Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kmp-2/2024-66

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje Ive Gradiški Lovreček, predsjednice vijeća, te sudaca porotnika Blagice Urch i Zdenka Lugonjića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Radinović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VD, zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u vezi članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KOmp-DO-2/2024 od 23. veljače 2024., izmijenjene 14. listopada 2024., nakon održane rasprave, u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Ivane Maračić Pukanić i branitelja optuženika Marka Kezunovića, odvjetnika u Zagrebu, a u odsutnosti optuženog VD i opunomoćenika oštećenice, odvjetnika Ivana Jelavića, dana 1. travnja 2025. objavio je, a dana 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e

optuženi VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i Ivane rođene K, rođen **.**.2003. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], odvojak 8, državljanin RH, neoženjen, bez djece, sa završenom osnovnom školom, zaposlen u firmi Reciklaža Lučko d.o.o., s primanjima u iznosu od 1.700,00 eura, vlasnik automobila marke BMW M6 godina proizvodnje 2014., građevinskog zemljišta u Lučkom, Ulica Kraćnica, veličine oko 1.000 m2, ne vodi se drugi kazneni postupak

k r i v j e

I. što je:

- 29. travnja 2023. u vremenu od 22,30 do 1,00 sati nalazeći se u dnevnom boravku kuće na adresi u [adresa] koju koristi KD, a nakon što je po pozivu KD u kuću došla ČD (rođena **.**.2004.), u nakani da protivno volji ČD s njom obavi spolni odnos te nakon što ju je izvrijeđao raznim pogrdnim riječima te tražio od nje, da za sebe kaže da je glupa, unosio joj se u lice, a nakon što se rasplakala rekao joj „da samo pičke plaču“ te ju vukao za ruke i noge, a ona tražila da ju pusti na miru jer želi ići doma, koje ponašanje optuženika ju je znatno uznemirilo na što se ismijavao, nakon čega je otišao u hodnik i uzeo plastični pištolj crne boje koji joj se činio kao pravi, uperio ga u lijevo oko žrtve i rekao joj „sad ću pucati“ na što je rekla neka puca i skrati joj muke te se udaljio s tim pištoljem do kuhinje odakle je donio kuhinjski nož, zaprijetio joj „hoćeš s nožem“ kojeg je potom vratio u kuhinju i dok je u drugoj ruci držao pištolj ponovo došao do nje i pitao „hoćeš mi pušiti“, na što mu je žrtva odgovorila „ne“, popeo se na kauč, nagnuo nad nju i gurnuo joj svoj spolni organ u usta, pri čemu ju je šamarao i rekao prisutnom društvu „da ona voli grubo“, a nakon što je felatio završio, odložio je na kauč pištolj koji je cijelo vrijeme držao u ruci, ali žrtva je uspjela putem mobitela poslati poruke svom ocu „ Č", "Odmah", "Imaju pištolj", "Ne mogu van", "Ti uleti unutra", "Dođi unutra molim te" na koji način je uspjela dozvati oca da dođe po nju, za koje vrijeme ju je nastavio vrijeđati raznim uvredama i čak joj je ispustio vjetar u lice i pitao da li voli kad joj to dečki rade,

dakIe, s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, a kazneno djelo je počinio uporabom sile i prijetnjom da će izravno napasti na život i tijelo druge osobe,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - silovanje opisano u članku 153. stavku 2. u vezi članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), a kažnjivo po članku 153. stavku 2. KZ/11.

III. pa se na temelju članka 153. stavak 2. KZ/11. u vezi članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., te na temelju članka 106. stavka 1. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine br. 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM) optuženi VD

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU 2 (DVIJE) GODINE i 6 (ŠEST) MJESECI

IV. te se na temelju članka 57. KZ/11. optuženom VD

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

tako što će se dio kazne zatvora na koju je optuženi VD osuđen u trajanju 6 (šest) mjeseci izvršiti, a dio kazne zatvora u trajanju 2 (dvije) godine se neće izvršiti ako optuženi VD u roku 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

V. Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. optuženom VD se nalaže

POSEBNA OBVEZA

da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da isplati oštećenoj ČD dosuđeni imovinskopravni zahtjev.

Na temelju članka 57. stavka 6. u vezi članka 58. stavka 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetovani dio izrečene kazne zatvora osuđeniku ako bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri naloženu mu posebnu obvezu.

VI. Na temelju članka 70. KZ/11. optuženom VD se izriče

SIGURNOSNA MJERA

OBVEZNOG PSIHOSOCIJALNOG TRETMANA

koja može trajati najdulje 2 (dvije) godine, a teče od izvršnosti presude.

Na temelju članka 57. stavka 6. u vezi članka 58. stavka 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetovani dio izrečene kazne zatvora osuđeniku ako bez opravdanog razloga krši obveze izrečene mu sigurnosnom mjerom obveznog psihosocijalnog tretmana.

VII. Na temelju članka 158. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) djelomično se dosuđuje imovinskopravni zahtjev oštećenoj ČD i to u iznosu od 15.000,00 eura, te se nalaže optuženom VD, OIB [osobni identifikacijski broj] da iznos od 15.000,00 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate isplati oštećenoj ČD, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude. Oštećena ČD se s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva upućuje u parnicu.

VIII. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom VD se u neuvjetovani dio izrečene kazne zatvora ima uračunati vrijeme oduzimanja slobode po uhićenju 30. travnja 2023. i 01. svibnja 2023.

IX. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 4. ZKP/08. optuženi VD dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1., 6. i 8. ZKP/08. i to trošak provedenog kombiniranog psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja ukupno u iznosu 3.218,00 eura, provedenog telekomunikacijskog vještačenja u iznosu 1.479,86 eura, paušalni iznos od 500,00 eura, kao i nagradu te nužne izdatke opunomoćenice oštećenice u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem, te mu se nalaže iznos od 5.197,86 eura uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, a iznos nagrade i nužnih izdataka opunomoćenice oštećenice u roku 15 dana od pravomoćnosti posebnog rješenja.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom, ŽDO u Zagrebu, optužilo je VD i OD i to za učin kaznenog djela protiv spolne slobode, optuženog VD za dovršeno kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., a optuženog OD za kazneno djelo silovanja u pokušaju iz članka 153. stavka 1. u vezi članka 34. KZ/11.

1.1. Tijekom postupka zamjenica ŽDO u Zagrebu izjavila je da odustaje od kaznenog progona protiv optuženog OD, zbog čega je u odnosu na njega rješenjem ovog suda od 15. listopada 2024. obustavljen ovaj kazneni postupak.

1.2. Sud je, bez zadiranja u identitet optužbe, intervenirao u činjenični opis djela iz optužnice na način da je ispustio riječi "okrivljeni VD", kao nepotrebne, budući je nakon odustanka ovlaštene tužiteljice od optužbe u odnosu na OD, jedini optuženi upravo VD. Osim toga, usklađujući činjenični opis provedenim dokazima i utvrđenom činjeničnom stanju, sud je u trećem redu ispustio riječi "okrivljenika i" jer nalazi utvrđenim da je oštećenici poziv uputio KD, a ne i optuženik. Jednako tako, a s obzirom na to da je u činjeničnom opisu sadržaj poruka koje je oštećenica uputila ocu inkriminirane večeri stavljen u navodne znake, što znači izravno citiran, sud je taj dio činjeničnog opisa ispustio i isti zamijenio sadržajem poruka koje je oštećenica nesporno uputila ocu, a koji se nalazi u spisu predmeta na listovima 77-80 spisa. Na opisani je način sud samo činjenični opis uskladio u postupku utvrđenom činjeničnom stanju, a bez da je na bilo koji način mijenjao optužbu na štetu optuženika ili pak zadirao u identitet optužbe.

2. Pozvan očitovati se o osnovanosti optužbe, optuženi VD je naveo da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, kod kojeg očitovanja je ostao i nakon izmjene optužnog akta.

3. Tijekom ovog postupka, u dokaznom je postupku sud u svojstvu svjedoka ispitao LD (list 317 - poleđina), KD (list 318 - 321), ED (list 327 - 329), CD (list 329 - 331), ND (list 387 spisa), MD (list 386 - 387 spisa) i ranijeg suoptuženika, a sada svjedoka OD (list 387 - 388 spisa). Nadalje, provedeno je psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje oštećene po vještakinjama Suzani Kos, psihijatru i Gordani Buljan Flander, kliničkom psihologu (pisani nalaz i mišljenje od 30. studenoga 2023. – list 180 - 200 spisa, te od 14. veljače 2025. – list 412 - 430 spisa, usmeni nalazi i mišljenja na raspravi od 13. rujna 2024. - list 333 - 336 spisa, te na raspravi 17. veljače 2025. – list 440 - 441 spisa), te je provedeno vještačenje po vještaku za telekomunikacije, informatiku i biometriju Miroslavu Bači (pisani nalaz i mišljenje od 11. listopada 2024. list 341 - 345 spisa, usmeno na raspravi 4. prosinca 2024. – list 385 - 386 spisa). Zbog zaštite prava žrtve kaznenog djela protiv spolne slobode, a s obzirom na činjenicu da je ČD ispitivana na dokaznom ročištu na kojem su bili prisutni branitelj optuženika i optuženik, čime je zadovoljeno pravo na konfrontaciju, na raspravi je reproducirana snimka ispitivanja žrtve ČD s dokaznog ročišta od 29. rujna 2023. broj Kir-1460/2023. (CD medij u posebnom omotu na listu 158a spisa, prijepis iskaza na listovima 322-326 spisa).

3.1. Nadalje, na temelju članka 430. ZKP/08. pregledana je i pročitana dokumentacija koja prileži spisu predmeta, i to: zapisnik o očevidu MUP RH, PUZ, Sektor kriminalističke policije, Služba za očevide i kriminalističku tehniku (Organizacijska jedinica MUP-a) broj: 511-19-15/1-30-K-545/23 od 30. travnja 2023. (list 28-31), kriminalističko – tehničko izvješće MUP RH, PUZ, Sektor kriminalističke policije, Služba za očevide i kriminalističku tehniku broj: 511-19-15/1-30-K-545/23 od 30. travnja 2023. (list 32-33), zapisnik o očevidu na adresi MUP RH, PUZ, Sektor kriminalističke policije, Služba za očevide i kriminalističku tehniku broj: 511-19-15/1- 30-K-545/23 od 30. travnja 2023. (list 35-36), kriminalističko – tehničko izvješće MUP RH, PUZ, Sektor kriminalističke policije, Služba za očevide i kriminalističku tehniku broj: 511 -19-15/1-30- K-545/23 od 30. travnja 2023. (list 37), specijalistički nalaz KBC Zagreb, Specijalistički nalaz Klinike za ženske bolesti i porode Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu II – Zavod za ginekološku kirurgiju i urologiju, Ambulanta za hitni prijem od 30. travnja 2023. (list 39 - 40), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta MUP RH, IV PP broj: NK-214-02/23- 20/12773 od 30. travnja 2023. – mobilni telefon marke iPhone 13, bijele boje, broj modela NLPG3SA oduzet od žrtve ČD (list 41 i 42), zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta MUP RH, IV PP broj: 511-19-30/3-K-545/23 od 30. travnja 2023. – mobilni telefon marke iPhone 14 PRO, oduzet od KD (list 43 i 44), zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta MUP RH, IV. PP broj: 511-19-30/3-K-545/23 od 30. travnja 2023. – mobilni telefon oduzet od ID, (list 45 i 46), zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta MUP RH, IV PP broj: 511-19-30/3-K-545/23 od 30. travnja 2023. – na ime VD – mobilni telefon Apple iPhone 12 (list 47 i 48), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora na ime KD; [adresa], MUP RH, IV PP broj: 511-19-30/3-K-545/23 od 30. travnja 2023. (list 52-55), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta na ime KD MUP RH, IV PP broj: 511-19-30/3-K-545/23 od 30. travnja 2023. (list 56), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za VD na dan 30. travnja 2023. u 8,00 sati MUP RH, IV PP broj: 511-19- 30/3-K-545/23 od 30. travnja 2023. (list 72), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za OD na dan 30. travnja 2023. u 8,09 sati MUP RH, IV PP broj: 511-19-30/3-K-545/23 od 30. travnja 2023. (list 73), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu na ime LD od 30. travnja 2023. u 7,50 MUP, RH, IV PP broj: 511-19-30/3-K-545/23 od 30. travnja 2023. (list 74), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu na ime KD od 30. travnja 2023. u 8,07 MUP RH, IV PP broj: 511-19-30/3-K-545/23 od 30. travnja 2023. (list 75), ispis poruke iz mobitela žrtve ČD (list 77-80), otpusno pismo na ime ČD Klinike za psihijatriju Vrapče (list 123-126), povijest bolesti na ime ČD (list 159), izvješće stručne savjetnice OKDO Zagreb u odnosu na mlađeg punoljetnika OD (list 172-173), izvješće o osobnim i obiteljskim prilikama Centra za socijalnu skrb Zagreb – Podružnica Pešćenica Klasa: 553-01/23-03/40, Ur. broj: 139-119-08-16-23-3 od 18. listopada 2023. (list 174-175), izvješće stručne savjetnice OKDO Zagreb za mlađeg punoljetnika VD (list 176), izvješće o osobnim i obiteljskim prilikama za mlađeg punoljetnika VD Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Peščenica –(list 177), izvješće više stručne savjetnice ovog suda socijalnog pedagoga ĐD za optuženog VD (list 296-297).

3.2. Nadalje, pregledane su snimke i fotografije koje su po vještaku za telekomunikacije Miroslavu Bači izdvojene s mobilnih uređaja IPhone 12 (oduzetog od optuženika) i IPhone 14 (oduzetog od KD) na zasebni CD medij koji se nalazi u spisu predmeta na poleđini lista 245 spisa, a pregledane su i snimke koje je obrana dostavila u spis predmeta, a odnose se na javno dostupne objave oštećene ČD (učitane u e-spis uz podnesak branitelja optuženika od 4. prosinca 2024. u 00,34 sata, te uz podnesak od 9. siječnja 2025. u 13,24 sata).

3.3. Sud je odbio dokazni prijedlog obrane da se provede telekomunikacijsko vještačenje mobilnog uređaja oštećenice kao neprikladan i nevažan. Naime, iako je mobilni uređaj oštećenici privremeno oduzet po djelatnicima policije, u međuvremenu joj je, prije početka rasprave u ovom kaznenom postupku, vraćen. Po pozivu od strane suda da preda mobilni uređaj radi potrebe provođenja vještačenja, opunomoćenica oštećenice obavijestila je sud da oštećenica zbog zaštite prava na privatnost i osobni život ne želi predati mobilni uređaj za potrebe vještačenja. Zbog navedenog ovaj je prijedlog odbijen kao neprikladan, a osim toga sud cijeni i da je nevažan. Naime, obrana optuženog VD predlagala je provesti ovaj dokaz kako bi se utvrdilo s kime je žrtva komunicirala i na koji način, i to inkriminiranog dana i dan ranije, a osobito vezano uz komunikaciju s ocem, o čemu u spisu postoji ispis poruka koje je upravo otac žrtve dostavio policiji u fazi istrage, dok navod obrane da bi se pregledom komunikacije žrtve i oca inkriminiranog dana i dan ranije mogle utvrditi pobude za podnošenje kaznene prijave u cijelosti je paušalan te nije ničime, pa čak ni indicijalno, potkrijepljen.

3.4. Sukladno članku 418. stavku 5. ZKP/08., na kraju dokaznog postupka, a prije ispitivanja optuženika, pročitan je izvod iz kaznene evidencije s lista 288 spisa i prekršajne evidencije s lista 286 spisa, za optuženog VD.

