Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-375/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Martini Budinski Modronja, u pravnoj stvari tužitelja LZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1902/2021-40 od 22. veljače 2024., 27. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužitelja LZ i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1902/2021-40 od 22. veljače 2024. u dijelu točke I. izreke kojim tužitelju nije priznat trošak postupka u iznosu od 529,80 eura.

II. Uvažava se djelomično kao osnovana žalba tužitelja LZ i preinačuje se navedena presuda u točki I. izreke u dijelu kojim tužitelju nije priznat trošak postupka u iznosu od 279,69 eura i rješava:

Nalaže se tuženici Croatia osiguranje d.d. da tužitelju LZ, pored dosuđenog iznosa od 1.394,51 eura, naknadi troškove postupka i u iznosu od 279,69 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

»I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.438,22 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekuću od 19.10.2020. godine do isplate i iznos od 318,53 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (22.2.24.) do isplate te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.394,51 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (22.2.24.) do isplate, sve kamate do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 831,34 eura.«

2. Protiv dijela navedene presude kojim je odlučeno o troškovima postupka (točka I. izreke) pravovremenu žalbu izjavio je tužitelj zbog žalbenog razloga označenog u članku 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) odnosno zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbenim navodima ukazuje da prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja postotka uspjeha tužitelja u postupku nije u obzir uzeo da je tužitelj u cijelosti uspio s dokazivanjem osnove zahtjeva, da nije u obzir uzeo plaćenu sudsku pristojbu na tužbu, kao i trošak za sastav odštetnog zahtjeva. Predlaže odluku o troškovima preinačiti sukladno žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu koji se pobija žalbom (točka I. izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka) kao i postupak koji je prethodio njegovu donošenju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio ijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje povrede temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tužitelj ukazuje da mu nije priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva i sudske pristojbe na tužbu, jer iz troškovnika tužitelja koji prileži spisu (stranica 131 spisa) proizlazi da naknadu tih troškova tužitelj nije ni tražio. Sukladno članku 164. stavak 1. i 2. ZPP sud o naknadi troškova odlučuje na određen zahtjev stranke bez raspravljanja i stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Iz troškovima proizlazi da je tužitelj tražio naknadu troškova za sudske pristojbe za presudu.

6.1. Osim toga iz spisa proizlazi da je tužitelj tužbu podnio putem sustava za komunikaciju sa sudovima elektronskim putem te da iz Obavijesti o primitku elektroničkog podneska proizlazi da je tužitelj naveo osnovu oslobođenja od plaćanja sudske pristojbe "03. Radnici u sporovima i drugim postupcima u vez s ostvarivanjem njihovih prava iz radnog odnosa". Napominje se da spisu ne prileže ni dokaz da je tužitelj pristojbu na tužbu platio.

7. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje da je prilikom utvrđivanja postotka uspjeha tužitelja u ovom sporu trebalo uzeti u obzir i činjenicu da je u dokazivanju osnove zahtjeva uspio sa 100%, a što je prvostupanjski sud propustio učiniti. Sve to i bez obzira što nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija nisu bili sporni i što je tuženica tužitelju u mirnom postupku isplatila nesporni iznos na ime naknade štete.

7.1. S visinom zahtjeva tužitelj je u ovom sporu uspio s 67%.

7.2. Dakle, ukupni uspjeh tužitelja u ovom postupku je 83,5%.

8. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve radnje odvjetnika za koje tužitelj ima pravo na naknadu troškova, a pravilno je utvrdio i visinu troškova rada i zastupanja odvjetnika uz pripadajući PDV (1.625,00 eura).

8.1. Prvostupanjski sud je tužitelju priznao i trošak plaćene sudske pristojbe na presudu u traženom iznosu od 70,08 eura (napominje se da je tužitelj pristojbu na presudu platio 4. travnja 2024. – stranica 148 spisa), tako da tužitelj ima pravo na trošak u iznosu od 1.695,08 eura, a obzirom na uspjeh u sporu od 83,5%, tužitelj ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 1.415,39 eura.

8.2. Tužitelj pored toga ima pravo i na trošak vještačenje u punom iznosu, odnosno u iznosu od 258,81 eura, slijedom čega ukupni iznos troškova ovog parničnog postupka na koji tužitelj ima pravo iznosi 1.674,20 eura.

9. Kada se od iznosa troška na koji tužitelj ima pravo odbije iznos koji mu je dosuđen, proizlazi da tužitelju pripada za naknadu troška još i iznos od 279,69 eura (1.674,20 eura – 1.394,51 eura = 279,69 eura).

10. Iz troškovnika tužitelja proizlazi da potražuje naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 2.204,00 eura.

10.1. Kada se od iznosa troška koji je tužitelj tražio troškovnikom oduzme trošak na koji ima pravo, proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada tužitelju nije priznao troškove postupka u iznosu od 529,80 eura.

12. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 380. točka 2. ZPP u svezi s člankom 381. ZPP, valjalo je žalbu tužitelja djelomično odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u točki I. izreke kojim tužiteljici nije priznat trošak postupka u iznosu od 529,80 eura.

12.1. Temeljem članka 380. točka 3. ZPP u svezi s člankom 381. ZPP žalbu tužitelja valjalo je djelomično uvažiti i navedenu presudu u točki I. izreke u dijelu kojim tužitelju nije priznat trošak postupka u iznosu od 279,69 eura preinačiti na način kako je odlučeno ovim rješenjem pod točkom II.

13. Ovaj drugostupanjski sud nije ispitivao prvostupanjsku presudu u točki II. izreke jer u tom dijelu stranke nisu presudu pobijale žalbom.

U Sisku 27. ožujka 2025.

Sutkinja

Martina Budinski Modronja