Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-1077/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb (OIB: 26187994862), radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5528/2022-20 od 29. kolovoza 2024., u sjednici vijeća 27. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5528/2022-20 od 29. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:
"I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, isplati na ime naknade štete svotu od 26.876,14 kn / 3.567,08 € uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 16.09.2018. godine do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, u roku 15 dana.“.
II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 199,08 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. kolovoza 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni razlozi u bitnom se svode na iznošenje pravnog stava temeljem kojeg smatra kako je njegov tužbeni zahtjev trebalo usvojiti temeljem odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 102/19 i 84/21).
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.567,08 eur koji za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 30. lipnja 2022. potražuje na ime invalidske mirovine koju je isplatio svojem osiguraniku NĐ zbog stradavanja u prometnoj nesreći 31. kolovoza 1994., koju je skrivio osiguranik tuženika.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
6. Sud prvog stupnja u postupku je utvrdio da je osiguranik tužitelja NĐ stradao u prometnoj nesreći 31. kolovoza 1984. za koju je odgovoran osiguranik tuženika ĐĐ. Osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu rješenjem broj 19586 od 2. studenog 1998. s uzrokom invalidnosti ozljeda izvan rada 30 % i bolest 70 %.
7. Provedenim dokazom, financijskim vještačenjem utvrđena je ukupna razlika između invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju da je osiguranik tužitelja u mirovinu otišao u cijelosti po osnovi ozljede na radu iznosi 9.944,46 kuna / 1.319,87 EUR, odnosno, ukupno invalidska mirovina koja bi bila utvrđena u slučaju da je osiguranik tužitelja u mirovinu otišao u cijelosti po osnovi ozljede na radu (99.531,60 kuna) je za 9.944,46 kuna / 1.319,87 EUR viša od invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku (89.587,14 kuna) u utuženom razdoblju.
7.1. Slijedom navedenog, mišljenjem vještaka (koje tužitelj ne osporava) utvrđeno je da bi iznos pretpostavljene invalidske mirovine osiguranika tužitelja određene u slučaju ozljede na radu bio veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje pa stoga u utuženom razdoblju od 1. srpnja 2020. do 30. lipnja 2022., između isplaćene invalidske i pretpostavljene invalidske mirovine nema razlike u korist tužitelja.
8. Imajući u vidu predmet spora, za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je na snazi u vrijeme nastanka štete, dakle u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku, pa su slijedom toga u ovom predmetu mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, sa izmjenama i dopunama toga Zakona, objavljeno u „Narodnim novinama“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 (dalje: ZOOP) i to čl. 27. koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“ (takvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev- 3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-264/2022). Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP, a u konkretnom je slučaju upravo riječ o obveznom osiguranju u prometu.
9. Člankom 27. ZOOP je propisano:
(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.
10. Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnove invalidske mirovine, kao što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu. Zato se isplaćena invalidska mirovina u punom iznosu ne može smatrati stvarnom štetom u smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZOOP.
11. Kako prvostupanjski sud provedenim vještačenjem nije utvrdio postojanje štete u smislu odredbe članka 27. st. 3 ZOOP, to je pravilno tužbeni zahtjev ocijenio nedokazanim u pogledu nastanka stvarne štete tužitelju, te isti posljedično navedenom pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
12. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tuženik je u cijelosti uspio u parnici pa mu je tužitelj, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP, dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice. Kako u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, a tužitelj glede visine troškova postupka prvostupanjsku presudu određeno ne pobija, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.
13. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP kao neosnovanu valjalo odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Velikoj Gorici 27. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Verica Kos
