Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-263/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivančice Cvitanović, predsjednice vijeća, te Melite Avedić, i Božene Perić, članica vijeća, uz sudjelovanje Željke Velnić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene NI radi kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljene, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1853/2017-121 od 13. ožujka 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika privatnog tužitelja Mare Konjuha, odvjetnika u Zagrebu, okrivljene osobno uz braniteljicu Martinu Perenčević Habeković, odvjetnicu u Zagrebu, a u odsutnosti privatnog tužitelja HI,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljene NI, preinačava se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se okrivljena, radi kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11, za koje je proglašena krivom, temeljem članka 149. stavak 2. KZ/11 osuđuje na novčanu kaznu u iznosu od 50 dnevnih iznosa, a visina dnevnog iznosa je 5,00 eura, što iznosi 250,00 eura (slovima: dvjestopedeset eura), a koji iznos je okrivljena dužna platiti u roku od 3 mjeseca.

II. Ne može li osuđenica u cijelosti ili djelomično isplatiti novčanu kaznu u roku koji je određen presudom zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo bez njezine krivnje, nakon donošenja presude, sud može na njen zahtjev produljiti rok plaćanja do 24 mjeseca ili odrediti obročnu otplatu u tom roku.

III. Kad novčana kazna nije u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavak 7. KZ/11, naplatiti će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona.

IV. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca, sud će uz pristanak osuđenice donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni sa 2 sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati. Ako osuđenica ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna ili rad za opće dobro zamijeniti će se kaznom zatvora. Kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, sud će jedan dnevni iznos zamijeniti sa jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti sukladno odredbi članka 55 KZ/11, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od 12 mjeseci.

V. Isplati li osuđenica novčanu kaznu nakon pravomoćnosti odluke o zamjeni,

izvršenje kazne zatvora ili rada za opće dobro će se obustaviti.

VI. U preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu, odbija se žalba okrivljene NI kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1 . Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K- 1853/2017-121 od 13. ožujka 2023., okrivljena NI proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevetom- iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11 te je na temelju istog zakonskog propisa osuđena na novčanu kaznu u iznosu od 50 dnevnih iznosa (visina dnevnog iznosa 33,74/254,20 kuna), a što iznosi 1.687,00 eura/12.703,11 KUNA, koji iznos je optužena dužna platiti u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude.

1.1. Ne može li osuđenica u cijelosti ili djelomično isplatiti novčanu kaznu u roku koji je određen presudom zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo bez njezine krivnje, nakon donošenja presude, sud može na njezin zahtjev produljiti rok plaćanja do 24 mjeseca ili odrediti obročnu otplatu u tom roku. Kad novčana kazna nije u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz članka 242. stavak 7. KZ/11 (ispravno: članka 42. stavak 7. KZ/11) naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona.

1.2. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 4 (četiri) mjeseca, sud će uz pristanak osuđenice donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni sa dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati. Ako osuđenica ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno, rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora. Kad se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, sud će jedan dnevni iznos zamijeniti sa jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti sukladno odredbi čl. 55. st. KZ/11, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od 12 (dvanaest) mjeseci.

1.3. Isplati li osuđenica novčanu kaznu nakon pravomoćnosti odluke o zamjeni, izvršenje kazne zatvora ili rada za opće dobro će se obustaviti. U slučaju djelomične isplate, izvršit će se samo preostali dio navedenih kazni.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22.,– u daljnjem tekstu ZKP/08) optuženoj NI je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura (2.259,00 kuna), kao i plaćanje nužnih izdataka privatnog tužitelja te nagradu i nužnih izdataka njegovog punomoćnika, o čemu će sud naknadno donijeti posebno rješenje.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravodobno podnijela okrivljena osobno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Kaznenog zakona te zbog odluke o kazni i "načinu izvršenja kazne, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje iz razloga navedenih pod točkama 1. do 9. navedene žalbe, podredno da se okrivljena oslobodi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. S obzirom da su okrivljenica i braniteljica okrivljenice zatražile da budu obaviještene o održavanju sjednice vijeća, zakazana je sjednica vijeća za dan 27. ožujka 2025., na koju su pristupili punomoćnik privatnog tužitelja Maro Konjuh, odvjetnik u Zagrebu, okrivljena NI i njena braniteljica Martina Perenčević Habeković, odvjetnica u Zagrebu.

4.1. Braniteljica okrivljene je na sjednici vijeća navela kako u cijelosti ostaje kod svih navoda žalbe. Istaknula je kako u kaznenom predmetu nema nikakvih dokaza, presuda se temelji na indicijama i smatra da je povrijeđeno načelo „in dubio pro reo“.

4.2. Okrivljena NI je navela da u cijelosti ostaje kod navoda svoje braniteljice. Tijekom postupka nije utvrđeno da rukopis sa plakata odgovara njezinom rukopisu te ističe da niti privatni tužitelj niti Igor Martinović nisu časne osobe i da su u okviru obavljanja svoje dužnosti na razne načine postupali.

