Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-423/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Ankice Matić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici AR, dipl. iur., protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Ivici Šimundiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Osijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-25/2023 od 22. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska odluka.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, iznos od 76.975,08 kn/10.213,95

eura

(slovima:

sedamdesetšesttisućadevetstosedamdesetpetkunaiosamlipa/desettisućadvjestotrina esteuraidevedesetpetcenti) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos počevši od dana podnošenja tužbe 24. svibnja 2021., pa do isplate, po stopi od 5,75 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.461,12 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. U smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) ovaj drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje

ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčane tražbine u iznosu od 10.213,95 Eur koja mu nastaje isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku UR u periodu od 17. lipnja 2011. do 22. ožujka 2011.

7. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja od 29. svibnja 2008., povodom kojeg je osiguranik tužitelja CR zadobio teške tjelesne ozljede.

8. Iz spisa proizlazi da mu je Zavod priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad po osnovi povrede na radu, rješenjem Hrvatskog Zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku, broj 264962, od 17. lipnja 2011., počevši od 22. ožujka 2011., te da je tužitelj već potraživao od tuženika naknadu štete koju je pretrpio isplatom priznate novčane naknade za tjelesno oštećenje osiguranika CR, a po posljednjem zahtjevu za naknadom štete po ovom pravnom osnovu presudom Trgovačkog suda u Osijeku, broj P- 144/2018, od 15. srpnja 2018., potvrđenom presudom Visokog Trgovačkog suda RH, broj Pž-2702/2019, od 16. travnja 2020., obvezan je tuženik isplatiti naknadu štete tužitelju s osnova naknade štete koju je pretrpio tužitelj isplatom priznate invalidske mirovine zbog nesposobnosti za rad korisniku CR, u iznosu od 76.975,08 kuna, zajedno s pripadajućim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, za razdoblje od 1. svibnja 2018., do 30. travnja 2021., a koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku CR.

9. U konkretnom slučaju Zakon o obveznim osiguranjima u predmetu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje ZOOP) predstavlja lex specialis koji među ostalim, regulira materiju naknade štete za novčana davanja koja su isplaćena na teret mirovinskog osiguranja, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 – dalje ZMO), kako to pogrešno tvrdi žalitelj.

10. Osiguraniku tužitelja je zbog posljedica prometne nesreće koju je prouzročio osiguranik tužitelja rješenjem tužitelja od 17. lipnja 2011. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad pri čemu je štetni događaj utjecao na utvrđenu invalidnost od 100%.

11. Naime, za odluku u ovom sporu relevantan je onaj Zakon i članak koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je ZOOP.

12. Sukladno izričaju odredbe članka 27. stavka 1. društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

13. U konkretnom slučaju tužitelj naknadu štete potražuje od tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti, a prava i obveze tuženika koji proizlaze iz ove vrste ugovora o osiguranju regulirani su odredbama ZOOP-a, stoga je materijalno pravo koje treba primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari je ZOOP, što znači da je predmet spora trebalo raspraviti sa aspekta članka 27. ZOOP-a (kojom odredbom se, pored prava na regres, regulira i pitanje opsega naknade štete zavoda koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, prema odgovornom osiguratelju).

14. Naime, obveza tuženika kao društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, pri čemu je postojanje te razlike dužan dokazati tužitelj. No, budući da se u ovoj pravnoj stvari radi o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila, to se postojanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati i odluku donijeti primjenom materijalno pravnih normi koje se odnose upravo na osiguravajuće društvo a to su odredbe ZOOP/05, stoga sud u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu članka 27. ZOOP/05 (tako i Vrhovni sud RH u svojoj odluci Rev-1889/2001).

15. Za naprijed navedena odlučna činjenična utvrđenja prvostupanjski je sud naveo valjane i uvjerljive razloge koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima pa zbog toga ta utvrđenja prihvaća kao pravilna i ovaj drugostupanjski sud. Naime, prvostupanjski sud je proveo postupak i ocijenio izvedene dokaze u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Prema odredbi članka 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze ocijenio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim razlozima, koji imaju čvrsto uporište u dokaznoj građi.

16. Slijedom pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbi članka 27. ZOOP i odredbe o teretu dokaza u smislu članka 219. ZPP u vezi članka 221. a ZPP-a, odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u cijelosti, jer nije dokazao osnov potraživanja s obzirom na nepredloženo financijsko vještačenje.

17. Odluka o troškovima postupka se pravilno temelji na odredbi članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a.

18. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja, niti razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. stavak 2. ZPP), to je odlučeno na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu, 27. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić