Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Pr-38/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužitelja ET iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, Ferde Rusana 4, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Predraga Kralika, odvjetnika u Bjelovaru, i zamjenice ODO u Karlovcu, UT, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 52634238587 da tužitelju ET iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.414,76 EUR bruto sa zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 17,15 EUR od 16. listopada 2011. do isplate

- na iznos od 51,46 EUR od 16. studenog 2011. do isplate

- na iznos od 9,70 EUR od 16. ožujka 2013. do isplate

- na iznos od 77,57 EUR od 16. svibnja 2013. do isplate

- na iznos od 29,09 EUR od 16. lipnja 2013. do isplate

- na iznos od 32,62 EUR od 16. studenog 2013. do isplate

- na iznos od 448,09 EUR od 16. prosinca 2013. do isplate

- na iznos od 649,57 EUR od 16. ožujka 2014. do isplate

- na iznos od 571,52 EUR od 16. travnja 2014. do isplate

- na iznos od 527,99 EUR od 16. svibnja 2014. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na početak tijeka zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos iz točke I. izreke prije 16.u mjesecu za prethodni mjesec.

III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 66486182714 da tužitelju ET iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 3.380,89 EUR sa zateznom kamatom od 27. ožujka 2025. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tuženika, MORH – Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. U razdoblju od 2011., tužitelj navodi da je obavljanje službenih poslova i zadaća na terenu bilo organizirano na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama, a koje dodatke na plaću tuženik mu nije platio. Zbog neplaćanja plaće ostvarene radom na terenu, tužitelj navodi da je oštećen najmanje za iznos oko 300,00 kn bruto, za svaki mjesec utuženog razdoblja.

2. Tužitelj navodi da se prije podnošenja ove tužbe bezuspješno obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora sukladno čl.186.a. Zakona o parničnom postupku pa stoga podnosi ovu tužbu kojom traži da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti da mu isplati razlike plaće za utuženo razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ističe da su se u odnosu na radnopravni status tužitelja u utuženom razdoblju primjenjivali podzakonski akti doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, a navedeni zakon, kao i podzakonski akti doneseni na temelju tog Zakona, predstavljaju propise koji su lex specialis u odnosu na opće propise o radu, te se navedeni propisi primjenjuju isključivo na djelatne vojne osobe i doneseni su isključivo sa svrhom uređenja radnopravnog statusa djelatnih vojnih osoba, te navedeni propisi pritom uzimaju u obzir specifičnost službe djelatnih vojnih osoba koja je neposredno vezana uz zaštitu nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. Tuženik se poziva na aktualnu sudsku praksu, i to odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12 u kojem je zauzet upravo takav stav o važenju propisa. Tuženik ističe da se u razdoblju od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika, i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće koji su stupili na snagu 1. listopada 2009., a prema kojim propisima je tužitelju isplatio sve dodatke na plaću.

4. Nakon provođenja financijskog vještačenja, tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na iznos od 2.414,76 EUR za zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

5. Tuženik se protivio i konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora na listu 5-6, rješenje MORH-a od 10. ožujka 2008., očitovanje MORH-a od 19. srpnja 2016., izvod iz mjesečnih izvješća o ostvarenim satima na listu 23, tabelarni prikaz korištenja godišnjih odmora na listu 24, raščlambu sati rada na listu 25, dnevne evidencije radnog vremena na listu 26-65, mjesečno izvješće o ostvarenim satima rada na listu 65-68, dopis MORH-a od 23. lipnja 2016., knjigovodstvenu karticu na listu 70, kartice djelatnika na listu 71-81, dopis MORH s prilogom od 7. prosinca 2016., dopise MORH od 8. veljače 2018. i 11. svibnja 2018., knjigovodstvenu karticu na listu 104, kartice djelatnika na listu 105-115, pročitao iskaze svjedoka ŠT i OT te iskaz tužitelja, kao i nalaz i mišljenje financijskog vještaka D&S d.o.o. Karlovac, očitovanje financijskog vještaka od 7. listopada 2022. te njegovu dopunu. Odbijen je prijedlog tužitelja da se ponovno saslušaju isti svjedoci i tužitelj obzirom ovaj sud smatra da su saslušani na odlučne okolnosti.

7. U ranijem tijeku postupka donesena je prvostupanjska presuda pod poslovnim brojem Pr-318/2016 od 6. listopada 2023. koja je ukinuta u pobijanim dijelovima pod točkama I. i III. izreke te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje time da se nova glavna rasprava ima održati pred drugim sucem istog suda.