4.3. Punomoćnik privatnog tužitelja je naveo kako predmetnom žalbom ni na koji način prvostupanjska presuda nije dovedena u pitanje, a za primijetiti je da predmetna žalba i nije sačinjena na najispravniji način, budući iz iste proizlazi da je pisac te žalbe htio impresionirati sud svojim pravnim znanjem pa se tako kroz cijelu žalbu sud praktički poučava o pravu. Vezano uz sami predmet, napomenuo je kako je u predmetnom postupku praktički utvrđen školski primjer zatvorenog kruga indicija, jer kada u ovom slučaju se ne bi mogla dokazati krivnja na taj način, onda je teško i zamisliti slučaj u kojem bi to bilo moguće. Da se izbjegne ponavljanje iz postupka, ukazao je kako je vrlo neživotan argument obrane, uz svo uvažavanje zdravstvenog stanja okrivljene, da ista ne bi mogla zbog svog zdravstvenog stanja zalijepiti plakat, a ista je u mogućnosti 6 godina kasnije doći u Županijski sud u Sisku. Osim toga, motiv za počinjenje djela bio je vidljiv iz iskaza okrivljene danas, a u prvostupanjskom postupku su dostavljeni brojni dokazi na tu okolnost. Zaključno smatra da je presuda u cijelosti zakonito sastavljena i da istu treba potvrditi.

5. Žalba okrivljene NI je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe okrivljene NI, ovaj Županijski sud u Sisku, kao drugostupanjski sud, istu je ispitao sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 te nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, na koje pazi po služenoj dužnosti, niti povrede Kaznenog zakona na štetu okrivljene.

7. Žaliteljica bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 vidi u tome da pobijana presuda uopće ne sadrži razloge iz kojih bi se dalo zaključiti na temelju čega je sud utvrdio da je okrivljena iznijela ili pronijela neistinite tvrdnje, dok iz sadržaja žalbe proizlazi kako se zapravo žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanja žaliteljica vidi u tome što je ista 100%-tni invalid i neurorizična osoba, a sud nije prihvatio alibi u vidu svjedočenja kćeri okrivljenice JI, kojoj ne poklanja vjeru niti u jednom segmentu, iako je iskaz kćeri okrivljenice potkrijepljen i medicinskom dokumentacijom okrivljenice, koja je sudu poznata. Nadalje, sud je odbio prijedlog za saslušanjem predloženih svjedoka okrivljenice i to u prvom redu GI i FI, koji svjedoci su se od niza drugih svjedoka ukazali nužnima sudu za saslušanje. Sud je sam izmijenio činjenični opis privatne tužbe, navodi da "ne može biti siguran da je djelo počinila okrivljenice", čime prekoračuje optužbu, te osuđuje okrivljenicu na osnovu indicija, uz oslon na teoriju da bi okrivljenica djelo počinila uz pomoć NN osobe. Smatra da nije moguće osuditi nepoznatu osobu kao sudionika u kaznenom djelu, već svaki okrivljenik mora biti imenovan i mora mu se omogućiti pravo na obranu. Navodi da se može dogoditi da se počinitelj kaznenog djela ne može identificirati te u takvim slučajevima, ako se počinitelj ne može identificirati, kazneni postupak se obustavlja. U ovom predmetu, iako se počinitelj privatnom tužbom obuhvaćenog djela nije mogao identificirati, epilog kaznenog postupka je ekstenzivno kažnjavanje okrivljenice, bez ijednog dokaza.

8. Nasuprot žalbenim navodima, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti okrivljene NI za kazneno djelo iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11, za koje je osuđena, te isto obrazložio valjanim razlozima koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

9. Nije osnovan navod žaliteljice u žalbi kako u kaznenom postupku nije moguće osuditi nepoznato osobu kao sudionika i da svaki okrivljenik mora biti imenovan i mora mu se omogućiti pravo na obranu.

9.1. U konkretnom slučaju za počinjenje ovog kaznenog djela proglašena je krivom i osuđena samo okrivljena NI, a u činjeničnom opisu privatne tuže je naznačeno kako je sa nepoznatom osobom izradila uslikanu fotografiju i istu nalijepila na plakat na kojoj su napisane neistinite činjenične tvrdnje. Prema tome, nepoznata osoba nije proglašena krivom niti se vodio postupak protiv nepoznate osobe.

10. Time što je odbijen dokazni prijedlog okrivljenice za saslušanjem tri svjedoka, koji nemaju nikakva neposredna saznanja o događaju, nije povrijeđeno pravo okrivljenice na pravično suđenje niti jednakost oružja, jer je prvostupanjski sud valjano obrazložio odbijanje, a saslušan je svjedok obrane JI. Sud je valjano i dostatno obrazložio odbijanje dokaznih prijedloga obrane u točki 3.1., koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.