4. Optuženi VD u svojoj obrani je naveo da se ne smatra krivim za ovo za što ga ČD optužuje jer to nije napravio. Toga dana bili su KD, OD, LD i on prvo kod LD, te tamo počeli piti, poslije su otišli do njegovog bratića koji je slavio otvorenje praonice automobila. Tamo su također popili par pića, a onda su išli u Resnik do drugog bratića koji je slavio rođendan te su i tamo konzumirali par pića. Cijelo su vrijeme pili Jack Daniels. Nakon što su se i tamo malo podružili krenuli su do KD koji je imao praznu kuću jer su mu roditelji bili na putovanju. I još po putu KD je pitao da li da pozove neke cure i rekao da se čuo s ČD, na što su mu rekli da je to njegova kuća i da zove koga želi. Kod KD su došli oko 22,00 ili 23,00 sata, a za nekih 10-15 minuta došla je ČD. Čim su došli LD je išao povraćati jer mu je bilo loše te je zaspao u sobi, a ostali su KD, OD i on. Nastavili su konzumirati Jack Daniels, ali po malo, kao da nazdravljaju. Došla je ČD koja je također pila Jack Daniels, no puno više od njih te večeri. Bili su gladni i razgovarali su da će nešto jesti i pitali su i nju hoće li jesti, te su konačno naručili hranu. Kad je ČD došla, nije mu se činila nervoznom i nije primijetio da bi došla s nekom zlom namjerom. Ranije te večeri dogovorili su se da će doći MD i ND do KD i ne sjeća se je li se on čuo s MD ili su se dopisivali porukama, ali zna da je došla hrana i da je znajući da trebaju doći MD i ND, i iako to nije bila njegova kuća nego Tarikova, rekao ČD je li bi ona sad išla kući jer da će oni ići na spavanje. Zna da ju je pitao treba li joj pozvati taksi, a ona je rekla da ne treba, da će zvati tatu. Pri tome ne zna je li ona čula ili vidjela njegov razgovor s MD. Tad ga je u jednom trenutku nazvala MD jer je Tarikova ulica uska, tamo su neka ograda i živica, dosta je mračno i ona se bojala proći tom ulicom da ne ošteti auto, pa ga je zvala da uparkira vozilo. S tom namjerom krenuo je u hodnik, obukao tenisice i otvorio vrata, pred kojima je stajao Larin tata, pri čemu nije čuo da bi on prije kucao ili zvonio. Uglavnom njen tata ga je najnormalnije pozdravio, rukovali su se, on ga je pitao ide li ČD, okrenuo se i vidio da ona dolazi u hodnik, te mu je rekao evo sad će i izašao do MD. Sjeo je na vozačko mjesto i u rikverc ulazio u ulicu, još su ČD i njen otac pričekali da prođe jer je ulica stvarno uska i ne mogu se mimoići.

4.1. Nastavili su se družiti jer je nakon nekih 15 minuta došla ND, popili su još par pića, cure su ih pitale hoće li s njima u klub i sjeća se da je rekao da mu je dosta za danas, dok i inače ne voli klubove, više voli druženja s prijateljima po kućama, vikendicama. Inače kao i njegovi prijatelji, radi i trenira i ne konzumira prečesto alkohol, ali nekada se tako malo podruže i opuste uz alkohol. Potom su MD i ND otišle, oni su išli spavati, legao je u sobu gdje je bio LD, a OD i KD u drugu sobu, da bi nakon nekih možda par sati ujutro počelo lupanje po vratima, te je došla policija. Pri tome, bio je jako zbunjen i nije znao što se događa i kada je čuo lupanje prvo je pomislio da se nisu možda vratili Tarikovi roditelji, a nije znao je li im KD uopće rekao da su kod njih, da će prespavati i bilo mu je neugodno da ga tamo zateknu. Međutim, KD je rekao da nisu njegovi roditelji te je išao otvoriti vrata, nakon čega je u kuću ušlo 10- 15 policajaca koji su ih okružili, počeli vikati da im daju osobne, da legnu na pod, isključe mobitele i pitali su ih gdje su im pištolji. Ovo ga je dosta uznemirilo, pogotovo što je ranije bio žrtva pokušaja otmice kada je išao u 5 razred OŠ, bio je izgubljen i nije mu bilo jasno zašto je policija tu. Prvo što mu je palo na pamet je da su fulali kuću jer u Tarikovom susjedstvu ima jedna problematična obitelj u kojoj često intervenira policija, no kad su LD pitali gdje mu je pištolj shvatio je da su tu zbog njih i nisu pogriješili, a i dalje mu nije bilo jasno zašto. KD je također bio uplašen i izgubljen jer se sve ovo događalo kod njega u kući, a misli da roditeljima nije niti rekao da će biti kod njega, te je pitao policajca može li im reći što se dogodilo i zbog čega su tu, a on je samo govorio čuti ćete i ponavljao da legnu na pod, isključe mobitele i daju oružje. Pitao je gdje su pištolji, i u jednom trenutku se počeo zezati jer je pitao imaju li kakvo oružje osim kuhinjskog noža, na što je KD rekao da ima nož za rezanje mesa. Uveli su ih u auto i kombi i tada je ponovno pitao zašto ih vode u stanicu, na što im je policajac odgovorio da ne smije reći, no i dalje ga je molio govoreći da mora javiti mami i tati jer nije spavao kod kuće i da će se oni brinuti, pogotovo mama koja se jako brine oko njega, na što mu je on rekao da su prijavljeni za silovanje. Tek tada je bio zbunjen te je razmišljao tko ih je prijavio, da li ČD, ND, MD, jer njih tri su navečer bile kod njih, ali im policajac to nije otkrio. Policajac im je rekao da će biti gotovi do 12,13 sati, da će ih pustiti nakon ispitivanja i zna da je pomislio da bolje onda roditelje ne zove iz policije nego da će im ispričati kad ga puste. Međutim, to se produžilo na dan, dva, te je tražio da obavijeste njegovog oca jer je lakše da mami tata kaže što se dogodilo, nego da sazna od policije. Sve ovo negativno je utjecalo na njega i nije mu bilo ugodno kad je došao doma i kad su ga gledali djed od 75 godina i baka, te bratići, svi u čudu, a sve pita se radi čega. Naime, nikada nikome ne bi naškodio, niti činio zlo ili nešto nažao, niti prijateljima, a kamoli ženskoj osobi. Priznaje u to vrijeme nije imao curu niti se želio vezati za bilo koju curu, jer je mlad i tada se zabavljao s više cura. Međutim, nikada ništa loše niti jednoj curi nije napravio, čak ni uvrijedio, a kamoli nešto drugo. Dan danas nije mu jasan razlog odnosno motiv Larine prijave i Larinog ponašanja i ne zna zašto je nešto takvo napravila. Kad se sjedne sa svojim dečkima i pričaju, dečki ga uvjeravaju da je bila zaljubljena u njega, a ako je tako zašto bi mu htjela nažao. S njom se uvijek kao i s drugima zafrkavao i ona je njega par puta pitala odnosno insinuirala da budu zajedno, na što joj je govorio da mu tata brani da ima curu i spava s curama, sve je to bila jedna vrsta zezancije, ali ona je zezala i njega i on nju, bilo je to uzajamno. Kako prema ČD tako i prema drugim curama uvijek je bio fin i ok, pitao hoće li što popiti, pitao imaju li za taksi, ako nemaju platio bi taksi, kako on tako i njegovi prijatelji. Stvarno ne može shvatiti zašto je to napravila.

4.2. Dodao je i to da je ČD, uvijek kad bi došla u njihovo društvo pričala o svom tati, sjeća se da je pričala i o dečku kojeg je tražila da joj kupi neke skupe tenisice, spominjala je Louis Vuitton bijele tenisice od nekih 700-800 eura, i uvijek bi govorila takve materijalne stvari, odnosno vidjelo se da joj je materijalno bitno. Pričala im je za tog dečka da su bili nekih možda mjesec dana zajedno kad ga je počela tražiti te tenisice i toliko često ga je o tome ispitivala da ju je on pitao je li s njim zbog ljubavi ili tenisica, te potom prekinuo tu vezu, a ona mu je napisala da se tjera od nje i to im je pokazivala i pričala. Pričala im je također da ju je neki dečko iz Dinama zlostavljao, da joj je tata dao da konzumira nedozvoljene supstance, da joj se tata druži s DD i RD, da odlazi s njima u Plazu, spominjala da zarađuje neke velike novce, da će joj kupiti Mercedes A klasu i slično. Njega i njegove prijatelje nikada nije tražila novce ili da joj kupe bilo što, ali im je to pričala o drugima. Dodao je i to da mu je to s Larinim ocem sve čudno i pita se kakav je to čovjek i otac, te smatra da nije onakav kakav bi trebao biti kad joj je davao nedozvoljene supstance, a i njegovo ponašanje inkriminirane zgode mu je skroz čudno. Naime, ako ČD njemu piše poruke, a on dolazi ispred kuće i čeka, odnosno ne zvoni, a kad optuženik otvara vrata da izađe do MD, s njim normalno razgovara, daje mu ruku, sve mu je to čudno, jer da je bilo onako kako je ČD pričala, bilo bi normalno da čovjek dođe na vrata s policijom i pita odmah na licu mjesta što se događa i što su napravili njegovoj kćeri, a ne par sati kasnije. Ne zna, pita se je li joj tata bacio bubicu u uho da izvuče neki novac i navečer kad legne i razmišlja o svemu tome, pita se je li motiv ljubav odnosno ljubomora, je li ČD netko nagovorio, je li u pitanju kombinacija lijekova i alkohola, jednostavno ne zna. Ponovno je naglasio da nikada s prijateljima u komunikaciji, a još manje s curama, ne koristi psovke i ne vrijeđa i to je uvijek dogovor između njih dečki, pogotovo da si ne vrijeđaju i ne psuju majke jer ih nisu našli na ulici, tako da sigurno takve stvari nije govorio niti ČD. Dodao je da se ranije upoznao s Larinom ocem kad je on tijekom jednog ranijeg druženja kod LD došao po ČD. Tada je ušao unutra, popio s njima piće, sjeća se da je ČD govorio da ne pije jer sutra ima termin za tetovažu, a da krv radi brže zbog alkohola pa ne primi boju. Sjeća se da je rekao da ili prestane piti ili da odgodi termin, na što je ona počela vikati na tatu da joj neće on govoriti što da radi i slično, i tada su je oni smirili i još se sjeća da joj je rekao da joj tata dobro govori na što je njezin tata rekao nešto u smislu da su oni dobri i normalni dečki i da se njima treba družiti. ČD je tada buknula i planula na svog oca, ali se za pet minuta smirila, a i inače je tako znala imati promjene raspoloženja. Te zgode njezin je tata tamo pred njima skinuo majicu da im pokaže tetovaže što mu je isto bilo malo sumnjivo i čudno ponašanje za čovjeka u tim godinama koji ih prvi puta vidi.

4.3. Odgovarajući na pitanja branitelja, optuženik je dodao da je ČD tu večer došla kod KD, da joj je KD otvorio vrata, ona je ušla u boravak, svi su sjedili u boravku i pitali je što će popiti, rekla da će piti isto što i oni, nije bilo nikakvih tenzija, sjedili su i razgovarali, nitko joj nije ništa nažao napravio niti rekao. Jedino je primijetio da je bila malo nervoznija kad je on rekao da bi trebala ići kući i kada je shvatila da treba doći MD, dok misli da za ND nije znala. Na pitanje zamjenice ŽDO u Zagrebu naveo je da ČD poznaje recimo od 2021., a na pitanje koliko su se često družili i viđali do ovog događaja, odgovorio je da on s dečkima ne pije i ne "slavi" često, ali se zna dogoditi jednom u dva mjeseca i tada pozovu neke cure, tako da procjenjuje da su se godišnje vidjeli pet do sedam puta. Na pitanje je li ČD te zgode tražila da joj daju neku tabletu, odgovorio je da takvo što stvarno nije čuo i ne pamti da bi čuo da je ona tada tražila bilo kakvu tabletu. Na pitanje je li znao za njene psihičke poteškoće, naveo je da im je ČD svašta pričala u tim druženjima, ali tada je mislio da pola toga nije istina. Ona je nabrajala terapije koje uzima i sve te tablete koje njemu ništa nisu značile budući se ne razumije u tablete jer ih ne konzumira. Pričala je da ima određene poteškoće, ali nekada se normalno ponašala, a nekad je bila nervoznija, međutim nije to shvaćao toliko ozbiljno. Sad kad si nakon prijave vraća film i kada je pogledao nju u tom jednom podcastu u kojem je pričala o svojim promjenama raspoloženja, o traženju krivca u drugima, o potrebi da se ističe, sad shvaća da se ona zapravo i s njima tako ponašala. Zna da joj je smetao OD i stalno se s njim nešto prepucavala iako je s njim imala spolni odnos. Priznaje i on je sam imao s njom ranije odnos, a kada ga je poslije tražila da ga ponove iz zezancije je, kao što je već govorio, rekao da mu tata ne da. Pita se zašto bi na silu bilo što radio u odnosu na ČD ako je s njom mogao imati dobrovoljan odnos, nije mu to sve skupa jasno. Na pitanje predsjednice vijeća odgovorio je da koliko se sjeća ČD je KD otvorio vrata jer to je njegova kuća. Možda je moguće da je otvorio OD, ali on sigurno nije. U hodniku se ČD i on uopće nisu nalazili prilikom njenog dolaska kod KD, zna da kada je ona došla sjedio je u dnevnom boravku te je ušla i pitao ju je hoće li nešto popiti. U hodniku su se susreli na izlasku kad je išao po MD, i na vratima zatekao njezinog oca, a ona iza njega izlazila van. Između njega i nje, te večeri nije bilo nikakvog fizičkog odnosa niti kontakta.

5. Razmatrajući izloženu obranu optuženika i sadržaj ranije specificiranih, tijekom dokaznog postupka izvedenih dokaza, ovaj sud nalazi nesporno utvrđenim da je optuženik u inkriminirano vrijeme bio na adresi u [adresa] koju koristi KD, nadalje, da je nakon poziva KD u istu kuću došla oštećena ČD, kao i to da su se u toj kući u dnevnom boravku istovremeno nalazili optuženik i oštećenica.

6. Ono što je u ovom postupku sporno, a s obzirom da optuženik poriče daljnje navode činjeničnog opisa jest je li te zgode optuženik oštećenicu vrijeđao pogrdnim riječima, vukao je za ruke , odnosno noge, svojim ponašanjem znatno uznemirio oštećenicu, te potom plastičnim pištoljem i nožem prijetio oštećenici, te od nje zahtijevao da ga oralno zadovolji, a kada ona to nije htjela, popevši se na kauč nagnuo nad nju, gurnuo joj svoj spolni organ u usta te je šamarao i govorio da voli grubo i time bez pristanka oštećenice izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, sve uz uporabu sile i prijetnje izravnog napada na njen život. Naime, kako je to ranije reproducirano, optuženik u obrani spori da bi se tada dogodilo bilo što od izloženog, uz tvrdnju da se radilo o uobičajenom druženju u kojem su, kako on, tako i oštećenica, konzumirali alkoholna pića, a koje je završilo odlaskom oštećenice po koju je došao otac.

7. Nasuprot tome, oštećena ČD ispitana na dokaznom ročištu kod ovog suda, u prvom redu napomenula je da je psihički bolesna i da joj je o događaju teško pričati te zamolivši za strpljenje iskazala kako ovo društvo poznaje već tri godine i nikad nije bilo nikakvih problema. Dodala je kako je i dan ranije bila kod KD doma, pili su alkohol, zezali se i pričali, no u jednom trenu na kraju večeri OD počeo ju je zezati za ožiljke od rezanja, na što ga je isfrustrirana i pod utjecajem alkohola gađala stolicom i nakon toga bacila dvije boce Red Bulla, jedna je bila prazna, a druga puna te se prolila po kuhinji KD. Ispričala se KD tri puta za to što je napravila i KD je rekao da nije problem, pozvali su joj Uber i normalno je otišla doma. Sljedeći dan javio joj se KD, pozvao ju da dođe, da će biti još nekakve cure, te je pristala misleći da će biti normalno druženje kao i uvijek. Kad je ušla u kuću VD ju je dočekao na vratima i odmah na vratima skinuo gaće i rekao: "ajde mi popuši" na što mu je rekla da nije još niti ušla i da čeka. Pustio ju je da uđe, ušla je u stan, on je došao do nje na kauč i rekao "ajde mi malo popuši", te je iako pod nekakvim pritiskom njemu dobrovoljno popušila i to je trajalo neko kratko vrijeme jer je on govorio uznemiravajuće stvari poput "ne širi, nego globaj", što ju je uznemirilo, prestala je to raditi i odjednom ju je VD počeo vrijeđati, govorio joj je užasno uznemiravajuće stvari. Unosio joj se u facu, rekao da više nikad ne smije napraviti nikakav nered na Nerminovoj vikendici i u Tarikovoj kući jer će je razbiti, govorio je nešto u stilu da ona misli da je luda, ali da je on zapravo luđi od nje. Vrijeđao je na razne načine što je kod nje dovelo do teškog paničnog napadaja koje prije toga nije imala sigurno nekih tri do četiri mjeseca, a oni su se tome ismijavali. KD je rekao neka joj netko da Normabel koji je i sama tražila da se smiri, no nije dobila. OD je snimao njen panični napadaj, a ona je stavila ruku preko lica i govorila da ne snima. Rekla je da hoće ići doma, a VD je rekao da ne ide nikamo. OD ju je primio za ruke, a KD, odnosno VD ju je primio za noge i počeli su je vući, uspjela se oduprijeti ŠD, a nakon toga ju je VD primio ponovno za noge i počeo vući prema podu. Na taj način oduzeo joj je osnovno životno pravo na slobodu, da ode doma nakon takvog traumatičnog događaja i nakon tog se VD počeo unositi u facu KD na što mu je KD rekao: "Nisam ti ja ČD da mene zlostavljaš", a VD je otišao u hodnik, uzeo pištolj koji je bio crne boje, njoj se činio pravi, uperio ga u njeno lijevo oko i rekao: "Sad ću pucat". Na to mu je rekla neka ju upuca i skrati muke, a onda je otišao s pištoljem u kuhinju po kuhinjski nož i zaprijetio joj s istim, a poslije ga je vratio nazad u ladicu i došao do nje. Opet ju je pitao hoće li mu pušiti, na što je drhtavim glasom rekla ne jer je bila van sebe, on je ponovno pitao, ona je odbila, a on se popeo na tu sofu, kauč, nagnuo nad nju i gurnuo joj svoj spolni organ u usta. To je trajalo nekih pola minute i govorio dečkima kako ona dobro globa, šamarao ju i govorio dečkima da ona voli grubo. Dečki nisu apsolutno ništa poduzeli, nisu barem rekli da prestane, apsolutno ništa nisu poduzeli i nakon što je završio taj čin, odložio je pištolj koji je držao cijelo vrijeme u ruci s njene lijeve strane, a s njegove desne strane na kauč i izvadio nekakvu vrećicu čipsa ili smokija te ju pogodio svom snagom u lijevi obraz. Skinuo se s kauča i počeo prešetavati uokolo i pitao da li snima išta, morala mu je dati mobitel i pokazat da ništa ne snima. Iako je htjela snimiti taj događaj i poslati na policiju jer je to bilo seksualno, fizičko i psihičko zlostavljanje, nije uspjela ništa snimiti. Nakon toga prišao joj je ŠD, podragao po nozi i pitao je li ok, a nakon toga KD je doletio s drugim pištoljem, zaletio se njoj u glavu i rekao je da je to zajebancija. Nakon toga se VD primirio, a ona je uspjela doći do mobitela. VD joj je tada užasno čudno izgledao, imao je neke manične oči i užasno ga se bojala jer ga nikada nije vidjela u takvom stanju. Kada priča o tome nije joj dobro samo kad se sjeti njegovog pogleda. Kako je tati pisala poruke, nešto u smislu: "tata, molim te, uđi u stan. Dođi, molim te, oni imaju pištolj, ja se bojim za svoj život, ja ne mogu izaći van iz stana, molim te samo uleti unutra u kuću i spasi me", VD joj je i u to vrijeme dobacivao razno razne uvrede, a i prdnuo joj je u facu te pitao voli li kad joj tak dečki prde u facu. Pri tome ju je ispitivao za financije njenog oca, govorio o nekom iznosu od otprilike oko 200 tisuća eura, da li njezin tata ima oko 200 tisuća eura u džepu, na što je rekla da ne zna, da valjda ima, a on joj je govorio da laže. Ne zna što je to značilo i zašto ju je to ispitivao, a onda su joj govorili da su je vidjeli kako obavlja veliku nuždu u WC-u, i neke druge uznemiravajuće stvari i onda je došao tata. Rekla je da je došao tata po nju i da mora ići doma, na što je VD rekao da ostane još malo, da dolaze sad cure te je otišao prema svom autu da bi pokupio te cure. Njezin ga je tata pozdravio i pitao kako je i što ima, na što mu je hladno odgovorio da nema ništa, ušao je u auto i otišao, a ona je ušla tati u auto i otišla. Nakon toga je prvo otišla doma, isplakala se mami, rekla joj sve što se desilo i mama joj je rekla da to mora prijaviti policiji i da ne smije šutjeti o takvim stvarima. Uputila se na policiju, dala svoj iskaz, sve bez terapije koju nije popila 14 sati. Naime, nije popila niti večernju niti jutarnju terapiju i sve je to zajedno na nju užasno utjecalo te je nakon podnošenja prijave završila u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče na liječenju, a dobila je posttraumatski stresni poremećaj.

7.1. Odgovarajući na pitanja oštećenica je ponovila da se to odvijalo u Tarikovoj kući, te pojasnila da kada je VD uzeo nož, pitao ju je hoće li s nožem. Prilikom cijelog događaja bili su prisutni osim optuženika, KD i OD, a LD je spavao u sobi. Tamo je došla negdje oko 22,30 sati, a to se završilo negdje oko ponoći, nije dugo trajalo, možda nekih sat ili sat i 15 minuta. Nikada se nešto slično ovome događaju ranije nije dogodilo, a pojašnjavajući odnos s tim društvom, svjedokinja je navela da su bili prijatelji s povlasticama, znali su imati seksualne odnose i družiti se povremeno otprilike jednom mjesečno bi se čuli i oni bi je pozvali na neki party gdje bi se družili i uglavnom je bilo sve normalno. Dodaje da su upoznali njenog oca i rekli mu da ima povjerenja jer da je oni čuvaju, čak je njezin otac došao na vikendicu u [adresa]. Pojašnjavajući pojam "prijatelji s povlasticama" oštećenica je navela da su imali seksualne odnose, ali kao slobodna žena i slobodan muškarac koji mogu imati seksualne odnose i s drugim ljudima, a da nisu u vezi. Tako je prije nekih tri godine imala seksualni odnos s KD, s OD dva do tri puta, a s optuženikom je imala najviše seksualnih odnosa. Misli da je ocu napisala da ju ne zove kako joj ne bi oduzeli mobitel, jer navodi da je inače "over thinker" jer da već sve zamisli u glavi, pa se bojala ako joj uzmu mobitel da se neće izvući. Bojala se za svoj život jer je Nermin policajac i posjeduje pištolj, te iako to ne može tvrditi pretpostavljala je da se radi o pravom pištolju jer je tako djelovao. Zato je tati napisala poruku da je ne zove, da dođe po nju hitno, da imaju pištolj, da se boji za svoj život, da samo uleti u kuću i izvuče ju van. Međutim, mogla je izaći jer je VD išao po te neke druge dvije cure koje osobno ne poznaje, neka MD i još jedna. Roditeljima je ispričala što se dogodilo, a i prijateljima je rekla da je silovana i da se vodi sud, ali nije opisivala detalje. ŠD je snimao njen panični napad, a sjetila se i da je VD za vrijeme oralnog silovanja bio na pozivu s nekim i držao mobitel iznad njene glave, ali misli da to nije snimao.

7.2. Odgovarajući na pitanja zastupnice optužbe oštećenica je pojasnila da ju je VD vrijeđao, no taj prvi dio događaja joj je u magli, ali govorio je da mora za sebe reći da je glupa, na što je govorila da neće jer nije glupa, a on joj se unosio u facu, i gledao je tim manijačkim pogledom. Ne zna je li on konzumirao kakve narkotike tada ili mu se nešto prevrnulo u glavi ali to je bilo katastrofalno uznemiravajuće. Onda joj je rekao da je za njega rekla da je glup, na što mu je tresavši se rekla da nije, a nakon što se rasplakala rekao joj je da samo pičke plaču u ovoj kući. Prijetio joj je da će je razbiti ako još jednom nešto napravi u Nerminovoj ili Tarikovoj kući, dok stvarno smatra da to nje njegova stvar jer ako je napravila neku štetu KD, to je KD mogao prijaviti. Rekla je u jednom trenutku da želi ići, a VD joj je rekao da ne ide ona nikamo, te su je ŠD i VD primili za ruke, odnosno ŠD za ruke, a VD za noge i vukli je, ali se izmaknula ŠD i oslobodila ruke, a VD ju je svom snagom povukao prema podu, počela je histerizirati i govoriti pusti me na miru više puta i dobila je panični napadaj. Nekako se izvukla, sjedila u kutu, imala panični napadaj, a oni su se ismijavali i govorili dajte joj Normabel koji joj je u tom trenutku možda i bio potreban da se smiri, ali ga nije dobila, te je shvatila da je to njima zapravo jako smiješno. Nakon toga je VD otišao po pištolj u hodnik, misli da je stajao na nekoj polici, i zbog toga misli da je cijeli taj događaj bio dogovoren jer oni dan ranije nisu ništa poduzeli, niti je istjerali iz kuće nakon što je prolila taj Red Bull, niti joj rekli da se više neće viđati, nego su je pozvali sasvim normalno kao i uvijek i zato misli da je bilo isplanirano da je taj dan zlostavljaju i na njoj se iskaljuju. Tijekom silovanja VD ju je šamarao i govorio da voli grubo, pri čemu to nisu bili jaki šamari, on ju je lupkao. Na pitanje jesu li što konzumirali te večeri odgovorila je da je popila tri do četiri gutljaja alkohola jer nije mogla čak ni električnu cigaretu zapaliti jer se derao na nju da smrdi i da će joj to baciti kroz prozor. Oni su pili dva dana u komadu. Naime, i večer prije su pili, i cijeli taj dan kad se dogodio taj događaj. Pili su Jack Daniels, ne može se sjetiti je li bilo i votke, za droge ne zna, ona ih nije konzumirala, no VD joj je bio užasno čudan i djelovao joj je kao da je na nečemu, ne želi lagati, ali imao je čudne luđačke oči i bio užasno napastan i seksualno isfrustriran. Te zgode nije svršio, ni kada je bilo dobrovoljno, ni ovo prisilno.

7.3. Odgovarajući na pitanja obrane, tada osim obrane optuženika i obrane tadašnjeg suoptuženika OD, oštećena ČD je ponovila i pojasnila da je istu večer prvo što se desilo, kada je tek ušla bilo dobrovoljno, odnosno uz neka nagovaranja, ali to je napravila svojom voljom. Nakon što je događaj prijavila, pregledana je na policiji i nije imala zabilježenih nikakvih ozljeda, pri čemu je dodala da ju tada nisu toliko jako vukli, primili su je da se ne može "iščeprkati". Upitana je li ranije imala ovakvog iskustva da bi ju netko seksualno uznemiravao, oštećenica je navela da kada je bila maloljetna da ju je jedan dečko fizički napao, pratio ju je do doma, bio joj je to bivši dečko, imala je šesnaest godina tada, on ju je vukao po podu, po blatu jer je padala kiša, hračkao po njoj i preko hlača ju dirao te joj pokušavao gurnuti prste. O tome je obavijestila svoje roditelje no događaj nije prijavila policiji. Tu večer prije dolaska kod KD nije nigdje bila, bila je doma. Upitana na što je VD mislio kada joj je, kako navodi u iskazu, predbacivao neko ponašanje u Nerminovoj vikendici, odgovorila je da doista ne zna o čemu je bila riječ jer te je zgode bila pijana i dosta je popila, a priznaje da nju alkohol "okreće na agresiju" i zato više ne konzumira alkohol, no ne zna što je tada točno napravila, bacala je čaše, zapravo prolila je sok ili alkohol po OD koji ju inače dosta provocira, te dodaje da se ona i tada ispričala i rekla da će sve počistiti, a priznaje da nekad izgubi kontrolu. LD uopće nije bio prisutan inkriminiranom događaju jer je spavao, što nije osobno vidjela no zna da ga je KD išao u sobu provjeravati. VD ju je dočekao na ulazu, a ostali su kad je ona došla bili u dnevnoj sobi. VD joj je odmah na ulazu bio čudan jer ju nikada nije dočekao i spustio gaće pred vratima, ali kad je ušla unutra i nakon ovog prvog dobrovoljnog spolnog općenja on joj se počeo unositi u facu, govoriti joj uvrede i gledao je u oči i kako se nagnuo nad nju imao je luđački pogled. Ne zna kako da to drugačije opiše, imao je užasno otvorene oči s ogromnim zjenicama i govorio da je luđi od nje, čime se valjda referirao na njene psihičke poremećaje u koje su oni bili upućeni. Znali su da je ona bolesna cura koja boluje od bipolarnog poremećaja, graničnog poremećaja ličnosti i anksioznosti, jer im je ona vjerovala i to im ispričala. Inače do sada je bila šest puta hospitalizirana u Kukuljevićevoj i u Vrapču u što su oni bili upućeni. Upitana govori li o svojim iskustvima liječenja na društvenim mrežama, oštećenica je pojasnila da trenutno uzima jaku terapiju zbog koje nije sposobna raditi te joj je hobi TikTok na kojem razvija svijest o mentalnom zdravlju i podijelila je s ljudima svoje probleme te stekla neku popularnost na TikTok-u. Inače kad odluči ići u izlazak ne uzima večernju terapiju dok se ne vrati iz izlaska. U to vrijeme imala je drugačiju terapiju no danas, a terapija joj je promijenjena nakon zadnje hospitalizacije koja je bila nakon događaja. Ukoliko malo kasnije popije terapiju ne dogodi se ništa, a ljudi znaju potpuno preskočiti jednu terapiju, primjerice slučajno zaborave popiti lijek i ne desi se apsolutno ništa.

8. Iskaz oštećenice u bitnome je potvrđen iskazom njezine majke ED koja je ispitana pred sudom glede svojih saznanja o predmetnoj večeri iskazala se ČD spremala za van, no ona nije znala kamo izlazi jer je to skrivala od nje budući u to vrijeme nisu bile u najboljim odnosima. Bivši suprug JD odvezao je ČD, a ona je zaspala negdje oko 23,00 sata. Ne zna točno kada, ali negdje iza ponoći, probudilo ju je otključavanje vrata, suprug i ČD ušli su u stan, ČD joj je ušla u sobu, a nakon toga i bivši suprug, i vidjela je da je ČD sva izvan sebe, uplakana, nije mogla ni pričati. Rekla je da je prisiljena na seksualni odnos uz prijetnju pištoljem. U tom trenutku nije govorila o kome se radi, tek kasnije je saznala da je riječ o VD. Svi troje su sjeli, pričali, te odlučili da ČD to mora prijaviti. Suprug je tada odvezao ČD na policiju s koje se vratila sljedeći dan tek oko 2 ili 3 popodne kada joj je malo detaljnije sve ispričala. Nije ranije znala da je ČD već i prije bila s tim dečkima na druženju, a ona joj je tada rekla da je u alkoholiziranom stanju bacila neku limenku na ŠD i valjda napravila neku materijalnu štetu i da je to možda bio razlog tog događaja. Ispričala joj je da se odmah po dolasku VD neobično čudno ponašao i bio agresivan te odmah tražio da ga oralno zadovolji, da ni sama ne zna zašto se odmah nije okrenula i otišla već je ipak ušla u stan. VD ju je vrijeđao, unosio joj se u lice, u nekom trenutku izvadio i nož, a u nekom i mahao pištoljem, i tada je ona doživjela panični napadaj te hiperventilirala i onda su joj se smijali. Tražila je Normabel, ali joj nisu dali. Ispričala joj je i da se VD u nekom trenutku popeo na nju, prislonio joj pištolj i gurnuo joj spolni organ u usta te izvršio felacio. Rekla je da ne zna je li pištolj bio pravi ili onaj za zastrašivanje, ali njoj je izgledao kao pravi. Ona je uspjela tati poslati poruku da dođe po nju, a oni su u međuvremenu pozvali neke druge cure i ako je svjedokinja dobro shvatila, kada je VD izašao po te druge cure, tada je ona za njim izašla iz te kuće. Nije se mogu sjetiti kada je točno ČD s bivšim suprugom izašla iz stana te večeri, no moguće da je bilo iza 22,00 sata, a po predočenju ranijeg iskaza navela je da je moguće da je izašla oko 22,30 sati. Prethodno te večeri, ČD je bila kod kuće, nije izlazila. Izašla je navečer. U kući sigurno nije konzumirala alkohol jer ga ne konzumiraju niti imaju kod kuće. U odnosu na Larinu terapiju, ona je često mijenjana, sve dok doktori nisu utvrdili i pogodili koja joj najbolje odgovara, tako da nije sigurna što je u inkriminirano vrijeme konzumirala, no misli da se radilo o Rivotrilu, Olandixu i Xanaxu. Misli da je u to vrijeme terapiju uzimala navečer, a koliko zna nije je uzela jer se spremala izaći i piti alkohol, a u takvim je situacijama terapiju uzimala nakon povratka kući iz izlaska. ČD inače ima dijagnosticiran granični poremećaj ličnosti, a kao maloljetnoj u Kukuljevićevoj su joj dijagnosticirali bipolarni poremećaj. Panične napadaje doista ima jako rijetko pa to nije predstavljalo problem za lijekove. ČD je sada bolje jer ide na psihoterapije i potisnula je tu traumu, sada se s time nosi u redu, no svjedokinja je izrazila bojazan da bi to moglo predstavljati problem jednog dana ako se ne bude liječila jer je ČD osoba koja ne voli psihoterapije, ne voli pričati o traumi već ju radije potiskuje. Zadnja Larina hospitalizacija prije inkriminiranog događaja bila je u prosinu 2022. ili siječnju 2023., a nakon događaja, nakon što se vratila s policije i naspavala, vidjela je da je ona psihički jako loše te ju je odvela u Vrapče gdje je hospitalizirana.

8.1. Svjedokinja je nadalje iskazala, odgovarajući na pitanja kako je u obitelji ona bila ta koja je stroga, dok je otac bio puno popustljiviji. Primjerice ČD je završila gimnaziju i bila vrlo perspektivna, i naravno da je kao majka očekivala da će maturirati i upisati fakultet, no ona je imala druge vizije u glavi, a otac je s njom uvijek bio popustljiv, tako da je odnos ČD i nje, kao majke, sigurno bio lošiji nego odnos ČD i oca. Tek s punoljetnošću je saznala s kim se od svoje 16-te godine ČD družila i što je sve radila. Ranije o tome nije imala nikakve informacije jer joj ČD nije pričala, a nije joj pričao niti sada bivši suprug, s kojim zadnjih par godina također nema baš najbolji odnos zbog čega je i došlo do rastave. Osobno, procjenjuje da ČD govori istinu jer ČD ne izmišlja ovakve stvari, a inače je i puno previše iskrena i govori ljudima više no što bi trebala, zbog čega i nema puno prijatelja, a pri čemu je u razgovoru s doktorom utvrđeno da psihozu nije imala. Zbog toga smatra da ČD govori istinu. ČD joj je pričala da su tamo osim VD bili i ŠD i KD, bio je i LD koji je spavao u sobi. Za ŠD joj je ČD rekla da je u nekoj situaciji te večeri isto skinuo hlače i rekao joj "sada mene zadovolji za ispriku", ona ga je odbila i on dalje nije navaljivao. Za KD joj je rekla da se smijao, nabacivao, ali nije bio agresivan. Rekla je i da su joj te večeri govorili razne uvrede, čini joj se da je govorila da su joj govorili da je glupa, ofucana i slično. Govorila je da je bilo prijetnje pištoljem i nožem od strane VD i kada je htjela u nekom trenutku otići, da su je VD i ŠD primili jedan za ruke, drugi za noge i nisu joj dali da ode, te su joj govorili "ne ideš ti nikamo". ČD je prije ovog događaja uredno uzimala terapiju što zna jer joj ju je osobno davala i lijekove držala pod ključem, tako da je ordiniranu joj terapiju redovno uzimala. ČD joj je, možda nekih šest mjeseci prije događaja, u nekom trenutku istine rekla da se ranije družila s VD, ŠD, KD i LD, da je to bilo za vrijeme srednje škole jer je govorila u prošlosti o tome. Rekla je da su se povremeno vikendima znali rekreativno družiti u neko gluho doba noći. Tada je prvi puta čula njihova imena, pri čemu je kasnije shvatila da njen otac to zna, da ju je čak i vozio negdje van grada na druženje s njima. Nakon ovog događaja ČD joj je rekla da se nikada do tog događaja u tim druženjima, s tim dečkima, nije dogodilo ništa loše, nije bilo nikakvog problema. Nema saznanja da bi ČD ranije bila na bilo koji način zlostavljana od nekog dečka, takvo što joj ČD nije pričala, a kada je svjedokinji predočen iskaz koji je ČD dala na dokaznom ročištu 29. rujna 2023. u kojem je govorila o situaciji kada je imala 16 godina, svjedokinja je ponovila da njoj ČD nije o tome pričala, moguće da je to pričala svom ocu. ČD nikada do sada, protiv nikoga, nije podnosila kaznenu prijavu.

8.2. Na pitanje branitelja optuženika da pojasni kako se manifestiralo Larino stanje i ponašanje kada navodi da joj liječnici nisu odmah pogodili terapiju, svjedokinja ED je dodala da je ČD bilo loše, nije bila stabilna, imala je faze manije, te puno češće faze depresije. Manije su se manifestirale na način da nije mogla spavati, bila je sva ubrzana, sklona konzumiranju alkohola i izlascima. Prethodno događaju, smatra da je ČD bila stabilizirana, što zaključuje po njenom ponašanju koje se smirilo nakon te zadnje hospitalizacije, a prije događaja. Prije događaja ČD nije odlazila na psihoterapiju jer njoj to nije odgovaralo. Kroz to vrijeme išla je na kontrolu kod psihijatra. Kada joj je ČD govorila o događaju, samo ju je slušala nije ništa ispitivala ČD jer nije htjela ulaziti dublje budući je vidjela da joj je to užasno bolno. Te večeri iza ponoći kada je došla kući, ČD je sjedila i doslovno ridala i toliko plakala da nije mogla doći do riječi. Ne bi rekla da je ona tada bila pod utjecajem alkohola, a i sama joj je rekla da je popila tek pola čaše, čini joj se ŽD. Upitana da pojasni što misli kada kaže da je ČD i previše iskrena, svjedokinja je dodala da je ČD i prije, a i sada, uvijek potpuno jasno iznosila svoja mišljenja kako o nekim događajima, tako i osobama, te se za nju može reći da je osoba bez dlake na jeziku. Ne zna jesu li njena mišljenja i objektivno realna, jer ne zna ljude o kojima je mišljenje iznosila. ČD nikada nije izmišljala stvari, ali je znala skrivati. Upitana je li ČD ikada lagala odnosno govorila neistine, svjedokinja je odgovorila da nije sigurna što ju se točno pita, jer ako se priča o djeci onda smatra da je za određenu dob uobičajeno da djeca ponekad iznose sitne laži u smislu kada bi je pitali je li napisala zadaću, a ona bi rekla da je, a zapravo nije napisala. Ako ju se pita za to onda da, znala je lagati o tim sitnim stvarima. Međutim, ne vjeruje da je ovo izmislila jer ne vjeruje da bi itko mogao izmisliti ovakav događaj. ČD joj nikada nije govorila da bi gajila neke osjećaje prema nekome od četvorice iz tog društva. Odgovarajući na daljnja pitanja obrane, svjedokinja je dodala kako zna da je ČD otac nudio opojne droge na konzumaciju i to marihuanu i kokain, to joj je pričala ČD, a suočila je s time i bivšeg supruga koji je to potvrdio, te su zbog toga odlazili psihijatrima i na socijalnu službu. Naime, jedno jutro u jesen 2022. ČD ju je pozvala van, te rekla da joj je tata dao marihuanu i kokain večer prije koje je supstance tad i konzumirala, dakle to je bilo koliko zna u jednom navratu. Nakon toga je supruga izbacila iz stana i od tada ne žive zajedno. Nakon što je ČD ostavio kod te kuće gdje je tu večer išla, bivši suprug je otišao kod svoje mame koja živi na Zavrtnici, a gdje je i on zadnje dvije godine spavao. Zadnji panični napadaj ČD je imala koju godinu prije ovog događaja, doista ne zna i ne sjeća se što je bio okidač za isti. Na pitanje je li joj ČD govorila da je imala spolne odnose s nekim od četvorice (VD, ŠD i KD), svjedokinja je navela da joj je ČD ispričala da je prethodno ovom događaju imala dobrovoljne spolne odnose s VD.

9. U bitnome istovjetno iskazivao je ono što mu je poznato i otac oštećenice JD navodeći da je te večeri ČD rekla da ide kod prijatelja, pa ju je on odvezao u [adresa] na jedan parking, negdje oko 23,00 sata, ne zna točno vrijeme. Nakon nekih sat do sat i pol poslala mu je poruku da dođe po nju, da je maltretiraju. Pitao ju je tko je maltretira, napisala je VD, a napisala je i da imaju pištolj, a na njegovo pitanje tko, rekla je VD. Napisao joj je da mu ga da na telefon, a ona je napisala da ne može zvati. Sjeo je u auto i došao na taj parking pored kojeg je neki prolaz i dvije kuće, ali nije znao u kojoj se kući točno ona nalazi, no iz jedne je izašao VD, pozdravio ga i otišao u svoj auto, a tamo je bila i neka druga osoba koja je rekla "evo ČD ide" i doista je ČD izašla. U autu mu je ČD rekla da su je maltretirali, da imaju pištolj i kad su došli doma počela je plakati, otišla je s majkom i njoj sve ispričala. Nakon toga odlučili su otići na policiju, te je ČD odvezao na policiju. Nakon što su svjedoku predočene poruke ispisane na listovima 77 - 80 spisa, naveo je da su to poruke koje su ČD i on izmijenili te večeri, a o kojima je netom u iskazu pričao. Te poruke proslijedio je policiji te pojasnio da je kćeri u imenik mobitela spremio pod A ČD i A O, kako bi bile prve na popisu kada ih zove. Vožnja do kuće trajala je nekih 10-tak minuta, ČD je bila sva u panici i užasno uznemirena, jecala je, rekla je da ju je udario, da je imao pištolj i da je u nekom trenutku imala panični napadaj, a tek doma kad je mami pričala, čuo je i shvatio da je silovana od strane VD, te je pričala da je on izvadio spolovilo, bacio je na krevet, gurnuo joj spolovilo u usta, pljuvao, vrijeđao, da je potom i taj drugi dečko ŠD skinuo hlače i rekao možeš i meni popušiti za ispriku, no to se nije dogodilo, treći da je sjedio i nije ništa govorio, a navodno je četvrti, kako je ČD rekla, spavao u sobi. Svjedok je dodao da je VD, ŠD i još jednog dečka, moguće je to bio OD, prethodno upoznao i to kada je jednom zgodom odvezao ČD na vikendicu na druženje. Zna da se ČD s njima družila kroz neke tri godine, a tada kada je došao na tu vikendicu sjeo je s njima 10-15 minuta te popričao i tad su mu oni govorili da ne brine, da oni ČD čuvaju i zna da s njima nikada do ovog događaja nije bilo nikakvih problema. S ČD je imao te dan danas ima, odličan odnos. Ona je s njim iskrena i o svemu mu govori. Upitan je li primijetio da bi ČD bila sklona konfabulacijama i izmišljanju, svjedok je naveo da ČD nikada nije izmišljala, možda bi nešto prešutjela, ali izmišljala nije. Smatra da je ČD i previše iskrena. Za VD mu je ČD rekla da su imali prijateljski odnos, a za druge mu nije ništa govorila. Upitan ima li saznanja da bi ČD i prije doživjela neku zlostavu ili pokušaj zlostave, naveo je da mu to nije poznato, a kada je svjedoku predočen iskaz ČD sa zapisnika o dokaznom ročištu, naveo je da je ČD nakon ovog događaja spominjala da se nešto dogodilo u tom parku, ali ne zna detalje, to mu nije pričala kada je imala 16, nego sada kada se i ovo dogodilo. ČD je znala povremeno konzumirati alkohol, a rekla je da je te večeri popila pola čašice nekog pića, ne zna kojeg, možda viski. Djelovala je skroz normalno i po procjeni svjedoka nije bila alkoholizirana kada je došao po nju. Kad je došao, VD je izašao iz kuće, prošao pored njega, rekao bok, sjeo u svoj auto i otišao. Ništa drugo nisu razgovarali. Bilo mu je neuobičajeno da mu kćer javlja da joj prijete pištoljem, jer takvo što se nikada ranije nije dogodilo. Upitan uz upozorenje da na pitanje nije dužan odgovoriti, je li ikada ČD dao drogu, svjedok nije želio odgovoriti.

9.1. Odgovarajući na pitanja obrane naveo je da je i kada je išao po ČD i kada je došao na taj parking, nju zvao na mobitel, ali se ona nije javljala. Tada se parkirao i išao kroz prolaz do jedne i druge kuće jer su dvije u nizu, a nije znao u koju je kuću ona ušla jer ju je i ostavio na tom parkingu. Tada je iz jedne od tih kuća izašao VD, a odmah potom i taj drugi dečko, i rekao evo ide ČD. Naime, VD je pozdravio, ušao u auto i onda izašao taj drugi. Ne zna tko je bio taj drugi jer je od njih četvero upoznao troje. S tim dečkom koji je izašao iz kuće te večeri nije se upoznavao. Odmah za njim je izašla i ČD. VD je ušao u, čini mu se u BMW tamnije boje koji je upalio i krenuo. On je sjeo u auto s ČD i otišao. Za to vrijeme nije vidio da bi se VD vratio, ali to je bilo sve jedno za drugim. ČD mu je rekla da je ranije imala spolne odnose s VD i da su bili u prijateljskim odnosima. Larini panični napadi bili su česti kada je imala 16 godina, a nakon što su joj liječnici pogodili terapiju, oni su postali rjeđi. Te panične napadaje kada je imala 16 trigerirao je strah ili ako bi osjećala ugrozu, ako bi imala kakav stres oko ispita ili ocjena ili nije dosta naučila gradivo i slično. Zadnji panični napadaj bio je nekih godinu i pol prije inkriminiranog događaja. Bio je prisutan više puta kada bi ČD imala panični napad, a manifestirao se tako da bi počela duboko disati, kao da ne može do zraka. Nije aktivan na društvenim mrežama i ne prati sve Larine objave, osim ako mu ona sama nešto ne pokaže ili je s njom kada snima live pa pozdravi njene prijatelje. Na pitanje jesu li u njenim objavama vjerodostojne izjave, svjedok je naveo da jednostavno ne razumije takvo pitanje jer koliko zna i koliko je vidio, ČD u objavama komentira šminku, tenisice, kuhanje, priča o svojoj bolesti i slično, pa ne zna i nije mu jasno što bi tu bilo vjerodostojno ili nevjerodostojno. Na pitanje je li mu ČD kada lagala, ponovio je da baš i ne razumije pitanje, jer ukoliko se to odnosi na činjenicu da bi prešutjela ako bi u školi dobila dvojku, onda mora reći da je takvih situacija bilo, no ne sjeća se da bi ikada nešto rekla za što bi on kasnije saznao da nije bilo tako. Ne zna je li te večeri ČD popila lijekove koji su joj propisani terapijom i dodaje da to treba pitati njenu majku jer joj ona daje lijekove i zna da inače redovito pije terapiju koju joj majka daje. Nije konzumirala ništa od droga, ponavlja da mu je rekla da je te večeri popila pola čašice alkohola. Kad je primio prvu poruku od ČD bio je kod majke na Zavrtnici. Putić prema toj kući nakon parkinga ne zna koliko je širok, misli da je makadam, no ne radi se o zabilježenoj cesti. VD i on te zgode nisu ništa komunicirali osim što je optuženik kada je prolazio pored njega rekao "bok". Kada ga je optuženik pitao je li sigurni da je on ušao u BMW, da nije bio Volkswagen, svjedok je dodao da nije siguran koji je auto bio, a bio je tamniji i bile su zagrebačke registarske oznake. VD je ušao u auto koji je bio parkiran pored svjedokovog auta na tom šljunčanom parkingu. U auto je optuženik ušao sam.

10. Nasuprot iskazu oštećenice, koji posredno potvrđuju njezini roditelji ED i JD, o inkriminiranoj večeri iskazivali su KD, u čijoj se kući događaj odvio te OD, u početku postupka suoptuženik, a sada svjedok, koji su i prema navodu oštećenice bili prisutni kada se sve što je ona opisala događalo.

10.1. Tako je KD naveo da se toga dana družio s VD, ŠD i ŠD. Prvo su bili kod ŠD gdje su sjedili, družili se, pili, potom su išli kod Patrikovog bratića gdje su se također družili i zadržali neko vrijeme, a onda su otišli kod njega gdje su se također družili i pili. U nekom trenutku došla je ČD koja se također s njima družila i isto pila. Pri tome ŠD nije bio prisutan jer je on išao spavati, tako da su ostali ŠD, VD, ČD i on, a u nekom trenutku je i ŠD otišao spavati pa su se još neko vrijeme družili VD, ČD i on. Trebale su doći dvije prijateljice i onda je VD rekao ČD da ide kući, da se njima spava i ona je rekla ok, te krenula kući, a prethodno je zvala tatu da dođe po nju. Sve je bilo normalno, VD i on su ČD ispatili van, pozdravili se s njenim tatom kojeg je on tada upoznao, pozdravili se s ČD, ona je otišla i taman su tada došle te dvije prijateljice. Neko vrijeme su se s njima družili, te se potom razišli i išli spavati, a u zoru ih je privela policija. Odgovarajući na pitanja predsjednice vijeća, svjedok je dodao da VD i ŠD poznaje odmalena, takoreći čitav život, gotovo svakodnevno se druže i nikada nije bilo nikakvih problema i svađa. ČD upoznao je u noćnom klubu preko drugih prijatelja na kraju prvog srednje, a preko njega je ČD upoznala VD i ŠD. S ČD je do tog dana bio u normalnim odnosima, sve je bilo ok, družili su se normalno, možda godišnje dva puta. Upitan koliko se često družila s njima kao društvom, naveo je da je to možda bilo dva do tri puta godišnje, došla bi ona, bili bi oni, dečki, i došlo bi par prijateljica. Odgovarajući dalje na pitanja, svjedok je dodao da je tu večer ČD pozvao on porukom na Instagramu, te je pitao hoće li doći da se druže jer nije bilo prvi put da bi ona došla kod njih. Ideja je bila njegova, ali je pitao VD i ŠD te su se oni složili. Cijeli su dan konzumirali alkohol i to viski, od kad su bili kod ŠD i kod Patrikovog bratića i nastavili su kod njega. Misli da je ČD te večeri došla iza ponoći, ali nije siguran, a te je večeri kod njih bila nekih tri do četiri sata, te je i ona konzumirala alkohol, isto viski, i to bi pila tako da je bila puna čaša alkohola s malo soka, te pušila cigaretu za cigaretom. Otišla je na način da je pozvala tatu koji je pokucao na vrata, on je otvorio i tada čovjeka upoznao. VD je bio uz njega, čini mu se da ga on poznaje od ranije, on je rekao dečki uživajte i to je bilo to. Nema saznanja da bi ČD te večeri nekome pisala poruke sadržaja kao na listovima 77-79 spisa, a uopće ne zna zašto bi takve poruke ikome pisala jer je te večeri sve bilo normalno. Tvrdi da nitko nije imao nikakav pištolj u rukama te večeri. Točno je da je policija u pretrazi i očevidu oduzela neke pištolje, međutim riječ je o plastičnim pištoljima njegovog brata, o igračkama. Točno je da je, između ostalog, oduzet i jedan metalni pištolj koji ima plastike sa strane i s kojim se ispaljuju male plastične kuglice. Upitan gdje je pronađen taj pištolj, navodi da je taj metalno-plastični pištolj on iz wc-a dao VD da ga da policiji. Taj pištolj metalno-plastični bio je cijelo vrijeme u wc-u gdje ga je on stavio i sakrio od brata koji je njime znao gađati životinje. Nitko se te večeri nije "igrao" niti tim, niti drugim bratovim pištoljem. Ne sjeća se gdje su bili VD, ŠD i on prethodnog dana, a misli da ČD nije bila s njima dan ranije. Ne sjeća se kada je zadnji puta prije 29. travnja vidio ČD. Kada je svjedoku predočen iskaz ČD u kojem opisuje druženje dana koji je prethodilo inkriminiranom danu, prisjetio se da je predočen mu sadržaj točan, da su se doista tog prethodnog dana družili kod njega u kući, bila je ČD i ovo što je ispričala da je bacila boce Red Bulla, da se sve prolilo i da je on to počistio, sve to je točno. Nije točno da bi nju ŠD zezao za njene ožiljke od rezanja, toga se ne sjeća i ne vjeruje da bi ŠD to radio. Točno je da joj je rekao da je sve ok, iako zapravo nije u redu da netko baca boce Red Bulla po kući, ali nije oko toga radio probleme, to je počistio, pozvao joj Uber i ona je otišla. Na pitanje ukoliko ju ŠD ni itko drugi nije vrijeđao i zezao zašto bi onda ona gađala stolicama i bacala boce Red Bulla, naveo je da on to ne zna, ali da ona kad popije nije sva svoja. Nije vidio da bi inkriminirane večeri ČD imala napad panike, ne vjeruje da to ne bi primijetio. Inače, ČD im je pričala da uzima neke tablete za terapiju, da se rezala, da je bila u Vrapču, pričala je i da je imala dečka kojeg je prijavila za silovanje, da mu je htjela uzeti odštetu, ali nije uspjela. O tome im je pričala dosta prije. Inkriminiranog dana njih četvorica počeli su druženje negdje popodne oko 16 ili 17 sati od kad su počeli konzumirati alkohol koji su konzumirali ostatak dana i večeri. Tijekom te večeri ČD nije spominjala nikakve tablete i da bi ona trebala piti neke tablete. Koliko zna, ČD te zgode nije konzumirala nešto drugo osim alkohola, pila je puno alkohola, tada previše za žensku osobu i zna da je pušila cigaretu za cigaretom jer se sjeća da je otvarao vrata i prozore da provjetri koliko je smrdjelo i kuća je bila puna dima. Tu večer još dok je ČD bila, naručili su putem Glova hranu iz McDonaldsa, ponudili i nju, ali ona nije htjela, ona je samo pila. Koliko zna jednom kad nije bio prisutan na vikendici od ŠD, Larin tata je bio tamo kada je došao po nju jer od tamo nije mogla naručiti taksi. Poznato mu je da ČD ima Instagram, Facebook i TikTok na kojima je objavljivala svakakve videe u kojima se svađala i prepirala s ljudima. Zna da mu je i nakon što ju je blokirao na svim tim mrežama po izlasku iz policije, iskočio neki "live" gdje ona nešto izvodi sa svojom sestrom, odnosno snima live sa svojom sestrom. Kada mu je predočen iskaz pred ŽDO u Zagrebu od 27. prosinca 2023. u kojem je naveo da je čuo da je ČD na lošem glasu, da se liječila, da je bila u Vrapču i da se samo-ozljeđivala, da mu je znala slati poruke na koje nije odgovarao zato što s njom nije želio izlaziti, i da "može biti neko druženje s njom u kući, ali da nije želio da ga se s njom vidi vani u društvu", svjedok je dodao da se to odnosi na vrijeme prije prijave i točno je da nije htio da ga negdje vani viđaju u društvu s ČD jer nju zna pola Zagreba, znaju da nije sva svoja i kakva je. Upitan da pojasni kakva je to točno ČD i što pod time misli, svjedok je naveo da pod time misli to da ona svima priča da se rezala i da se liječila u Vrapču, da spava sa svakakvim dečkima i slično, te ga je sram da ga vide s takvom u javnosti. Upitan zbog čega je onda dvije večeri za redom pozvao ČD u svoju kuću, naveo je da je ona znala njega porukom pitati ima li kakav party pa ju je on znao pozivati da dođe na druženje kada bi se ovako družili u užem krugu. Ona je ok cura bila kad ju je upoznao i uvijek su se normalno družili i razgovarali, a s vremenom je shvatio da ima tih problema i da nije sva svoja, no za neko druženje i zezanciju doma je bila ok. Nitko od njih iz društva nije bio s ČD u vezi, ali smatra da je ona bila zaljubljena u VD i da je s njim htjela imati vezu. Svi oni imali su spolni odnos s ČD, on osobno ranije, kad su se tek upoznali na kraju prvog srednje, a poslije zna i da je ŠD imao spolni odnos s njom, a i VD, no nisu to bile veze nego neobavezni odnosi. Možda je baš zato to i napravila jer je vidjela te dvije cure da dolaze, a njoj su rekli da ode, možda ju je uhvatila ljubomora.

10.2. Ispitan u svojstvu svjedoka, raniji suoptuženjik, OD naveo je da su te večeri došli kod KD možda oko 22,30. Bili su gladni te su naručili hranu iz McDonaldsa. Tada je došla i ČD, ona je sjela, natočila si Jack Daniels i pila, a on se dopisivao s curom dok nije došla hrana. Kad je došla hrana pojeo je i otišao u sobu u kojoj je bio ŠD te zaspao. Kad se probudio oko 2 ujutro, ČD nije bilo, već su bile ove druge dvije cure. Bio je prisutan možda 30-40 minuta dok je ČD bila tamo, a onda je išao u sobu. Te je večeri komunikacija bila normalna, svirala je lagana muzika, a popili su možda čašu do dolaska hrane i pričali o tome kako su proveli dan. ČD je tražila tabletu jer bila je u nekoj panici, osjećala se nervozno, tako je rekla. Na pitanje je li se njeno raspoloženje mijenjalo od dolaska tamo pa do njegovog odlaska na spavanje, odgovorio je da nije ništa posebno, malo se primirila kad je došla hrana, a kada su je pitali hoće li jesti rekla je da neće, da hoće tabletu. Rekli su joj da ne pije ako je nervozna i rekla je da će popiti čašicu ili dvije. Taj dan odnosno te večeri ČD nije imala nikakvih ispada, ništa posebno ili neuobičajeno. VD poznaje od svoje 14-te ili 15-te godine i druže se svaka dva do tri dana. VD je prema njemu, a i prema drugima uvijek dobar i za njega nije čuo ništa loše, a da je ne bi se s njim družio. Prema djevojkama je također dobar, duhovit i cure vole njegov humor i njega. Osobno ne smatra da bi nešto iz te večeri trebalo istaknuti, sve je bilo neko normalno druženje. Njih četvorica prvo su bili kod ŠD negdje od 17,00 sati da bi oko 19,00 sati otišli kod Patrikovog bratića gdje je bilo neko veće društvo, a oko 22,00 sata ili 22,15 sati otišli su kod KD. Svugdje su pili i to viski, kod ŠD popili su bocu Jack Danielsa od 0,7 litara i kod Patrikovog bratića su pili viski ali lakše, kod KD kad su došli sjeća se da je popio čašu viskija prije dolaska hrane. Taj dan nisu konzumirali ništa drugo, nikakve droge, a koliko zna niti tablete. ČD je upoznao negdje otprilike godinu dana prije događaja i od tada do događaja vidio ju je i družio se s njom možda pet puta. U tim druženjima ona se nije uvijek isto ponašala, nekada je bilo sve ok i bila je za zezanciju i druženje, a nekad bi bila nervozna. Nije uvijek bila agresivna. Znala je i u istom druženju mijenjati raspoloženje. Naime, došla bi i sve bi bilo ok i onda bi je odjednom prebacilo da joj nitko ne paše, da joj se nitko ne obraća, da joj treba vremena da se malo smiri. Na pitanje je li tog dana mijenjala raspoloženje, svjedok je ponovio kako je rekao da nije ništa posebno bilo toga dana i da je ona došla malo nervozna i onda se smirila kad je došla hrana, kad je rekla da joj treba tableta, a on je nakon toga otišao spavati. Dok je još bio prisutan, ČD nitko nije tjerao niti joj govorio da bi morala ići kući. ČD je te večeri KD pitala ima li kakvu tabletu za smirenje.

11. Ispitani su i LD koji je cijeli dan bio u društvu optuženika, no u vrijeme kada su se odvijali događaji koje i kako ih je opisala oštećenica, spavao je u sobi te svjedokinje MD i UD koje su u kuću KD došle nakon što je oštećenica otišla, pa o događajima nemaju neposrednih saznanja.

11.1. Svjedok LD iskazao je da su taj dan svi zajedno došli u kuću KD, no bio je previše pijan te je otišao spavati. Ne zna koji je to dan u tjednu bio, a družili su se KD, OD, VD i on. Ne zna kad je druženje počelo, ali misli negdje predvečer. Prvo su bili kod njega u kući, potom su otišli u Resnik kod Patrikovog rođaka, bili su kod još jednog prijatelja, a onda su došli kod KD. Čitavo to vrijeme svo četvero konzumirali su alkohol, ŽD i Colu. Uglavnom kad su došli kod KD, bio je "mrtav pijan", tako da ne zna koje je vrijeme bilo kad su došli, zna da je povraćao i otišao odmah u sobu gdje je zaspao. Misli da su ostali bili u boravku. U nekom trenutku noći se probudio i prebacio u boravak na trosjed gdje je vidio KD koji je spavao na trosjedu, a misli da su tada VD i OD ušli u sobu spavati. Dan ranije nije bio u društvu s dečkima. S VD u dobrim je prijateljskim odnosima, druže se često zadnje tri do četiri godine. S ČD je također u dobrim odnosima, prije se s njom družio i ona je dolazila kod njega na vikendicu na tulume i zajednička druženja. Na vikendici su se družili i njih četvorica s ČD i drugim curama, u raznolikim društvima. Osobno nije sudjelovao u dogovorima hoće li koga zvati kod KD, ne zna jesu li se oni nešto dogovarali, jer on je odmah po dolasku išao povraćati i potom u sobu te zaspao. Ne zna je li ČD večer prije ove o kojoj je pričao bila kod KD. Upitan je li se ČD drugačije ponašala na tim tulumima, svjedok je naveo da kada bi popila par pića ČD je znala pričati nebuloze i nepovezano, ali ništa što bi on uzeo za ozbiljno. Znala je pričati da joj je tata davao drogu, rekla bi da ju je predozirao s kokainom. Znala se čudno ponašati u smislu da se znala tresti. Pričala je i da ju je neki dečko silovao. Ona to nije pričala njemu nasamo, već bi to pričala pred svima u društvu. Alkohol je konzumirala svaki put kad su se družili, a pila je više od njih. Nema saznanja da bi neko oružje bilo u Tarikovoj kući, no zna da KD ima mlađeg brata koji ima sedam ili osam godina, a upitan ima li u Tarikovoj kući bratovih igračaka, odgovorio je ih da ima posvuda. Upitan je li ČD bila u vezi s nekim od njih iz društva, svjedok je naveo da je više njih s njom imalo seksualne odnose, pri čemu to nije bila veza već neobavezni odnosi, tzv. prijatelji s povlasticama. Osobno smatra da je ČD bila zaljubljena u VD jer se uvijek oko njega motala i njemu se umiljavala. Zna da ČD ima Instagram, TikTok i Facebook, te je gledao njene objave i statuse na kojima su također vrlo često nepovezane priče, neumjesni sadržaji, a u kojima je pričala isto što i njima, o drogi, o tome da ju je otac predozirao, izvodila neke seksualne parade, a i tamo je pričala da ju je bivši dečko silovao.