8. U preostalom nepobijanom dijelu postala je pravomoćna presuda ovog suda pod poslovnim brojem Pr-318/2016 od 6. listopada 2023. pod točkom II. izreke. Pod točkom II. pravomoćno je odbijen zahtjev radi isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I.izreke.

9. U ponovnom postupku trebalo je odlučiti o ukinutom dijelu presude te je utvrđeno da je u tom dijelu tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan .

10. Nije sporno da se, prije podnošenja ove tužbe, tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 18. svibnja 2016. (list 5 do 6 spisa) pa je time tužitelj ispunio procesnu pretpostavku za vođenje ovog postupka koja je propisana odredbom čl.186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14).

11. Prema odredbi članka 3.Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09) pripadnici Oružanih snaga u smislu odredaba ovoga Zakona su: vojne osobe te državni službenici i namještenici (u daljnjem tekstu: službenici i namještenici), a isto je propisano i odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13) u članku 1. stavak 3.

12. Nije sporno da je tužitelj djelatna vojna osoba zaposlena kod tuženika, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske - Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu.

13. Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i na temelju njega donesenim podzakonskim aktima reguliran je radnopravni status tužitelja kao djelatne vojne osobe u odnosu na utuženi prekovremeni rad na terenu pa se primjenjuju specijalni propisi, navedeni Zakon i na temelju njega doneseni podzakonski akti.

14. Za utuženo razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 26. lipnja 2013., odredbom članka 14. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09, u daljnjem tekstu: ZOSO/02) propisano je da o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donijetima na temelju ovoga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

15. Prema članka 97. stavak 5. ZOSO/02, djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad tj. rad dulje od punog radnog vremena, pod uvjetima i iznosima koji su određeni općim propisima, a prema stavka 2 na prekovremeni rad ne primjenjuju se vremenska ograničenja propisana općim propisima.

16. 26. lipnja 2013. stupio je na snagu Zakon o službi u oružanim snagama (Narodne novine broj 73/13, u daljnjem tekstu: ZOSO/13) koji u odredbi članka 155. propisuje da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139.navedenoga Zakona.

17. Međutim, odredbom čl. 219. ZOSO/13 propisano je kako će se plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa donesenih na temelju tog Zakona, kojim će se urediti to područje, određivati u skladu s propisima donesenim na temelju ZSOS/02, kojima su uređena ta područja. To znači da se do 1. lipnja 2014. kada je stupila na snagu Odluka o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", broj 66/14., 23/15., dalje: Odluka/14), koju je donio ministar obrane na temelju ovlaštenja iz čl. 153. st. 3. ZSOS/13, a kojom je u točki IV. izrijekom isključeno pravo djelatne vojne osobe na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, primjenjuje Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09., dalje: Odluka/09).

18. Prema tome, tužitelju u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 31. svibnja 2014. pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad temeljem Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika iz 2009. , a tek nakon 1.lipnja 2014. mu ne pripada pravo na isplatu razlike plaće za prekovremeni rad, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama i dr, za vrijeme boravka na terenu jer je Odlukom o rasporedu radnog vremena (Narodne novine 66/14, 23/15, 84/15, 106/17), i to u odredbi čl.IV.propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

19. Sporno je li tužitelj i koliko radio prekovremeno na terenu te je sporno pripada li mu uvećanje plaće s osnove prekovremenog rada na terenu.

20. Iz dostavljene evidencije radnog vremena tužitelja proizlazi da tužitelj nije radio prekovremeno na terenu u utuženom razdoblju ili da je radio kraće nego što to tužitelj i saslušani svjedok navode u svojim iskazima.

21. Svjedok LT je 2011. i 2012. bio u misiji u Afganistanu pa je u odnosu na utuženo razdoblje iskazao da je s zajedno tužiteljem bio na terenu 2013. u trajanju od 15 dana, a 2014. do 1. lipnja siguran je da bio jedan teren u trajanju od petnaest dana. Iz njegovog iskaza proizlazi da se na terenu obvezno radilo prekovremeno, do 7 do 18,00 ili 19,00 sati pa i duže, a nedjeljo od 13,00 sati. Međutim, kod određenih zadaća radno vrijeme je počinjalo i ranije. Ponekad je bilo i noćnih vježbi. Za vrijeme boravka na terenu bilo je zabranjeno napuštati kompleks terena. Evidencije o radu morali su potpisivati, a tko se nije slagao mogao je napisati prigovor na poleđini.

22. Iz iskaza tužitelja kao stranke i iskaza svjedoka OT, koji je bio zapovjednik tužitelju (svjedok je bio časnik, a tužitelj dočasnik) u razdoblju od srpnja 2012. do srpnja 2014., ovaj sud je također utvrdio da u utuženom razdoblju nisu bili evidentirani svi prekovremeni sati koje je tužitelj odrađivao na terenu pa evidencije o radnom vremenu koje su dobivali na uvid i potpis nisu predstavljale stvarno odrađeno vrijeme na terenu obzirom se na terenu svakodnevno radilo prekovremeno.

23. Prema utvrđenju ovog suda, činjenica što je tužitelj potpisivao evidencije radnog vremena, a da se s njima nije slagao, ne znači da se tužitelj potpisivanjem takve evidencije naposljetku s njom složio. Potpisivanjem evidencije tužitelj je samo potvrdio da je istu dobio na uvid pa nakon toga ima pravo dokazivati drukčije, što upravo dokazuje u ovom postupku. (tako i Županijski sud u Zagrebu, Gž R-1910/2022-2 od 20. rujna 2022.).

24. Obzirom na suglasne iskaze svjedoka i tužitelja, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj radio na terenu prekovremeno duže od vremena navedenog u evidencijama o radnim satima koje je jednostrano sačinila tužena te da ne odražavaju stvarno odrađene radne sate na terenu jer nisu evidentirani svi prekovremeni sati koje je tužitelj odradio na terenu.

25. Tužitelj i svjedok nisu vodili osobnu evidenciju o stvarno odrađenim radnim satima na terenu, a zbog proteka vremena se nisu mogli detaljno sjetiti broja stvarno odrađenih radnih sati na svakom danu terena, to su isti iskazivali o trajanju njihovog radnog vremena na terenu u prosjeku pa je na temelju njihovih iskaza sud utvrdio da je tužitelj radio na terenu u prosjeku radnim danom od 7,00 do 20,00 sati, odnosno do naznačenog završetka radnog vremena prema evidenciji tuženika (ukoliko se radilo nakon 20,00 sati), subotom od 7,00 do 20,00 sati, odnosno do naznačenog završetka radnog vremena prema evidenciji tuženika (ukoliko se radilo nakon 20,00 sati), a nedjeljom od 7,00 do 12,00 sati, odnosno do naznačenog završetka radnog vremena prema evidenciji tuženika (ukoliko se radilo nakon 12,00 sati). Također je iz njihovih iskaza utvrdio da je tužitelj bio angažiran na davanje počasti na sahranama, zbog kojih je tužitelj također radio prekovremeno, i to šest sahrana u utuženom razdoblju, od čega jedna takva angažiranost radnim danom u tjednu u trajanju od jednog prekovremenog sata, a druga angažiranost u trajanju od dva sata prekovremeno (i tako naizmjenično).

26. Evidencije o prisutnosti tužitelja na radu koje je vodila tužena ne predstavljaju isprave iz čl. 230. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, u daljnjem tekstu: ZPP). Te evidencije ne predstavljaju javne isprave u smislu čl. 230. ZPP-a već predstavljaju dokaz kojega sud cijeni kao i sve druge predložene i provedene dokaze.

27. Stoga je tužitelj je imao pravo dokazivati te je naposljetku i dokazao da tuženikove evidencije nisu odgovarale stvarnom stanju stvari, dok je sve pravno relevantne činjenice u takvim okolnostima sud prvog stupnja utvrdio temeljem ostalih provedenih dokaza.(tako i Županijski sud u Zagrebu poslovni broj Gž R-2270/2022-2 od 17. siječnja 2023., Gž R-3586/2021-2 od 15. lipnja 2022.).

28. Osim toga, u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske iskazana su pravna shvaćanja prema kojima je dozvoljeno i na drugi način dokazivati radno vrijeme ukoliko poslodavac ne dostavi sudu evidencije radnog vremena odnosno ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost evidencija radnog vremena, s tim da utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu i visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju provedenih dokaza (Revr-1124/2016 od 17. siječnja 2017., Revr-1696/2016 od 1. ožujka 2017., Županijski sud u Zagrebu, Gž R 1910/2022-2 od 20. rujna 2022.).

29. Nesporno je da tužitelj u upravnom postupku nije osporavao zakonitost tuženikovih evidencija. Osim toga, ne radi se o upravnim aktima protiv kojih se može pokretati upravni postupak.

30. U bitnom suglasnim iskazima svjedoka i tužitelja ovaj sud je utvrdio da evidencije koje je vodila tužena nisu odgovarale stvarnom stanju.

31. Odredbom članka 131. stavak 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/2009, 6/2011, 82/2012, 88/2012 i 73/2013), odnosno odredbe članka 135. stavak 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014 i 127/2017) propisano je da u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. U takvom slučaju teret dokazivanja o radnom vremenu kojeg je radnik proveo na radu kod poslodavca, uključujući i onaj prekovremeni rad je na poslodavcu, te je poslodavac dužan dokazati da radnik u promatranom razdoblju nije radio prekovremeno (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-3773/18 od 8. siječnja 2019., i Županijski sud u Zagrebu, Gž R 1716/2022-2 od 29. lipnja 2022.).

32. U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da tužitelj nije radio prekovremeno.

33. Stoga, je financijski vještak, prema uputi suda, izradio sljedeće varijante nalaza i mišljenja:

1. prema evidenciji tužene

2. prema iskazima tužitelja i svjedoka na način da se radno vrijeme uzme:

- u prosjeku radnim danom od 7,00 do 20,00 sati, odnosno do naznačenog završetka radnog vremena prema evidenciji tuženika (ukoliko se radilo nakon 20,00 sati), subotom od 7,00 do 20,00 sati, odnosno do naznačenog završetka radnog vremena prema evidenciji tuženika (ukoliko se radilo nakon 20,00 sati), a nedjeljom od 7,00 do 12,00 sati, odnosno do naznačenog završetka radnog vremena prema evidenciji tuženika (ukoliko se radilo nakon 12,00 sati

- u odnosu na davanje počasti na sahranama, šest sahrana u utuženom razdoblju, od čega jedna takva angažiranost radnim danom u tjednu u trajanju od jednog prekovremenog sata, a druga angažiranost u trajanju od dva sata prekovremeno (i tako naizmjenično).

34. U postupku je sud utvrdio da tužena nije dostavila kompletnu dokumentaciju iz koje bi se moglo utvrditi s koje osnove je tužitelj ostvario slobodne dane, a teret ovog dokaza leži na tuženoj koja je kao poslodavac bila dužna donositi rješenja ili naloge o korištenju slobodnih dana.

35. Osim toga, suglasnim iskazima svjedoka i tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju dobivao slobodne dane nakon odrađenih prekovremenih sati. Obzirom nisu bile evidentirani svi odrađeni prekovremeni sati, to tužitelju nije mogao biti određen adekvatan broj slobodnih dana niti je sve dobivene slobodne dane s osnove prekovremenog rada svaki put mogao koristiti neposredno nakon odrađenog prekovremenog rada na terenu.

36. Suprotno navodima tužene, odlazak na sahrane radi davanja počasti na sahranama, u smislu odredbe članka 12. stavak 2. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji (Narodne novine broj 141/04, 22/05) treba smatrati radom na terenu.

37. Prema rezultatima provedenog financijskog vještačenja sud je utvrdio da iz dokumentacije koju je sačinila i dostavila tužena proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju odrađivao straže i dežurstva nakon kojih je ostvarivao slobodne dane koje ne bi trebalo koristiti za umanjenje prekovremenih sati jer su to slobodni dani koji su ostvareni s druge osnove-straže, a ne prekovremenog rada pa niti financijski vještak nije umanjivao prekovremeni sate za ove slobodne dane (strana 6 do 7 nalaza i mišljenja).

38. U nalazu i mišljenju vještak pojašnjava da je iz dostavljene evidencije obračunao na sljedeći način: redovan rad, državni blagdan, godišnji odmor i plaćeni dopust uračunati su u vremenu od 8 sati. Obračun neplaćenih sati rada vještak radi u četiri varijante. Prvu i drugu varijantu vještak radi temeljem evidencije dostavljene na spis predmeta pri čemu u prekovremeni rad na terenu uračunava sve što je tužitelj odradio preko 8 redovnih sati ako je tužitelj radio u tjednu, odnosno sve sate koje je tužitelj odradio, ako je radio za vikend. Tako je, primjerice, 8. studenog 2013. godine (petak) tužitelj radio od 7:00 do 16:00 sati, dakle 9 sati. Vještak tužitelju 8 sati obračunava u redovni rad, a 1 sat u prekovremeni rad. U noćni rad uračunati su svi sati koje je tužitelj odradio od 22:00 do 6:00 sati. Treću i četvrtu varijantu vještak radi po nalogu suda a prijedlogu tužitelja. Rad na terenu u tjednu obračunava u trajanju od od 7,00 do 20,00 sati, subotom od 7,00 do 20,00 sati, nedjeljom od 7,00 do 12,00 sati. Ukoliko je tužitelj prema podacima iz dnevne evidencije radio dulje od gore naznačenog završetka radnog vremena vještak, sukladno prijedlogu tužitelja, završetak rada obračunava temeljem podataka iz dnevne evidencije. Primjerice u dnevnoj evidenciji za 27. travanj 2014. godine (nedjelja) naznačeno je da je tužitelj završio sa radom u 15:00 sati. Slijedom navedenog vještak tužitelju sate rada obračunava u trajanju od 7:00 do 15:00 sati, odnosno završetak radnog vremena obračunava po evidenciji. Sukladno nalogu suda a prijedlogu tužitelja vještak obračunava 6 angažiranosti na sahranama od čega jednu angažiranost radnim danom u tjednu u trajanju od 1 prekovremenog sata, a drugu angažiranost u trajanju 2 prekovremena sata (i tako naizmjenično). Sate obvezatne prisutnosti na radu za vrijeme boravka na terenu vještak obračunava kao aktivno dežurstvo sukladno toč. VI. Odluke u vezi s čl. 17.b Pravilnika, tj. sve preostale radne sate nakon efektivnog rada svakog dana rada na terenu obračunava kao sate aktivnog dežurstva, a prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva po činu dočasnik. U utuženom razdoblju tužitelj je, osim na straži i terenu, radio u redovnom radnom vremenu, ali dužem od 8 sati dnevno, pri čemu je ostvario prekovremeni rad. Vještak te sate prekovremenog rada, prema nalogu Suda, nije uvrstio u obračun. Obzirom tuženik na spis predmeta nije dostavio dokumentaciju iz koje bi se bez zadrške i bilo kakve dvojbe moglo utvrditi kada su, u kojem trajanju i za koji prekovremeni rad odobravani pojedini slobodni dani za prekovremeni rad, vještak navodi da nije bio u mogućnosti od izračuna prekovremenih sati od ostvarenog prekovremenog rada točno odbiti ono što se odnosi na slobodne dane ostvarene baš za prekovremeni rad. Kako iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo po kojoj su osnovi korišteni slobodni dani vještak u prvoj i drugoj varijanti slobodne dane obračunava temeljem naloga suda na način da radi dvije varijante obračuna. U prvoj varijanti ne oduzima slobodne dane od ukupno utvrđenih prekovremenih sati. U drugoj varijanti od ukupnog broja slobodnih dana vještak oduzima jedan slobodan dan za pet dana terena s prekovremenim radom te jedan slobodan dan za prekovremeni rad ostvaren subotom, nedjeljom ili blagdanom. U trećoj i četvrtoj varijanti vještak sate rada obračunava po prijedlogu tužitelja iz podneska od 4. travnja 2018. godine (spis list 98). Vještak iz obračuna slobodnih dana izuzima slobodne dane ostvarene od službe dežurstva i stražarske službe a sukladno točkama VII. i VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/2009).

39. Dakle, prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka iz D&S d.o.o. Karlovac obračun neplaćenih radnih sati tužitelja izvršen je u četiri varijante:

a) u varijanti 1 (u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima) – varijanta prema dokumentaciji iz spisa:

− tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 12.486,58 kn, sada 1.657,25 EUR.

b) u varijanti 2 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima) – varijanta prema dokumentaciji iz spisa:

− tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 7.128,38 Kn, sada 946,10 EUR.

c) u varijanti 3 (u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima) – varijanta prema uputi suda, a prijedlogu tužitelja:

− tužitelj za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanom te na ime aktivnog dežurstva u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 30.142,59 kn, sada 4.000,61 EUR.

d) u varijanti 4 (u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima) – varijanta prema uputi suda, a prijedlogu tužitelja:

− tužitelj za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanom te na ime aktivnog dežurstva u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 5.428,18 kn, sada 720,44 EUR.

40. Međutim, obzirom na prigovor tužitelja da se prekovremeni rad u utuženom razdoblju ne može umanjiti za slobodne dane koje je tužitelj koristio u utuženom razdoblju, ali koje je ostvario u razdoblju koji nemaju veze s utuženim razdobljem, a kojeg stava je i ovaj sud, to je vještak sačinio dopunu nalaza i mišljenja od 7. travnja 2023. u odnosu na varijante 2 i 4, i to:

41. Prema varijanti 2a (prema dokumentaciji iz spisa) nakon izvršenih obračuna utvrditi je da bi tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. ostvario dodatke na plaću u visini od 1.408,55 kn, odnosno 186,95 EUR.

