Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-714/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek, predsjednice vijeće, Ivana Stipčića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Dilber, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5598/2021-25 od 25. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5598/2021-25 od 25. svibnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka u cijelosti glasi:

"I Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.846,19 EUR (slovima: tisuću osamsto četrdeset šest eura i devetnaest centi) / 13.910,12 kn (slovima: trinaest tisuća devetsto deset kuna i dvanaest lipa) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 6,76 EUR / 50,97 kn od 24. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 6,47 EUR / 48,76 kn od 16. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 2,97 EUR / 22,39 kn od 14. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 6,10 EUR / 45,96 kn od 20. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 1,61 EUR / 12,16 kn od 13. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 2,26 EUR / 17,01 kn od 13. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 0,59 EUR / 4,41 kn od 13. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 1,21 EUR / 9,13 kn od 21. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 0,29 EUR / 2,17 kn od 15. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 1,61 EUR / 12,10 kn od 15. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 0,96 EUR / 7,24 kn od 14. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 5,26 EUR / 39,63 kn od 13. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 7,24 EUR / 54,53 kn od 13. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 6,29 EUR / 47,37 kn od 11. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 9,59 EUR / 72,26 kn od 12. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 13,14 EUR / 98,97 kn od 14. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 14,82 EUR / 111,68 kn od 12. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 19,67 EUR / 148,19 kn od 12. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 15,14 EUR / 114,07 kn od 10. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 28,39 EUR / 213,88 kn od 8. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 23,56 EUR / 177,54 kn od 5. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 19,68 EUR / 148,30 kn od 2. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 28,67 EUR / 215,98 kn od 9. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 38,12 EUR / 287,24 kn od 11. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 29,99 EUR / 225,95 kn od 9. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 31,24 EUR / 235,40 kn od 11. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 27,35 EUR / 206,10 kn od 11. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 34,98 EUR / 263,57 kn od 10. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 42,08 EUR / 317,04 kn od 10. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 44,72 EUR / 336,94 kn od 8. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 68,34 EUR / 514,88 kn od 9. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 45,81 EUR / 345,15 kn od 12. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 42,25 EUR / 318,33 kn od 9. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 42,47 EUR / 320,00 kn od 8. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 42,44 EUR / 319,75 kn od 9. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 46,47 EUR / 350,11 kn od 10. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 48,71 EUR / 367,02 kn od 9. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 49,06 EUR / 369,67 kn od 9. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 47,63 EUR / 358,88 kn od 6. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 48,25 EUR / 363,56 kn od 9. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 50,03 EUR / 367,97 kn od 11. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 47,94 EUR / 361,22 kn od 9. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 48,41 EUR / 364,78 kn od 9. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 44,77 EUR / 337,31 kn od 9. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 45,44 EUR / 342,36 kn od 9. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 48,27 EUR / 363,70 kn od 9. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 609,14 EUR / 4.589,57 kn od 26. studenog 2012. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 1. kolovoza 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana. II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.935,41 EUR (slovima: tisuću devetsto trideset pet eura i četrdeset jedan cent) / 14.582,35 kn (slovima: četrnaest tisuća petsto osamdeset dvije kune i trideset pet lipa) sa zateznim kamatama od 25. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.“

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog drugostupanjskom sudu da presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troškova u povodu žalbe."

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjska odluka je ispitana u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi.

7. U donošenju pobijane odluke prvostupanjski sud nije počinio niti neke druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, a na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenio.

8. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Prvostupanjski sud u donošenju pobijane presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP u svezi odredbe članka 338. ZPP jer je obrazloženje sastavljeno u skladu s navedenom zakonskom odredbom, a prvostupanjski sud je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.

9. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP na što se ukazuje žalbenim navodima, jer tuženik nije niti jednom nezakonitom radnjom suda onemogućen da raspravlja pred sudom. Pri tome na žalbene navode tuženika kojima elaborira o počinjenju navedenog žalbenog razloga valja navesti da je tuženik u odgovoru na tužbu predložio izvođenje dokaza saslušanjem svog radnika (službenika tuženika), ali je od tog dokaznog prijedloga naknadno odustao i to na ročištu održanom 11. srpnja 2022.

10. Predmet zahtjeva je isplata razlike u tečaju valute CHF na temelju otplaćenog ugovora o kreditu jer se radilo o ništetnim i nepoštenim odredbama ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima.

11. Ocijenivši osnovanom osnovu zahtjeva (ništetnost odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima) prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatom.

12. Nisu sporne činjenice: da su stranke sklopile ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3214906976 od 12. studenoga 2008. kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u novčanom iznosu od 11.820,00 CHF protuvrijednosti u kunama, koji iznos se tužitelj obvezao vratiti za 60 mjeseci u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja i da je kredit otplaćen.

13. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07.) koji je u članku 96. stavku 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a u stavku 4. navedenog članka da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati. Prema članku 99. tog Zakona nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prema odredbi članka 102. stavka 1. navedenog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

14. Neosnovan je žalbeni navod da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tužitelj potrošač u smislu naprijed navedenog Zakona. Naime, nije sporno da je ugovor o kreditu sklopio tužitelj kao fizička osoba, a što proizlazi i iz sadržaja predmetnog ugovora pročitanog kao dokaz tijekom prvostupanjskog postupka. Iz stanja spisa ne proizlazi da bi tužitelj ugovor o kreditu sklopio radi djelovanja na tržištu u svrhe namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, a ne u svrhu svojih privatnih potrošačkih potreba pa je slijedom navedenoga neosnovan žalbeni navod da tužitelj ne bi imao status potrošača. Tuženik nije dokazao da tužitelj ne bi bio potrošač, a teret dokaza toga je na tuženiku.

15. Na žalbene navode tuženika valja navesti da je prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., dalje: ZZP/07) u članku 138.a.

16. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

17. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kao i presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da su banke stranke spora, pa i tuženik, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

18. Tuženik kao trgovac nije dokazao da je tužitelj kao potrošač bio odgovarajuće obaviješten i da su tužitelju protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice ugovornih odredbi na ništetnosti kojih temelji svoj zahtjev za isplatom tj. da mu je te odredbe tuženik učinio razumljivima i to ne samo formalno i u gramatičkom smislu, već suštinski, kako pojam razumljivosti tumači i Sud EU u predmetu C-186/16, a prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze i donijeti razboritu i informiranu odluku, odnosno da se o predmetnim ugovornim odredbama (koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima) u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo.

19. Ujedno valja i navesti da su u konkretnom slučaju odredbe ugovora o kreditu na ništetnosti kojih tužitelj temelji zahtjev sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora utvrđene ništetnim.

20. Pored navedenog, predmetne odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, suprotne su odredbi članka 12. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. -dalje: ZOO) kojom je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerila ponašanja procjenjuju se ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Predmetnim načinom ugovaranja tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena prebacio na tužitelja, narušivši time ugovornu ravnotežu.

21. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika iz kojih bi proizlazilo da nije postupao na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, upućujući na teret dokazivanja koji da je na tužitelju i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti ugovornih odredbi kao u pobijanoj presudi, o čemu je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju odlučio kao o prethodnom pitanju, neosnovano ukazujući pri tome da je propušteno pravilno primijeniti Direktivu Vijeća 93/13/EEZ i tumačenje prava EU koje je dao Sud Europske unije u odluci od 9. srpnja 2020. br. C-452/18 kao i primijeniti presude navedenog suda br. C-186/16 i C-243/20, koje presude ujedno i interpretira u žalbi.

22. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

23. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju CHF sukladno predmetnoj ništetnoj ugovornoj odredbi tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita, nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženik primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužan vratiti tužitelju jer je u smislu odredbe članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.

24. Budući da je tuženik sastavio predmetni ugovor o kreditu i isključivo ga on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju, tuženik je nepošten stjecatelj, kakvim ga je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu odredbi članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

25. Tuženik neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba članka 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

26. Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti („Narodne novine“ br. 53/20.) i Odluka o produženju roka trajanja posebnih okolnosti („Narodne novine“ br. 83/20.) suprotno neosnovanim žalbenim navodima nisu mjerodavno pravo primjenjivo u ovom postupku.

27. Visina zahtjeva tužitelja je pravilno utvrđena provedenim vještačenjem, što se žalbom određeno ne osporava.

28. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio:„Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“ S obzirom na pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu u svezi ništetnosti odredaba ugovora o valutnoj klauzuli koja je temeljem presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/2017 nastupila 14. lipnja 2018. to nedvojbeno nije istekao petogodišnji zastarni rok s obzirom da potraživanja stjecanja bez osnove zastarijevaju u općem zastarnom roku od 5 godina, a tužba je u ovom postupku podnesena 1. srpnja 2021., radi čega tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP jer je tužitelj uspio u parnici, a tuženik nije, a koju odluku u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženik ne osporava određenim žalbenim navodima već kao posljedicu svog stava o nezakonitosti odluke o glavnoj stvari.

30. Radi iznijetog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

31. Zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe odbijen je kao neosnovan jer sa žalbom nije uspio (točka II. izreke presude ovog suda, članak 166. stavak 1. ZPP, članak 154. stavak 1. ZPP).

U Sisku 27. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Marijanka Salopek