REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23 000 Zadar
Poslovni broj: P-746/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu pojedincu Jasenki Glavan, u pravnoj stvari tužiteljice pod 1) DCN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i pod 2) DC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] VC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupani po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkić, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženice OTP banka d.d., OIB:52508873833, Domovinskog rata 61, zastupane po punomoćniku Borisu Aniću odvjetniku iz odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. u Splitu, Lovretska 14, radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 4. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i izočnosti tuženika te objave presude dana 27. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 051107244930-SF zaključen između prednika tužitelja i tuženika dana 07. studenog 2005., ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti –vratiti tužiteljima iznos od 22.617,80 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
− iznos od 9,78 EUR sa kamatom od 21.11.2005. godine
− iznos od 154,55 EUR sa kamatom od 20.12.2005. godine
− iznos od 154,17 EUR sa kamatom od 20.01.2006. godine
− iznos od 151,69 EUR sa kamatom od 20.02.2006. godine
− iznos od 151,31 EUR sa kamatom od 20.03.2006. godine
− iznos od 151,15 EUR sa kamatom od 20.04.2006. godine
− iznos od 151,33 EUR sa kamatom od 22.05.2006. godine
− iznos od 150,98 EUR sa kamatom od 20.06.2006. godine
− iznos od 149,60 EUR sa kamatom od 20.07.2006. godine
− iznos od 149,25 EUR sa kamatom od 21.08.2006. godine
− iznos od 151,56 EUR sa kamatom od 20.09.2006. godine
− iznos od 150,84 EUR sa kamatom od 20.10.2006. godine
− iznos od 148,94 EUR sa kamatom od 20.11.2006. godine
− iznos od 149,05 EUR sa kamatom od 20.12.2006. godine
− iznos od 147,47 EUR sa kamatom od 20.01.2007. godine
− iznos od 146,95 EUR sa kamatom od 20.02.2007. godine
− iznos od 148,35 EUR sa kamatom od 20.03.2007. godine
− iznos od 146,91 EUR sa kamatom od 20.04.2007. godine
− iznos od 143,64 EUR sa kamatom od 21.05.2007. godine
− iznos od 143,10 EUR sa kamatom od 20.06.2007. godine
− iznos od 142,39 EUR sa kamatom od 20.07.2007. godine
− iznos od 146,11 EUR sa kamatom od 20.08.2007. godine
− iznos od 143,81 EUR sa kamatom od 20.09.2007. godine
− iznos od 142,00 EUR sa kamatom od 20.10.2007. godine
− iznos od 145,66 EUR sa kamatom od 20.11.2007. godine
− iznos od 142,57 EUR sa kamatom od 20.12.2007. godine
− iznos od 147,29 EUR sa kamatom od 21.01.2008. godine
− iznos od 152,14 EUR sa kamatom od 20.02.2008. godine
− iznos od 156,15 EUR sa kamatom od 20.03.2008. godine
− iznos od 152,08 EUR sa kamatom od 21.04.2008. godine
− iznos od 149,75 EUR sa kamatom od 20.05.2008. godine
− iznos od 53,78 EUR sa kamatom od 20.06.2008. godine
− iznos od 96,20 EUR sa kamatom od 23.06.2008. godine
− iznos od 158,74 EUR sa kamatom od 21.07.2008. godine
− iznos od 158,65 EUR sa kamatom od 20.08.2008. godine
− iznos od 142,97 EUR sa kamatom od 22.09.2008. godine
− iznos od 15,54 EUR sa kamatom od 24.09.2008. godine
− iznos od 166,86 EUR sa kamatom od 20.10.2008. godine
− iznos od 166,26 EUR sa kamatom od 20.11.2008. godine
− iznos od 165,65 EUR sa kamatom od 22.12.2008. godine
− iznos od 47,60 EUR sa kamatom od 20.01.2009. godine
− iznos od 129,62 EUR sa kamatom od 26.01.2009. godine
− iznos od 43,43 EUR sa kamatom od 20.02.2009. godine
− iznos od 133,97 EUR sa kamatom od 23.02.2009. godine
− iznos od 111,52 EUR sa kamatom od 20.03.2009. godine
− iznos od 61,04 EUR sa kamatom od 23.03.2009. godine
− iznos od 172,29 EUR sa kamatom od 20.04.2009. godine
− iznos od 60,77 EUR sa kamatom od 20.05.2009. godine
− iznos od 112,57 EUR sa kamatom od 21.05.2009. godine
− iznos od 171,17 EUR sa kamatom od 20.06.2009. godine
− iznos od 171,53 EUR sa kamatom od 20.07.2009. godine
− iznos od 170,93 EUR sa kamatom od 20.08.2009. godine
− iznos od 171,08 EUR sa kamatom od 21.09.2009. godine
