REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1094/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja Stečajna masa iza LEN ENERGIJA d.o.o., Ulica Bože Peričića 26, Šibenik, OIB: 00444521037, kojeg zastupa punomoćnik Ringo Špaleta, odvjetnik u Drnišu, protiv 1. protivnika osiguranja UO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. protivnika osiguranja GO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. protivnika osiguranja EO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. protivnika osiguranja GAJETA SLANICA d.o.o. za turizam i ugostiteljstvo, OIB: 08851774198, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa direktorica EO (ujedno i protivnica osiguranja 3.), svi zastupani po punomoćniku Velebitu Božikovu, odvjetniku u Zagrebu, radi osiguranja novčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-160/2024 od 10. siječnja 2025., 27. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-160/2024 od 10. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-160/2024 od 10. siječnja 2025., donio je zajedno s presudom, u istoj odluci s istim poslovnim brojem i datumom, ovdje pobijano rješenje kojim je odbio kao neosnovan prijedlog za donošenje privremene mjere koji glasi:

„Određuje se privremena mjera osiguranja, te se tuženicima 1. HO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ad 2. ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], te 3. EO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao i 4. GAJETA SLANICA d.o.o., OIB: 08851774198, sa sjedištem u [adresa], zabranjuje poduzimanje bilo kakvih radnji:

- otuđenja i opterećenja udjela ili poslovnoga udjela u trgovačkog društva GAJETA SLANICA d.o.o., OIB 08851774198, sa sjedištem u [adresa], na koje je upravljena tražbina, uz zabilježbu zabrane u knjigu udjela ili poslovnih udjela i u sudskom upisniku - registru; uz zabranu korištenja ili raspolaganja pravima po osnovi tih udjela ili poslovnih udjela; i povjeravanje udjela ili poslovnih udjela na upravu trećoj osobi; te postavljanje privremene uprave društvu;

- otuđenja i opterećenja nekretnine - čest. br. 2222495, Podvrške, dvorište, dvorište, restoran, [adresa], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koje je vlasnik trgovačkog društva GAJETA SLANICA d.o.o., OIB: 08851774198, sa sjedištem u [adresa], na koju je vezano uz vrijednost poslovnih udjela upravljena tražbina, uz zabilježbu zabrane u zemljišnu knjigu; sve pod prijetnjom ovrhe i trajanjem sve do pravomoćnog okončanja parnice.“

2. Iz obrazloženja dijela odluke koje se odnosi na privremenu mjeru (str. 14. i 15. odluke) proizlazi da je prvostupanjski sud takvu odluku donio jer je u konkretnom slučaju iz prijedloga za određivanje privremene mjere razvidno da je tužitelj, kao predlagatelj osiguranja, radi ostvarivanja svoje tražbine, predložio privremenu mjerom zabranom otuđenja i opterećenja poslovnih udjela u društvu Gajeta Slanica d.o.o. te zabranom i otuđenjem nekretnine čest.br. 2222495, Podvrške, dvorište, dvorište, restoran, [adresa], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], navodeći da bez donošenje privremene mjere neće moći naplatiti svoju tražbinu koju ima prema tuženima UO i ĆO. Međutim, kako su UO i GO u spis dostavili popis svoje imovine, nekretnina i pokretnina, koje su po ocjeni tog suda više nego dostatne za namirenje potraživanja tužitelja, predlagatelja osiguranja, razvidno je da se nije ostvarila druga pretpostavka za donošenje privremene mjere, a to je opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Člankom 344. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) propisano je da se radi osiguranja novčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, a tu opasnost predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu, a smatra se da opasnost postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu.

3. Protiv navedenog rješenja predlagatelj osiguranja podnio je pravovremenu žalbu, koja je sadržana u istom podnesku (na stranici 7.) u kojemu i žalba protiv presude, navodeći da je nezakonito odbijen prijedlog za donošenje privremene mjere osiguranja, mimo činjenice da je bez naknade prenesena vrijedna imovina, da je Zakonom propisano kako svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, zatim usprkos propisanom da se kod besplatnih raspolaganja smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, te se za pobijanje tih radnji ne zahtijeva da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato, posebno što je temeljni kapital društva GAJETA SLANICA d.o.o. [adresa] nominalne vrijednosti od 373.667,00 EUR, u kojem je imovina nekretnina restoran, [adresa], te činjenicu da je trećetuženica EO, kao jedini osnivač i imatelj svih poslovnih udjela ovlaštena njima raspolagati, što znači mogućnost onemogućiti tužitelja u ostvarenju tražbine, prvostupanjski sud makar se poziva na odredbu Ovršnog zakona, protivno zakonu i bez razloga odbija donošenje privremene mjere osiguranja, iako iz postupaka tuženika jasno proizlazi izbjegavanje namirenja tražbine.

4. Žalba predlagatelja osiguranja nije osnovana.

5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima.

6. Prema odredbi čl. 344. st. 1. OZ-a, radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Prema odredbi čl. 344. st. 2. OZ-a, predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

7. U skladu s navedenom odredbom predlagatelj osiguranja mora učiniti 1.) vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine i 2.) jednu od alternativno postavljenih pretpostavki (opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, ili vjerojatnost da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu).

8. U konkretnom slučaju prijedlog za određivanje privremene mjere koja se izravno odnosi na zabranu opterećenja i otuđenja poslovnog udjela u trgovačkom društvu Gajeta Slanica d.o.o., kao i na zabranu opterećenja i otuđenja nekretnine koja je u vlasništvu tog društva (ujedno četvrtoprotivnika osiguranja), vezan je uz navode:

- da je iz činjeničnog opisa tužbe i priloženih dokaza jasno i razvidno da tuženici neosnovanim i protupropisnim prijenosom poslovnih udjela Ugovorom o prijenosu poslovnih udjela, potvrđen kod javnog bilježnika Mire Grbac iz Vodica, pod brojem OV-4840/2022 od 10. lipnja 2022., kojim su prvotuženica UO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i drugotuženik GO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao prenositelji, prenijeli bez naknade sve svoje poslovne udjele, i to: GO dva poslovna udjela, jedan u nominalnom iznosu od 10.000,00 kn i drugi u nominalnom iznosu od 1.397.700,00 kn, i UO dva poslovna udjela, jedan u nominalnom iznosu od 10.000,00 kn i drugi u nominalnom iznosu od 1.397.700,00 kn, u trgovačkom društvu GAJETA SLANICA d.o.o. [adresa], na stjecatelja tuženu EO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pokušavaju onemogućiti tužitelju Stečajna masa iza LEN ENERGIJA d.o.o., OIB 00444521037, iz Šibenika u namirenju tužiteljeve tražbine iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, pod poslovnim brojem P-139/2020 od 13. svibnja 2022., u ukupnom iznosu od 124.246,47 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama, od čega prema tuženiku HO ukupno iznos od 26.785,78 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama, a tuženiku ĆO ukupno iznos od 97.460,68 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama;

- da su tu pravnu radnju tuženici poduzeli neposredno nakon donošenja prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku pod poslovnim brojem P-139/2020 od 13. svibnja 2022., koja je postala pravomoćna nakon što je potvrđena drugostupanjskom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem Pž-3072/2022 od 29. kolovoza 2023. Zakonom je propisano kako svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira na to kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Trećetuženica EO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na koju je izvršen prijenos poslovnih udjela, je supruga drugotuženika GO, te nevjesta prvotuženice HO, pa se slijedom Zakona smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, a štoviše kako se ovdje radi o besplatnom raspolaganju smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato;

- da je stvarna vrijednost društva GAJETA SLANICA d.o.o. [adresa], pa time i poslovnih udjela, upravo nekretnina čest. br. 2222495, Podvrške, dvorište, dvorište, restoran, [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u vlasništvu tog društva - četvrtotuženika GAJETA SLANICA d.o.o. [adresa];

- da je vrijednost poslovnih udjela koje su tuženici - prvotuženica UO i drugotuženik GO besplatno prenijeli na trećetuženicu EO, kod činjenice da je temeljni kapital društva GAJETA SLANICA d.o.o. [adresa] u vrijednosti od 373.667 EUR u kojem je nekretnina restoran, [adresa], dovoljna su imovina iz koje se mogu naplatiti tužitelju presuđeni iznosi. Prvotuženica UO i drugotuženik GO su svojim radnjama besplatno prenijeli imovinu na trećetuženicu EO, koja je sasvim sigurno kao jedini osnivač i imatelj svih poslovnih udjela ovlaštena njima raspolagati, a to znači onemogućiti tužitelja u ostvarenju tražbine, također kao direktor društva je ovlaštena raspolagati nekretninom, pa tako umanjiti vrijednost. Stoga je tužbom obuhvaćeno i trgovačko društvo - četvrtotuženik GAJETA SLANICA d.o.o. [adresa], kako bi se mogli ostvariti učinci te tužbe prema svim trećima vezani uz raspolaganje udjelima i nekretninom;

- da tuženici kod pravomoćno presuđene tražbine tužitelja sprječavaju ostvarenje tražbine, tužitelja, a iz dosadašnjih postupanja je jasno da tuženici mijenjaju postojeće stanje stvari - bilo otuđenjem promjenom imatelja udjela ili promjenom vlasništva imovine, ili prikrivanjem udjela ili imovine ili raspolaganjem na drugi način onemogućavaju tužitelja u ostvarenju njegovog prava. Iz svih tih razloga ispunjeni su prema mišljenju predlagatelja zakonski uvjeti i razlozi za donošenje privremene mjere osiguranja.

9. Na taj prijedlog protivnici osiguranja su se očitovali, navodeći u bitnom da određivanje takve privremene mjere nema logike, jer u situaciji u kojoj je jedna fizička osoba stekla sve poslovne udjele u jednom trgovačkom društvu, nema smisla ograničavati je, primjerice, u zaduživanju radi stjecanja obrtnih sredstava, niti je životno i logično da bi jedina imateljica svih poslovnih udjela namjerno išla uništavati uhodano poslovanje društva i tako sama sebi nanijela štetu. Nadalje, protivnici osiguranja porekli su tvrdnje predlagatelja da bi trećeprotivnica osiguranja bila u braku s drugopredlagateljem, što su potkrijepili dokumentacijom o slobodnom bračnom stanju, a osporavajući predlagateljeve navode da su insolventni (što predstavlja pretpostavku za određivanje privremene mjere) priložili su i dokumentaciju o svome imovinskom stanju, iz kojeg proizlazi da su vlasnici sredstava na bankovnom računu, pokretnina (vozila) i nekretnina, a da se na svemu navedenom predlagatelj osiguranja nije ni pokušao naplatiti. Prvostupanjski sud je nakon uvida u navedenu dokumentaciju, pobliže nabrojanu na stranici 12. presude i rješenja, prihvatio njihove tvrdnje.

10. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da predlagatelj nije na adekvatan način učinio vjerojatnim postojanje druge od kumulativno propisanih pretpostavki za određivanje predložene privremene mjere, koja se tiče postojanja opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

11. Ne prejudicirajući kakva će biti odluka ovog drugostupanjskog suda o žalbi protiv presude, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da samom činjenicom da je ta tužba podnesena i da su u njoj navedene određene okolnosti u kojima predlagatelj osiguranja kao tužitelj vidi odlučne činjenice za prihvaćanje tužbenog zahtjeva, predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Iz navoda u prijedlogu za određivanje privremene mjere, kao ni iz dokumentacije priložene u ovaj spis, ne proizlazi potrebna doza izvjesnosti za izvođenje zaključka o tome da postoji vjerojatnost postojanja takve opasnosti, a to je pravilno u obrazloženju naveo i i prvostupanjski sud.

12. Vjerojatnost, općenito, podrazumijeva (i iznimno dopušta) da je za donošenje nekih sudskih odluka dostatan niži stupanj uvjerenosti suda u postojanje činjenica na kojima se temelje takve odluke, pri čemu se u pravnoj doktrini zastupa stav da je vjerojatnost takvo uvjerenje koje ima više argumenata u prilog postojanju neke činjenice od onih koji govore protiv njezina postojanja, pri čemu se tražena pretpostavka vjerojatnosti prosuđuje prema slobodnoj ocjeni suda, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja.

13. U konkretnom slučaju vjerojatnost postojanja opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati otklonjena je tako što su protivnici osiguranja prvostupanjskome sudu pružili adekvatne formalne dokaze o svome imovinskom stanju (pobliže navedeno u odlomku drugom na stranici 12 presude i rješenja, dokumentacija na listovima 85. do 121. spisa), iz kojih je prvostupanjski sud, ocjenjujući vjerojatnost opasnosti za potreba odlučivanja o privremenoj mjeri, izveo pravilan zaključak da je riječ o nekretninama i pokretninama čija je vrijednost više nego dostatna za namirenje potraživanja predlagatelja osiguranja. Ukratko, iako bi se, općenito govoreći, raspolaganje poslovnim udjelom i nekretninom moglo podvesti pod ponašanje vjerovnika usmjereno na sprječavanje ili znatno otežavanje naplate, u konkretnom slučaju protivnici osiguranja su na adekvatan način dokazali da imaju više nego dovoljno druge imovine iz koje bi se predlagatelj mogao naplatiti, osporavajući time ujedno i njegove tvrdnje da oni ne raspolažu nikakvom drugom imovinom iz koje bi se mogao naplatiti od njih po pravomoćnoj presudi.

14. Dodatno, vezano uz to što je polazište za predlaganje konkretne privremene mjere činjenica da je riječ o poslovnim udjelima u društvu, koje je vlasnik vrijedne nekretnine, odnosno o prijenosu poslovnih udjela u društvu koje je vlasnik nekretnine, valja napomenuti da u širem ekonomskom i laičkom smislu može biti točno da raspolaganje poslovnim udjelima posredno predstavlja raspolaganje tom nekretninom (to je možda, u ekonomskom i laičkom smislu bila i motivacija za sklapanje pravnih poslova među strankama koji se navode u ovom predmetu), međutim, u strogoformalnom pravnom smislu za to nema uporišta u propisima. Naime, imatelj poslovnog udjela nekog društva nije isto što i vlasnik nekretnine koja je u vlasništvu tog društva. Društvo koje je vlasnik nekretnine je pravna osoba koja svojim vlasništvom raspolaže samostalno, a imatelj poslovnog udjela ima članska prava (upravljačka i imovinska). Međutim, ta imovinska prava svode se na pravo sudjelovanja u dobiti društva, pa ne daju stjecatelju poslovnog udjela pravo na upravljanje imovinom društva, odnosno, upravljačka prava svode se na pravo upravljanja društvom (npr. sudjelovanjem u radu skupštine društva). Stoga se iz činjenice „imateljstva“ poslovnog udjela, u strogom formalnopravnom smislu ne može izvesti zaključak da je nekretnina, koja je u vlasništvu društva, posredno imovina imatelja poslovnog udjela tog društva (bio imatelj fizička ili pravna osoba), pa da slijedom toga eventualna vlastita novčana tražbina prema „fizičkoj osobi vlasniku“ automatizmom stvara i vlastitu novčanu tražbinu prema „društvu koje je u vlasništvu“. Slijedom navedenoga, ne može se ni osobama, koje su bile ili jesu imatelji poslovnih udjela, privremenom mjerom ograničavati raspolaganje poslovnim udjelima samo zato što društvo ima u vlasništvu neku vrijednu nekretninu.

15. Stoga je, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se nije ispunila druga od kumulativno propisanih pretpostavki za određivanje privremene mjere iz čl. 344. OZ-a, koja se tiče vjerojatnosti postojanja opasnosti. Da bi se nešto učinilo vjerojatnim, to mora proizlaziti iz takvih isprava i dokaza kakve predlagatelj u konkretnom slučaju nije priložio, a s druge strane, protivnici osiguranja su prilaganjem dokaza o svojoj imovini) različitoj od poslovnih udjela i nekretnina koje su tim poslovnim udjelima, laički i ekonomski gledano, obuhvaćene), doveli u pitanje ne samo postojanje ponašanja koje bi bilo usmjereno na izbjegavanje naplate, nego su doveli u pitanje i predlagateljevu tvrdnju o svojoj insolventnosti.

16. Stoga je ovaj sud, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu predlagatelja osiguranja odbio u izreci rješenja ovog suda.

17. Budući da predlagatelj nije uspio sa žalbom, ne pripada mu pravo ni na kakve zatražene troškove postupka osiguranja i žalbenog postupka.

Zagreb, 27. ožujka 2025.

Sudac

Ivana Mlinarić

.