REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-817/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu tog suda Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja FT, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kovačević i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB-82031999604, radi isplate nakon glavne i javne rasprave zaključene 14. veljače 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja Mirele Kovačević, odvjetnice i punomoćnice tuženika ŠT, diplomirane pravnice (generalna punomoć SU 198/23), 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB-82031999604 da tužitelju FT, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati bruto iznos od 8.981,20 eur sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom

- na iznos od 183,48 eur od 10.06.2018. do isplate,

- na iznos od 61,55 eur od 10.07.2018. do isplate,

- na iznos od 39,08 eur od 10.08.2018. do isplate,

- na iznos od 195,82 eur od 10.09.2018. do isplate,

- na iznos od 58,37 eur od 10.10.2018. do isplate,

- na iznos od 143,70 eur od 10.11.2018. do isplate,

- na iznos od 152,29 eur od 10.12.2018. do isplate,

- na iznos od 170,07 eur od 10.01.2019. do isplate,

- na iznos od 141,02 eur od 10.02.2019. do isplate,

- na iznos od 156,68 eur od 10.03.2019. do isplate,

- na iznos od 158,51 eur od 10.04.2019. do isplate,

- na iznos od 164,22 eur od 10.05.2019. do isplate,

- na iznos od 170,52 eur od 10.06.2019. do isplate,

- na iznos od 149,32 eur od 10.07.2019. do isplate,

- na iznos od 169,21 eur od 10.08.2019. do isplate,

- na iznos od 177,13 eur od 10.09.2019. do isplate,

- na iznos od 158,44 eur od 10.10.2019. do isplate,

- na iznos od 171,54 eur od 10.11.2019. do isplate,

- na iznos od 163,66 eur od 10.12.2019. do isplate,

- na iznos od 169,47 eur od 10.01.2020. do isplate,

- na iznos od 131,68 eur od 10.02.2020. do isplate,

- na iznos od 156,06 eur od 10.03.2020. do isplate,

- na iznos od 127,51 eur od 10.04.2020. do isplate,

- na iznos od 171,44 eur od 10.05.2020. do isplate,

- na iznos od 163,31 eur od 10.06.2020. do isplate,

- na iznos od 175,37 eur od 10.07.2020. do isplate,

- na iznos od 185,92 eur od 10.08.2020. do isplate,

- na iznos od 170,93 eur od 10.09.2020. do isplate,

- na iznos od 178,57 eur od 10.10.2020. do isplate,

- na iznos od 172,39 eur od 10.11.2020. do isplate,

- na iznos od 163,87 eur od 10.12.2020. do isplate,

- na iznos od 180,20 eur od 10.01.2021. do isplate,

- na iznos od 164,46 eur od 10.02.2021. do isplate,

- na iznos od 156,59 eur od 10.03.2021. do isplate,

- na iznos od 180,08 eur od 10.04.2021. do isplate,

- na iznos od 172,25 eur od 10.05.2021. do isplate,

- na iznos od 164,66 eur od 10.06.2021. do isplate,

- na iznos od 173,05 eur od 10.07.2021. do isplate,

- na iznos od 99,62 eur od 10.08.2021. do isplate,

- na iznos od 173,14 eur od 10.09.2021. do isplate,

- na iznos od 174,58 eur od 10.10.2021. do isplate,

- na iznos od 159,95 eur od 10.11.2021. do isplate,

- na iznos od 158,34 eur od 10.12.2021. do isplate,

- na iznos od 180,46 eur od 10.01.2022. do isplate,

- na iznos od 151,37 eur od 10.02.2022. do isplate,

- na iznos od 90,51 eur od 10.03.2022. do isplate,

- na iznos od 185,45 eur od 10.04.2022. do isplate,

- na iznos od 168,61 eur od 10.05.2022. do isplate,

- na iznos od 154,58 eur od 10.06.2022. do isplate,

- na iznos od 152,57 eur od 10.07.2022. do isplate,

- na iznos od 167,15 eur od 10.08.2022. do isplate,

- na iznos od 185,00 eur od 10.09.2022. do isplate,

- na iznos od 173,70 eur od 10.10.2022. do isplate,

- na iznos od 103,72 eur od 10.11.2022. do isplate,

- na iznos od 178,05 eur od 10.12.2022. do isplate,

- na iznos od 51,41 eur od 10.01.2023. do isplate,

- na iznos od 141,58 eur od 10.02.2023. do isplate,

- na iznos od 151,75 eur od 10.03.2023. do isplate,

- na iznos od 35,60 eur od 10.04.2023. do isplate,

- na iznos od 1,60 eur od 10.05.2023. do isplate.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanu u dosuđenom bruto iznosu od 8.981,20 eur.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB-82031999604 da tužitelju FT, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.050,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 150,00 eur odbija kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je dana 25. svibnja 2023. podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi isplate razlike plaće. U tužbi navodi da je u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tuženika od 1. lipnja 2016., s time da je Ugovorom o radu od 17. svibnja 2017. određeno da će obavljati poslove na radnom mjestu Disponent-planer II, šifra radnog mjesta Z0102, Autobusni promet Dubrava, Prijevoz osoba s invaliditetom, a Ugovorom o radu od 2. svibnja 2023. je određeno da će obavljati poslove radnog mjesta Disponent-planer, šifra radnog mjesta M0134 u organizacionoj jedinici Prijevoz osoba s invaliditetom.

Ističe da neovisno od zaključenih Ugovora o radu i suprotno njima za tuženika i po nalogu tuženika, od svibnja 2017. obavlja poslove Dispečera u Odjelu za prijevoz osoba s invaliditetom u organizacionoj jedinici Autobusni promet Dubrava, a ne obavlja poslove prema zaključenim Ugovorima o radu.

Također ističe da su poslovi Dispečera koje obavlja različiti su od poslova Planera, jer se isti obavljaju u tri smjene, subotom i nedjeljom, za vrijeme neradnih dana i državnih i vjerskih blagdana, a i drugačije su vrednovani kod obračuna plaće te imaju obračunski koeficijent 2,60, dok je obračunski koeficijent njegovog radnog mjesta prema Ugovoru o radu 2,20.

Nadalje navodi da cijelo vrijeme rada, od svibnja 2017. pa nadalje, nije primao plaću za poslove koje je obavljao - poslovi dispečera, već je primao plaću kao da obavlja poslove planera, te s obzirom na navedeno potražuje razliku plaće i to za vrijeme od svibnja 2018. pa do svibnja 2023.

Naglašava da pravni temelj za potraživanjem prethodno označene razlike mjesečne plaće nalazi u odredbi čl. 83. st. 2. t. 3. Zakona o radu prema kojoj odredbi se ostvaruje pravo na plaću na temelju obavljenog rada, a što je u ovome slučaju rad na poslovima dispečera, a ne na poslovima koji su navedeni u njegovom Ugovoru o radu.

Slijedom navedenog predlaže da se tuženiku naloži da mu s osnova razlike plaće isplati bruto iznos od 10.352,40 eur sa kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 10. u mjesecu do isplate.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 15. siječnja 2025. i 13. veljače 2025. tužitelj predlaže da se naloži tuženiku da mu na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 8.981,20 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 10. u mjesecu za prethodni mjesec. Također potražuje troškove ovog postupka s kamatom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neutemeljeni te da tužitelj ničim ne dokazuje opravdanost svog tužbenog zahtjeva.

Čini nespornim da je tužitelj njegov radnik od 31. svibnja 2016. kada je sklopljen prvi Ugovor o radu na određeno vrijeme, sa Zagrebačkim holdingom d.o.o., odnosno tadašnjom podružnicom Zagrebački električni tramvaj d.o.o., za radno mjesto „Disponent–planer II“, sa koeficijentom složenosti poslova 2,20, odnosno 17. svibnja 2017. kada je sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za isto radno mjesto. Navodi da je zadnji sklopljeni Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, za radno mjesto „Disponent–planer“, sklopljen 2. svibnja 2023., sa koeficijentom složenosti poslova 2,50.

Ističe da je do promjene u nazivu radnog mjesta i koeficijentu složenosti poslova došlo organizacijskim promjenama i donošenjem novih akata o sistematizaciji radnih mjesta. Također ističe da je navedenim promjenama ustrojeno radno mjesto „Disponent-planer“, sa koeficijentom složenosti poslova 2,50 te je, sukladno tome, tužitelj potpisao zadnji sklopljeni Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa poslodavcem 2. svibnja 2023. Nadalje ističe da je tužitelj svojevoljno sklopio sa poslodavcem Ugovor o radu za radno mjesto „Disponent-planer II“, kada je na snazi bio Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice Zagrebački električni tramvaj iz 2015. te pripadajući mu Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova – Grupa složenosti poslova V. (VKV,SSS) 2,11-2,40, a navedenim Katalogom utvrđeno je radno mjesto „Disponent- planer II“, koeficijent složenosti poslova 2,20, potrebna stručna sprema SSS. Osporava navode tužitelja da je obavljao poslove na radnom mjestu „Dispečer“ sa koeficijentom složenosti poslova 2,60, jer takvo radno mjesto sa takvim koeficijentom složenosti nije bilo ni ustrojeno. Navedenim Katalogom bilo je utvrđeno radno mjesto Dispečer I, koef. složenosti, 2,40, stručna sprema: SSS, Dispečer II, koef. složenosti 2,50, stručna sprema: VŠS, Dispečer III, koef. složenosti 2,60, stručna sprema: VŠS. Naglašava da tužitelj ima srednju stručnu spremu – elektromehaničar pa je već time jasno da svojom stručnom spremom ne udovoljava uvjetima radnog mjesta „Dispečer III“ za koje je potrebna viša stručna sprema. Također naglašava da je sukladno Prilogu 3 - Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova, sa tužiteljem zaključen Ugovor o radu u kojem je određena plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,20 i u tom slučaju radnik nakon obavljenog rada ima pravo na isplatu ugovorene i određene plaće. Nadalje naglašava da je plaća tužitelja određena Ugovorom o radu, u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac (Kolektivnim ugovorom), a prema odredbi čl. 90. važećeg Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom ugovorom o radu te je prema tome izvršio svoju ugovornu obvezu.

Ističe da je tužitelj mogao odbiti ponudu ugovora o radu, tj. ne potpisati isti ukoliko nije bio zadovoljan ponuđenim koeficijentom složenosti poslova 2,20 za radno mjesto „Disponent–planer II“ za koje je zaključio Ugovor o radu.

Ukazuje da je ugovor o radu dvostranoobvezni pravni posao koji nastaje suglasnošću volja poslodavca i radnika, s time da su tužitelju već u vrijeme sklapanja Ugovora o radu bile poznate sve činjenice i okolnosti vezane uz navedeno radno mjesto pa tako i odredbe vezane za određivanje plaće.

Naglašava da su potpuno netočni navodi tužitelja da je u utuženom razdoblju obavljao poslove Dispečera kod poslodavca u Odjelu za prijevoz osoba s invaliditetom.

Navodi da je radno mjesto „Disponent–planer II“, za koje je tužitelj imao sklopljen Ugovor o radu i na koje je u skladu s tim raspoređen, usko stručan posao koji zahtjeva poznavanje prometa, prava iz Kolektivnog ugovora, informatička znanja, poznavanje pravila disponiranja, planiranje godišnjih odmora, izradu analiza učinka prijevoza, obračun plaće, praćenje liječničkih pregleda, nabavu potrošnog materijala, itd. Također navodi da je shodno svojoj stručnoj spremi i predznanju, tužitelj bio smanjenih mogućnosti i znanja za obavljanje svih radnih zadataka svog radnog mjesta i nije ih mogao u potpunosti obavljati, a tim više nije logično da je mogao obavljati poslove dispečerskih radnih mjesta kako navodi u tužbi, jer se radi o još složenijim poslovima za koje je potrebna viša stručna sprema kako je gore navedeno. Naglašava da je zbog ograničenih smještajnih kapaciteta tužitelj bio smješten u radnu prostoriju sa dva dispečera Odjela za prijevoz osoba sa invaliditetom od kojih je naučio dio njihovih manje složenih radnih zadataka poput telefonskog kontakta sa putnicima u kojem je povremeno sudjelovao, ali nikako nije obavljao sve poslove radnog mjesta Dispečera, konkretno „ F III“ za koje je određen koeficijent složenosti poslova 2,60, a na osnovu kojeg potražuje isplatu razlike plaće za utuženo razdoblje od svibnja 2018. do svibnja 2023. Također naglašava da tužitelj nije radio i ne radi u smjenama (u kojima se obavlja vrsta poslova dispečera koju on ne poznaje i ne radi), već radi u jutarnjoj smjeni.

Ukazuje i na činjenicu da se radi o specifičnim i socijalno osjetljivim radnim zadacima za koje tužitelj nema znanja niti je ikada operativno sudjelovao u organizaciji ili provedbi istog (sudjelovao je isključivo kao ispomoć dispečerima pri zaprimanju telefonskih narudžbi za prijevozom i to samo radnim danom u jutarnjoj smjeni, a dispečeri rade svim danima u svim smjenama) te je upitno koliko je efektivnog rada mogao obavljati na bilo kojem radnom mjestu uzmu li se u obzir učestali izostanci s rada iz različitih razloga (godišnji odmor, česta bolovanja, dani redovnih odmora…).

Poziva se na odredbu čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) kojom je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava te ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Ističe da uzme li se u obzir otkad je nastupila povreda prava tužitelja, odnosno saznanje za povredu koju navodi, jer je utuženo razdoblje od svibnja 2018., sporno je u kojem roku je podnesen zahtjev za zaštitu prava, a tome podredno onda i predmetna tužba. Slijedom navedenog, ističe da mu je tužitelj putem opunomoćenika uputio dopis od 7. veljače 2023. vezano za radni odnos, a kojeg je zaprimo 9. veljače 2023. te se očitovao na isti 3. ožujka 2023. Obzirom na navedeno, tužitelj je prekludiran u svom pravu te ističe prigovor prekluzije, slijedom čega se predlaže tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odbaciti kao nedopuštene.

Osporava i visinu tužbenog zahtjeva, jer tužitelj nije dokazao da bi upravo zatraženi iznosi predstavljali razliku plaće koju isti potražuje.

Slijedom navedenog, ističe da tužitelj neosnovano potražuje isplatu razlike plaće u iznosu od 10.352,40 eur bruto, zbog čega se tužba i tužbeni zahtjev ukazuju u cijelosti neosnovanim te predlaže da sud donese presudu kojom će tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

4. Na ročištu održanom 14. veljače 2025. tuženik je učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva i tijek kamate.

5. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 2. svibnja 2023. (str. 5-7 spisa), Ugovor o radu od 17. svibnja 2017. (str.8-9 spisa), tjedni raspored dispečera odjela od 1. srpnja 2019. do 7. srpnja 2019. (str. 11 spisa), obračunske liste plaća tužitelja za utuženi period (st. 12-71 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme od 31. svibnja 2016. i 15. studenog 2016. (str. 83-84 i 85-86 spisa), Kolektivni ugovor za radnike u Trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 8. veljače 2023. (str. 91-131 spisa), Dodatak Kolektivnom ugovoru za radnike u Trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. ožujka 2023. sa prilogom I. Katalog radnih mjesta (str. 132-165 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice ZET od 24. srpnja 2015. (str. 166-175 spisa), Svjedodžbu tužitelja o završnom ispitu (str. 176-178 spisa), dopis punomoćnika tužitelja od 9. veljače 2023. (str. 193 spisa), odgovor tuženika od 3. ožujka 2023. (str. 195-196 spisa), Kartu radnog mjesta za Dispečera I, II i III (str. 502-504 spisa), Kartu radnog mjesta za Disponent-planer II (str. 505 spisa), tjedne rasporede rada dispečerskog odjela za utuženi period te prijave dispečera o izvanrednim odlascima s posla koje je tužitelj naknadno odrađivao – dežurstvom subotom ili nedjeljom (str. 203-501) i tuženikov izračun potraživanja tužitelja za utuženi period (str. 519-520 spisa).

6. Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (str. 508-509 spisa) te svjedoka IT (str. 506-508 spisa), OT (str. 512-513 spisa), ČT (str. 527-528 spisa) i ET (str. 529 spisa).

7. Tužitelj je na ročištu održanom 14. veljače 2025. odustao od ostalih dokaznih prijedloga.

8. Na temelju tako provedenog postupka, a cijeneći dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu u kojem tužitelj traži zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće koje bi mu trebale biti obračunate i isplaćene po koeficijentu 2,60 (radno mjesto Dispečera III) i plaće koje su mu obračunate i isplaćene po koeficijentu 2,20 (radno mjesto Disponent – planer II) za razdoblje od 1. svibnja 2018. do 30. travnja 2023.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom periodu bio radnik tuženika te da je na temelju sklopljenih Ugovora o radu imao zasnovan radni odnos za radno mjesto Disponenta-planera II sa koeficijentom složenosti poslova 2,20, da ima srednju stručnu spremu (SSS), da ima dijagnozu: paraplegija i da se nalazi u invalidskim kolicima.

11. Također nije sporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamata.

12. Među strankama je sporan prigovor prekluzije, zatim je li tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove radnog mjesta Dispečera ili poslove radnog mjesta Disponenta-planera II za koje je imao zaključen Ugovor o radu te postoji li razlika u obavljanju poslova radnog mjesta Dispečer I, Dispečer II i Dispečer III.

13. Prijedlog tuženika da sud odbaci tužbu jer je tužitelj prekludiran u svom pravu budući mu je dopis vezano za radni odnos podnio tek 7. veljače 2023., s time da je tuženik na isti odgovorio 3. ožujka 2023., a utuženo razdoblje je od svibnja 2018. do travnja 2023., sud je ocijenio neosnovanim.

Naime, odredbom čl. 133. st. 3. ZR-a propisano je da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz st. 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

Kako se u konkretnom slučaju radi o novčanom potraživanju tužitelja ne postoji njegova obveza prethodnog obraćanja poslodavcu prije utuženja te dopis kojim se tužitelj obratio tuženiku u predmetnom slučaju nije relevantan te su stoga navodi tuženika da je nastupila prekluzija neosnovani.

14. Iz Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice ZET od 24. srpnja 2015., Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova proizlazi da su u grupi složenosti poslova V. navedeni Dispečer I s koeficijentom složenosti 2,40, Dispečer II s koeficijentom složenosti poslova 2,50 i Dispečer III s koeficijentom složenosti poslova 2,60, s time da je za Dispečer I propisana SSS, a za Dispečera II i III VŠS, a kao uvjet za radno mjesto Dispečer I nije propisano radno iskustvo dok je za radno mjesto Dispečer II propisana jedna godina radnog iskustva, a za Dispečera III dvije godine radnog iskustva. Nadalje, za radno mjesto Disponent - planer II, koje radno mjesto se nalazi također u V. grupi složenosti poslova određen je koeficijent složenosti poslova 2,20, propisana je SSS i jedna godina radnog iskustva.

15. Iz tjednih rasporeda dispečera odjela za utuženi period proizlazi da je tužitelj u utuženom periodu radio u smjenama i to u smjeni od 5,30 do 13,30 sati (šifra 1), smjeni od 6,00 do 14,00 sati (šifra 7), smjeni od 14,00 do 22,00 sata (šifra 61), smjeni od 16,00 do 24,00 sata (šifra 76) te da je radio i subotama, nedjeljama i blagdanima. Iz navedene dokumentacije proizlazi da je tužitelj u pojedinim periodima radio od kuće te da je znao otići ranije sa posla, s time da bi se evidentiralo koliko je sati ranije otišao sa posla kao i da je isto opravdano zbog zdravstvenih razloga tužitelja, a ponekad bi se naznačilo da se sati ranijeg odlaska tužitelja zbroje i onda zamijene za godišnji odmor.

16. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kod tuženika zaposlen od 2016., s time da je u utuženom periodu imao sklopljen Ugovor o radu za radno mjesto Disponent-planer II, a neposredno nadređeni u tom periodu bili su mu ČT i IT. Navodi da nikada nije obavljao poslove radnog mjesta Disponenta-planera te da prvih 6 mjeseci rada kod tuženika sjedio u uredu sa dva dispečera i zainteresirao se za taj posao te krenuo u obuku, a mentor mu je bio OT. Ističe da je posao dispečera vrlo kompleksan posao te da se radi u smjenama, a noćna smjena (od 22,00 do 6,00 sati ujutro) bio je samo pilot projekt koji je zaživio otprilike godinu dana i on nije stavljan u tu smjenu. Međutim, naglašava da je i smjena koja je od 05,30 do 13,30 sati također djelomično noćna, jer je noćna do 6,00 sati, kao i smjena od 16,00 do 24,00 sata, jer je noćna smjena od 22,00 sata, tako da može reći da je radio i u noćnim smjenama. Navodi da je učestalo radio subotama, nedjeljama i blagdanom u svim smjenama u periodu od 2017. do 2019., s time da se tada počeo buniti u smislu da želi sklopiti ugovor o radu za radno mjesto Dispečera jer su njegovi kolege koji rade na radnom mjestu Dispečera obavljali iste poslove kao i on, a imali su veću plaću. Također navodi da je i nakon tog njegovog protesta 2019. ponekad znao raditi u smjenama, subotama, nedjeljama i blagdanom ali rjeđe, odnosno većinom je radio u jutarnjoj smjeni.

Naglašava da se vezano za plaće obraćao svojim nadređenima gn. IT i gn. ČT, a kada je vidio da se ništa ne dešava otišao je do glavnog direktora ZT koji mu je u neformalnom razgovoru obećao da će dobiti ugovor o radu za radno mjesto Dispečera no kada se to nije dogodilo odlučio je tužiti poslodavca.

Navodi da je potpisivao Ugovore o radu za radno mjesto Disponenta-planera, a isto je potpisivao da ne bih ostao bez posla, s time da mu nitko nije prijetio, ali je bilo logično da ako ne potpiše ugovor da nema radno mjesto.

Ističe da je obavljao sve poslove koje su obavljali njegovi kolege OT, ET, JT i KT, s time da jedino nije radio noćne, a kako je to naprijed naveo. Također ističe da se dobro uklopio i da posao dispečera svakako može obavljati osoba koja je u invalidskim kolicima poput njega te smatra da je mogao obavljati i noćne smjene.

Nadalje ističe da su kod tuženika vrlo loši higijenski uvjeti. Pojašnjava da postoji wc za osobe s invaliditetom, ali nije postojala nikakva prostorija u kojoj bi se mogao presvući. Nadalje pojašnjava da je posao dispečera takav da se ne može maknuti s radnog mjesta dok ga kolega doista ne zamijeni, tako da je nekad isključivo u dogovoru sa kolegom morao ranije napustiti radno mjesto s obzirom da ponekad ne može kontrolirati stolicu i mjehur, a morao je raditi dok ga netko ne zamijeni, s time da nije imao na raspolaganju prostoriju u kojoj bih se mogao presvući. Također pojašnjava da je njegova dijagnoza paraplegija tj. oduzetost od prsa prema dolje. Navodi da su se ponekad zbrajali sati njegovog ranijeg odlaska te bi se ti sati zamjenjivali za godišnji, a nekad ne, već su se opravdavali njegovim zdravstvenim stanjem. Pojašnjava da bi javio nadređenom da mora ranije otići te bi se to evidentiralo.

Naglašava da je u cijelom utuženom periodu odrađivao posao dispečera, s time da je da je nakon godinu - dvije, a s obzirom da nije dobio adekvatnu naknadu bio manje motiviran za rad.

Također naglašava da nema razgraničenja u poslovima Dispečera I, II i III, jer svi rade jednake poslove, s time da je u jednom Pravilniku našao da Dispečer III ima višu stručnu spremi i radi noću. Pojašnjava da je šifra 80 u stvari noćna služba od 22,00 do 6,00 sati ujutro, s time da je radio službu 76, a ona je od 16,00 do 24,00 sata, i službu 1, a ona je od 05,30 do 13,30 sati.

17. Iz iskaza svjedoka IT proizlazi da je kod tuženika zaposlen od 1989., a u utuženom periodu radio je na radnom mjestu Voditelja odjela za prijevoz osoba s invaliditetom i bio je neposredno nadređen tužitelju. Navodi da je tužitelj u spornom periodu imao sklopljen Ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta Disponenta, s time da je u periodu od 2018. do 2021. radio na poslovima Dispečera. Nadalje navodi da Disponenti ne rade u smjenama, subotama, nedjeljama i blagdanima, dok Dispečeri rade, a tužitelj je s obzirom na okolnosti i njegovo zdravstveno stanje zbog potreba posla i njegovu suglasnost znao ponekad raditi subotama, nedjeljama i blagdanima, a što se sve može utvrditi iz dokumentacije (tjedni rasporedi dispečera odjela). Također navodi da je tužitelj djelomično obavljao poslove dispečera odnosno nije obavljao sve poslove koji spadaju u opis poslova dispečera, s time da su radnici OT, ET, JT i KT imali Ugovore o radu za radno mjesto Dispečera te su obavljali te poslove. Ističe da su 2018. na jednom sastanku koji je održan u Poglavarstvu dobili naputak da Odjel mora prijeći na 24-satno radno vrijeme, a s obzirom da su imali manjak ljudi za takvo radno vrijeme, ponudio je tužitelju da prijeđe raditi na poslove Dispečera, što je on i prihvatio, a tada je uputio prema pravnoj službi i zahtjev za izmjenom njegovog Ugovora o radu, s obzirom da je imao Ugovor o radu za Disponenta. Navodi da o navedenom postoji i pisani trag, međutim, nije se tužitelju izašlo u susret.

Naglašava da mu se tužitelj obraćao kao nadređenom, vezano za razliku plaće s obzirom da je plaća dispečera veća, ali on tu nije mogao ništa učiniti osim onoga što sam već učinio. Pojašnjava da je od pravne službe za tužitelja zatražio promjenu ugovora i to za radno mjesto Dispečer, s time da pravna služba određuje da li se radi o Dispečeru I, II ili III, a po njegovom mišljenju tužitelj je mogao dobiti radno mjesto Dispečera I, jer za to radno mjesto nije bilo potrebno radno iskustvo i radilo se o SSS, a nakon godinu dvije rada na tom radnom mjestu mogao je eventualno zatražiti ugovor za Dispečera II pa poslije za III.

Također navodi da su radnici OT, ET, JT radili na radnom mjestu Dispečer III i isti nisu imali višu stručnu spremu, već SSS, a jedino KT ima višu stručnu spremu. Naglašava da kada su gore navedeni radnici zaposleni, odnosno sklopili Ugovore o radu za radno mjesto Dispečera, uvjeti za to radno mjesto nisu bili isti kao sada, odnosno nije bila potrebna viša stručna sprema.

Navodi da je razlika u poslovima između gore navedenih radnika Dispečera i tužitelja, prvenstveno u tome što tužitelj nije mogao raditi u smjenama, subotama, nedjeljama i blagdanom, odnosno isti je radio na taj način samo izuzetno i u dogovoru s njim radi potreba posla. Nadalje navodi da tužitelj nije u potpunosti savladao izradu plana prijevoza za slijedeći dan, odnosno tjedan. Naglašava da se tužitelj u početku trudio odrađivati sve poslove dispečera, bio je motiviran za rad, ali nakon godinu-dviju došlo je do manjka motivacije za rad i ustvari se njegov rad sveo na jutarnje telefonsko zaprimanje narudžbi prijevoza. Nadalje navodi da tužitelj, koliko se sjeća, nikada nije radio noćnu smjenu, a često nije niti odrađivao cijelu svoju smjenu, s time da su ti njegovi prekidi rada bili opravdani zbog njegovog zdravstvenog stanja. Ističe da je tužitelj i kada je radio u smjeni od 14,00 do 22,00 sata također znao prijevremeno napustiti radno mjesto, a o tome bi imao saznanja iz pisanog izvještaja njegovih kolega, s time da o tome postoji dokumentacija koja je dostavljena sudu. Na pitanje je su li sati izostanka tužitelja s rada bili zbrajani i mijenjani za godišnji odmor navodi da je moguće da jesu, ali se to može provjeriti u dokumentaciji.

Pojašnjava oznake iz tjednog rasporeda dispečera te navodi da šifra 76 označava da je određeni dispečer radio u periodu od 16,00 do 24,00 sata, šifra O znači odmor, šifra 1 znači rad od 5,30 do 13,30 sati, šifra 7 rad vikendom (subota, nedjelja, blagdan) od 6,00 do 14,00 sati, šifra 61 je rad od 14,00 do 22,00 sata, a za šifru 80 se ne može sjetiti.

Ističe da i Dispečer I radi u svom smjenama, s time da je uputio pravnoj službi zahtjev za izmjenu ugovora o radu tužitelja i to za radno mjesto Dispečera, s time da nije bio svjestan da tužitelj neće moći odrađivati sve smjene. Nadalje ističe da nije dobio pisani odgovor pravne službe, ali je dobio usmeni odgovor da je radno mjesto Disponenta i Dispečera isto. Navodi da evidencije odnosno tjedne rasporede dispečera radi Disponent DT, a iste potpisuje ČT.

18. Iz iskaza svjedoka OT proizlazi da kod tuženika radi 16 godina te je u utuženom periodu radio na radnom mjestu Dispečera. Navodi da tužitelja poznaje kao radnog kolegu, s time da ne zna za koje radno mjesto je tužitelj imao sklopljen Ugovor o radu. Nadalje navodi da je tužitelju 2-3 mjeseca bio mentor, odnosno provodio je obuku za obavljanje poslova Dispečera, a nakon obavljene obuke, tužitelj je samostalno počeo raditi poslove Dispečera. Također navodi da su im neposredno nadređene osobe u tom periodu bili MT kao šef Odjela za prijevoz osoba s invaliditetom i ČT koji je bio Voditelj tog odjela. Ističe da je razlika između Disponenta - planera i Dispečera u koeficijentu složenosti poslova, jer su Dispečeri imali koeficijent 2,60, dok je Disponentica imala koliko se sjeća 2,40. Nadalje ističe da je razlika i u tome što Disponenti-planeri rade od ponedjeljka do petka i rade samo u jutarnjoj smjeni za razliku od Dispečera koji rade u smjenama, subotama, nedjeljama, blagdanima, noću. Ne sjeća se da je tužitelj radio u noćnoj smjeni, a da li je radio subotama, nedjeljama i blagdanom može se provjeriti po evidencijama rada tuženika.

Navodi da su radnici ET, JT i KT radili na radnom mjestu Dispečera i imali su Ugovore o radu za radno mjesto Dispečera, s time da su navedeni radnici su obavljali iste poslove kao i tužitelj. Naglašava da nema razlike u poslovima koje su obavljali Dispečer I, II i III te da su svi Dispečeri imali koeficijent 2,60. Navodi da jedino kolegica KT ima višu stručnu spremu, dok kolege ET, JT i on imaju srednju stručnu spremu.

Nakon što je svjedoku predočen tjedni raspored dispečera za razdoblje od 01. srpnja 2019. do 07. srpnja 2019. koji se nalazi na str 11 spisa, svjedok navodi da su svi koji su navedeni na tom popisu obavljali poslove Dispečera, uključujući i tužitelja te da šifra 1 označava rad u smjeni od 05,30 do 13,30 sati, šifra 7 - rad u smjeni od 07,00-14,00 sati, šifra 61 - rad u smjeni od 14,00-22,00 sata te šifra 76 - rad u smjeni od 16,00 do 24,00 sata. Navodi da je u Odjelu u kojem su u utuženom periodu radili, radila Disponentica DT i ona je jedina obavljala poslove Disponenta u utuženom razdoblju, a i danas.

Također navodi da tužitelj u utuženom razdoblju nije obavljao poslove Disponenta, već isključivo poslove Dispečera, a Disponenticu DT su, kada je bila na bolovanju ili godišnjem, mijenjala 2-3 vozača jer su bili kod nje na obuci i znaju raditi njezine poslove. Ne sjeća se da li je u njegovom Ugovoru o radu navedeno da radi na radnom mjestu Dispečer III, ali zna da je imao koeficijent složenosti 2,60 a taj koeficijent su imali i kolege ET, JT i KT te u njegovom Odjelu nitko od radnika koji su radili na poslovima Dispečera nije imao koeficijent manji od 2,60.

19. Iz iskaza svjedoka ČT proizlazi da kod tuženika radi od 1997., a u utuženom periodu radio je na radnom mjestu Voditelja poslova u Odjelu za prijevoz osoba s invaliditetom. Navodi da je tužitelj došao u njihov Odjel na radno mjesto Disponent- planer, s time da su imali radnicu na tom radnom mjestu (DT) te tužitelj nikada nije obavljao poslove radnog mjesta Disponenta-planera. Također navodi da je tužitelju neposredno nadređen bio šef Odjela IT te je tužitelj u dogovoru sa istim obavljao poslove Dispečera prema potrebi. Ističe da tužitelj nije obavljao sve poslove, već je odgovarao na telefonske pozive, primao je i otkazivao narudžbe, s time da je radio pretežno u jutarnjoj smjeni.

Nadalje ističe da je razlika između radnog mjesta Disponenta-planera i Dispečera u tome što Disponenti rade samo u jutarnjoj smjeni, obavljaju poslove poput evidencija rada, pišu službe, vode sate, obračune, bolovanja, te ima i dosta hodanja po katovima jer moraju do arhive, skladišta, tajništva i slično dok Dispečeri rade u smjenama, rade subotama, nedjeljama i blagdanima, s time da su jedno vrijeme uz prvu i drugu smjenu radili i noćnu smjenu.

Naglašava da u vrijeme kada je tužitelj došao u njihov Odjel nisu imali potrebu za Disponentom-planerom. Navodi da su u utuženom periodu, radnici OT, ET, JT i KT radili na radnom mjestu Dispečera i imali su Ugovore o radu za to radno mjesto. Također naglašava da su svi imali srednju stručnu spremu, osim KT, koja ima višu. Nadalje naglašava da tužitelj nije radio iste poslove kao i oni, odnosno nije radio poslove uvrštavanja odnosno poslove dnevnih planova te nije radio popodnevne smjene ni noćne smjene. Navodi da su Dispečer I, II i III uvedeni u nekom trenutku kod tuženika kao radna mjesta, međutim, svi su obavljali iste poslove, a oni koji su ranije zaposleni ostali su sa istim koeficijentom.

Nakon što se svjedoku predočava tjedni raspored dispečera odjela za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 7. srpnja 2019., koji se nalazi na str. 11 spisa, navodi da je on potpisao taj tjedni raspored, a tužitelj je naveden kao Dispečer iako je možda trebao biti naveden kod vozača- zamjena kao zamjenski dispečer. Vezano za šifre navedene u rasporedu navodi da je šifra O slobodan dan, šifra 76 kasna služba od 16,00 do 24,00 sata, šifra 61 srednja služba od 14,00 do 22,00 sata, šifra 1 jutarnja služba od 5,30 do 13,30 sati te šifra 7 je od 6,00 do 14,00 sati.

Navodi da mu se tužitelj nije obraćao za isplatu razlike plaće jer nije obavljao poslove radnog mjesta Disponenta već druge poslove, s time da je šef tražio od kadrovske službe da se tužitelju promijeni Ugovor o radu na radno mjesto Dispečera, ali to očito nije uspjelo.

Nadalje navodi da tužitelj u jednom periodu zbog korone nije dolazio na posao (a tako je odlučeno na nivou firme), s time da se posao Dispečera kao ni posao Disponenta ni Disponenta-planera ne može odrađivati od kuće.

Ističe da je tužitelj na svim tjednim rasporedima dispečera bio upisan kao Dispečer. Također ističe da su poslovi dispečera da prima telefonske pozive, radi na otkazivanju vožnji, prima narudžbe korisnika, zovu ga vozači radi nekih promjena i te poslove je radio tužitelj, s time da Dispečeri koji imaju rješenja za to radno mjesto rade i poslove uvrštavanja koji se rade 2 dana unaprijed. Nadalje navodi da služba 61 i 76 obavlja poslove uvrštavanja i te poslove rade Dispečeri koji imaju rješenje, s time da dozvoljava da su ponekad i zamjene, a možda je i tužitelj radio uvrštavanje, ali mu nadređeni to nisu naložili niti su to pratili. Navodi da je on pretežito tužitelju davao radne zadatke, s time da mu ih je davao i šef IT. Također navodi da je tužitelj znao odbijati poslove.

20. Iz iskaza svjedoka ET proizlazi da kod tuženika radi od 1995., a u utuženom periodu radio je na radnom mjestu Dispečera u Odjelu za prijevoz osoba s invaliditetom. Navodi da tužitelja poznaje kao radnog kolegu, a poznato mu je da je tužitelj imao Ugovor o radu za radno mjesto Disponenta, ali je radio na radnom mjestu Dispečera. Nadalje navodi da je razlika između radnog mjesta Disponenta i Dispečera u težini posla, odgovornosti kao i u plaći. Naglašava da Disponenti - planeri rade od ponedjeljka do petka samo u jutarnjoj smjeni, dok Dispečeri rade ujutro, popodne, subotama, nedjeljama i blagdanima. Također naglašava da je tužitelj u utuženom periodu radio u smjenama, subotama, nedjeljama, blagdanima. Ističe da su OT, JT i KT u utuženom periodu radili na radnom mjestu Dispečera te da od njih dispečera jedino KT ima visoku stručnu spremu.

Nakon što se svjedoku predočava tjedni raspored dispečera odjela za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 7. srpnja 2019., koji se nalazi na str. 11 spisa, svjedok navodi da je tužitelj uvršten u poslove Dispečera koje je i obavljao. Navodi da su poslovi Dispečera telefonski razgovori, otkazivanja vožnji, razgovori s korisnicima i vozačima, kontaktirali su servise, radili su poslove uvrštavanja prioritetnih dopisa koje korisnici traže za prijevoz, zatim uvrštavanje osoba koje prevoze na posao, školu, fakultet i sl. Naglašava da je sve te poslove obavljao i tužitelj, s time da su mu nekad uskakali za nešto odnijeti, npr. odlazak u servis i slično s obzirom da je tužitelj osoba koja je u invalidskim kolicima. Naglašava da nije postojala razlika u obavljanju poslova radnog mjesta Dispečera I, II i III.

Također naglašava da je u Odjelu za prijevoz osoba s invaliditetom postojala osoba koja je obavljala poslove Disponenta-planera i ista i sada obavlja te poslove, a to je gđa DT, s time da je ona radila i kada je tužitelj došao u njihov Odjel. Pojašnjava da se šifra 61 odnosila na smjenu od 14,00 do 22,00 sata, šifra 76 na smjenu od 16,00 do 24,00 sata, šifra 7 na smjenu od 6,00 do 14,00 sati, a šifra 1 od 5,30 do 13,30 sati, s time da je šifra O slobodan dan. Navodi da služba 61 radi uvrštavanje, a 76 ostale poslove, kao i da prijepodnevne službe ne rade uvrštavanje dopisa, već samo pozive.

21. Iz suglasnih iskaza tužitelja te svjedoka IT, OT, ČT i ET, a koje je sud prihvatio kao istinite i uvjerljive proizlazi da tužitelj, iako je imao sa tuženikom sklopljen Ugovor o radu za radno mjesto Disponenta-planera II, nikada nije obavljao poslove tog radnog mjesta jer je te poslove u njihovom Odjelu za prijevoz osoba s invaliditetom obavljala i danas obavlja radnica DT. Svjedok ČT je u svom iskazu naveo da ni u vrijeme kada je tužitelj došao raditi u njihov Odjel nije postojala potreba za radnikom koji obavlja poslove disponenta-planera, a svjedok OT je u svom iskazu naveo da tužitelj nikada nije obavljao poslove disponenta te da su disponenticu DT za vrijeme njezinog izbivanja zbog godišnjeg odmora ili bolovanja mijenjali vozači koji su kod nje bili na obuci te znaju raditi njezin posao. Nadalje iz suglasnih iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazi da Disponenti rade u jutarnjoj smjeni od ponedjeljka do petka, dok Dispečeri rade u smjenama, subotama, nedjeljama i blagdanima, te da su radnici KT, OT, ET i JT imali Ugovore o radu za obavljanje poslova radnog mjesta Dispečera i da su svi imali koeficijent složenosti poslova 2,60, s time da je samo radnica KT imala VŠS, dok su ostali naprijed navedeni radnici imali SSS. Također iz njihovih suglasnih iskaza proizlazi da se šifrom 1 označava jutarnja smjena od 5,30 do 13,30 sati, šifrom 7 smjena od 6,00 do 14,00 sati, šifrom 61 srednja služba od 14,00 do 22,00 sata i šifrom 76 kasna služba od 16,00 do 24,00 sata.

22. Sud je prihvatio kao istinite i uvjerljive iskaze tužitelja te svjedoka OT, ET u dijelu u kojem su iskazali da je tužitelj u utuženom periodu radio na poslovima Dispečera i da je obavljao sve poslove koji su obavljali ostali dispečeri u Odjelu (KT, JT, OT i ET) te da je tužitelj radio u smjenama, subotama, nedjeljama i blagdanima. Nadalje, sud je kao istinit i uvjerljiv prihvatio i iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da mu je mentor bio OT, što je svjedok OT potvrdio u svom iskazu u kojem je naveo da je tužitelju 2-3 mjeseca bio mentor i da je nakon provođenja obuke, tužitelj samostalno počeo raditi poslove Dispečera. Svjedok ET je u svom iskazu naveo da su poslovi Dispečera telefonski razgovori, otkazivanja vožnji, razgovori s korisnicima i vozačima, zatim da su kontaktirali servise, radili su poslove uvrštavanja prioritetnih dopisa koje korisnici traže za prijevoz, zatim uvrštavanje osoba koje prevoze na posao, školu, fakultet i sl. te je naglasio da je sve te poslove obavljao i tužitelj, s time da su mu nekad uskakali za nešto odnijeti, npr. odlazak u servis i sl. s obzirom da je tužitelj osoba koja je u invalidskim kolicima.

Stoga sud nije prihvatio iskaze svjedoka IT i ČT u dijelu u kojem su iskazali da je tužitelj samo djelomično obavljao poslove radnog mjesta Dispečer, odnosno da nije obavljao sve poslove koji su ulazili u opseg poslova tog radnog mjesta. Tako je svjedok MT naveo da tužitelj nije mogao raditi u smjenama, subotama, nedjeljama i blagdanom i da je na taj način radio samo izuzetno i uz dogovor radi potreba posla te nije u potpunosti svladao izradu plana prijevoza za slijedeći dan, a svjedok ČT je u svom iskazu naveo da tužitelj nije radio poslove uvrštavanja, odnosno poslove dnevnih planova, s time da dozvoljava da je možda isto i tužitelj radio iako mu on kao nadređeni to nije dao u zadatak, te da tužitelj nije radio popodnevne ni noćne smjene. Naime, isto ne proizlazi niti iz naprijed navedenih iskaza svjedoka OT i ET, a koje je sud prihvatio kao životne, uvjerljive i istinite budući su radili na radnom mjestu dispečera te su radili sa tužiteljem u istom odjelu i kao takvi su imali neposredan uvid u poslove koje je tužitelj obavljao, a niti iz dokumentacije u spisu.

Treba ukazati da iz dokumentacije dostavljene od tuženika (tjedni raspored dispečera odjela za utuženi period) proizlazi da je tužitelj u utuženom periodu radio u smjenama i to u smjeni od 5,30 do 13,30 sati (šifra 1), smjeni od 6,00 do 14,00 sati (šifra 7), smjeni od 14,00 do 22,00 sati (šifra 61), smjeni od 16,00 do 24,00 sati (šifra 76) te da je radio i subotama, nedjeljama i blagdanima, a činjenica da je radio pretežito u jutarnjoj smjeni nije odlučna kraj činjenice da je radio i u drugim smjenama, kao i subotama, nedjeljama i blagdanima te da radno mjesto Disponent- planer, za koje je imao sklopljen Ugovor o radu, nije radno mjesto na kojem se radi u smjenama za vikende i dane blagdana.

Nadalje nije odlučno ni da je tužitelj u pojedinim periodima radio od kuće, kako to proizlazi iz naprijed navedene dokumentacije, budući je svjedok ČT u svom iskazu naveo da je to odlučeno na nivou firme, a između ostalog ni disponenti-planeri kao ni dispečeri ne mogu obavljati svoje poslove od kuće. Također nije odlučno niti da je tužitelj znao otići ranije sa posla, budući se evidentiralo koliko je sati ranije otišao sa posla te je isto ponekad bilo opravdano zbog zdravstvenog stanja tužitelja, a ponekad bi se naznačilo da se sati ranijeg odlaska tužitelja zbroje i onda zamijene za dane godišnjeg odmora. Naime, tužitelj je u svom iskazu naveo da je u invalidskim kolicima i da ima dijagnozu paraplegija (odnosno da je oduzet od prsa nadolje) te je pojasnio da je posao dispečera takav da se ne može maknuti s radnog mjesta dok ga kolega ne zamijeni, te s obzirom da ponekad ne može kontrolirati stolicu i mjehur, a nije imao na raspolaganju prostoriju u kojoj bih se mogao presvući, javio bi se nadređenom da mora ranije otići s posla te bi se to i evidentiralo.

23. Slijedom navedenog, sud zaključio da je tužitelj u utuženom razdoblju radio poslove radnog mjesta Dispečera kao i njegovi kolege KT, JT, OT i ET. U prilog navedenome su i tjedni rasporedi dispečera odjela u kojima je tužitelj bio naveden kao Dispečer zajedno sa gore navedenim kolegama, a navod svjedoka ČT da je tužitelj trebao biti naveden kod vozača kao zamjenski dispečer, sud je ocijenio neuvjerljivim budući je navedeni svjedok potpisivao tjedne rasporede dispečera odjela te da tužitelj nije obavljao poslove dispečera svjedok je to trebao evidentirati odnosno ispraviti na tjednom rasporedu kojeg je potpisivao.

Između ostalog i svjedok IT je u svom iskazu naveo da je tužitelju ponudio da obavlja poslove radnog mjesta Dispečera i da je to tužitelj prihvatio i da je pravnoj službi uputio zahtjev za izmjenom tužiteljevog Ugovora o radu, budući je isti imao Ugovor o radu za radno mjesto Disponent, ali se tužitelju nije izašlo u susret, a usmeno su mu rekli da je radno mjesto Disponent i Dispečer isto.

24. Tu treba naglasiti da od početka rada kod tuženika tužitelj nije obavljao poslove za koje je sklopio Ugovor o radu, odnosno poslove Disponenta-planera II, već je cijelo vrijeme obavljao poslove Dispečera te je stoga sud zaključio da je uz suglasnost tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca došlo do izmjene tužiteljevog Ugovora o radu u odnosu na njegovo radno mjesto.

25. Nadalje, iz suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka OT, ČT i ET, a koje je sud ocijenio uvjerljivim i životnim, proizlazi da nema razlike u obavljanju poslova radnog mjesta Dispečer I, Dispečer II i Dispečer III te da su svi Dispečeri u Odjelu u kojem je radio tužitelj imali koeficijent složenosti poslova 2,60, s time da je samo radnica KT imala VŠS, dok su ostali dispečeri imali SSS.

Stoga sud nije prihvatio navod svjedoka IT u dijelu u kojem je naveo da je tužitelj mogao dobiti ugovor o radu za mjesto Dispečera I, jer za isto nije potrebno radno iskustvo i jer tužitelj ima SSS.

26. Kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da postoji razlika u poslovima koje obavljaju Dispečeri I, II i III, sud je zaključio da ne postoje objektivni i opravdani razlozi kojima bi se mogao opravdati različit koeficijent složenosti poslova za navedena radna mjesta, a posljedično tome i različita visina plaće.

27. Odredbom čl. 91.st.1. ZR-a propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Navedenu odredbu, a koja se odnosi na jednakost plaće žena i muškaraca valja tumačiti ekstenzivno tako da se ne odnosi samo na osobe različitog spola nego na jednakost plaće svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta.

28. Slijedom navedenog nisu odlučni navodi tuženika da su Katalogom radnih mjesta po grupama složenosti poslova utvrđena radna mjesta Dispečera I, Dispečera II i Dispečera III, kao niti navodi tuženika da je kolektivnim ugovorima određen raspon koeficijenata složenosti poslova. Nadalje nisu odlučni ni navodi tuženika da je razlika između Dispečera I, II i III u radnom iskustvu, vještinama i odgovornosti, budući isto ne proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka.

Stoga je sud utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove koji su istovjetni poslovima radnog mjesta Dispečera III sa koeficijentom složenosti poslova 2,60, iako je imao sklopljen Ugovor o radu za radno mjesto Disponent-planer II, a koje poslove nikada nije obavljao, budući nije bilo potrebe za obavljanjem istih kada je zaposlen kod tuženika jer je iste obavljala Disponentica DT.

29. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva tužitelj je predložio provođenje financijskog vještačenja, a tuženik je predložio da sačini izračun razlike plaće tužitelja za utuženi period sa čime se tužitelj suglasio te je u skladu s dostavljenim izračunom uredio tužbeni zahtjev.

30. Kako je nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamate, sud je tužitelju na ime razlike manje isplaćenih plaća za utuženo razdoblje dosudio iznos od 8.981,20 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 10.- og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da je odbio dio zahtjeva tužitelja u dijelu u kojem traži zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 8.981,20 eur.

31. Naime, bruto plaća sastoji se od neto plaće, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno čl. 22. st.3. Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20,138/20) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće.

32. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.

34. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

35. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7/1), troška sastava podneska od 15. siječnja 2025. iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8/4), troška pristupa na ročišta 10. lipnja 2024., 19. rujna 2024., 8. studenog 2024. i 14. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9/1), a što ukupno iznosi 1.050,00 eur, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 150,00 eur odbija kao neosnovan.

36 Naime, sud tužitelju nije priznao trošak sastava podnesaka od 15. siječnja 2025. u zatraženom iznosu jer se ne radi o obrazloženom podnesku, već podnesku kojim je tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno izračunu tuženika.

37. Sud je tužitelju priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14) po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate.

38. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 27. ožujka 2025.

Sudac:

Adela Turkalj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku