019. (list 59) i zadaćom suda iz raspravnog rješenja očituje se, a nakon uvida u medicinske isprave i bez pregleda tužitelja, kako je zatraženo: Nije moguća postupiti sukladno rješenju od 28. siječnja 2020. (list 71) i zadacima iz raspravnog zapisnika (list 59), jer je potrebito obaviti uvid u medicinske isprave nakon predmetnog štetnog događaja-povijest bolesti koja se spominje u medicinskim ispravama s najvjerojatnije KB Sveti Duh od 16. studenoga 2017. Također je potrebit uvid u zdravstveni karton tužitelja, posebno radi razgraničenja posljedica štetnog događaja od 14. studenoga 2017. Također je s obzirom na osnovnu bolest tužitelja paranoidna shizofrenija u izradu nalaza i mišljenja uključiti i vještaka psihijatra.

10. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašića, prim. dr. med., spec. kirurga i mr. sc. Nade Lelas Bahun, dr. med., spec. neuropsihijatra, predanog 21. veljače 2021. (list 105 i 106), utvrđeno je da su vještaci mišljenja da je tužitelj stradao u štetnom događaju kada je zadobio istegnuće mišića vratne kralješnice. Nalaz FSVK je opisan u nalazu fizijatra od 21. studenoga 2017. Nisu dostavljene početne medicinske isprave nakon predmetnog štetnog događaja s KB Sveti Duh.

S obzirom na kvalifikatorne okolnosti:

Pretrpljene fizičkih boli: Nije moguća postupiti sukladno rješenju suda od 28. siječnja 2020. (list 71) i zadaćama iz raspravnog zapisnika (list 59), jer je potrebito obaviti uvid u medicinske isprave nakon predmetnog štetnog događaja-povijest bolesti koja se spominje u medicinskim ispravama s najvjerojatnije KB Sveti Duh od 16. studenoga 2017. Također se u medicinskim ispravama na kontroli kirurga od 29. siječnja 2018. navodi prometna nesreća od 23. siječnja 2018. te je potreba uvida u iste medicinske isprave.

Pretrpljeni strah: Primarni strah koji se javlja u trenutku neposredne životne ugroženosti trajao je kratko koliko je trajao sam predmetni štetni događaj i bio je jakog intenziteta. Neprekidno se javlja sekundarni strah radi ozljeđivanja, mogućih posljedica i komplikacija ozljeđivanja, jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i blažeg intenziteta kumulativno 30 dana.

Pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti: Nije moguće postupiti sukladno rješenju od 28. siječnja 2020. (list 71) i zadaći iz raspravnog zapisnika (list 59), jer je potrebito obaviti uvid u medicinske isprave nakon predmetnog štetnog događaja-povijest bolesti koja se spominje u medicinskim ispravama s najvjerojatnije KB Sveti Duh od 16. studenoga 2017. Također se u medicinskim ispravama na kontroli kirurga od 29. siječnja 2018. navodi prometna nesreća od 23. siječnja 2018. te je potrebit uvid u iste medicinske isprave.

Trajnog smanjenja životnih aktivnosti nema s neuropsihijatrijske strane. Osnovna psihijatrijska bolest nije utjecala na smanjenje životnih aktivnosti osim što je bio pojačan strah kako je ocijenjeno.

Po osnovi tuđe pomoći i njege: Nije moguće postupiti sukladno rješenju od 28. siječnja 2020. (list 71) i zadaći iz raspravnog zapisnika (list 59), jer je potrebito obaviti uvid u medicinske isprave nakon predmetnog štetnog događaja-povijest bolesti koja se spominje u medicinskim ispravama s najvjerojatnije KB Sveti Duh od 16. studenoga 2017.

11. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašića, prim. dr. med., spec. kirurga i mr. sc. Nade Lelas Bahun, dr. med., spec. neuropsihijatra, predanog 31. svibnja 2021. (list 122-124), utvrđeno je da su vještaci mišljenja da je tužitelj stradao u štetnom događaju kada je zadobio istegnuće mišića vratne kralješnice. Nalaz FSVK je opisan u nalazu fizijatra od 21. studenoga 2017. Nakon uvida u naknadno dostavljene medicinske isprave je razvidno kako je tužitelj imao dva štetna događaja s istim ozljedama vratne krajišnice i to 14. studenoga 2017. i 23. siječnja 2018. U skladu s rješenjem od 4. prosinca 2019. (list 59) i zadaćom iz raspravnog rješenja, očituju se isti vještaci, a nakon uvida u medicinske isprave i bez pregleda tužitelja, kako je zatraženo: Nije moguće postupiti sukladno rješenju od 28. siječnja 2020. (list 71) i zadaći iz raspravnog zapisnika (list 59), jer je potrebito obaviti uvid u medicinske isprave nakon predmetnog štetnog događaja-povijest bolesti koja se spominje u medicinskim ispravama s najvjerojatnije KB Sveti Duh od 16. studenoga 2017.

S obzirom na kvalifikatorne okolnosti:

Pretrpljene fizičke boli: Jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 3 dana. Boli slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 30 dana.

Pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti: Navedeni štetni događaj nije doveo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti.

Po osnovi tuđe pomoći i njege: Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebita tuđa nestručna pomoć u trajanju ukupno 14 dana po 2 sata dnevno, te još 7 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

12. Na temelju pisane dopune-ispravka potonjeg predanog 16. rujna 2021. po prof. dr. sc. Žarku Rašiću, spec. kirurgu (list 136 u svezi list 137-139), utvrđeno je da je isti vještak obavio uvid u rješenje od 14. rujna 2021. te navodi da su pri izradi nalaza i mišljenja uzeli u obzir medicinske isprave tužitelja dostavljene uz podnesak predan 6. travnja 2021. Očito je pogrješkom ostala rečenica iz prethodnog nalaza gdje je navedeno da nije moguće postupiti sukladno rješenju od 28. siječnja 2020. (list 71) i zadaći iz raspravnog zapisnika (list 59), jer je potrebito obaviti uvid u medicinske isprave nakon predmetnog štetnog događaja-povijest bolesti koja se spominje u medicinskim ispravama s najvjerojatnije KB Sveti Duh od 16. studenoga 2017. Navedenu rečenicu treba brisati jer je tužitelj postupio prema naputku vještaka i dostavio povijest bolesti koja se spominje u medicinskim ispravama od 16. studenoga 2017., jer je nakon toga izvršena procjena trajanja i intenziteta fizičkih boli, trajanja i intenziteta straha, smanjenja životnih aktivnosti te potrebe za tuđom pomoći.

13. Na temelju pisane dopune nalaza i mišljenja istih vještaka predanog 6. veljače 2023. (list 159 i 160) utvrđeno je da su na upit suda, a u skladu sa zadaćom od 4. prosinca 2019. je li duljina bolovanja tužitelja u uzročno-posljedičnoj svezi s predmetnim ozljeđivanjem, kao i da se očitiju kada je liječenje tužitelja završeno, odnosno kada je došlo do stabilizacije zdravstvenog stanja, isti vještaci ponovno obavili uvid u sve medicinske isprave te navode:

Prema izvješću o privremenoj radnoj nesposobnosti/spriječenosti za rad tužitelj je bio na bolovanju za vremensko razdoblje: 16. studenoga 2017.-22. siječnja 2018. (list 19), 23. veljače 2018.-13. ožujka 2018. (list 20) i 15. svibnja 2018.-18. lipnja 2018. (list 22). Privremena radna nesposobnost za vrijeme 16. studenoga 2017.-22. siječnja 2018. je u svezi posljedice predmetnog štetnog događaja i s kirurškog stajališta je opravdana. Za vremensko razdoblje bolovanja 23. veljače 2018.-13. ožujka 2018. nema podataka o možebitnom liječenju posljedica predmetnog štetnog događaja, pa tako se na kontroli fizijatra-29. ožujka 2018. navodi ''klinički nalaz stacionaran, nije obavio fizikalnu terapiju radi hospitalizacije po psihijatru''. Za vremensko razdoblje bolovanja 15. svibnja 2018.-18. lipnja 2018. nema podataka o možebitnom liječenju posljedica predmetnog štetnog događaja, te je prvi kontrolni pregled nakon navedenog bolovanja bio pregled fizijatra 5. srpnja 2018. Prema tome kasnije bolovanja, tj. privremene radne nesposobnost nisu u svezi same posljedice predmetnog štetnog događaja, s obzirom na protek vremena od samog štetnog događaja, nego je prvenstveno vezano za osnovnu psihijatrijsku bolest. Tako je npr. bio na bolničkom liječenju na Klinici za psihijatriju u vremenskom razdoblju od 23. siječnja 2018. do 21. veljače 2018. Tužitelj je dugogodišnji psihijatrijski bolesnik liječen hospitalno i ambulanto DG. Shizophrenia F20. U prometnoj nesreći 14. studenoga 2017. nije imao kraniocerebralnu ozljedu. S psihijatrijskog stajališta tužitelj s psihijatrijske strane, a u svezi s predmetnim štetnim događajem nije imao razloga za bolovanje, tj. privremenu radnu nesposobnost. Liječenje je završeno, tj. stanje se stabiliziralo i mogle su se ocijeniti posljedice s kirurškog stajališta 29. ožujka 2018., nakon kontrole fizijatra.

14. Navedeni pisani nalazi i mišljenja liječnika vještaka, kao i pisane dopune istih, prihvaćeni su u cijelosti, ocijenivši iste sveobuhvatnim, uvjerljivim, nepristranim, objektivnim i stručnim, temeljenim na medicinskim ispravama tužitelja te pregledu tužitelja, te dugogodišnjem vještačkom iskustvu u brojnim sudskim postupcima, s time da su istim razjašnjene sve odlučne činjenice, dok se nije ukazala osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja niti bilo kakvi drugi nedostaci glede istog.

15. Dakle, usvajajući nalaz i mišljenje liječnika vještaka, temeljem kojih proizlazi da je narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja, posljedica predmetnog štetnog događaja, odnosno utvrđeno je da je isto neposredna posljedica njegovog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju (uzročno-posljedična veza), pa je tuženik odgovoran za štetu nanesenu tužitelju te je stoga tuženik dužan naknaditi tužitelju štetu koju isti trpi kao posljedicu ozljeđivanja.

16. Stoga, utvrđeno je kako je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), čime mu je nanesena neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a koja propisuje da onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

17. S obzirom na sve ranije iznesene i utvrđene činjenice, a osobito imajući na umu po vještacima utvrđeno trajanje i jačina pretrpljenih fizičkih boli i duševnih boli te straha, vrstu ozljeda, dugotrajnost liječenja, kao i starost tužitelja (rođen 1987. g.), sud nalazi da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u mjeri koja sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u zahtijevanom iznosu 9.000,00 HRK / 1.194,51 EUR, a s obzirom na isplaćen nesporan iznos 3.450,21 HRK / 457,92 EUR kn, to je tužitelju valjalo dosuditi razliku u iznosu 736,58 EUR / 5.549,79 HRK. Medicinskim vještačenjem je utvrđena težina ozljeđivanja tužitelja. Nadalje, utvrđeno je i da je tužitelj kao posljedicu zadobivenih ozljeda trpio bol i strah. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a budući da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je liječenje završeno, tj. stanje se stabiliziralo 29. ožujka 2018., to su stoga tužitelju dosuđene zatezne kamate kako zahtijeva od 29. ožujka 2018. do isplate (toč. I. izreke presude).

18. U smislu odredbe čl. 1095. ZOO-a, tužitelju pripada pravo i na naknadu za tuđu pomoć. Među strankama nije sporno da su tužitelju pomoć pružali njegovi ukućani (list 171) odnosno da tužitelj za pruženu pomoć nije plaćao cijenu satnice za obavljanje takve vrste posla. Sud je po slobodnoj ocjeni, temeljem čl. 223. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), procijenio vrijednost sata tuđe pomoći u iznosu 25,00 HRK. Imajući na umu broj sati potrebne tuđe pomoći kako su to utvrdili liječnici vještaci (14 dana x 2 sata = 28 sati + 7 dana x 1 sat = 7 sati, dakle ukupno 35 sati x 25,00 HRK/sat = 875,00 HRK), tužitelju temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a pripada naknada u zahtijevanom iznosu 116,13 EUR / 875,00 HRK, sa zateznim kamatama tekućim od 29. ožujka 2018. do isplate, sukladno odredbi čl. 1086. ZOO (toč. I. izreke presude).

19. Ujedno, glede zahtjeva za naknadu štete po osnovi izmakle koristi (izgubljene zarade), utvrđeno je da osnovanost istog proizlazi iz pisane dopune nalaza i mišljenja liječnika vještaka predanog 6. veljače 2023. (list 159 i 160), odnosno opravdanost i trajanje privremene nesposobnosti za rad tužitelja i uzročno-posljedične sveze s predmetnim ozljeđivanjem (list 239), za vrijeme 16. studenog 2017.-22. siječnja 2018., dok je tuženik podneskom predanim 9. veljače 2023. (list 162) učinio nespornim iznos 71,81 HRK / 541,03 HRK za prosinac 2017. i iznos 41,68 EUR / 314,06 HRK za siječanj 2018., a sukladno istom je tužitelj i postavio zahtjev u ukupnom iznosu 113,49 EUR / 855,09 HRK, što je i nesporno među strankama. Dakle, budući da je tužitelj uskladio isti zahtjev po navedenoj osnovi s liječničkim vještačenjem, te kako je ista visina nesporna, valjalo je tužitelju dosuditi naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade u ukupnom zahtijevanom iznosu 113,49 EUR / 855,09 HRK sa zahtijevanim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose u utuženom razdoblju (toč. II. izreke presude).

20. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđena naknada štete u iznosu 852,72 EUR / 6.474,79 HRK, od toga iznos 736,59 EUR / 5.549,84 HRK za neimovinsku štetu i iznos 116,13 EUR / 875,00 HRK za nenovčanu imovinsku štetu (tuđa pomoć), sve sa zateznim kamatama od 29. ožujka 2018. (toč. I. izreke) i iznos 113,49 EUR / 855,09 HRK za imovinsku štetu (izmakla korist-izgubljena zarada) sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose (toč. II. izreke presude), sve po kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno odmjereni su s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

22. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 32. OT) i tužbe (Tbr. 7./1. OT) te podnesaka od 1. travnja 2019., 6. prosinca 2019., 6. travnja 2021., 2. srpnja 2021., 29. rujna 2021. i 27. veljače 2023., od toga su priznata četiri obrazložena podneska (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 12. lipnja 2019., 4. prosinca 2019., 27. travnja 2022. i 26. veljače 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u iznosu 150,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 200,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 1.500,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (375,00 EUR). Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak vještačenja od 18. prosinca 2019. u iznosu 185,81 EUR / 1.400,00 HRK (dr. Žarko Rašić) i vještačenja od 23. listopada 2020. u iznosu 159,27 EUR / 1.200,00 HRK (dr. Nada Lelas Bahun), odnosno ukupno u iznosu 345,08 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 348,07 EUR. Međutim, nije priznat sastava podneska od 13. lipnja 2019. u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR uvećan za PDV 25% jer isti ne prileži spisu predmeta nitij je priznat trošak sudske pristojbe po odredbi suda, jer isti zahtjev nije određeno postavljen, kako glede radnje, tako ni glede visine (čl. 164. st. 2. ZPP-a). Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 2.220,08 EUR sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je ostatak zahtjeva preko dosuđenog iznosa valjalo odbiti kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. III. i IV. izreke presude.

23. Također je i tuženiku valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu i podnesaka od 16. lipnja 2020., 15. ožujka 2021., 16. lipnja 2021. i 9. veljače 2023. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 12. lipnja 2019., 4. prosinca 2019., 27. travnja 2022. i 26. veljače 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u iznosu 150,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 200,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 1.350,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (337,50 EUR). No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 1.687,50 EUR, sa zatraženim zateznim kamatama, nisu dosuđeni tuženiku, s obzirom na neuspjeh istoga u sporu, kako je odlučeno pod toč. V. izreke presude.

24. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) su iskazane novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

25. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 27. ožujka 2025.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od objave presude, odnosno od dostave ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - opun. tužitelja, uz rješenje o sud. pristojbi za presudu u iznosu 39,82 EUR i

- opun. tuženika.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte