Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3325/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Ankice Matić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dinu Čekadi, odvjetniku u Puli, Marulićeva ulica 3, protiv tuženika A1 HRVATSKA d.o.o. Zagreb, Vrtni put 1, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davorinu Cmrečki, odvjetniku u Zagrebu, Petrinjska ulica 45/IV, radi isplate zakupnine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-439/2023 od 9. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska odluka u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:

"I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos 13.200,00 (trinaest tisuća dvjesto) eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 1.200,00 eura od 15. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 eura od 15. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 eura od 15. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 eura od 15. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 eura od 15. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 eura od 15. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 eura od 15. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 eura od 15. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 eura od 15. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 eura od 15. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 eura od 15. listopada 2022. do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena a od 1. siječnja 2024. pa dalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, a koja stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak postupka od 1.130,11 eura (tisuću sto trideset eura i jedanaest centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 9. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, a koja stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu u iznosu 716,65 eura.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka."

2. Žali se tuženik i pobija prvostupanjsku presudu u točki I., II. i IV. izreke, zbog "svih žalbenih razloga" sve sa prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je potraživanje od tuženika, plaćanje zakupnine od drugog tromjesečja 2020. do pa dok kraja 2020., zatim za 2021. i 2022., sve s naslova Ugovora o zakupu.

6. Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio:

- da je suprug tužiteljice VN umro prije pokretanja ovog postupka, a da je na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika u Puli Alide Crljenica, poslovni broj O-2359/17, UPP-OS-124/17-17, njegovim nasljednikom proglašena supruga CN, tužiteljica, kako u pogledu nekretnine oznake [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tako i u pogledu prava i obveza iz postupka koji je bio u tijeku pred prvostupanjskim sudom, a vodio se pod poslovnim brojem P-927/17 i P-335/17;

- da je između prednika stranaka dana 22. siječnja 2007. sklopljen Ugovor o zakupu, kojim je prednik tužiteljice, kao zakupodavac dao u zakup tuženiku, kao zakupniku, dio svoje nekretnine oznake [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za potrebe zakupnika – postavljanje, održavanje, unapređivanje i popravak telekomunikacijske opreme, zaštite za elektroničku opremu i druge opreme namijenjene prijemu i odašiljanju radio signala;

- da je ugovorom o zakupu zakupodavac dopustio zakupniku (tuženiku) osnivanje prava služnosti puta i polaganja energetskog kabela na predmetnoj nekretnini koja je dana u zakup (članak 2.3. Ugovora);

- da je ugovorena tromjesečna zakupnina u iznosu od 1.200,00 eura u kunskoj protuvrijednosti;

- da je ugovor o zakupu prvotno sklopljen na vrijeme od 10 godina, te da je navedeno ugovoreno vrijeme trajanja zakupa od 10 godina isteklo, s tim da je ugovoreno da se ugovor automatski produljuje za razdoblje od 5 godina ukoliko ni jedna od stranaka pismeno ne izvijesti drugu o svojoj namjeri da ne produlji ugovor;

- da tuženik ugovorom o zakupu ima neometano pravo postavljanja telekomunikacijske opreme na predmetu zakupa, ali da unatoč tome tuženik na predmetnoj nekretnini tužiteljice nije postavio svoju opremu jer je odustao od daljnjih radova;

- da su u mjesecu studenome 2007. bile demonstracije mještana sela Šajini vezano za izvođenje ugovorenih radova, ali da tuženik navedeni prosvjed mještana nije smatrao razlogom za raskid navedenog Ugovora, već je nastavio plaćati ugovorenu zakupninu sve do srpnja 2009.;

- da tužiteljica, odnosno prednik tužiteljice tijekom trajanja ugovora o zakupu nije iskoristio pravo na jednostrani raskid navedenog ugovora o zakupu prije isteka ugovorenog roka trajanja tog ugovora, niti je bilo koja od ugovornih strana, prije isteka vremena na koje je zaključen, izvijestila drugu ugovornu stranu da ne želi produljenje ugovornog odnosa;

- da je kod identičnih činjeničnih utvrđenja temeljem pravomoćnih presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-355/17-36 od 30. lipnja 2017. i Općinskog suda u Puli-Pola Stalna služba u Poreču-Parenzo broj 2 P-308/2018-23 od 7. prosinca 2018. tužiteljica ostvarila pravo na isplatu zakupnine, po istom osnovu, ali za ranija razdoblja.

7. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da Ugovor o zakupu zajedno sa Ugovorom o pravu građenja nije raskinut te je prihvatio tužbeni zahtjev nalažući tuženiku da plati zakupninu za razdoblje od travnja 2020. do listopada 2022. s pripadajućom zateznom kamatom na dosuđene pojedinačne iznose od dospijeća svakog pojedinog tromjesečnog iznosa do isplate, a određeno je u skladu s člankom 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

8. Sa zaključkom suda prvog stupnja suglasan je žalbeni sud unatoč žalbenim navodima tuženika.

9. Naime tuženik u žalbi ističe raskid Ugovora, što prema stanju u spisu ne proizlazi.

10. Nedvojbeno, proizlazi da tuženik nije jednostrano raskinuo ugovor u smislu odredbe članka 360. ZOO-a, ali ni drugih odredbi ZOO-a koje reguliraju raskid zbog neispunjenja obveze druge ugovorne strane, odnosno tuženik tijekom postupka nije dokazao da je na bili koji način tužiteljici ili njenom predniku, pismeno ili usmeno, uputio izjavu o raskidu predmetnog ugovora, pa ni čak da je po isteku ugovorenog roka trajanja ugovora od deset godina pismeno obavijestio tužiteljicu da ne želi produljenje predmetnog ugovora.

11. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbama i temeljnim načelima ZOO-a, konkretno članka 6. ZOO- a (načelo zabrane zloupotrebe prava), zatim članka 7. ZOO-a (načelo jednake vrijednosti činidaba) te članka 9. ZOO-a (dužnost ispunjenja obveze na strani tužiteljice), valja istaknuti da ni ovaj žalbeni navod nije osnovan, jer po mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije povrijedio navedene odredbe ZOO, već je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza utvrdio relevantne činjenice, te pravilno primijenio materijalno pravo. To sve stoga što iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužiteljica odnosno njen prednik na bilo koji način ili onemogućio ili spriječio ili otežao tuženiku ostvarenje svrhe zbog koje je došlo do sklapanja ugovora, odnosno instaliranje njegove opreme te u tu svrhu izvođenje potrebnih radova, slijedom čega tuženik nije tužitelju ni izjavljivao raskid ugovora.

12. Odredbom članka 530. stavka 1. ZOO-a propisano je da ako u času predaje zakupljena stvar ima neki nedostatak koji se ne može otkloniti, zakupnik može, po svom izboru, raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine. U odnosu na žalbeni navod tuženika da je upravo prosvjed mještana bio razlog zbog kojeg tuženik nije mogao ući u faktični posjed predmetne nekretnine i čime se nije ostvarila pobuda za sklapanje prijepornog ugovora, valja istaknuti da ni ovaj žalbeni navod nije osnovan, jer ukoliko je tuženik smatrao da zakupljena stvar ima određenih nedostataka mogao je postupiti na temelju odredbe članka 530. stavka 1. ZOO i po svom izboru, raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine. Međutim, kako to nije učinio iako je navedeni prosvjed mještana bio još u studenome 2007. godine, već je nastavio plaćati ugovorenu zakupninu sve do srpnja 2009. godine, očito to nije bio razlog zbog čega nije izveo nikakve radove na toj nekretnini kao što to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, pa je stoga dužan ispuniti svoju ugovornu obvezu i platiti tužiteljici navedenu dospjelu i neisplaćenu zakupninu, pa i za razdoblje ugovorenog produljenja ugovora.

13. Tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke, imajući u vidu činjenicu da su postale pravomoćne odluke Općinskog suda u Puli- Pola broj P-355/17-36 od 30. lipnja 2017. i Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služna u Poreču-Parenzo broj 2 P-308/2018-23 od 7. prosinca 2018., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici odnosno njenom predniku zakupninu po predmetnom ugovoru, ali za ranija razdoblja, te da tuženik, niti po pravomoćnosti ovih odluka, nije poduzeo radnje kako bi se predmetni ugovor na valjani način raskinuo ili ako ne raskinuo onda makar ne automatski produljio na dodatno razdoblje od pet godina.

14. Na temelju članka 360. ZOO-a u dvostrano obveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

15. Tuženik unatoč svojim navodima nije dokazao da je na ugovorom određen način jednostrano raskinuo ugovor o zakupu odnosno ugovor o pravu građenja u skladu sa člankom 360. ZOO-a ali ni drugih odredbi ZOO-a koje reguliraju raskid zbog neispunjenja, odnosno nije dokazao da je tužiteljici ili njezinom predniku uputio izjavu o raskidu ugovora. Iz izvedenih dokaza proizlazi da tuženik nije ni prosvjed mještana smatrao nedostatkom, jer je i nakon prosvjeda lokalnog stanovništva u studenome 2007. nastavio postupati po ugovoru dok druge okolnosti 2009. (kontrola troškova zbog uvođenja poreza na dodanu vrijednost na usluge teleoperatera) nisu dovele do prestanka plaćanja zakupnine.

16. Stoga zaključak suda prvog stupnja da Ugovor o zakupu zajedno sa Ugovorom o pravu građenja nije raskinut i da je osnovano potraživanje tužiteljice sa naslova neplaćene zakupnine u potpunosti prihvaća žalbeni sud jer odlučne činjenice su nepobitno utvrđene.

17. Žalbeni navodi glede tijeka zakonske zatezne kamate nisu osnovani jer je pravilno sud prvog stupnja iste dosudio na pojedinačne iznose i tijek od dospijeća svakog pojedinog tromjesečnog iznosa pa do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, a što neosnovano proizlazi i iz ranijih pravomoćnih sudskih odluka.

18. Neosnovani su i žalbeni navodi glede bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), jer prvostupanjska odluka ima valjane razloge i ne proturječi sama sebi. Također nema ni bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, jer tuženiku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom, s obzirom da je sud prvog stupnja izveo dokaze tijekom postupka na osnovu priloženih spisa u ovosudskom predmetu, gdje je izveden dokaz saslušanjem svjedoka predloženih od strane tuženika, a sve drugo bi dovelo do neekonomičnog postupanja u identičnoj vrsti spora.

19. Stoga ni u ovom dijelu žalba nije osnovana, kao ni u dijelu punomoći, jer je punomoć uredno potpisana od tužiteljice koja ovlašćuje punomoćnika da je zastupa u ovosudskom predmetu, koju punomoć tužiteljica nije opozvala, niti radnje punomoćnika.

20. Punomoć sadrži identifikacijski broj tužiteljice i ime i prezime iste, a to što nema oznaku spisa, to zasigurno nije žalbeni razlog tuženika jer se radi o pravnom odnosu tužiteljice i njenog punomoćnika.

21. Stoga kako ni u jednom svom dijelu žalbeni navodi nisu osnovani i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, to je valjalo odlučiti kao u izreci – članak 368. stavak 1. ZPP-a.

22. Neosnovani su i žalbeni navodi glede odluke o troškovima postupka, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio na temelju članka 11. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, dalje: ZS) u slučaju kada se u pojedinom predmetu donese rješenje kojim se predmet ustupa na suđenje drugom stvarno i mjesno nadležnom sudu, strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeno Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata.

23. Predmet u ovoj pravnoj stvari je rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj 21 Su-643/2022-4 dodijeljen u rad ovom sudu u skladu sa člankom 11. stavkom 1. i 2. ZS-a, slijedom čega tužiteljici i njezinom punomoćniku pripada naknada troškova prijevoza za pristup sudu, ali ne u zatraženom iznosu već u iznosu cijene autobusne karte.

24. Kako je sud prvog stupnja sukladno odredbi članka 154. i 155. stavak 1. ZPP- a pravilno utvrdio visinu troškova postupka, to ni u ovom dijelu žalba ne utječe na zakonitu odluku suda prvog stupnja – članak 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu, 27. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić