REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I - 720/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZH, rođen **.**.2001. u mjestu Grozni, Ruska Federacija, zastupan po opunomoćenici Martini Grgec, odvjetnici iz Zagreba, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335, radi ograničenja slobode kretanja, 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Klasa: 216-03/23-06/37939, Urbroj: 511-01-213-25- 15 od 19. veljače 2025.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Martini Grgec, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR (slovima: tisućudvjestopedesteura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć, dok se odbija s ostatkom do zatraženog iznosa od 1.875,00 EUR.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Klasa: 216-03/23-06/37939, Urbroj: 511-01-213-25-15 od 19. veljače 2025., tužitelju, tražitelju međunarodne i privremene zaštite, u toč. 1. ograničava se sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, toč. 2. određeno je da se ograničenje kretanja iz toč. 1. određuje za razdoblje od 3 (tri) mjeseca od dana uručenja rješenja.

2. Tužitelj tužbom osporava zakonitost donesenog rješenja tuženika, te navodi da je islamske vjeroispovjesti, čija pravila u osnovi poštuje, ali ne na nikakav ekstremni niti radikalan način. Tužitelj poštuje sve ljude bez obzira koje su, odnosno jesu li i kakve vjere, i nikome ne želi zlo niti nasilje. U Hrvatskoj je stekao brojne prijatelje uključujući i hrvatske državljane nemuslimanske vjeroispovijesti. Tužitelj poštuje pravni poredak RH i sve njene institucije i građane, nije činio nikakva nije činio nikakva kažnjiva djela niti imao bilo kakvu namjeru činiti ih, te ni na koji način nije opasan za nacionalnu sigurnost niti javni poredak niti postoje ikakvi opravdani razlozi za smatranje da bi podržavao ili bio povezan s islamskim radikalizmom, terorizmom i sigurnosno-indikativnim osobama takvih ekstremnih ideoloških uvjerenja. Tužitelj stoga osporava da bi bio povezan ili da podržava islamski radikalizam, terorizam ili osobe koje imaju takva ekstremna ideološka uvjerenja. Ukoliko je ikada ikako došao u kontakt s takvim osobama, tada je to bilo u neznanju o eventualnim takvim uvjerenjima takvih osoba, te ih ni u kojem slučaju ne podržava niti je s njima povezan u vezi s eventualnim takvim uvjerenjima eventualnih takvih osoba. Osporavano rješenje doneseno je isključivo temeljem dopisa koji tužitelju prije donošenja niti uručenja ovdje osporavanog rješenja nije niti uručen niti je o njemu obaviješten ili upitan, te nije upoznat s nikakvih konkretnim okolnostima, činjenicama ni dokazima na temelju kojih je navedeno mišljenje SOA-e doneseno. Također mu nije objašnjeno zbog čega su te informacije od njega zatajene. Iz navedenoga jasno proizlazi da mu je ozbiljno narušeno pravo na informacije, pravo na sudjelovanje u postupku, pravo na obranu, pravo na poštenu upravu kao i pravo na efikasan pravni lijek. Iz spisa proizlazi da je osporeno rješenje utemeljenom isključivo na dopisu SOA-e od 17.02.25. godine. Navedeni dopis ne sadržava nikakve konkretnije i individualne okolnosti, činjenice i/ili dokaze koje se mogu dovesti u vezu s tužiteljem. Tužitelju se ograničava kretanje na temelju navodnih indicija a zapravo zbog dopisom SOA-e neargumentirane procjene njegovih misli, ideja i uvjerenja ili navodne povezanosti. a ne konkretnih radnji, što je nezakonito i neopravdano. U navedenom dopisu niti u osporenom rješenju uopće nije konkretizirano na koji način tužitelj navodno podržava takve ideje i na koji način, u kojem svojstvu i u kojoj mjeri je navodno povezan s takvim ideologijama ili osobama, kada je, kako i gdje on navodno iskazao takvo navodno podržavanje i povezanost te s kojim konkretnim osobama, dakle bez ikakvih specificiranih informacija (vrijeme, mjesto, način, uloga, motiv, imena osoba i si.) koje bi mogu omogućile da na efikasan način iznese činjenice i dokaze kojima bi takve općenite naznake pobio. Navedene uopćene i standardizirane formulacije ne odgovaraju niti zahtjevima za informiranost i pravično suđenje u smislu mjerodavnih Povelje EU, mjerodavnih Direktiva EU kao niti zahtjevima EKLJP prema shvaćanjima Europskog suda pravde i Europskog suda za ljudska prava, obzirom tužitelj nije obaviješten o osnovama razloga, o biti (suštini) navoda na kojima se temelji osporavano rješenje, te mu nije dan niti jedan detalj niti specificiran podatak koji bi mu omogućio da se učinkovito obrani ili opravda od takvih tvrdnji. Provedenim postupkom narušena je pravedna ravnoteža između javnog interesa za nacionalnom sigurnošću (koja ima prevagu kod tajnosti dokaza ali ne i kod navođenja konkretnih navoda o činjenicama) i prava tužitelja na slobodu, učinkovit pravni lijek, pošteno suđenje, jednakost oružja i razumnu mogućnost raspravljanja. Naime, on nije mogao i ne može znati koje relevantne činjenice u pogledu razloga ograničenja treba iznijeti ili dokazivati ili osporavati te na koje okolnosti kao relevantne treba predlagati prikladne dokaze, stoga je njegovo pravo na obranu ne samo prekomjerno nego i u cijelosti narušeno. Navedeno ne može nadomjestiti niti ovlast suda da izvrši uvid u klasificirane podatke, jer sud nema činjenična saznanja i dokaze koje bi mogao iznijeti tužitelj kada bi on imao saznanja o konkretnijim navodima protiv njega. U konkretnom slučaju, niti donositelj rješenja nema saznanja o konkretnim razlozima ograničenja kretanja, slijedom čega niti donositelj rješenja nije mogao ocijeniti individualne razloge niti zakonitost, nužnost i opravdanost ograničenja kretanja. Naglašava da se u svakom pojedinom slučaju moraju se individualno i konkretno ocijeniti sve činjenice i okolnosti te na temelju toga utvrditi postojanje potrebe (nužnosti), a ne samo svrhe. Razlozi navedeni u osporavanom rješenju ne predstavljaju dostatne razloge i okolnosti na temelju kojih bi se moglo zaključiti da bi bila provedena individualna procjena u pogledu izbora mjere, te se ne može smatrati da bi bilo dostatno i valjano obrazloženo zašto se drugim mjerama iz čl. 54 st. 5 ZMPZ ne bi mogla ostvariti svrha ograničenja. U konkretnom slučaju, trajanje izrečene mjere od maksimalnih 3 (tri) mjeseca obrazloženo je strateškim ciljevima SOA-e i navodu da masovna migracijska kretanja predstavljaju sigurnosni izazov za sva europska društva. Navedeni razlog ne sadrži nikakvu individualnost nego bi predstavljao razlog da se masovno, neindividualno i kolektivno ograničava kretanje svim tražiteljima međunarodne zaštite koji dolaze u vrijeme masovnih migracijskih kretanja, bez preciznog određenja što bi to „masovno” značilo. I navedeno dokazuje da se u konkretnom slučaju nije vršila individualna procjena na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, što je protivno čl. 54 ZMPZ. Obzirom se u konkretnom slučaju radi o iznimci od prava i temeljnih sloboda koja znači administrativno i faktičko lišenje slobode, ona se smije primjenjivati samo vrlo oprezno, pažljivo i ozbiljno, usko i restriktivno, svrhovito, razmjerno, u mjeri koja je nužna za opravdanje svrhe, na temelju pažljive i individualne procjene svih okolnosti konkretnog slučaja (čl. 54 ZMPZ), uzimajući u obzir SVE činjenice i okolnosti konkretnog slučaja. Trajanje mjere izriče se dok traju razlozi odnosno svrha mjere (čl. 54 st. 9 i 11 ZMPZ), i to u maksimumu od 3 (tri) mjeseca. U ovom slučaju, izrečena mjera ni njeno trajanje nisu sukladne svrsi i ovlasti zbog koje je tuženiku takva ovlast dana. U konkretnom slučaju, i trajanje izrečene mjere od maksimalnih 3 (tri) mjeseca obrazloženo je istim strateškim ciljevima SOA-e i navodu da masovna migracijska kretanja predstavljaju sigurnosni izazov za sva europska društva. Navedeno spada u opće razloge strateške i političke prirode koji bi, da mogu biti opravdani razlog za ograničenje kretanja, značili ograničenje kretanja najtežom mjerom u maksimalnom trajanju za sve tražitelje međunarodne zaštite i migrante u vrijeme masovnih migracijskih kretanja (a koja već traju godinama), i to bez obzira na individualne okolnosti i bez obzira na načela nužnosti, restriktivnosti i razmjernosti. To bi zapravo značilo da je ograničenje kretanja pravilo, a sloboda kretanja iznimka. Ali ZMPZ ne propisuje tako, nego suprotno. Stoga se ovi razlozi ne mogu prihvatiti kao opravdani i zakoniti.

3. Slijedom svega navedenog, predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika, pustiti ga na slobodu i traži da mu se odobri besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

4. Tuženik dostavlja odgovor na tužbu u kojem navodi da su u provedenom upravnom postupku utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je doneseno rješenje. U bitnome, ponavlja sve navode iz obrazloženja osporenog rješenja. Posebno naglašava da je u samoj „Strategiji nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske" („Narodne novine", broj: 70/15, 127/17), između ostalog, navedeno da su ključni preduvjeti ostvarivanja javne sigurnosti preventivno djelovanje, stalna razmjena informacija, koordinacija i suradnja tijela i organizacija javne sigurnosti, gospodarskih subjekata te svakog građanina. Potiče se uključivanje javnosti u ostvarivanje sigurnosti te razvijanje sigurnosne kulture i svijesti o važnosti brige o sebi, najbližima, društvu i radnom okruženju, ispunjavanju potrebe za fizičkom, intelektualnom i emotivnom sigurnošću i stvaranju sigurne okoline u materijalnom i duhovnom okruženju. Nadalje, ističe da je mjera ograničenja donesena je sukladno članku 54. stavku 2. točki 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kojim je propisano da se tražitelju međunarodne zaštite može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procjeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske. Navedena mjera zadržavanja predviđena je i Direktivom 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanja standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (SL L 180/96, 29.6.2013. - Direktiva o prihvatu) člankom 8. stavkom 2. točkom e u kojoj se navodi da države članice smiju zadržati podnositelja zahtjeva, ako se ne mogu primijeniti druge manje prisilne mjere, kada to zahtjeva zaštita nacionalne sigurnosti ili javnog reda. Nadalje, tužitelju je u Republici Hrvatskoj omogućeno da u skladu s pravnom stečevinom EU, koja je dio pravnog poretka Republike Hrvatske, da iznese sve činjenice i okolnosti koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite kao i da priloži sve dostupne dokaze kojima potkrepljuje svoj zahtjev. Međutim, dana 17.5.2024. godine tužitelju je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/l-216-03/23-06/37939, URBROJ: 511-01-212-24-9 odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Uzimajući u obzir javni interes i prava pojedinca, u ovom slučaju tražitelja međunarodne zaštite, ocijenjeno je da, iako je u odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti predviđeno da se blaža mjera ograničenja može izreći na način da se izreče mjera zabrana kretanja izvan Prihvatilišta, zabrana kretanja izvan određenog područja, osobnim pristupanjem u određeno vrijeme u Prihvatilište, odnosno davanje u polog putnih isprava i karata mjera smještaja u Prihvatni centar za strance kao i rok trajanja mjere opravdani su s obzirom na dopis Sigurnosno- obavještajne agencije koja je sukladno svojim zakonskim ovlastima ocijenila da imenovani predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti.

5. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev za poništenje pobijanog rješenja.

6. Sud je 27. ožujka 2025. održao glavnu raspravu, te je time strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka, kao i o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24.). U dostavljenom očitovanju na odgovor na tužbu, tužitelj u bitnom ponavlja navode tužbe, te upućuje na brojnu sudsku praksu.

7. S rasprave je isključena javnost radi razloga zaštite privatnosti sukladno odredbi članka 90. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, u svezi s odredbom članka 12. stavak 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15., 127/17., 33/23.,17/25. – dalje u tekstu: Zakon).

8. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u spis predmeta kao i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Člankom 54. stavak 2. Zakona propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno:

1. radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega

2. radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva

3. radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske

4. radi sprječavanja širenja zaraznih bolesti u skladu s nacionalnim propisima o nužnim epidemiološkim mjerama

5. radi sprječavanja dovođenja u opasnost života osoba i imovine

6. zbog više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite.

7. zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.

11. Stavkom 5. ovog članka Zakona propisano je da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:

1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta

2. zabrana kretanja izvan određenog područja

3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme

4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata

5. smještaj u prihvatni centar za strance.

Stavkom 6. ovog članka Zakona propisano je da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

12. Stavkom 9. ovog članka Zakona propisano je da se mjere ograničavanja slobode kretanja izriču dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.

13. Iz priloženog spisa predmeta razvidno je da je tužitelj 20. rujna 2023. izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a 26. rujna 2023. podnio je zahtjev za međunarodnu zaštitu. Smješten je u Prihvatilištu za tražitelje azila u Zagrebu, zajedno sa suprugom.

14. U tijeku ovog upravnog spora sud je izvršio uvid u Izvješće SOA-e, iz kojeg slijedi da je tužitelj simpatizer radikalnog salafizma i tzv. Islamske države, o čemu objavljuje sadržaje na svom Instagram profilu. Zagovara radikalno i militantno poimanje islama, što je detaljno opisano u Izvješću.

15. Tužitelj na održanoj raspravi navodi da mu ograničena sloboda kretanja jer mu je rečeno da je islamski radikalist. Nije mu poznato niti za razloge zbog čega bi bio okarakteriziran kao islamski radikalist. Od društvenih mreža koristi se Instagramom i Tik-tokom te objavljuje jedino slike Grada Zagreba, okolice i prijatelja. Na društvenim mrežama prati samo svoje prijatelje, ljude s kojima je radio, razmjenjuju razne šaljive video poruke i slično. Od prijatelja prati samo osobe koje su ovdje u Zagrebu i rade u KFC-u, a od prijatelja ne prati nikoga iz Čečenije već samo svoje roditelje i rođake koji znaju da je došao u Hrvatsku. Navodi da je po vjeroispovijesti musliman, standardni, a na upit je li sunit ili šiit navodi da je sunit, ali ne zna kakva je razlika između sunita i šiita. Objašnjava da su svi Z suniti pa je onda i on. Za salafizam navodi da prvi put čuje tu riječ. Kad objašnjava da je musliman i to standardni znači da se pet puta dnevno moli i poštuje Ramazan. Na upit koliko dobro poznaje osobe koje prati na društvenim mrežama navodi da su to osobe koje poznaje od djetinjstva, s njima je odrastao. Objašnjava da prati Č koji ovdje žive i rade te osobe koje je upoznao ovdje u RH koji su Z a koji su otišli izvan Hrvatske. Njih rijetko prati. Ne može odgovoriti na pitanje koliko dugo poznaje ljude s kojima se prati na društvenim mrežama te dodaje kako ima puno zahtjeva osoba koje bi ga željeli pratiti, otprilike 30-40, to su sve Čečenski računi a ima i osoba iz Afrike. Radi se o osobama iz cijelog svijeta ali ne prihvaćam njihove zahtjeve jer ih ne pozna a njegov račun je privatan. Na upit da objasni nesuglasje u iskazu o Čečenskim prijateljima koje prati na društvenim mrežama objašnjava da je sportaš i da su to sve čečenski prijatelji koje je ovdje upoznao u Porinu. To su sve Z koji su nastupali a neki još uvijek i nastupaju u American Top Team, radi se o organizaciji koja organizira borbe MMA i natjecanja. Objašnjava da nije trenirao u tom klubu jer je radio već je trenirao u Porinu i kada bi imao vremena namjeravao bi otići u taj klub. Na upit koliko ima pratitelja i koliki broj osoba on prati kaže da ne može odgovoriti na to pitanje jer ne može kontrolirati broj zahtjeva i tko ga sve želi pratiti. Posebno objašnjava da otkada je Rusija pod sankcijama zna se dogoditi da društvene mreže nekoga same prate bez njegovog odobrenja i zahtjeva. Navodi da sada trenutno ima samo jedan Instagram račun ali imao ih je više koji su svi trenutno blokirani, te objašnjava da je račun vezan uz broj računa mobitela te ako se nekome drugome proda kartica mobitela njegov se automatski blokira.

16. Opunomoćenica tužitelja pokazuje njegov Instagram profil pod nazivom ZH a iz kog je razvidno da ima 157 pratitelja i 173 osobe koje on prati. Ne može točno reći da apsolutno sve osobe poznaje, ali preko 95 posto njih on osobno poznaje. Na poseban upit je li objavljivao vjerske ili političke sadržaje kaže da ne zna odnosi li se to na Hrvatsku, te dodaje da je objavljivao sadržaje vezano uz rat u Čečeniji, odnosno Dan žalosti. U tim objavama nikoga nije poticao na nasilje niti na mržnju. Nije član nikakve vjerske ili političke organizacije. Nitko od tih osoba sa društvenih mreža nije pripadnik neke terorističke organizacije, jer da jesu ne bi izašao živ iz Rusije, niti su članovi neke terorističke organizacije. Takve osobe ne pušta u svoju blizinu jer bi imao problema sa roditeljima. Smatra li da žene trebaju pokrivati lice i kosu navodi da je to njihov odabir i da on na to nikoga ne prisiljava.

17. Na poseban upit je li imao razgovor sa SOA-om navodi da jest i da su ga pitali zašto je došao u RH, s kime je došao, zašto želi ostati te su mu rekli da bi trebao otići. Rekli su mu da mora otići jer je loša osoba, ima raznih objava na mobitelu. Objašnjava da su tijekom razgovora uzeli njegov mobitel i odnijeli u drugu sobu te kada su se vratili rekli su da ima razne objave ali mu te objave nisu htjeli pokazati. Također u razgovoru sa drugim osobama saznao je da su i njihove telefone provjeravali i to samo u njihovoj nazočnosti ali da im nisu uzimali mobitel kao što su to učinili njemu. Sa pripadnicima SOA-e razgovarao je od 9-17 sati a mobitel su mu vratili zaštitari nakon otprilike dva sata.

18. Prema ocjeni suda, tužitelju je, suprotno navodima iz tužbe, omogućeno izjašnjavanje, te i sam iskazuje da je sa pripadnicima SOA-e razgovarao. Tužitelj je saslušan pred sudom, kako bi mu se omogućilo razjašnjenje svih spornih činjenica. Njegov iskaz sud ocjenjuje neuvjerljivim i kontradiktornim, naročito u dijelu njegove izjave o vjeroispovijesti i prakticiranju vjere jer da mu nije poznato je li sunit ili šiit, iako je rođen u muslimanskoj zemlji i porodici, te sam navodi da redovito prakticira vjeru, molitvu, Ramazan i odlazak u džamiju. Također, naročito sporan je i dio njegovog iskaza koji se odnosi na pratitelje i prijatelje na društvenim mrežama, djelom govori da ih poznaje od rođenja, pa opet da neke poznaje površno, ima prijatelje U, odnosno nema ih. Iz njegovog iskaza stječe se dojam naučenih odgovora koji bi mu išli u prilog, te su u bitnom nesuglasju za Izvješćem SOA-e u koje je sud izvršio uvid i o čemu je sastavljena službena bilješka.

19. Sukladno navedenom, prema ocjeni suda, tuženik je u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja pravilno utvrdio činjenično stanje te je tužitelj pozvan i na raspravu radi izjašnjavanja o svim okolnostima slučaja.

20. Uvidom u osporavano rješenje utvrđeno je da je tuženik odluku da tužitelju ograniči slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance za razdoblje od tri mjeseca od dana donošenja rješenja donio temeljem odredbe članka 54. stavka 2. točke 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Nakon provedenog postupka sud je mišljenja da je tuženikova procjena razmjerna utvrđenim okolnostima u Izvješću SOA-e i svrsi koja se ovom mjerom želi postići, te da je tuženik tijekom postupka koristio svoje diskreciono pravo izreći mjeru koju u konkretnom slučaju smatra primjerenom, tim više što je svoju odluku valjano obrazložio. U konkretnom slučaju, po ocjeni suda, zaštita javnog interesa u smislu zaštite javnog poretka Republike Hrvatske nije se mogla ostvariti drugim mjerama te ova zaštita preteže nad privatnim interesom tužitelja koji teži slobodi kretanja, pogotovo imajući u vodi utvrđenja u dostavljenom Izvješću SOA-e u koje je sud izvršio uvid.

21. Stoga je pravilno tuženik donio osporeno rješenje pozivom na citiranu odredbu članka 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, radi zaštite nacionalne sigurnosti i javnog poretka Republike Hrvatske.

22. Sukladno navedenom, osporeno rješenje se ocjenjuje zakonitim te je stoga odlučeno temeljem odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, kao pod točkom I. izreke ove presude.

23. U spisu tuženika nalazi se izjava o imovnom stanju tužitelja, u kojoj tužitelj izjavljuje kako nema novca niti drugih vrijednosti, te je sukladno članku 5. stavak 5. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj: 140/2015, 155/2022.) predan na spis Obrazac Zahtjeva za odobrenje besplatne pravne pomoći. Stoga je utvrđeno da tužitelj nema novčanih sredstva ili stvari veće vrijednosti za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, pa je istom u stavku II. izreke odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. U dostavljenom odgovoru na tužbu tuženik nije osporavao dostavljeni zahtjev za besplatnom pravnom pomoći niti izjavu o imovnom stanju, a tužitelj se nalazi u Ježevu te ne može ostvarivati prihod.

24. Odredbom članka 60. stavak 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da besplatna pravna pomoć obuhvaća pomoć u sastavljanju tužbe i zastupanje pred upravnim sudom.

25. Sukladno navedenom, opunomoćenici tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, priznat je trošak na temelju odredbe članka 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite, a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima u iznosu od 500,00 EUR i zastupanja na ročištu u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.27.), sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, važećoj u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Narodne novine, broj: 138/2023.) umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, a uvećano za pripadajući PDV, stoga je priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR. Budući da dostavljeni podnesak od 24. ožujka 2025. sadrži u bitnom navode tužbe, te se poziva na poznatu sudsku praksu, sud ocjenjuje da taj trošak nije opravdan, tim više što je sastavljen nakon primitka poziva za ročište na kojem stranke imaju priliku iznijeti sva činjenična i pravna obrazloženja. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. III izreke ove presude.

U Zagrebu, 27. ožujka 2025.

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, univ. spec.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Martina Grgec, Bukovačka cesta 51, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Ilica 335, [adresa] Zagreb

3. U spis