11. Valja napomenuti nadalje da prvostupanjski sud nije temeljio odluku samo na indicijama, već na zatvorenom krugu indicija koje nedvojbeno upućuju da je jedino okrivljenica imala pravni interes izraditi sporni plakat na temelju fotografije koju je osobno simila i oklevetati privatnog tužitelja. U slučaju kada nema direktnih dokaza, sud je dužan utvrditi postoji li skup indicija kojima bi se utvrdila krivnja, a što je sve valjano obrazloženo pod točkama 14. i 14.1. -5. pobijane presude.

12. Ovo vijeće nadalje smatra da u konkretnom slučaju nema mjesta za primjenu pravila "in dubio pro reo", kako to neosnovano ističe žaliteljica, jer je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sa sigurnošću utvrdio sve odlučne činjenice te dao valjane i uvjerljive razloge kojima se vodio kod ocjene o egzistiranju istih, a koje su dovele do osuđujuće presude u odnosu na okrivljenicu. Izvedeni dokazi nisu upućivali na kontradiktornosti ili nedorečenosti te nije bilo dvojbi zbog kojih bi primijenio pravilo "in dubio pro reo".

13. Prema tome, i ovaj sud smatra kako je okrivljena svojim radnjama ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevetom – iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11, jer je najprije mobitelom slikala privatnog tužitelja HI i javnog bilježnika Igora Martinovića u caffe beru "Time", a nakon toga zajedno sa nepoznatom osobom izradila plakate sa njihovom fotografijom, na kojima je pisalo: "udruženi kriminalci, prevaranti, lopovi, pljačkaju poštene ljude lažnim ovrhama", znajući da je sve to neistina, a plakat je bio istaknut na kiosku u Ulici Kneza Višeslava, na koji način je kleveta postala pristupačna većem broju ljudi.

14. Žalba zbog odluke o kazni je osnovana.

14.1. U pravu je okrivljena navodeći u žalbi kako prvostupanjski sud nije odredio novčanu kaznu prema imovnom stanju okrivljene, da je povrijeđeno načelo individualizacije novčane kazne te je prvostupanjski sud propustio analizirati osobne okolnosti okrivljene koje utječu na visinu kazne.

14.2. Naime, odredbom članka 42. stavak 4. KZ/11 propisano je da se visina dnevnog iznosa utvrđuje uzimajući u obzir počiniteljeve prihode, imovinu te prosječne troškove nužne za uzdržavanje počinitelja i njegove obitelji. Dnevni iznos ne može biti manji od 5,00 eura ni veći od 250,00 eura.

14.3. Stranke nisu osporavale da okrivljena ima mirovinu od 300,00 eura te da ima supruga koji prima mirovinu i kćerku koju ne uzdržava te da nema druge imovine.

14.4. Prvostupanjski sud jedan dnevni dohodak utvrđuje prema Mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-113/2022-12 od 29. prosinca 2022., prema kojem je jedan dnevni dohodak utvrđen u visini od 33,74 eura, što ukupno iznosi 1.687,70 eura, a što je pogrešno.

14.5. Prvostupanjski sud je propustio prilikom utvrđivanja dnevnog dohotka uzeti u obzir prosječne troškove nužne za uzdržavanje okrivljene, koji se sastoje od potrebnih troškova za njen život, koji uključuje skup prehrambenih i neprehrambenih proizvoda i usluga, a opće je poznato da oni nadmašuju mjesečnu mirovinu okrivljene od 300,00 eura .

14.6. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, kao dnevni iznos ovdje je potrebno uzeti najmanje propisani, a to je dnevni iznos od 5,00 eura.

15. Stoga je ovo vijeće, primjenjujući odredbu članka 42. KZ/11, uz prihvaćanje po prvostupanjskom sudu izrečene novčane kazne u visini od 50 dnevnih dohodaka i uz utvrđenje dnevnog iznosa od 5,00 eura, okrivljenoj izrekao novčanu kaznu u visini od 250,00 eura.

15.1. Pri tome i ovaj sud prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljene, a to je dosadašnja neosuđivanost, loše zdravstveno stanje, kao i činjenicu da je pogođena blokadom računa od strane privatnog tužitelja, a kao otegotne okolnosti da je klevetnički sadržaj iznijela i o drugoj osobi te da su plakati bili postavljeni na više mjesta.

15.2. S obzirom da je za kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11, za koje je okrivljena prvostupanjskom presudom proglašena krivom, propisana novčana kazna do 180 dnevnih iznosa, a opći minimum novčane kazne po članku 42. KZ/11 iznosi 30 dnevnih iznosa, okrivljenoj je izrečena gotovo minimalno propisana novčana kazna. Uzimajući u obzir utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, ovaj sud smatra da je ovako izrečena novčana kazna primjerena stupnju krivnje i pogibeljnosti djela te će se upravo sa ovakvom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

16. Zbog svega navedenog, odlučno je kao u izreci ove presude primjenom članka 486. i 482. ZKP/08.

Sisak, 27. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ivančica Cvitanović