42. Prema varijanti 4a (prema uputi suda, a prijedlogu tužitelja) nakon izvršenih obračuna utvrditi je da bi tužitelj za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanom te na ime aktivnog dežurstva u razdoblju od 7. kolovoza 2011.do 1. lipnja 2014. godine ostvario dodatke na plaću u visini od 18.194,00 kn, odnosno 2.414,76 EUR.

43. Sud dosuđuje tužitelju razliku bruto plaće na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad na terenu prema 4a.varijanti. Tužitelj je radio na terenu prekovremeno duže od radnog vremena naznačenog u evidencijama koje je sačinila tužena koje se zbog toga ne mogu prihvatiti jer ne odražavaju pravo stanje koje je sud utvrdio iskazima saslušanog svjedoka i tužitelja kojima je povjerovao jer su bili suglasni u bitnom dijelu, da tužena nije evidentirala sav odrađeni prekovremeni rad, a posljedično tome ga nije obračunala niti isplatila tužitelju kao dodatke na plaću. U odnosu na prekovremene sate određene na sahranama, tužena nije dostavila dokumentaciju pa je odrađene prekovremene sate radi angažiranost tužitelja na davanje počasti na sahranama utvrdio na temelju suglasnih iskaza svjedoka i tužitelja.

44. Tako utvrđene prekovremene sate valjalo je umanjiti za iskorištene slobodne dane koje je tužitelj ostvario s osnove prekovremenih sati u utuženom razdoblju, dok se prekovremeni sati ne mogu umanjivati za slobodne dane koje je tužitelj ostvario s druge osnove, ili one koje je ostvario s osnove prekovremenog rada, ali u razdoblju koje nema veze se utuženim razdobljem.

45. Tužena je bila dužna dostaviti svu dokumentaciju o korištenju slobodnih dana dostavom rješenja i naloga o korištenju slobodnih dana. Obzirom je dostavila samo dio te dokumentacije, to je vještak po nalogu suda u varijantama u kojima je oduzimao slobodne dane od ukupnog broja sati oduzimao jedan slobodan dan za pet dana terena s prekovremenim radom te jedan slobodan dan za prekovremeni rad ostvaren subotom, nedjeljom ili blagdanom. O tome koliko se dobivalo slobodnih dana za prekovremeni rad na terenu iskazali su identično svjedok i tužitelj u svojim iskazima.

46. Slijedom izložene pravne ocjene spora i utvrđenog činjeničnog stanja, tužitelju je dosuđen ukupan iznos od 2.424,76 EUR bruto sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od svakog 16. u mjesecu za prethodni mjesec.

47. U odnosu na potraživanje zateznih kamata. sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine Republike Hrvatske broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

48. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine Republike Hrvatske broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.

49. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju te je u tom dijelu pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev u ranijem tijeku postupka.

50. Tuženik nije došao u zakašnjenje s isplatom bruto razlike plaće prije 16. u mjesecu za prethodni mjesec obzirom je odredbom članka 92. stavak 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/2014, 127/2017) propisano da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Stoga je u ovom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na početak tijeka zatezne kamate..

51. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) obzirom tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

52. Tužitelj je imao parnične troškove koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku-odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav mirnog rješenja spora u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr.28., za sastav tužbe iznos od 200,00 EUR prema Tbr.7.1., za sastav podnesaka od 5.10.2016., 19.4.2022. i 3.5.2023. u iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr.8.t.1., za zastupanje na ročištima 12.1.2017., 12.2.2018., 28.4.2022.,11.9.2023. i 17.3.2025.. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr.9.t.1., za pristup na ročišta za objavu presude 6.10.2023. i 17.3.2025. u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr.9.t.3., sve uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46. i trošak provedenog financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 630,89 EUR, što ukupno iznosi 3.380,89 EUR koji iznos je naložen tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnih troškova.

53. Tužitelju nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka, i to temeljem odredbe članka 155. stavak ZPP kojom je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

54. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu protiv presude obzirom mu ovaj trošak nije bio neophodan za uspjeh u sporu.

55. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 27. ožujka 2025.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP-a). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9 ZPP-a). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP-a sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP-a). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru

2. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu