Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-453/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Marijanke Salopek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Juraj Magud, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, koju zastupaju punomoćnici Bojana Bogdan Matulić, H & Vrsalović d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-506/2022 od 6. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice Privredne banke d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-506/2022 od 6. ožujka 2024.
II. Odbija se kao neosnovani zahtjev tuženice Privredne banke d.d. za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
"I Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu, broj: 9010613079 od 29. lipnja 2005.g., solemniziranoga po javnom bilježniku Anđelku Staniću iz Dubrovnika, pod posl.br.OU-631/2005 dana 21. srpnja 2005.g., sklopljenoga između tužiteljice HR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732 u dijelu točke 1., koji glasi: „po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita“ te u dijelu točke 7.2., koja glasi: „plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora“.
II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici iznos od 3.386,43 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima po stopi do 31. srpnja 2015.g., određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g., pa nadalje po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate i to:
- na iznos od 0,01 EUR od 31.07.2005 do naplate
- na iznos od 0,11 EUR od 31.08.2005 do naplate
- na iznos od 4,85 EUR od 05.09.2005 do naplate
- na iznos od 0,10 EUR od 30.09.2005 do naplate
- na iznos od 3,59 EUR od 03.10.2005 do naplate
- na iznos od 0,09 EUR od 31.10.2005 do naplate
- na iznos od 4,10 EUR od 03.11.2005 do naplate
- na iznos od 0,10 EUR od 30.11.2005 do naplate
- na iznos od 3,74 EUR od 05.12.2005 do naplate
- na iznos od 0,07 EUR od 31.12.2005 do naplate
- na iznos od 3.03 EUR od 03.01.2006 do naplate
- na iznos od 0,05 EUR od 31.01.2006 do naplate
- na iznos od 2,02 EUR od 02.02.2006 do naplate
- na iznos od 0,01 EUR od 28.02.2006 do naplate
- na iznos od 0,63 EUR od 02.03.2006 do naplate
na iznos od 0,30 EUR od 03.05.2006 do naplate
- na iznos od 5,23 EUR od 05.11.2008 do naplate
- na iznos od 0,49 EUR od 02.12.2008 do naplate
- na iznos od 0,01 EUR od 31.12.2008 do naplate
- na iznos od 10,46 EUR od 02.01.2009 do naplate
- na iznos od 0,02 EUR od 31.01.2009 do naplate
- na iznos od 10,45 EUR od 05.02.2009 do naplate
- na iznos od 0,01 EUR od 28.02.2009 do naplate
- na iznos od 11,57 EUR od 02.03.2009 do naplate
- na iznos od 9,99 EUR od 02.04.2009 do naplate
- na iznos od 0,01 EUR od 30.04.2009 do naplate
- na iznos od 8,92 EUR od 04.05.2009 do naplate
- na iznos od 6,70 EUR od 02.06.2009 do naplate
- na iznos od 3,94 EUR od 01.07.2009 do naplate
- na iznos od 4,99 EUR od 03.08.2009 do naplate
- na iznos od 0,02 EUR od 31.08.2009 do naplate
- na iznos od 6,83 EUR od 04.09.2009 do naplate
- na iznos od 0,02 EUR od 30.09.2009 do naplate
- na iznos od 4,86 EUR od 02.10.2009 do naplate
- na iznos od 0,01 EUR od 31.10.2009 do naplate
- na iznos od 5,01 EUR od 05.11.2009 do naplate
- na iznos od 0,01 EUR od 30.11.2009 do naplate
- na iznos od 6,80 EUR od 03.12.2009 do naplate
- na iznos od 8,61 EUR od 05.01.2010 do naplate
- na iznos od 0,05 EUR od 31.01.2010 do naplate
- na iznos od 10,97 EUR od 02.02.2010 do naplate
- na iznos od 0,03 EUR od 28.02.2010 do naplate
- na iznos od 10,79 EUR od 02.03.2010 do naplate
- na iznos od 0,03 EUR od 31.03.2010 do naplate
- na iznos od 16,24 EUR od 02.04.2010 do naplate
- na iznos od 0,02 EUR od 30.04.2010 do naplate
- na iznos od 14,31 EUR od 03.05.2010 do naplate
- na iznos od 0,01 EUR od 31.05.2010 do naplate
- na iznos od 18,01 EUR od 07.06.2010 do naplate
- na iznos od 25,16 EUR od 01.07.2010 do naplate
- na iznos od 27,15 EUR od 31.07.2010 do naplate
- na iznos od 33,67 EUR od 01.09.2010 do naplate
- na iznos od 0,01 EUR od 30.09.2010 do naplate
- na iznos od 29,59 EUR od 01.10.2010 do naplate
- na iznos od 0,01 EUR od 31.10.2010 do naplate
- na iznos od 25,31 EUR od 02.11.2010 do naplate
- na iznos od 34,02 EUR od 03.12.2010 do naplate
- na iznos od 0,01 EUR od 29.12.2010 do naplate
- na iznos od 44,81 EUR od 31.12.2010 do naplate
- na iznos od 37,37 EUR od 02.02.2011 do naplate
- na iznos od 0,01 EUR od 28.02.2011 do naplate
- na iznos od 38,87 EUR od 04.03.2011 do naplate
- na iznos od 34,77 EUR od 13.04.2011 do naplate
- na iznos od 0,01 EUR od 30.04.2011 do naplate
- na iznos od 40,19 EUR od 07.05.2011 do naplate
- na iznos od 50,54 EUR od 02.06.2011 do naplate
- na iznos od 44,52 EUR od 02.07.2011 do naplate
- na iznos od 77,18 EUR od 04.08.2011 do naplate
- na iznos od 0,01 EUR od 31.08.2011 do naplate
- na iznos od 65,47 EUR od 02.09.2011 do naplate
- na iznos od 52,01 EUR od 03.10.2011 do naplate
- na iznos od 52,00 EUR od 03.11.2011 do naplate
- na iznos od 50,57 EUR od 01.12.2011 do naplate
- na iznos od 53,25 EUR od 02.01.2012 do naplate
- na iznos od 56,71 EUR od 04.02.2012 do naplate
- na iznos od 56,32 EUR od 02.03.2012 do naplate
- na iznos od 54,38 EUR od 04.04.2012 do naplate
- na iznos od 0,58 EUR od 30.04.2012 do naplate
- na iznos od 54,44 EUR od 02.05.2012 do naplate
- na iznos od 0,52 EUR od 31.05.2012 do naplate
- na iznos od 56,24 EUR od 08.06.2012 do naplate
- na iznos od 54,83 EUR od 06.07.2012 do naplate
- na iznos od 0,01 EUR od 31.07.2012 do naplate
- na iznos od 55,52 EUR od 02.08.2012 do naplate
- na iznos od 0,41 EUR od 31.08.2012 do naplate
- na iznos od 53,99 EUR od 03.09.2012 do naplate
- na iznos od 0,38 EUR od 30.09.2012 do naplate
- na iznos od 51,35 EUR od 03.10.2012 do naplate
- na iznos od 0,37 EUR od 31.10.2012 do naplate
- na iznos od 54,18 EUR od 02.11.2012 do naplate
- na iznos od 0,33 EUR od 30.11.2012 do naplate
- na iznos od 55,22 EUR od 03.12.2012 do naplate
- na iznos od 0,29 EUR od 31.12.2012 do naplate
- na iznos od 54,94 EUR od 03.01.2013 do naplate
- na iznos od 0,21 EUR od 31.01.2013 do naplate
- na iznos od 51,48 EUR od 02.02.2013 do naplate
- na iznos od 0,18 EUR od 28.02.2013 do naplate
- na iznos od 53,30 EUR od 04.03.2013 do naplate
- na iznos od 0,17 EUR od 31.03.2013 do naplate
- na iznos od 55,28 EUR od 03.04.2013 do naplate
- na iznos od 0,09 EUR od 30.04.2013 do naplate
- na iznos od 53,43 EUR od 03.05.2013 do naplate
- na iznos od 0,04 EUR od 31.05.2013 do naplate
- na iznos od 49,90 EUR od 03.06.2013 do naplate
- na iznos od 47,96 EUR od 02.07.2013 do naplate
- na iznos od 0,10 EUR od 31.07.2013 do naplate
- na iznos od 49,70 EUR od 01.08.2013 do naplate
- na iznos od 0,07 EUR od 31.08.2013 do naplate
- na iznos od 51,26 EUR od 02.09.2013 do naplate
- na iznos od 0,06 EUR od 30.09.2013 do naplate
- na iznos od 53,90 EUR od 02.10.2013 do naplate
- na iznos od 0,02 EUR od 31.10.2013 do naplate
- na iznos od 52,65 EUR od 04.11.2013 do naplate
- na iznos od 53,55 EUR od 02.12.2013 do naplate
- na iznos od 53,48 EUR od 03.01.2014 do naplate
- na iznos od 54,82 EUR od 14.02.2014 do naplate
- na iznos od 53,69 EUR od 04.03.2014 do naplate
- na iznos od 55,20 EUR od 02.04.2014 do naplate
- na iznos od 53,71 EUR od 02.05.2014 do naplate
- na iznos od 53,25 EUR od 02.06.2014 do naplate
- na iznos od 53,74 EUR od 01.07.2014 do naplate
- na iznos od 55,01 EUR od 02.08.2014 do naplate
- na iznos od 56,86 EUR od 01.09.2014 do naplate
- na iznos od 56,86 EUR od 02.10.2014 do naplate
- na iznos od 57,96 EUR od 06.11.2014 do naplate
- na iznos od 58,81 EUR od 01.12.2014 do naplate
- na iznos od 58,19 EUR od 02.01.2015 do naplate
- na iznos od 6,39 EUR od 31.01.2015 do naplate
- na iznos od 51,17 EUR od 02.02.2015 do naplate
- na iznos od 7,60 EUR od 28.02.2015 do naplate
- na iznos od 52,63 EUR od 03.03.2015 do naplate
- na iznos od 7,62 EUR od 31.03.2015 do naplate
- na iznos od 51,70 EUR od 02.04.2015 do naplate
- na iznos od 7,19 EUR od 30.04.2015 do naplate
- na iznos od 51,80 EUR od 04.05.2015 do naplate
- na iznos od 7,62 EUR od 31.05.2015 do naplate
- na iznos od 51,37 EUR od 30.06.2015 do naplate
- na iznos od 7,04 EUR od 30.06.2015 do naplate
- na iznos od 51,95 EUR od 02.07.2015 do naplate
- na iznos od 8,25 EUR od 31.07.2015 do naplate
- na iznos od 50,73 EUR od 03.08.2015 do naplate.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzrokovani trošak parničnog postupka 1.480,21 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje, teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku 15 dana."
2. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijela tuženica zbog "svih zakonskih razloga", predlažući drugostupanjskom sudu žalbu uvažiti i presudu preinačiti na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev te naloži tužitelju da joj naknadi parnični trošak, podredno ukine i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje nadoknadu troškova u povodu žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku odluku u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 153/23., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, dok materijalno pravno nije pogrešno primijenjeno.
6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer izreka presude nije proturječna razlozima presude, niti postoji o odlučnim činjenicama proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava danim u postupka pa je pobijanu odluku moguće ispitati.
7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno članku 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članaka 8. i 220. ZPP na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženica.
8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu br. 9010613079 (dalje: Ugovor o kreditu) pobliže navedene u točki I izreke pobijane presude, a koji Ugovor o kreditu su sklopili 29. lipnja 2005. tuženica kao Banka i tužiteljica kao korisnica kredita i kojim je tužiteljici odobren namjenski kredit za adaptaciju stambenog objekta u iznosu od 24.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, kao i isplata razlike u tečaju valute CHF, jer se radilo o ništetnim i nepoštenim odredbama Ugovora o kreditu. Nije sporno da je kredit otplaćen.
8.1. Utvrdivši ništetnost predmetnih ugovornih odredbi kao pod točkom I. izreke pobijane presude, prvostupanjski sud je prihvatio i tužbeni zahtjev za isplatu.
9. U odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli prvostupanjski sud se poziva na članak 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje: ZZP/03.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu i u kojem je bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema članku 84. tog Zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je u članku 87. istog Zakona bilo propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine ugovorne odredbe ne povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Navedena materija jednako je regulirana u člancima 96. i 99. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09., dalje: ZZP/07.).
10. Na žalbene navode tuženice valja navesti da je prema članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14.), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i ZZP/07 u članku 138.a. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
10.1. Navedeno stoga što sukladno članku 502.a stavku 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Člankom 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a člankom 502.c ZPP propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja, u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.
11. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. Isto tako, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu gdje je potvrđena prednje navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. te utvrđeno da su banke stranke spora, pa i ovdje tuženica, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Tuženica kao trgovac nije dokazala da je tužiteljica kao potrošač bila odgovarajuće obaviještena o valuti za koju se veže glavnica kredita, odnosno da je upozorena na posljedice porasta vrijednosti švicarski franak u odnosu na njezine kreditne obveze prije nego je sklopljen Ugovor o kreditu, odnosno da se u spornim ugovornim u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Pri tome se napominje da su u konkretnom slučaju sporne ugovorne odredbe izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora utvrđene ništetnim.
12. Nadalje, sporne ugovorne odredbe su suprotne članku 12. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) kojim je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerila ponašanja procjenjuju se ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Predmetnim načinom ugovaranja tuženica je maksimalno zaštitila svoje interese, dok je rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena prebačena na tužiteljicu te time narušila ugovornu ravnotežu.
13. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženice iz kojih bi proizlazilo da nije postupao na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pri odlučivanju o ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi na kojima tužitelj i temelji zahtjev za isplatom.
14. Protivno žalbenim navodima pravilno prvostupanjski sud nije primijenio članak 326. stavak 2. ZOO jer se u konkretnom slučaju ne radi o tome da bi uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja, radi čega, iako je ugovor u cijelosti ispunjen, tužitelj ima pravo isticati ništetnost ugovornih odredbi predmet tužbenog zahtjeva.
15. Neosnovani su žalbeni navodi iz kojih proizlazi da je prvostupanjski sud trebao primijeniti članak 19.a stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15.) jer u ovom konkretnom slučaju nije primjenjiv.
16. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema članku 323. stavku 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je člankom 1111. stavkom 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
17. Tužiteljici je plaćanjem anuiteta obračunatog prema tečaju švicarskog franka na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita nastala šteta, a tuženica je stekla nepripadnu korist na temelju predmetnih ništetnih odredbi koju je tuženica primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužan vratiti tužitelju jer je u smislu članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.
18. Budući da je tuženica sastavila Ugovor o kreditu prema unaprijed formuliranom sadržaju, to je tuženica nepošten stjecatelj kakvim ga je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekla na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.
19. Tuženica neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba članka 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
20. U žalbenom postupku je sporno je li preplaćeni mjesečni iznos po osnovi stjecanja bez osnove uslijed ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli valjalo umanjiti za tzv. negativnu tečajnu razliku, odnosno iznos u kojem je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan isplate.
21. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, a dosuđeni iznos od 3.386,43 eura je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije Stefani Gardašanić, dipl. oec, pri čemu nije uzeo u obzir, niti umanjio pretplaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan isplate.
22. S obzirom da tuženica u ovom postupku nije stavila prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, sud i nije ovlašten niti dužan umanjiti tuženičinu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita, a što je u skladu i s pravnim shvaćanjem zauzetim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-549/2023- 4 od 18. prosinca 2023.
23. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženice pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio:„Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“ S obzirom na pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu u svezi ništetnosti odredaba ugovora o valutnoj klauzuli koja je temeljem presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/2017 nastupila 14. lipnja 2018., to nije istekao petogodišnji zastarni rok s obzirom da potraživanja stjecanja bez osnove zastarijevaju u općem zastarnom roku od 5 godina, a tužba je u ovom postupku podnesena 12. srpnja 2022., radi čega prigovor zastare nije osnovan.
24. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.).
25. Radi navedenog valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, a pod točkom II. o troškovima žalbe primjenom članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. ZPP.
U Sisku 27. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Stipčić