− iznos od 170,03 EUR sa kamatom od 20.10.2009. godine
− iznos od 171,80 EUR sa kamatom od 20.11.2009. godine
− iznos od 172,79 EUR sa kamatom od 21.12.2009. godine
− iznos od 175,50 EUR sa kamatom od 20.01.2010. godine
− iznos od 176,85 EUR sa kamatom od 20.02.2010. godine
− iznos od 180,00 EUR sa kamatom od 20.03.2010. godine
− iznos od 179,85 EUR sa kamatom od 20.04.2010. godine
− iznos od 184,14 EUR sa kamatom od 20.05.2010. godine
− iznos od 186,55 EUR sa kamatom od 21.06.2010. godine
− iznos od 188,35 EUR sa kamatom od 20.07.2010. godine
− iznos od 193,55 EUR sa kamatom od 20.08.2010. godine
− iznos od 194,11 EUR sa kamatom od 20.09.2010. godine
− iznos od 195,31 EUR sa kamatom od 20.10.2010. godine
− iznos od 193,85 EUR sa kamatom od 20.11.2010. godine
− iznos od 205,55 EUR sa kamatom od 20.12.2010. godine
− iznos od 203,01 EUR sa kamatom od 20.01.2011. godine
− iznos od 202,18 EUR sa kamatom od 21.02.2011. godine
− iznos od 202,59 EUR sa kamatom od 21.03.2011. godine
− iznos od 200,15 EUR sa kamatom od 20.04.2011. godine
− iznos od 206,05 EUR sa kamatom od 20.05.2011. godine
− iznos od 214,79 EUR sa kamatom od 20.06.2011. godine
− iznos od 223,42 EUR sa kamatom od 20.07.2011. godine
− iznos od 230,51 EUR sa kamatom od 22.08.2011. godine
− iznos od 217,45 EUR sa kamatom od 20.09.2011. godine
− iznos od 209,95 EUR sa kamatom od 20.10.2011. godine
− iznos od 211,72 EUR sa kamatom od 21.11.2011. godine
− iznos od 215,31 EUR sa kamatom od 20.12.2011. godine
− iznos od 218,70 EUR sa kamatom od 20.01.2012. godine
− iznos od 219,32 EUR sa kamatom od 20.02.2012. godine
− iznos od 218,02 EUR sa kamatom od 20.03.2012. godine
− iznos od 217,77 EUR sa kamatom od 20.04.2012. godine
− iznos od 219,62 EUR sa kamatom od 21.05.2012. godine
− iznos od 219,43 EUR sa kamatom od 20.06.2012. godine
− iznos od 217,59 EUR sa kamatom od 20.07.2012. godine
− iznos od 216,73 EUR sa kamatom od 20.08.2012. godine
− iznos od 213,82 EUR sa kamatom od 20.09.2012. godine
− iznos od 217,90 EUR sa kamatom od 20.10.2012. godine
− iznos od 218,50 EUR sa kamatom od 20.11.2012. godine
− iznos od 217,91 EUR sa kamatom od 20.12.2012. godine
− iznos od 211,84 EUR sa kamatom od 21.01.2013. godine
− iznos od 214,87 EUR sa kamatom od 20.02.2013. godine
− iznos od 216,69 EUR sa kamatom od 20.03.2013. godine
− iznos od 218,48 EUR sa kamatom od 20.04.2013. godine
− iznos od 212,82 EUR sa kamatom od 20.05.2013. godine
− iznos od 212,00 EUR sa kamatom od 20.06.2013. godine
− iznos od 212,09 EUR sa kamatom od 20.07.2013. godine
− iznos od 212,94 EUR sa kamatom od 20.08.2013. godine
− iznos od 215,50 EUR sa kamatom od 20.09.2013. godine
− iznos od 215,59 EUR sa kamatom od 21.10.2013. godine
− iznos od 216,21 EUR sa kamatom od 20.11.2013. godine
− iznos od 217,86 EUR sa kamatom od 20.12.2013. godine
− iznos od 91,75 EUR sa kamatom od 20.01.2014. godine
− iznos od 115,77 EUR sa kamatom od 21.01.2014. godine
− iznos od 212,09 EUR sa kamatom od 20.02.2014. godine
− iznos od 212,59 EUR sa kamatom od 20.03.2014. godine
− iznos od 211,29 EUR sa kamatom od 22.04.2014. godine
− iznos od 209,99 EUR sa kamatom od 20.05.2014. godine
− iznos od 210,18 EUR sa kamatom od 20.06.2014. godine
− iznos od 212,01 EUR sa kamatom od 21.07.2014. godine
− iznos od 212,58 EUR sa kamatom od 20.08.2014. godine
− iznos od 213,56 EUR sa kamatom od 20.09.2014. godine
− iznos od 214,55 EUR sa kamatom od 20.10.2014. godine
− iznos od 215,91 EUR sa kamatom od 20.11.2014. godine
− iznos od 215,32 EUR sa kamatom od 20.12.2014. godine
− iznos od 259,05 EUR sa kamatom od 20.01.2015. godine
− iznos od 216,08 EUR sa kamatom od 20.02.2015. godine
− iznos od 216,08 EUR sa kamatom od 20.03.2015. godine
− iznos od 216,08 EUR sa kamatom od 20.04.2015. godine
− iznos od 216,08 EUR sa kamatom od 20.05.2015. godine
− iznos od 216,08 EUR sa kamatom od 20.06.2015. godine
− iznos od 216,08 EUR sa kamatom od 20.07.2015. godine
− iznos od 216,08 EUR sa kamatom od 20.08.2015. godine
− iznos od 216,08 EUR sa kamatom od 21.09.2015. godine
