Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-151/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz ZOU Marijan Fosin, Božica Petak Vujec, Andreja Fosin u Varaždinu, protiv tuženika HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Vuković, odvjetnik u Križevcima, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskoga suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P-1497/2019-44 od 20. studenog 2023., u sjednici održanoj 27. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskoga suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P-1497/2019-44 od 20. studenog 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 28.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. svibnja 2019. pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u toj presudi naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.077,07 eura / 15.649,68 kuna u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu shodno žalbenim navodima, podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja radi isplate dijela novčanog iznosa koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ugovora o kupoprodaji od 20. veljače 2019.

4. Iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi:

- da su stranke sklopile kupoprodajni ugovor pri čemu je tužitelj isplatio tuženiku novčani iznos od 32.500,00 kuna za šumska stabla,

- da je uviđajem na licu mjesta mjernički vještak Štefica Tukša izvršila identifikaciju predmetnih nekretnina i to [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], upisane na ime tuženika i u operatu katastra upisana na tuženika posjedovni [broj] pod oznakom [katastarska općina] šuma [adresa], površine 3061 m², zatim [katastarska općina] iz zk. ul. [broj ZK uloška] oranica u [adresa] sa 1188 čhv upisana na ime Republike Hrvatske, dok je u katastru evidentirana u [broj] na ime tuženika HR kao šuma [adresa], površine 4273 m², te [katastarska općina] iz zk. ul. [broj ZK uloška] kao šuma u [adresa], površine 293 čhv upisana na ime Republike Hrvatske, dok je u katastarskom operatu upisana kao [katastarska općina] u [broj] na ime Hrvatske šume d.o.o. Zagreb kao šuma [adresa], površine 1054 m²,

- da je svjedok TR naveo da između njega i tuženika postoji spor u pogledu šuma koje se nalaze na tom području, da se vodio postupak utvrđivanja vlasništva, a da je na jednom dijelu čestice i suvlasnik teta od TR, KR; na [katastarska općina] i [katastarska čestica] da je bilo više sječa, a zadnja da je bila 2012., da je tuženik 2015. pokrenuo zemljišnoknjižni ispravni postupak za jednu i drugu česticu, ali su to osporili pa da se nije uknjižio, ali da se kasnije uknjižio na [katastarska općina],

- da je svjedokinja LR u svom iskazu navela da je namjera tuženika, koji je njen suprug, bila prodaja stabala na [katastarska općina], s tim da je za [katastarska općina] dogovorio da izvaditi doznaku za sječu i da će to kasnije prodati tužitelju, međutim [katastarska čestica] koja je ušla u ugovor da im je bila sumnjiva i nepoznata; da je upravo ona tužitelju osobno i predala papire, ali da ne zna okolnosti kad se šuma rušila, s tim da je šumarska inspektorica zabranila daljnju sječu jer je tužitelj potpuno porušio stabla na [katastarska čestica], a za koja stabla uopće nije postojala doznaka,

- da je svjedok ČR naveo da je kao ing. šumarstva vršio doznaku šumskih stabala, a na zahtjev tuženika i prema njegovom pokazivanju,

- da je svjedokinja URZ navela da su je 3. travnja 2019. obavijestili aktivisti [obrt] da netko vrši čistu sječu šume na [katastarska čestica] i [katastarska čestica] u K.[adresa] te da nema dozvolu za sječu, odnosno da ne postoji doznaka, pa da je izašla kao šumarska inspektorica na teren, a prethodno je kontaktirala i tužitelja i tuženika, a oni da su joj pokazali jednu česticu za koju su obojica tvrdili da se radi o [katastarska čestica] gdje je bilo posječeno šest stabala bez doznake, a konstatirala je i koliko je tužitelj posjekao s doznakom stabala; u zapisniku da nije točno evidentirala broj posječenih stabala od strane tužitelja jer je to nije bilo moguće utvrditi, jer su i tužitelj i tuženik tvrdili da sva ta stabla nije posjekao tužitelj nego da su neka posjekli TR i RR; doznaka sječe da je naknadno poništena jer nije bila u skladu s programom gospodarenja [adresa], odnosno doznačeno je više stabala nego što je trebalo biti prema programu,

5. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev smatrajući da tužitelj nije dokazao niti osnovu niti visinu svojeg tužbenog zahtjeva, a sklapajući kupoprodajni ugovor da ni tužitelj ni tuženik nisu postupali svjesno i pošteno, jer da se nisu držali osnovnih načela Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO) iz odredbe članka 4. i odredbe članka 5. Isto tako, tužitelj i tuženik da nisu definirali u kojem dijelu šume je drvna masa koje je vlasnik tuženik i koje su to čestice, a niti su kod ispunjenja svojih obveza dogovorili precizno što je predmet kupoprodaje i koja je cijena, pa uslijed takvog postupanja da nije bilo moguće utvrditi eventualno obvezu tuženika spram tužitelja.

5.1. Nadalje je taj sud smatrao da tužitelj i tuženik niti poslije nisu utvrdili koliko je doista tužitelj posjekao drvne mase u šumi koja bi pripadala i nesporno bila vlasništvo tuženika, pa da se nisu mogli usporediti iznosi koje bi eventualno tuženik bio dužan vratiti tužitelju, pri čemu se e tužitelj nije držao osnovnih pravila kod sječe stabala, odnosno sjekao je stabla i za koje nije imao dozvolu za sječu i odvoz, pa na taj način je postupak krajnje nesavjesno zbog čega je njegovo potraživanje ocijenio neosnovani.

6. U žalbi tužitelj ističe da iz utvrđenja prvostupanjskog suda uopće nije jasno na temelju kojih činjenica je taj sud zaključio da je tužitelj prilikom zaključenja ugovora postupao nesavjesno i nepošteno kod činjenice da je tuženik prilikom sklapanja ugovora naveo čestice na kojima su se nalazila stabla koja su bila predmet tog ugovora, pri čemu je upravo tuženik znao i morao znati kojih je nekretnina vlasnik a kojih nije, kao i kod činjenice da je tuženik morao ishoditi potrebnu dokumentaciju za sječu kao vlasnik nekretnina, a ne tužitelj. Isto tako, žalitelj ističe da je nejasan zaključak prvostupanjskog suda da je upravo tužitelj posjekao stabla koja nisu bila označena za sječu kod činjenice da su u tom vremenu sječu vršili i MR i RR. Konačno, tužitelj svojom žalbom ukazuje da je prvostupanjski sud nije cijenio činjenicu da je postojeća doznaka poništena, bez krivnje tužitelja.

7. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i po ocjeni ovog suda nemaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze prvostupanjski sud nije pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, pa pobijana presuda ne sadrži prihvatljive razloge.

8. Pravilno prvostupanjski sud ističe kako prilikom sklapanja ugovora stranke tog ugovora moraju postupiti sukladno načelima savjesnosti i poštenja, međutim, u konkretnoj situaciji za sada se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji tužitelj bio nesavjestan i nepošten, što tužitelj u žalbi pravilno ističe. Ujedno, prvostupanjski sud ispušta iz vida da se u konkretnom slučaju radi o raskida ugovora zbog neispunjenja iz odredbi članaka od 360. do 368. ZOO-a.

9. Prema članku 360. ZOO-a u dvostrano obveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostranom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom Zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

9.1. Prema članku 361. stavak 1. ZOO-a kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom Zakonu, dok prema članku 362. stavak 1. ZOO-a kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Prema stavku 2. toga članka ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjereni naknadni rok ispunjenje, time da prema stavku 3. tog članka ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastaju iste posljedice kao i u slučaju da je rok bitan sastojak ugovora.

9.2. Člankom 366. ZOO-a propisano je da vjerovnik koji zbog neispunjenja dužnikove obveze raskida ugovor dužan je to priopćiti dužniku bez odgađanja.

10. Iz citiranih odredbi proizlazi da u dvostranoobveznim ugovorima kao što je ovaj kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može zahtijevati ispunjenje obveze ili pod uvjetima propisanim zakonom raskinuti ugovor izjavom o raskidu, ako raskid ugovora ne nastupa po sili zakona. To pak znači da do raskida ugovora dolazi na temelju jednostrane izjave ugovorne stranke, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu.

11. U smislu citiranih odredbi za zaključiti je da je tužitelj podnošenjem tužbe, a koja sadržajno ima značaj njegove izjave tuženiku o raskidu ugovora, otkazao ugovor zbog neispunjenja obveze, sve u smislu članka 366. ZOO-a, jer tuženik nije ispunio svoju obvezu.

12. Iz stanja spisa, za sada, proizlazi da ugovor nije raskinut izjavom prije podnošenja tužbe, pa se može smatrati da sama tužba predstavlja izjavu volje kojom se ugovor raskida (ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev x-158/11 od 28. travnja 2011., Rev-1798/11 od 24. veljače 2015., Rev x-451/15 od 20. lipnja 2018., Rev-2232/17 od 21. rujna 2022. i dr.).

12.1. Prema tome, a kod činjenice da tuženik nije ništa poduzeo da otkloni nedostatak zbog kojeg je tužitelj podnio tužbu i dao izjavu o raskidu, time je svakako protekao primjereni naknadni rok za ispunjenje u smislu članka 362. stavak 2. ZOO-a te su nastupile iste posljedice kao i slučaju kada je rok bitan sastojak ugovora, odnosno ima se smatrati da je ugovor raskinut.

13. Člankom 368. ZOO-a propisano je da raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete (stavak 1.). Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (stavak 2). Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila (stavak 5.).

14. Iz citirane odredbe proizlazi da tužitelj ima pravo na povrat onoga što je dao na ime kupoprodajne cijene sa zateznim kamatama tekućim od dana kada je tuženik primio isplatu, te pravo na naknadu štete prema člancima 445. – 448. ZOO.

15. Prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog shvaćanja, nije dao nikakve razloge u odnosu na zahtjev tužitelja za vraćanje kupoprodajne cijene te činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno s obzirom na sadržaj članka ugovora u kojem se navodi da je tužitelj platio cijenu od 32.500,00 kuna prilikom sklapanja, te činjenice da je svaka daljnja sječa onemogućena zbog poništenja doznake. Isto tako, prvostupanjski sud nije cijenio činjenicu da je tužitelj određena stabla posjekao, a što je taj sud i neposredno mogao utvrdio uviđajem na licu mjesta, pa nije u potpunosti utvrđeno je li time djelomično ispunjen ugovor, što tužitelj i tvrdi, a što sve za sada ostaje dvojbeno.

16. Stoga, imajući u vidu iskaze svjedoka, stanja na terenu te nalaza i mišljenja vještaka za sada se ne može prihvatiti pravni stav prvostupanjskog suda da tužitelju ne pripada povrat zatraženog novčanog iznosa.

17. Slijedom svega navedenog trebalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak sukladno članku 370. ZPP-a. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari trebalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, o čemu će prvostupanjski sud odlučiti u konačnoj odluci sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

18. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku raspraviti i utvrditi sve činjenice na koje je u ovom rješenju ukazano i koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja, tako što će prvenstveno utvrditi jesu li se u ovom slučaju ostvarili zakonski uvjeti iz članka 360. ZOO-a za raskid ugovora, te će tek potom biti u mogućnosti, ocjenom provedenih dokaza u smislu članka 8. ZPP-a, donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom predmetu.

Split, 27. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras Ivanišević