− iznos od 216,08 EUR sa kamatom od 20.10.2015. godine
− iznos od 216,16 EUR sa kamatom od 20.11.2015. godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 07. studenog 2005. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. Ukoliko iz nekog razloga sud utvrdi da bi prednji tužbeni zahtjev tužitelja bio neosnovan tada tužitelji predlažu usvojiti slijedeći
2. Usvaja se kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl.3.1 Ugovora o kreditu broj: 051107244930-SF te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužitelji nisu bili dužni plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio kao i promjenjivom tečaju CHF, a koje promjene su izvršene nakon 07. studenog 2005. godine.
II. Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužiteljima na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa i ništetne valutne klauzule, odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 3.988,24 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
− iznos od 1,10 EUR sa kamatom od 20.03.2008. godine
− iznos od 3,68 EUR sa kamatom od 20.07.2008. godine
− iznos od 3,59 EUR sa kamatom od 20.08.2008. godine
− iznos od 3,40 EUR sa kamatom od 20.09.2008. godine
− iznos od 11,80 EUR sa kamatom od 20.10.2008. godine
− iznos od 11,21 EUR sa kamatom od 20.11.2008. godine
− iznos od 10,59 EUR sa kamatom od 20.12.2008. godine
− iznos od 21,08 EUR sa kamatom od 20.01.2009. godine
− iznos od 22,33 EUR sa kamatom od 20.02.2009. godine
− iznos od 16,91 EUR sa kamatom od 20.03.2009. godine
− iznos od 17,24 EUR sa kamatom od 20.04.2009. godine
− iznos od 18,04 EUR sa kamatom od 20.05.2009. godine
− iznos od 16,12 EUR sa kamatom od 20.06.2009. godine
− iznos od 16,47 EUR sa kamatom od 20.07.2009. godine
− iznos od 15,88 EUR sa kamatom od 20.08.2009. godine
− iznos od 16,02 EUR sa kamatom od 20.09.2009. godine
− iznos od 14,98 EUR sa kamatom od 20.10.2009. godine
− iznos od 16,74 EUR sa kamatom od 20.11.2009. godine
− iznos od 17,73 EUR sa kamatom od 20.12.2009. godine
− iznos od 20,45 EUR sa kamatom od 20.01.2010. godine
− iznos od 21,80 EUR sa kamatom od 20.02.2010. godine
− iznos od 24,94 EUR sa kamatom od 20.03.2010. godine
− iznos od 24,79 EUR sa kamatom od 20.04.2010. godine
− iznos od 29,09 EUR sa kamatom od 20.05.2010. godine
− iznos od 31,50 EUR sa kamatom od 20.06.2010. godine
− iznos od 33,29 EUR sa kamatom od 20.07.2010. godine
− iznos od 38,50 EUR sa kamatom od 20.08.2010. godine
− iznos od 39,05 EUR sa kamatom od 20.09.2010. godine
− iznos od 40,26 EUR sa kamatom od 20.10.2010. godine
-iznos od 38,80 EUR sa kamatom od 20.11.2010. godine
− iznos od 38,80 EUR sa kamatom od 20.12.2010. godine
− iznos od 47,96 EUR sa kamatom od 20.01.2011. godine
− iznos od 47,13 EUR sa kamatom od 20.02.2011. godine
− iznos od 47,53 EUR sa kamatom od 20.03.2011. godine
− iznos od 45,10 EUR sa kamatom od 20.04.2011. godine
− iznos od 50,99 EUR sa kamatom od 20.05.2011. godine
− iznos od 59,74 EUR sa kamatom od 20.06.2011. godine
− iznos od 68,36 EUR sa kamatom od 20.07.2011. godine
− iznos od 75,45 EUR sa kamatom od 20.08.2011. godine
− iznos od 62,40 EUR sa kamatom od 20.09.2011. godine
− iznos od 54,89 EUR sa kamatom od 20.10.2011. godine
− iznos od 56,66 EUR sa kamatom od 20.11.2011. godine
− iznos od 60,25 EUR sa kamatom od 20.12.2011. godine
− iznos od 63,64 EUR sa kamatom od 20.01.2012. godine
-iznos od 64,27 EUR sa kamatom od 20.02.2012. godine
− iznos od 62,96 EUR sa kamatom od 20.03.2012. godine
− iznos od 62,72 EUR sa kamatom od 20.04.2012. godine
− iznos od 64,57 EUR sa kamatom od 20,05.2012. godine
− iznos od 64,37 EUR sa kamatom od 20.06.2012. godine
− iznos od 62,53 EUR sa kamatom od 20.07.2012. godine
− iznos od 61,68 EUR sa kamatom od 20.08.2012. godine
− iznos od 58,76 EUR sa kamatom od 20.09.2012. godine
− iznos od 62,85 EUR sa kamatom od 20.10.2012. godine
− iznos od 63,45 EUR sa kamatom od 20.11.2012. godine
− iznos od 62,85 EUR sa kamatom od 20.12.2012. godine
− iznos od 56,78 EUR sa kamatom od 20.01.2013. godine
− iznos od 59,82 EUR sa kamatom od 20.02.2013. godine
− iznos od 61,64 EUR sa kamatom od 20.03.2013. godine
− iznos od 63,43 EUR sa kamatom od 20.04.2013. godine
− iznos od 57,76 EUR sa kamatom od 20.05.2013. godine
− iznos od 56,94 EUR sa kamatom od 20.06.2013. godine
− iznos od 57,04 EUR sa kamatom od 20.07.2013. godine
− iznos od 57,89 EUR sa kamatom od 20.08.2013. godine
− iznos od 60,45 EUR sa kamatom od 20.09.2013. godine
− iznos od 60,54 EUR sa kamatom od 20.10.2013. godine
− iznos od 61,16 EUR sa kamatom od 20.11.2013. godine
− iznos od 62,80 EUR sa kamatom od 20.12.2013. godine
− iznos od 52,38 EUR sa kamatom od 20.01.2014. godine
− iznos od 57,03 EUR sa kamatom od 20.02.2014. godine
− iznos od 57,54 EUR sa kamatom od 20.03.2014. godine
- iznos od 56,24 EUR sa kamatom od 20.04.2014. godine
− iznos od 54,93 EUR sa kamatom od 20.05.2014. godine
− iznos od 55,12 EUR sa kamatom od 20.06.2014. godine
− iznos od 56,95 EUR sa kamatom od 20.07.2014. godine
− iznos od 57,52 EUR sa kamatom od 20.08.2014. godine
− iznos od 58,50 EUR sa kamatom od 20.09.2014. godine
− iznos od 59,49 EUR sa kamatom od 20.10.2014. godine
− iznos od 60,85 EUR sa kamatom od 20.11.2014. godine
− iznos od 60,26 EUR sa kamatom od 20.12.2014. godine
− iznos od 103,99 EUR sa kamatom od 20.01.2015. godine
− iznos od 61,02 EUR sa kamatom od 20.02.2015. godine
− iznos od 61,02 EUR sa kamatom od 20.03.2015. godine
− iznos od 61,02 EUR sa kamatom od 20.04.2015. godine
− iznos od 61,02 EUR sa kamatom od 20.05.2015. godine
− iznos od 61,02 EUR sa kamatom od 20.06.2015. godine
− iznos od 61,02 EUR sa kamatom od 20.07.2015. godine
− iznos od 61,02 EUR sa kamatom od 20.08.2015. godine
− iznos od 61,02 EUR sa kamatom od 20.09.2015. godine
− iznos od 61,02 EUR sa kamatom od 20.10.2015. godine
− iznos od 61,02 EUR sa kamatom od 20.11.2015. godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 07. studenog 2005. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.678,67 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu zatraženi parnični trošak odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvotno označena tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženicom dana zaključila Ugovor o kreditu broj 051107244930-SF kojem da je tuženik odobrio tužiteljici kreditni iznos od 23.154,00 CHF. Spomenutim ugovorom da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,89 % (čl. 3. i 1.). Tuženik da je obzirom na odredbe cit. Ugovora jednom obavijestio tužiteljicu o promjeni kamatne stope na što da je tužiteljica usmeno prigovorila dok da je kasnije promjene vršio bez da o tome obavijesti tužiteljicu kao ugovornu stranku na bilo koji način tako da tužiteljica nije ni imala mogućnost za prigovor. Tužiteljica da je kroz mjesečne rate osjetila da je došlo do promjene tako da joj je prvi mjesečni anuitetom, u odnosu na prvotni znatno porastao međutim kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori tužiteljice ostali bez ikakvog rezultata. Tužiteljica da se nije usuglasila sa niti jednom promjenom. Promjene tuženika u pogledu kamatne stope da su nezakonite što da je uostalom i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Naime, iste da nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što da u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tuženik da kamatnu stopu nije promijenio na niže odnosno u korist tužitelja. Stanje na međunarodnom tržištu da ne ide tuženiku u prilog budući su tamo prilike takve da kamatne stope dramatično padaju. Naime, na međunarodnom tržištu kamata na švicarske franke se odred kretanjima kamate koje banke međusobno određuju jedna prema drugoj prilikom pozajmljivanja (popularno nazvano Lobora na CHF).Od početka 2009.godine Libor neprestano pada tako daje tada kamatna stopa na CHF bila 0,53 % pa je, dakle, jasno da stanje na tom tržištu nije ono što je utjecalo na povećanje sporne kamate. Upravo prateći stanje na tom međunarodnom tržištu tuženik je tužitelju trebao spustiti kamatu. Svakako, sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba o tomu nisu zakoniti ni zbog slijedećih razloga: Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužitelj nije mogao pregovarati. Nju je tužitelj, kao slabija ekonomska strana, morao prihvatiti i povinuti se sili jačega. Sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl.96 Zakona o zaštiti potrošača. Sporna odredba da ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa. Ne navođenjem tih razloga ona stavlja tužitelja u neravnopravan položaj. Njemu prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope. Bez tih podataka tužitelj kao potrošač nije mogla provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba omogućuje tuženiku kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorene odredbe što je protivno čl.97 st.1 alineja 10 i 11 Zakona o zaštiti potrošača. Ugovorne odredbe koje su protivne čl.96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača su prema čl.102 toga zakona ništetne. Dakle, tuženik je mijenjao kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužitelja iako je, s obzirom na stanje na tržištu, to mogao činiti i u korist tužitelja. Kako to tuženik nije činio to je njegovo postupanje suprotno čl.296 ZOO. Odredba tuženika je pored prednjega, suprotna i čl.82 st.1 alineja 11 Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora pa se takva odredba sukladno čl.87 st.1 Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom. Odredba tuženika je protivna čl.110 st.1 i 2 alineja 8 te čl.111.st.1 i 2 alineja 1 Zakona o zaštiti potrošača. Konačno, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi da su u suprotnosti i sa odredbom članka 4.stavak 2.Direktive 93/13 EEZ. Pored promjenjive kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli Ugovorena u spornom Ugovoru o kreditu je kao nepoštena odredba, ništetna. Naime, kolektivnom presudom po tužbi Potrošača pa i protiv tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koja presuda obvezuje i ovaj sud, utvrđeno je da je valutna klauzula ništetna. Naime, s obzirom da je tužitelj zaduživan po tečaju CHF koji, kao takav, nikada nije primio te mu je mjesečni anuitet obračunavan po tečaju tuženika na dan isplate to je tužitelj i na taj način izvršio povrat iznosa koji, kao takav, nije morao. Ni o ovoj odredbi Ugovora o kreditu, kao ni o ostalim odredbama, nažalost, tužiteljica kao slabija ugovorna strana nije mogla pregovarati. Osim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, za koje odredbe je ništetne, su i ostale odredbe što, od strane Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno da svakako, čini Ugovor o kreditu ništetnim u cijelosti. Naime, bez tih odredbi Ugovor o kreditu ne može opstati na bilo koji način što ga, opet, u konačnici čini ništetnim. Upravo stoga, a polazeći od odredbi Zakona o obveznim odnosima i to konkretno čl.1111 svaka od ugovornih strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem takvog ništetnog pravnog posla primila. Međutim, za razliku od tužiteljice, tužena strana je nepoštena, pa je ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos tužiteljici dok, s druge strane, tužiteljica ima pravo na povrat zakonskih zateznih kamata na isplaćene iznose. Kada se učini prijeboj međusobnih uplata i to na strani tuženika iznosa glavnice bez kamata dok na strani tužiteljice imamo mjesečne anuitete sa zakonskim zateznim kamatama ispada da je tužiteljica, u toj slučaju, isplatila i pretplatila pozamašan iznos koji, nažalost, u ovom trenutku ne može odrediti budući da joj nedostaje određena dokumentacija koja se, kao takva, nalazi u posjedu tužene strane koja joj to odbija predati. Stoga, dakle, konačan iznos će se odrediti nakon što sud naloži tuženiku dostaviti sudu potrebnu dokumentaciju i nakon što se provede financijsko vještačenje odnosno vještačenje po vještaku financijske- ekonomske struke. U svakom slučaju, tužiteljica ima pravo na povrat iznosa koji je pretplatio s osnova nezakonitog povećanja po promjenjivoj kamatnoj stopi te po ništetnoj valutnoj klauzuli odnosno tečajnoj-razlici. Tužiteljica da mora napomenuti i da je nepoštena praksa je prema čl.108 Zakona o zaštiti potrošača zabranjena. Tužiteljica da je nažalost zbog nepoštenog mijenjanja kamatne stope od strane tuženika te ništetne valutne klauzule tuženiku isplatio veći iznos od onoga što bi morao da su te odredbe bile valjane međutim točan iznos, kao i u slučaju ništetnosti cjelokupnog Ugovora o kreditu, zbog nepostojanja dokumentacije koja se nalazi u posjedu tužene strane, ne može u ovom trenutku odrediti. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.
2. Tijekom postupka je umrla prvotno označena tužiteljica IC, te su njezini zakonski nasljedinici sada označeni tužitelji preuzeli postupak.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, ističe neurednost tužbe, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Također navodi da nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe. Nadalje ističe da je ugovaranje promjenjive kamatne stope valjano i zakonom dopušteno i tužitelj da smatra da se visina tužbenog zahtjeva treba izračunati i utvrditi za cijelo vrijeme vraćanja kredita na temelju početne kamatne stope. Nadalje da eventualna ništetnost ugovorne obveze o načinu promjene kamatne stope ne povlači ništetnost ugovorne obveze da je kamatna stopa promjenjiva. Sporna odredba da nije u suprotnosti niti s odredbama ZZP-a. Isto tako navodi da predmetni ugovor o kreditu nije ništetan u cijelosti sve i kada bi sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope eventualno bile ništetne. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cjelosti.
4. Sud je u dokaznom postupku pročitao ugovor o kreditu, aneks ugovora, proveo financijsko vještačenje, izvršio uvid u nalaz i mišljenje.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je glavni tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovora o kreditu broj: 051107244930-SF sklopljenog između stranaka dana 27. studenoga 2005. godine, te zahtjev za isplatom iznosa od 22.617,80 eur sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos do isplate. Predmet spora po eventualno kumuliranom zahtjevu tužiteljice je njezin zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredaba predmetnog ugovora o kreditu i to ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa toga kredita s osnove ništetne kamatne stope kao i s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 3.988,24 eur sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama, sve na ime stečenog bez osnove.
6. Iz nalaza i mišljenja vještaka Majde Korljan koja je provela financijsko vještačenje u ovom predmetu temeljem rješenja naslovnog suda izvršeni su izračuni iz kojih proizlazi da prema prikazanim uplatama (Tablica br. 1) za razdoblje od 15.11.2005. godine (dan isplate kredita) do 20.11.2018. godine proizlazi , da je korisnik kredita uplatio ukupan iznos od 170.413,82 kuna/ 22.617,80 EUR ( preračunato po fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro) , nakon čega je na dan 20.11.2015. godine , u odnosu na iznos isplaćene glavnice utvrđena preplata u iznosu od -59.707,30 kn/ -7.924,52 EUR . Na pojedinačni iznos izvršene uplate izvršen je obračun zakonske zatezne kamate i to od dana pojedinačne uplate do 30.07.2024.g. a izračunom ukupna zakonska zatezna kamata iznosi 193.641,46 kn / 25.700,64 EUR12 Iz prikazanih uplata u Tablici br. 1 proizlazi da je izvršenim uplatama došlo do zatvaranja iznosa isplaćene glavnice dana 20.11.2012.g. - Nakon izvršenog zatvaranja isplaćenog iznosa glavnice dana 20.11.2012. g. uplaćen je ukupan iznos od 60.131,31 kn/ 7.980,80 EUR te je obračunata zakonska zatezna kamata od dana pojedinačne uplate do dana 30.07.2024.g. godine u ukupnom iznosu od 44.677,19 kuna/ 5.929,68 EUR. (izračun prikazan u tablici br. 2). Iz izračuna prikazanog u Tablici br. 3 proizlazi da je Banka uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu kamatnu stopu od 4,89 % te uslijed promjene tečaja više obračunala iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 30.049,39 kuna /3.988,24 EUR i to od početka otplate kredita do konačne otplate kredita ( u izračun prikazane pozitivne i negativne razlike).
7. Među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne.
8.Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
9. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako u odluci istog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
10. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
11.U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, među kojima i prednik tuženice, imale saznanje o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora u kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tome sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.
12. U ovom konkretnom slučaju sud na temelju izvedenih dokaza, posebice ugovora o kreditu te iskaza tužiteljice zaključuje da je ista dokazala status potrošača jer je kao fizička osoba sklopila pravni posao radi realizacije kredita, u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju, obrtničkoj ili poduzetničkoj djelatnosti. Nadalje, ovaj sud zaključuje da je odredba ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF nepoštena što je čini ništetnom. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora prednik tuženika kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a kako to proizlazi i iz iskaza tužiteljice kojem ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru nalazeći njezin iskaz uvjerljivim, istinitim i životnim.
13. Kako vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, ovdje tuženice, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužiteljice, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZPP), slijedom čega je odredba o valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetna.
14. U pojedinačnom potrošačkom sporu odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji se na presumpciji da tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o namjenskom kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora. U konkretnom slučaju iako tuženica tvrdi da je njezin prednik tužiteljici dao takve obavijesti, takvu svoju tvrdnju međutim, nije dokazala.
15. Stoga, u predmetnom slučaju analizom prijepornog ugovora ovaj sud je zaključio da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužiteljica nije imala utjecaja na njegov sadržaj. Tuženik je više puta mijenjao ugovorenu kamatnu stopu što isti ni ne osporava, pa iako povišenjem kamatne stope nije prekoračio gornju granicu ugovorene kamatne stope, ovakva ugovorena odredba i primjena od strane kreditora u suprotnosti je s načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je kao takva nepoštena. Također, sud nalazi utvrđenim da tuženik nije na transparentan način informirao potrošača da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzulu i EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.
16. Ovdje valja reći da je sukus u kolektivnom sporu donesenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 i Rev-2221/18 o ništetnosti ugovornih uglavaka o kamatnom i tečajnom riziku tako da su banke mijenjale ugovornu (redovnu) kamatu i visinu tečaja CHF jednostranom odlukom banke samim obavješćivanjem o promjeni o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao što je to ovdje slučaj, te Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-2922/18 i U- III-4150/19 od 3. veljače 2021. da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenim odredbama, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne.
17. U konkretnom slučaju nije dvojbeno da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, o kojim odredbama se sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a o kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja ugovora zbog čega iste uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku
– trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava.
18. Međutim, ništavost samih tih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni, jer on sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.
19. Iz navedenih razloga valjalo je odbiti kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da se cijeli ugovor utvrdi ništetnim (toč. 1. izreke presude).
20. Tužitelji su dokazali deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje djelomične ništetnosti odredbe o ugovornoj kamati i valutnoj klauzuli pa je dokazana činjenična osnova tužbe da je s tuženom bankom sklopila predmetni ugovor o namjenskom kreditu s kamatnom stopom promjenjivom u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke i valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer odredbe čl. 502.c ZPP te Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi. Stoga su bez utjecaja navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.
21. Što se tiče prigovora tuženice glede činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita istaći je da činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi već ista zahtijeva utvrđenje i odgovor na pitanje je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama. Ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada.
22. Naime, na temelju Direktive 93/13 te na temelju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018 tužitelj ima pravo na svoje potraživanje zbog ništetnih ugovornih odredbi, ali i po rješenju u oglednom postupku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos 1/2019, jer iako je konverzija valjana, to ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba, a utužena banka nije dokazala da je konverzijom izvršeno vraćanje preplaćenih anuiteta, s time da u oglednom sporu Vrhovni sud nije mogao zauzeti shvaćanje o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji, ali se pozvao i na presudu Europskog suda u predmetu broj C-118/17 D protiv Erste bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zaštite potrošača, dakle, morala se uspostaviti potpuna ravnoteža između stranaka, što ovdje nije slučaj, jer konverzijom nisu izvršena vraćanja (svih) preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi.
23. Inače sama konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
24. Također je istaći da se radi o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznose preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum o raspolaganju pretplatom/podmirenja manje uplaćenog iznosa, sve na način kako to nalaže zakon.
25. Dakle, činjenica je prednica tužitelja sa tuženikom sklopila dodatak kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sama za sebe ne upućuje na zaključak da bi time prestala sva potraživanja tužiteljice i da bi bila uspostavljena ravnoteža između stranaka.
26. Visina tražbine u konkretnom slučaju utvrđena na temelju izračuna, odnosno nalaza i mišljenja vještakinje Majde Korljan, stalne sudske vještakinje za financije i računovodstvo, kojeg ovaj sud prihvaća u cijelosti ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke te temeljito i stručno obrazloženim. Naime, sud nalazi da u navedenom nalazu i mišljenju vještaka nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostaci u izraženom mišljenju, niti pak postoje osnovane sumnje u njegovu pravilnost.
27. Ovdje je navesti da tužiteljica nije imala prigovora ni primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je u skladu s istim uredila tužbu i precizirala tužbeni zahtjev, dok tuženik nije prigovorio matematičkoj točnosti financijskog vještačenja, odnosno izračunu visine, već su prigovori koje je tuženik imao na nalaz i mišljenje vještaka materijalnopravne prirode, o čemu odlučuje sud, a ne vještak.
28. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
29. Dakle, nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.
30. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednosti postignute koristi.
31. Ovdje je istaći da je sud uzeo u obzir samo pozitivnu razliku prvenstveno imajući na umu predmet ovog spora, tj. zahtjev za vraćanjem stečenog bez osnove, pa stoga po ocjeni ovog suda tužiteljica nije dužna vratiti nešto što nije ni stekla.
32. Naime, prema odredbama čl. 219. st. 1. i čl. 7. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojima pobija navode i dokaze protivnika. Naime, dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji o kojima ovisi osnovanost zahtjeva. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 219. – 221.a ZPP). Ta pravila u svojoj osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.
33. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
34. Kako je u konkretnom slučaju do tuženikovog stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, to on ima položaj nesavjesnog stjecatelja, te je na stečeni iznos po čl. 1115. ZOO dužan tužiteljici platiti i zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta, kako je to utvrđeno u nalazu i mišljenju vještakinje Majde Korljan.
35. Na kraju tuženik je osporavajući tužbeni zahtjev tužiteljice istakao i prigovor zastare koji ovaj sud nalazi u cijelosti neosnovanim.
36. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
37. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, za tužiteljičinu tražbinu zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule, a s naslova preplaćene kamate, zastara je počela teći 13. lipnja 2014. trenutkom pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenosti ugovorene odredbe o jednostranoj odredbi kamatne stope. Kako je predmetna tužba podnesena 6. svibnja 2019. to je ista podnesena prije nastupa zastare, jer do dana podnošenja tužbe nije prošao petogodišnji zastarni rok.
38. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor mjesne nenadležnosti koji ovaj sud smatra neosnovanim. Naime iz priloženog ugovora o kreditu razvidno je da je predmetni ugovor zaključen u zadru u poslovnoj jedinici tuženika pa bi stoga ovaj sud sukladno odredbi čl. 59 Zakona o parničnom postupku pored suda u Zagrebu također bio nadležan za suditi u ovoj pravnoj stvari jer u konkretnom slučaju nije riječ o isključivoj nadležnosti.
39. Slijedom svega navedenog, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo je prihvatiti kako je to odlučeno u toč. 2. izreke presude.
40. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22– u daljnjem tekstu ZPP), te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika jer je tuženik bio zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, te su tužitelju priznati troškovi za: sastav tužbe 100 bodova, za sastav podneska od 09. prosinca 2021 godine 50 bodova, za sastav podneska od 05. listopada 2022 godine 100 bodova, za zastupanje na ročištu 12. listopada 2022 godine 100 bodova, za sastav podneska od 19.11.2024 godine 100 bodova, za zastupanje na ročištu 04. veljače 2025 godine 100 bodova što uz uračunati pdv ukupno iznosi 1.100,00 EUR-a, trošak vještačenja u iznosu od 464,53 EUR-a, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 114,14 EUR-a, što sveukupno iznosi 1.678,67 EUR-a.
Što se tiče preostalog zatraženog troška, ovaj sud smatra zatraženi preostali parnični trošak neosnovanim jer nije bio nužan za vođenje ovog postupka, a osim toga iz popisa troška tužitelja proizlazi da isti nije popisan sukladno važećoj odvjetničkoj tarifi.
Zadar, 27. ožujka 2025 godine.
Sutkinja
Jasenka Glavan
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, za nadležni Županijski sud.
DNA:
1. Tužiteljici po pun.
2. Tuženici po pun.