11.2. Ispitana kao svjedok MD je prvenstveno na pitanje zna li zašto je pozvana na sud iskazala da je pozvana zbog gospodične ČD koja navodi da ju je VD silovao, a svjedokinja misli da to nije bilo tako. Naime, tu je večer nakon ČD došla u kuću kod KD i lijepo su se družili i sve je bilo u redu. Međutim, kad je ona došla, ČD je s tatom odlazila doma, zbog čega misli da je ona zapravo bila ljubomorna. VD poznaje unazad tri godine jer ga šiša, te su postali prijatelji. Izvan šišanja podruže se jednom do dva puta mjesečno, međutim on joj na šišanje dolazi dva puta tjedno te ga poznaje kao brata. Bila je prisutna njegovim druženjima s curama i uvijek je prema svima pa i prema svjedokinji njegov odnos bio vrlo prijateljski. VD ih je znao vodit jesti i piti i nakon toga bi ih uvijek dovezao doma, uvijek je druženje normalno, nema ružnu riječ. Nije vidjela nikad da bi VD bio agresivan prema bilo kome na bilo koji način. Te je večeri do KD prvo došla ona, pa onda UD, ponudili su im normalno sok, pitali hoće li nešto jesti, slušali su muziku, šalili se i zezali i sve je bilo normalno. Inače LD i OD spavali su u sobi, pa su ih išli buditi da se podruže i s njima. Zadržale su se nekih sat ili dva. Upitana jesu li dečki spominjali ČD, navela je da je ona pitala tko je to bio, te je netko od njih rekao prijateljica, i to je to. Nisu ništa puno spominjali. Upitana jesu li oni međusobno komunicirali vezano uz ČD, navela je kako se sjeća da je netko rekao da se ona jako napila pa da su zvali njenog tatu jer nije mogla sama doma. Osobno ne poznaje ČD, no neke njene bliske prijateljice je poznaju pa su joj za nju rekle da nije psihički stabilna i voli izvrtati riječi. Na pitanje da razjasni jesu li tada dečki rekli da su oni zvali Larinog oca, ili da je ona zvala oca, svjedokinja se nije mogla decidirano sjetiti, uglavnom zvan je njezin tata da dođe po nju, tako su govorili. Nakon svega, razgovarala je s dečkima da joj objasne što se dogodilo jer je sutradan dobila poziv policije da mora doći dati izjavu, pa ih je zvala sve redom, a javio se tek LD koji je rekao da je ujutro policija došla po njih, da niti sami nisu znali zašto, ali da izgleda kako je ČD rekla da je zlostavljana, silovana ili slično. S VD, KD, OD i LD kasnije nije razgovarala o događaju niti o ovom postupku, jer tada nije bila prisutna, ne zna što se događalo i jednostavno ju se ne tiče. Upitana kako to da je s bliskim prijateljicama došla u razgovoru na temu ČD, navela je da ju je zanimalo saznati kakva je ČD osoba jer je razmišljala ukoliko završi na sudu kao svjedok hoće li joj se na neki način osvećivati u smislu pričati o njoj, ili što drugo, zato se raspitivala o njoj. Cijela ta priča svjedokinji je smiješna, a upitana od strane zastupnice optužbe kako joj može biti smiješno, a nije bila prisutna i ne zna što se dešavalo, odgovorila je da smatra da ti dečki nisu takvi da bi bilo što takvo napravili ČD ili bilo kome drugome. Te je večeri do Tarikove kuće došla svojim autom Volkswagen Polo te je nazvala VD kad je došla do kuće i zamolila ga da izađe i preparkira joj auto. Naime, tamo kod KD se ne usudi zbog prostora proći i parkirati. Tada je vidjela auto u koji sjeda ženka osoba za koju iz viđenja zna da je ČD, ona je sjela u vozilo i onda je vozilo otišlo. Sve to izgledalo joj je normalno, ona je normalno ušla u auto. Upitana, a obzirom navodi da je normalno ušla u auto, je li djelovala kao da je pod takvim utjecajem alkohola da ne može sama doma, svjedokinja je dodala da tako daleko to nije mogla vidjeti. Promatrala je s udaljenosti od oko 15 metara. Po njenom viđenju ČD je tada imala normalan izraz lica. S obzirom na to da je prvo navela da je bilo predaleko da vidi je li ČD pod utjecajem alkohola, a potom navodi da je njezin izraz lica bio normalan, pa na upit predsjednice vijeća kako je mogla vidjeti izraz lica, a ne i je li prema kretnjama bila pod utjecajem alkohola, svjedokinja je navela da je vidjela kako ona gleda prema naprijed, otvara vrata i ulazi u auto i sve to joj je bilo vrlo normalno, no da je bila jako pijana tada bi valjda njezin tata došao do vrata i pomogao joj doći do auta, a takvo što svjedokinja nije vidjela.

11.3. Svjedokinja UD je iskazala kako je na sud pozvana zbog VD i lažne osude. Upitana da pojasni što pod time mislim i što točno o tome zna, navela je da zapravo nije bila u toku, da je došla kasnije, ali misli da nije istina to što su čuli. Čuli su da su je silovali, ne zna ni kako se cura zove, a na pitanje radi razjašnjenja odgovara da koliko se sjeća priča je bila da je baš bio spolni odnos. Optuženika poznaje od početka 2022. od kad dolazi u frizerski salon. On i njegovi prijatelji dolaze svakih tjedan dana i poslije šišanja znaju popiti kavu. Izvan toga s njima se družila možda tri do četiri puta ukupno. Kroz ta druženja za VD navodi da je drag i dobar i da se odlično ponaša prema drugima. Nikada nije vidjela niti čula da bi on bio agresivan prema nekome. Te večeri došla je nekih 20 minuta nakon MD i tamo su se MD i ona zadržale sat ili dva, a poslije su otišle u Platinum. Dok su bile tamo slušali su muziku, općenito pričali, pili, zezali se. Upitana je li tada bilo govora o ČD, odnosno o nekoj djevojci koja je ranije bila tamo, odgovara da nije bilo govora o tome. Zna tko je ČD, međutim samo s fotografije, tu curu ne poznaje i ne sjeća se da bi je vidjela niti u prolazu. O njoj ne zna nikakve priče. VD i njegovi dečki nikada nisu bili neugodni prema njoj ili drugima preda njom. Sama je na internetu potražila fotografiju odnosno vidjela tko je ta cura za koju je čula ime i prezime. Tako ju je našla na Tik Tok-u jer ona snima live-ove. Išla ju je potražiti jer ne može vjerovati da bi netko njih optužio za takvo nešto. Radi razjašnjenja što misli pod time kada kaže da bi netko njih optužio za takvo što, i upitana zna li za što je točno VD optužen, svjedokinja je navela da je sve to bilo davno i za nju su to bile gluposti pa je i pozaboravljala, no sve je to bilo nekako čudno, navodno se govorilo da su tu curu tukli, vukli, oralno silovali i svašta nešto.

12. Razmatrajući, analizirajući i povezujući izložene iskaze svjedoka, ovaj sud nalazi da je optuženi VD ostvario radnje koje mu se činjeničnim opisom optužnice stavljaju na teret. Naime, kako je to već istaknuto, o samim zbivanjima predmetne zgode neposrednih saznanja imaju oštećena ČD te optuženik i njegovi prijatelji KD i OD. Svi ostali svjedoci koji su te večeri bili u kući KD, za vrijeme ili poslije događaja, o istome nisu imali zapravo nikakvih saznanja.

12.1. U prvom redu to se odnosi na svjedokinje MD i UD koje su u kuću KD došle nakon što je iz iste oštećenica već otišla. Pri tome, sagledavajući sam početak njihova iskazivanja, kada obje upitane od strane predsjednice vijeća znaju li o čemu su pozvane iskazivati navode da su ovdje "zbog lažne osude", odnosno "zbog gospodične ČD koja navodi da ju je VD silovao, dok smatra da to nije bilo tako", ovo vijeće zaključuje da se radi o pristranim osobama koje iznose svoja osobna mišljenja o optuženiku za kojeg smatraju da nije kadar napraviti nešto takvo pa a priori ne vjeruju da se događaj uopće zbio. Osim toga, obje svjedokinja navode da detalje ne znaju i nisu ni htjele znati već su nešto načule od optuženika i njegovih prijatelja koje jako dobro poznaju jer ih viđaju jednom tjedno kada dolaze na šišanje u salon u kojem su zaposlene. Nadalje, iskaz svjedokinje MD kontradiktoran je sam sebi jer prvotno u samostalnom kazivanju, ova svjedokinja navodi da se sjeća kako je netko rekao da se ČD tako jako napila da su zvali njenog oca jer nije mogla sama doma, da bi kasnije iskazala da je tada vidjela auto u koji sjeda ženska osoba, da je sve bilo normalno te je ta ženska osoba normalno ušla u vozilo. Kada je svjedokinja suočena s ovom kontradiktornošću, prvo je iskazala da je bila predaleko da bi vidjela je li ili nije ta ženska osoba pod utjecajem alkohola, ali da je sve izgledalo "normalno“, a potom sama zaključuje da bi za slučaj da je ČD doista bila jako pijana tada valjda njezin otac došao do vrata i pomogao joj ući, što se tada nije dogodilo. Slijedom izloženih činjenica i okolnosti, a imajući u vidu zaključak ovog vijeća o potpunoj pristranosti svjedokinja koje same navode da zapravo ne znaju što se te zgode događalo u kući KD, no iznose jasne zaključke da VD to sigurno nije napravio i da su na sudu zbog "lažne osude", ovaj sud iskazima svjedokinja MD i UD nije povjerovao niti ih cijenio istinitima, međutim one zapravo, pa ni posredno, nisu imale saznanja o za odluku meritornim činjenicama.

12.2. Jednako tako, ni svjedok LD nije imao saznanja o meritornim činjenicama jer svjedok iskreno navodi da su prethodno cijelog tog dana on i dečki pili jaka alkoholna pića (ŽD i coca colu) zbog čega je, po dolasku kod KD, on povraćao i otišao u sobu spavati zbog čega ne zna jesu li se dečki s nekim dogovarali da dođe do njih, je li netko došao i je li se dogodilo ono što se ovdje inkriminira optuženiku. Ovom svjedoku sud je povjerovao u dijelu u kojem opisuje vlastitu jaku alkoholiziranost, sve s obzirom na, kako njegov, tako i iskaz OD i KD, o tome što su i gdje sve od žestokog alkohola konzumirali, jer je takva posljedica cjelodnevnog ispijanja takvih pića logična i životno uvjerljiva. Argumetum a contrario, u tom dijelu, sud nije povjerovao obrani optuženika u kojoj navodi da oni nisu puno pili, dok da je, naprotiv tome, pod jakim utjecajem alkohola bila ČD i da je pila puno više od njih te večeri.

12.3. Nastavno, sud je detaljno analizirao obranu optuženika i iskaze već po navodu oštećenice događaju prisutnih svjedoka KD i OD. U prvom redu, valja navesti kako iskazi ovih svjedoka i obrana optuženika nisu konzistentni, u bitnome istovjetni ni suglasni. Tako, primjerice optuženik i svjedok KD navode da je ČD te večeri puno pila, da je pila više od njih, dok svjedok OD iskazuje da si je ČD natočila čašu Jack Danielsa. Nadalje, KD i optuženik iskazuju da se ČD ponašala normalno, da te zgode nije imala ispade i da je bila dobro. Nasuprot tome, svjedok OD iskazuje da je ČD bila u nekoj panici i rekla da se osjeća nervozno zbog čega da su joj oni rekli da ne pije, a ona je rekla da će popiti čašicu ili dvije. Osim toga, svjedok OD navodi da je ČD tražila tabletu i kada su je pitali hoće li s njima jesti, rekla je da neće, već da hoće tabletu. Suprotno navedenom, svjedok KD iskazuje da ČD nije spominjala nikakve tablete i da nije nikoga tražila bilo kakvu tabletu. Nadalje, optuženik pak u obrani iskazuje da je krenuo u hodnik kako bi izašao uparkirati vozilo svjedokinje MD te je otvorio vrata i da je pred njima stajao otac oštećenice, a da prethodno nije kucao ni zvonio te navodi da je on na vratima i u izlasku iz kuće bio sam, dok nasuprot tome svjedok KD iskazuje da je ČD pozvala tatu koji je pokucao na vrata i da mu ih je on tada otvorio i s Larinim se tatom upoznao, a da je uz njega bio optuženik. K tome za dodati je da o ovoj činjenici iskazuje i svjedokinja MD koja navodi da je netko od dečki njoj kasnije rekao da se ČD jako napila pa da su pozvali njenog tatu jer nije mogla sama doma. Nadalje, svjedok KD navodi da su se s ČD družili dva do tri puta godišnje, dok optuženik navodi da je riječ o pet do sedam puta godišnje. Pri tome, ovakvi navodi, osobito svjedoka KD u potpunom su neskladu s nespornom činjenicom da je ČD i prethodne večeri bila s njima u društvu u kući KD, iz čega proizlazi da je riječ o dvije uzastopne večeri, što u bitnome odudara od rijetkih periodičnih druženja kako iste opisuju optuženik, a pogotovo svjedok KD. Dakle, kako optuženik tako i svjedoci KD i OD iskazuju o izloženim okolnostima različito, pa čak i suprotno, dok su jedinstveni, suglasni i decidirani isključivo u činjenici da je sve te večeri, u tom druženju koje je trajalo oko sat do sat i pol vremena bilo normalno, da su sjedili, pričali i slušali muziku. Međutim, sud obrani optuženog VD i iskazima svjedoka KD te OD u tom dijelu nije povjerovao. Pri tome, za naglasiti je da optuženik svakako nastoji od sebe otkloniti bilo kakvu odgovornost, dok su ovo dvoje svjedoka njegovi najbolji prijatelji koji se prema vlastitim navodima poznaju cijeli život i gotovo svakodnevno se druže, zbog čega su svakako pristrani te ustrajni u želji da optuženiku u cijelosti ekskulpiraju. Osim toga, a razmatrajući način odvijanja događaja iz iskaza oštećenice, sukladno kojem su se i ovo dvoje svjedoka ismijavali njenom paničnom napadaju, zadirkivali je i provocirali te nisu poduzeli ništa da spriječe ponašanje optuženika, iako ne ulazi u kriminalnu zonu, svakako nije primjereno ni pohvalno, što je također razlog zbog kojeg po ocjeni ovog suda ovi svjedoci nisu iskazivali istinito. Uz navedeno, a kako je ranije analizirano obrana optuženika i iskazi ovo dvoje svjedoka nisu suglasni, dosljedni i u bitnome potkrjepljujući glede drugih izloženih okolnosti, zbog čega nisu uvjerljivi i podobni da na njima bude formiran zaključak o (ne)dokazanosti odlučnih činjenica.

13. Nasuprot navedenom, iskaz oštećene BD jasan je i dosljedan, dok iz načina kazivanja no i sadržaja onoga o čemu je govorila proizlazi uvjerenje suda da njezin iskaz odgovara istini, bez ikakvog uljepšavanja i da je u cijelosti iskren. Naime, oštećena ČD vrlo iskreno i neuobičajeno otvoreno iskazuje o svojim intimnim odnosima, bez ustručavanja priznajući da upražnjava spolne odnose po principu "prijatelja s povlasticama", te da je ranije imala seksualni odnos s KD, dva do tri puta s OD, a da je s optuženikom imala najviše seksualnih odnosa, no kao slobodna žena i slobodan muškarac, bez da su u vezi. Nadalje, vrlo otvoreno je oštećenica govorila o svojim psihičkim tegobama, potpuno iskreno iskazujući da ju konzumiranje alkohola "okreće na agresiju", da je tako večer prije isfrustrirana što ju je OD zezao za ožiljke od rezanja, na njega bacala stolicu i potom dvije boce Red Bulla od kojih se jedna prolila po Tarikovoj kuhinji, kao i da je na Nerminovoj vikendici jedne zgode dosta popila i bacala neke čaše, odnosno sok ili alkohol po OD koji ju i inače dosta provocira. Dakle, oštećenica vrlo iskreno govori i o svojim lošim postupcima koje ne umanjuje, kao i o svom intimnom životu, bez skrupula i straha od mogućih moralnih osuda.

13.1. Pri tome, oštećenica jasno i nedvosmisleno iskazuje da je po dolasku u Tarikovu kuću izvršila dobrovoljan oralni spolni čin optuženiku. Stoga, ovaj sud ne nalazi razloga da bi opisujući ono što se kasnije dogodilo oštećenica imala ikakvu potrebu i motiva izmišljati. Osim toga, iskaz oštećenice potvrđen je iskazom posrednih svjedoka, u prvom redu iskazom njezine majke kojoj je oštećenica istovjetno kao i na sudu opisala događaje predmetne večeri, a istovjetno je o istima iskazivala i u dva navrata pred sudskim vještakinjama. U odnosu na pitanje njezine alkoholiziranosti predmetne zgode, sud vjeruje oštećenici da je popila nekoliko gutljaja jednog pića, nasuprot obrani optuženika koji nastoji prikazati da je bila pijana, što je jasno već i iz iskaza svjedokinje MD da su joj tada dečki rekli da se ona tako napila da nije mogla sama doma pa da su zato zvali njenog oca. Naime, da je tome bilo tako tada bi sigurno, ako ne već njezini roditelji s kojima je netom poslije bila u kontaktu, djelatnici policije kojima je podnosila kaznenu prijavu iste noći (u 3,00 sati) takvo što zamijetili i zabilježili. Uostalom, da je tada u tih sat do sat i pol vremena druženja popila toliko alkohola da nije mogla sama otići iz Tarikove kuće, tada sigurno ne bi bila u stanju pisati ocu sadržajno smislene poruke čiji se preslik nalazi u spisu predmeta na listovima 77 – 80 spisa. Da druženje nije trajalo duže proizlazi i iz obrane optuženika, dok navedeno potvrđuje svjedokinja ED koja navodi da je njenu kćer te zgode vozio bivši suprug te je otišla od kuće oko 22,30, a ona i otac su se vratili negdje iza ponoći, pri čemu na upit iskazuje da je prethodno bila kod kuće gdje sigurno nije konzumirala alkohol jer ga u kući ni ne nemaju.

13.2. Nadalje, iskaz oštećene ČD potvrđuje iskaz njezine majke ED kojoj se oštećenica povjerila, kao i oca kojem nije pričala detalje, no u bitnome mu je rekla što joj se dogodilo, no osim toga njezin iskaz potvrđuje i sadržaj spomenutih poruka koje je ona te večeri uputila ocu. Tako iz ispisa tih poruka proizlazi da je ČD ocu od 23,58 do 00,16 uputila nekoliko poruka slijedećeg sadržaja: "Dodi", "Odmah", "Zlostavljaju me", "Imala sam panicni", "Udi u kucu", Nemogu van", "Ne zovi me", "Imaju pištolj", na pitanje kako će izaći van nadalje odgovara: "Ti uleti unutra", "U onu Kzcz", "Otvoreno je", a kad ju otac traži da mu pošalje broj od VD i pita tko ju zlostavlja, oštećenica odgovara: "Nemoj ga zvat", " VD", "A ovi sute", dok na pitanje zašto to radi, odgovara: "Neznam", "Nezbam pijan je", "Udario me", "Cipsom", te na očeve poruke da je krenuo i da im kaže da mora doma i da on dolazi po nju, oštećenica odgovara: "Udi u kucz", "Ne puštaju me van", "Unosi mi se u facz", "Dođi unutra molim te" i "Ima pištolj“. Dakle, već sadržaj ovih poruka koje oštećenica šalje ocu kada ga traži da dođe po nju u bitnome potvrđuju njezin iskaz o tome što se te zgode dogodilo. Osim toga, a protivno navodima obrane optuženika da mu nije jasno zašto njezin otac, ako je sve bilo tako, nije kucao i zvonio na vrata kako bi spasio kćer, izložene poruke potvrđuju iskaz oca oštećenice, svjedoka CD kada navodi da je kćer ostavio na parkingu nakon kojeg se nalaze, kao u nekom prolazu, dvije kuće te da nije vidio u koju je kuću ČD prethodno ušla, zbog čega da nije znao u kojoj se kući nalazi i u koju to kuću treba doći po nju, već je to shvatio kada je VD izašao iz jedne od tih dviju kuća.

13.3. Osim izloženog, sud je pri ocjeni vjerodostojnosti iskaza oštećenice imao u vidu i rezultate provedenog kombiniranog psihijatrijsko – psihologijskog vještačenja ČD. Tako iz nalaza i mišljenja vještakinje psihijatrice Suzane Kos i vještakinje psihologinje Gordane Buljan Flander u bitnome proizlazi da se radi o djevojci prosječnih kognitivnih kapaciteta s poviješću teškoća mentalnog zdravlja koja je upućena u psihijatrijsko liječenje, a kod koje je u vrijeme provođenja vještačenja izražena simptomatologija posttraumatskog, anksioznog i depresivnog tipa s procijenjenim visokim rizikom za autoagresivna ponašanja s obzirom na elemente granične strukture osobnosti. S kliničko psihijatrijskog aspekta kod oštećenice je utvrđeno blago reducirano raspoloženje i diskretno niveliran afekt pod utjecajem psihofarmaka, uredan tijek misli, na sadržajnom planu realitet bez bilo kakvih psihopatoloških elemenata, postoje intruzivne misli na traumatski događaj koji nastoji kontrolirati i potiskivati te povremeno flash back-ovi na temu traumatskog događaja. Na razini ličnosti socijalno se povlači gotovo do razine izolacije, odlazak na sud dovodi do retraumatizacije što se manifestira intenziviranjem napetosti i razdražljivo depresivnog raspoloženja. Postoji agresivni potencijal koji se ovisno o okolnostima može manifestirati prema sebi ili prema drugima (bacanje stvari, dezinhibirano ponašanje). Na osnovu medicinske dokumentacije vidljivi su nepovoljni uvjeti odrastanja u jednom periodu njezinog života (rastava braka roditelja), zbog kojih je ambulantno, a kasnije i stacionarno liječena u Poliklinici za djecu i mlade, na KBC Zagreb te u Bolnici za djecu i mlade u Kukuljevićevoj, iz koje je otpuštena uz dijagnoze emocionalni poremećaji u djetinjstvu, samoozljeđivanje u osobnoj anamnezi. Po punoljetnosti oštećenica nastavlja s psihijatrijskim liječenjem u Klinici za psihijatriju Vrapče pod dijagnozama granične strukture ličnosti, štetne uporabe više različitih psihoaktivnih tvari, akutne stresne reakcije, u dva navrata zbog pokušaja suicida tabletama. Zadnja hospitalizacija bila je nakon prijave događaja policiji vezano uz ovaj kazneni postupak, a psihopatološki povod bila je akutna krizna reakcija kod vulnerabilne ličnosti (granična struktura). Granični poremećaj ličnosti podrazumijeva nejasnu sliku o sebi, svojim željama i ciljevima, vrijednosti, partnerstvu, idealima, nepostojanost interpersonalnih odnosa u smislu osciliranja od idealizacije do obezvređivanja, njezine emocije su često neprimjerene i mogu dovesti do impulzivnih proboja koji su se do sada uglavnom manifestirali samo ozljeđivanjem. U tom kontekstu treba razmatrati njezino slabo samopoštovanje vidljivo kroz činjenicu da se druži s osobama sasvim drugačijeg vrijednosnog sustava od onog koji je dobila ranim odgojem, zapuštanjem učenja, hobija, prekidanja školovanja, konzumiranja opojnih sredstava i preuzimanja promiskuitetnog stila života. Nema elemenata koji bi ukazivali na ovisnost o alkoholu ili drugom opojnom sredstvu, a povremenu konzumaciju alkohola i takvih sredstava vještakinje pripisuju s jedne strane njenoj potrebi da se uklopi u specifičan milje u kojem su takva sredstva bila dostupna, a s druge strane da reducira napetost i poboljša raspoloženje u svrhu automedikacije. Klinički kod oštećenice vještakinje utvrđuju smetnje iz kruga posttraumatskog stresnog poremećaja (dalje PTSP) koji se manifestira ponovljenim proživljavanjem traumatskog događaja, anksioznošću, depresivnošću, osjećam praznine, izbjegavajućim ponašanjem (izbjegavanje druženja i uopće izlazaka iz kuće, seksualnih odnosa), što ima za posljedicu socijalno povlačenje, a prilikom ponovnog susreta s temom djela ponovno proživljava traumu u blažem obliku, što biva blaže velikim dijelom zbog psihofarmakološkog liječenja.

13.3.1. Vještakinje nadalje pojašnjavaju da kompetentan svjedok mora imati kognitivni i moralni kapacitet za vlastita saznanja o relevantnim činjenicama, a kognitivna i moralna kompetencija uključuju kapacitet za opservaciju, sposobnost pamćenja, kapacitet za komunikaciju, sposobnost razlikovanja istine od laži, te razumijevanje obveze da govori istinu u sudskim postupcima. Provedenim vještačenjem obje vještakinje zaključile su da oštećenica udovoljava svim navedenim kriterijima. Psihijatrijska procjena sposobnosti za davanje vjerodostojnog iskaza podrazumijeva prepoznavanje eventualnih psihičkih poremećaja i procjenu njihovog utjecaja na opažanje, upamćivanje, prisjećanje i reprodukciju. Ovim ispitivanjem vještakinje nisu uočile kod oštećenice sklonost preuveličavanju, kao ni konfabulacijama. Nije nađeno objektivnih podataka koji bi ukazivali na njezinu eventualnu alkoholiziranost u vrijeme djela, a njezina dijagnoza graničnog poremećaja osobnosti u ovom slučaju ne interferira s njenom kompetencijom za davanje vjerodostojnog iskaza, slijedom čega s psihijatrijske strane nema psihopatoloških elemenata koji bi doveli u pitanje ili isključivali njezinu sposobnost za davanje vjerodostojnog iskaza. Osim toga vještakinje su analizirale i video snimku ispitivanja oštećenice na dokaznom ročištu, te zaključuju da je oštećenica na isti način kao i u intervjuu nužnom radi obavljanja vještačenja opisala kritični događaj, da postoji emocinalna pratnja tijekom iskazivanja i odgovaranja na pitanja, da oštećenica iznosi iste brojne kontekstualne detalje, način na koji se događaj odvijao, tko je i na koji način sudjelovao u događaju, kako se osjećala, svoja zapažanja o svima prisutnima u to vrijeme u stanu, kao i kome se i na koji način obratila za pomoć, te kome je o događaju pričala. Njezin iskaz ima unutrašnju, kao i vanjsku konzistentnost jer na isti način u više navrata istovjetno iskazuje i na isti način opisuje događaje u ranijem iskazu i tijekom vještačenja, pri čemu njezin iskaz ima logičnu strukturu, opisivani događaji su uklopljeni u kontekst, iznosi detalje događaja, opisuje interakciju između sudionika događaja, a što sve upućuje na autentičnost doživljaja o kojima iskazuje. Iz njezinog iskaza ne uočava se strast za terećenjem bilo koga, a do izražaja dolazi konstantnost iskaza, dosljedna je u kazivanju, povremeno iskazivanje je nesređenog tijeka, te se vraća na temu kako bi neki detalj što bolje objasnila. Uočava se i kvantitativno bogatstvo detalja kada npr. opisuje interakcije počinitelja, njihovo ponašanje te večeri analizira i povezuje sa svojim ranijim ponašanjem u istom društvu u čemu nalazi moguću motivaciju za njihovo takvo postupanje. Jednim je dijelom u stanju reproducirati i razgovor, ističe i neke sadržajne posebnosti, neobične pojedinosti kao što je npr. udarac vrećicom čipsa ili smokija, vrijeđanje, navod "prdnuo mi je u facu" i slične uzgredne pojedinosti koje za sam događaj nemaju veće značenje, ali ukazuju na njenu dobru percepciju. Nadalje, opisuje vlastita psihička zbivanja kada govori da je osjećala strah od optuženika, potom kada opisuje svoj panični napadaj, prikazuje i psihološka stanja optuženika kada u više navrata ponavlja da je imao manijački pogled, široke zjenice i bio užasno čudan te da mu se drugi nisu suprotstavljali. Temeljem navedenog vještakinje zaključuju da je oštećenica prosječnih kognitivnih kapaciteta s graničnim poremećajem ličnosti koji se razvio na osnovu emocionalnog poremećaja u djetinjsku i adolescenciji, te povišenog agresivnog potencijala koji se može usmjeriti prema sebi i/ili drugima, ranije sklona štetnoj uporabi različitih opojnih sredstava, a sada s registriranim PTSP-om. Psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem nisu utvrđene smetnje koje bi dovodile u pitanje njezin kapacitet za vjerodostojno iskazivanje.

13.3.2. Tijekom rasprave, vještakinje Suzana Kos i Ljiljana Buljan Flander, po ocjeni ovog vijeća, odgovarajući na pitanja tada obrana dvoje optuženika u cijelosti su obranile svoj nalaz i mišljenje te razjasnile sve eventualne nejasnoće. Tako su iskazale da tijekom izrade nalaza i mišljenja nisu našle nikakvu naznaku da bi žrtva bila sklona konfabulacijama. Utvrdile su da oštećenica osjeća strah, difuznu nelagodu, namečuće, ponavljajuće misli o događaju te večeri koje je doživljavala kao traumatske, što je u trenutku kad se javila na liječenje bilo intenziteta koji je odgovarao aktualnoj kriznoj reakciji. Nakon psihijatrijskog liječenja uz medikamentoznu terapiju i izdvajanje iz svoje socijalne sredine došlo je do poboljšanja njenog psihičkog stanja na što ukazuje njezin iskaz tijekom vještačenja i nalazi ambulantnih pregleda nakon te hospitalizacije. Zaključuju da je sam događaj kod nje doveo do intenzivnog straha i nelagode, dok se kasnijim liječenjem i protekom vremena taj intenzitet smanjio. I u medicinskoj dokumentaciji i po iskazu ispitanice zamijećeno je intenziviranje psihičkih smetnji povezano s iskazivanjem o događaju, a riječ je o retraumatizaciji, dakle ponovnom oživljavanju događaja i neugodnosti. Odgovarajući na pitanja obrane, sve vezano uz utjecaj (ne)uzimanja propisane terapije i konzumaciju alkohola na doživljavanje realiteta, vještakinje su navele da kod oštećenice nisu utvrdile da bi njezin doživljaj realiteta tada na bilo koji način bio oštećen. Pri tome su uzele u obzir činjenicu da nije uzela propisanu medikaciju taj dan, a uzele su u obzir i anamnetički podatak koji nije objektiviziran toksikološkim nalazom da je popila nešto alkohola. Međutim, njezina mogućnost percepcije događaja, upamćivanja događaja, a kasnije i reprodukcije, nije bilo ometena, čemu u prilog govori konzistentnost, unutrašnja i vanjska, njezinih iskazivanja, i tijekom iskazivanja na sudu i tijekom iskazivanja u okviru vještačenja. Odgovarajući na pitanje je li moguće da je s obzirom na dijagnoze i karakterne osobine oštećenice, ona taj događaj proživjela u nekoj drugoj situaciji, a onda ga pripisala ovom događaju, vještakinje su decidirano navele da to nije moguće zato što je oštećenica događaja opisala s puno detalja, događaji su uklopljeni u kontekst, davala je opise svojih osobnih doživljaja tih događaja, osobnih doživljaja osoba koje su bile uključene, također je mogla opservirati njihove međusobne odnose u smislu tko ima moć nad kime, tko je jači od tih dečkiju u odnosu na druge, također je navodila neke nuzgredne pojedinosti koje su za sam taj događaj irelevantne. Toliko je detalja vezano uz sam događaj oštećenica iznijela da je nemoguće da se neki drugi događaj transformirao u ovaj i u ovo vrijeme. Pri tome, vještakinje ponavljaju da kod oštećenice nije utvrđena strast za terećenjem okrivljenika što se između ostalog vidi i u tome da je neke stvari okvalificirala kao one koje su bile protiv njezine volje, a neke iako nije bila baš oduševljena, kao one koje je ona napravila svojevoljno, a još je puno takvih detalja i primjera. Na pitanje bi li se nalaz i mišljenje razlikovao kada bi imali više podataka o tome kako je ranije doživljavala određene situacije, opisivala ih s velikom količinom detalja, i situacije koje su slične onima o kojima se ovdje raspravlja, vještakinje su negativno odgovorile uz pojašnjenje da su u vještačenju analizirale dotadašnju anamnezu i životni put ispitanice, njezin razvoj, formiranje njezine ličnosti, njezine razvojne okolnosti, obiteljske odnose, upadljivosti ponašanja zbog kojih je bila psihijatrijski liječena i zbog kojih psihičkih smetnji je unatoč primarnoj dobroj kapacitiranosti zastala sa školovanjem, imale su uvid u njezino ponašanje, naročito u seksualnoj sferi, a tijekom vještačenja ispitanica je opservirala svoje vlastito ponašanje. Također, imale su uvid u optužni akt, iskazivanje oštećenice na sudu i iskazivanje svjedoka i na osnovu toga su donijele mišljenje i zaključke kod kojih ostaju. U obradi su koristile psihologijsko testiranje, psihijatrijski intervju i psihologijsko psihijatrijski forenzički intervju te dokumentaciju. Pod upadljivim ponašanjem, vještakinja Kos je navela kako pri tome misli na njezino zastajkivanje sa školovanjem, druženje s ljudima koji ne pripadaju njezinom dotadašnjem miljeu, slobodnije seksualno ponašanje, ulaženje u seksualne odnose bez emocionalne podloge, svađe, sukobe s roditeljima, ekscesivne izlaske te konzumaciju psihoaktivnih tvari na razini zlouporabe. Upitane kako ocjenjuju činjenicu da žrtva u jednoj takvoj stresnoj situaciji ocu piše, između ostalog, i o tome da je udarena vrećicom smokija, vještakinje su zaključila da to samo ukazuje na autentičnost njezina iskazivanja, ona je upamtila detalje koje je tada percipirala i u iskazivanju prilikom vještačenja je navela da se radilo o smokiju ili čipsu. Ono što je za nju u toj situaciji bilo upečatljivo je izvjesno poniženje koje je doživjela tim činom. To je za nju zapravo bilo od emocionalnog značenja i zato je to upamtila, što nije ništa neobično već, baš naprotiv, ukazuje na autentičnost. Na pitanje mogu li isključiti da je sve o čemu je oštećenica iskazivala naučena i izmišljena priča, vještakinje su navele kako su one utvrdile da je oštećenica kompetentan svjedok, a da li je nešto istina ili laž, zaključuje sud. Na pitanje bi li na zaključke vještačenja utjecalo saznanje da oštećenica na javnim objavama putem društvenih mreža govori o svojim psihičkim problemima, o tome da se liječi, o seksualnim temama, vještakinje su navele da to ne bi utjecalo na zaključke iz razloga jer ono što je relevantno za ovaj predmet je njima ispričala oštećenica te su doznale iz medicinske dokumentacije, pri čemu napominju da je oštećenica otvoreno i iskreno govorila i o svom seksualnom životu, o svom ponašanju, a činjenica o čemu ona i javno priča na društvenim mrežama nije od utjecaja na zaključke i odgovore vještaka. Teoretski i općenito govoreći moguće je da osoba pod utjecajem psihoaktivnih tvari sama sebi iskonstruira događaj i uvjeri se da se dogodilo nešto što se nije dogodilo, no tada se radi o psihotičnom stanju, što je kvalitativno drugačije stanje od stanja normalnosti. O tome u ovom slučaju kod oštećenice nema govora, jer ona nije bila psihotična, što proizlazi iz svih provedenih metoda ispitivanja, testiranja, uvida u medicinsku dokumentaciju, činjenicu onoga što je netom odnosno vrlo kratko nakon događaja zabilježeno u medicinskoj dokumentaciji o psihičkom stanju oštećenice. Sumanutost i psihotičnost bili bi zamijećeni u prvom javljanju doktoru nakon događaj, dakle već 1. svibnja 2023., jer ne postoji psihoza koja može proći kroz dan i pol, a psihotičnost bi zamijetile i vještakinje prilikom intervjuiranja i izrade nalaza i to stoga što bi po iskazu bilo jasno da se radilo o sumanutom doživljavanju svijeta, iracionalnim doživljajima koji su nedostupni racionalnoj korekciji, a takvo što niti su registrirale tijekom vještačenja, niti je registrirano u nalazu od 1. svibnja 2023. (otpusno pismo list 209 spisa), u kojem je jasno pod psihičko stanje između ostalog navedeno da je pacijentica uredno orijentirana, razgovor se uspostavlja bez teškoća i održava, duktus (tijek misli) formom uredan, na sadržaju okupirana nedavnim stresnim događajem, jasne psihotičnosti se ne bilježi, negira obmane osjetila, dobrog je uvida u svoje stanje. Zadnji puta prije događaja oštećenica je bila hospitalizirana u Klinici za psihijatriju Vrapče od 24. siječnja do 14. veljače, dakle otpuštena je dva i pol mjeseca prije navodnog događaja. Tada je među dijagnozama zabilježen pokušaj suicida zarezivanjem. Kada je vještakinjama predočen iskaz majke oštećenice, da je ČD neko vrijeme tražena terapija, pa na pitanje mogu li prema dokumentaciji zaključiti kada je terapija pogođena, vještakinje su pojasnile da je iz dokumentacije vidljivo da je nakon ovog zadnjeg boravka u bolnici u svibnju 2023. stanje bilo bolje, što se vidi po nalazima ambulantnih pregleda, no to kod strukture ličnosti kao što je oštečenica, ne ovisi samo o terapiji, već i o drugim životnim okolnostima. Naime, ČD je od početka liječenja dijagnosticiran granični poremećaj ličnosti, nakon što joj je prvotno dijagnosticiran poremećaj emocija i ponašanja u Kukuljevićevoj. Granični poremećaj ličnosti je poremećaj strukture ličnosti, to nije psihoza tako da na njega svakako ne utječe samo terapija odnosno lijekovi, nego i sve druge okolnosti, psihoterapijska podrška, promjene u okolini, promjene u obiteljskim i osobnim odnosima, odnos s roditeljima, snalaženje u društvu i okolini i slično. Akutni stresni poremećaj, što se šifrira kao F43.0, manifestira se akutnom napetošću, tjeskobom, nemirom, difuznim strahom, nelagodom, uznemirenošću. Može se javiti naročito kod disponiranih ličnosti kao što je oštećenica, kao reakcija na različite traumatske događaje. PTSP poremećaj javlja se s određenom odgodom od samog događaja, a može se i nadovezati na akutni stresni poremećaj, manifestira se flash back-ovima, dakle naglim intenzivnim mislima koje podsjećaju na traumatski događaj, intruzivnim (namećujućim) mislima na događaj u bilo kojoj, pa čak i neutralnoj situaciji, pobuđenošću, vegetativnom nestabilnošću što znači probleme sa spavanjem, apetitom, također izbjegavanjem socijalnih kontakata i socijalnom izolacijom, smetnjama koncentracije i drugo. Na daljnje pitanje, a s obzirom da se od Larine 17 godine u dokumentaciji javlja akutna stresna reakcija, može li se razgraničiti da bi PTSP bio od događaja iz travnja 2023. ili bi mogao biti reakcija na skup tih različitih ranije zabilježenih stresnih reakcija, vještakinje su navele kako je moguće razgraničiti i zaključiti da je riječ o zadnjem stresnom događaju i to s obzirom na simptomatologiju koju oštećenica iznosi, primjerice spominju se ponavljajući snovi koji se odnose na ovo djelo, zatim povremeni flach back fenomeni također upravo u odnosu na ovo djelo. Izloženo ukazuje jasno da taj PTSP nije od primjerice maminog vikanja zbog loših ocjena ili od koje druge ranije stresne situacije koju je doživjela, nego se sadržajno odnose upravo na događaj u odnosu na koji je ČD iskazivala i koji je ovdje predmet raspravljanja. Za spomenuti je u tom smislu još i odbojnost prema seksualnosti i gađenje koje se javlja nakon djela, sve prema navodima ispitanice. S obzirom na vrstu i svojstvo lijekova koji su tada bili propisani ČD kao terapija, uzimanje tih lijekova ili propuštanje uzimanja taj jedan dan, sve neovisno o pijenju ili nepijenju alkohola, ne bi imalo utjecaja na njezino ponašanje osim što bi, da je uzela lijekove tog dana, bila malo usporenija, mirnija. Kako će psihoaktivne tvari utjecati na pojedinu osobu ovisi o mnogobrojnim faktorima, pa tako i o količini koja je uzeta, o tome je li osoba ovisna o toj tvari ili nije, o tome što je taj dan jela, pila i koliko je spavala, ima li kakvo organsko oštećenje, kakav je razvoj situacije i djela, te u odnosu na istu osobu može biti različit ovisno o svemu ovome, zbog čega nije moguće odgovoriti na pitanje je li utjecaj psihoaktivnih tvari jednak na osobu koja nema propisanu medikamentnu terapiju i onu koja to ima.

13.3.3. Na prijedlog obrane, a nakon što je obrana u spis predmeta dostavila video isječke koje smatra odlučnim za ocjenu ličnosti oštećenice i zaključak o kvaliteti njenog iskazivanja, zatražena je i izvršena ponovna psihijatrijsko-psihologijska ekspertiza, te su vještakinje izvršile uvid u naknadno provedene dokaze i ponovno obavile stručne intervjue s oštećenicom. Na temelju svega provedenog vještakinje su istakle da ništa pa ni pregledani video zapisi nisu doveli u pitanje njihovu ocjenu o kapacitetu za iskazivanje oštećenice, te i dalje smatraju da ona ima održan kapacitet za vjerodostojno iskazivanje.

13.3.4. Izloženi nalaz i mišljenje vještakinja psihijatrije i psihologije ovaj je sud u cijelosti prihvatio i to stoga što ne samo da je dan od strane stručnih i za ishod postupka u cijelosti nezainteresiranih osoba, već su vještakinje odgovarajući na pitanja potpuno jasno, logično i uvjerljivo otklonile svaku sumnju u stručnost i pravilnost svojih nalaza i konačnog zaključka.

14. Slijedom svega, iz razloga koji su ranije analizirani, sud nije prihvatio obranu optuženika u kojoj tvrdi da se ništa od inkriminiranog nije dogodilo, odnosno da nije izvršio radnje za koje se tereti. Nasuprot tome, sud je prihvatio i kao istinit cijenio jasan, dosljedan i istovjetan opis događaja kakav iznosi oštećenica kada u više navrata iskazuje o događaju (na dokaznom ročištu, u dva navrata prilikom provođenja kombiniranog psihijatrijsko – psihologijskog vještačenje i dopune istog), dok njezin iskaz potvrđuju ne samo majka ED i u bitnim okolnostima otac JD, već i sadržaj s ocem razmijenjenih, a u dokaznom postupku pročitanih poruka. Pri tome, vještakinje jasno i razumljivo zaključuju da provedenim stručnim intervjuima i testovima obavljenim u svrhu vještačenja ne nalaze da bi oštećenica bila sklona konfabuliranju ili, sve neovisno o njenim ranijim psihičkim smetnjama, onemogućena u realnom doživljavanju stvarnosti i reprodukciji doživljenih sadržaja.

15. Ovdje je za dodati da činjenica što provedenim informatičko- telekomunikacijskim vještačenjem nisu u mobitelima optuženika i njegovih prijatelja pronađene snimke događaja inkriminirane večeri, dok oštećenica navodi da su je te zgode snimali, ni na koji način ne utječe na izloženu ocjenu vjerodostojnosti njezinog iskaza. Naime, pregledom oduzetih mobitela pronađene su određene snimke na kojima se nalazi zabilježeno ponašanje oštećenice, no prema vremenu nastanka snimke kao i prema navodu optuženika riječ je o snimkama zabilježenim večer prije, dok činjenica da je oštećenica mislila da je snimaju i inkriminirane večeri ne znači da je doista snimka i izrađena. Osim toga, na ocjenu vjerodostojnosti kazivanja oštećenice, po ocjeni ovog suda nije od utjecaja ni činjenica što, pozvana, nije željela predati svoj mobilni uređaj, a sve pozivom na pravo privatnosti jer je razumljivo da žrtva povrede prava osobnosti i spolnog delikta ne želi sadržaj svog mobitela, moguće i intime davati na raspolaganje sudu, a posebno ne obrani koja je kroz postupka ionako nastojala diskreditirati oštećenicu dostavom određenih snimaka kojima nastoje ukazati da je riječ o psihički bolesnoj osobi koja ne govori istinu. U odnosu na potonje, kako vještakinje, tako i ovaj sud ocjenjuje da činjenica što oštećenica javno govori o svojim psihičkim poteškoćama ili pak u jednom od pregledanih videa o eventualnim seksualnim odnosima koji uključuju i njenog oca, a sve bez konteksta u kojem su predmetne snimke nastale i bez prostornog i vremenskog određenja tih javno objavljenih snimki ni na koji način nisu od utjecaja na odlučne činjenice koje je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi, a ni na ocjenu govori li oštećenica istinu, budući na istima uopće ne govori o predmetnom događaju, a niti je moguće zaključivati da iznosi bilo koje druge lažne izjave.

15.1. Zbog izloženih navoda, sud je odbio prijedlog obrane da se vještači mobilni uređaj oštećenice kao neprikladan, budući osim što je oštećenica odbila predati svoj mobitel radi vještačenja, ovaj sud nalazi da sadržaj pohranjen na mobitelu, a bez specifikacije konkretno što se vještačenjem ima utvrditi nije podoban pridonijeti razjašnjenju činjeničnog stanja potrebnog za odluku o meritumu. Osim toga, ono šte je obrana željela pribaviti vještačenjem, a to je komunikacija oštećenice i njenog oca, već se u spisu predmeta nalazi te je izvedena kao dokaz tijekom rasprave. Pri tome, prije kraja dokaznog postupka, upitani imaju li prijedloga za dopunu dokaznog postupka, optuženik i njegov branitelj nisu ponovili ovaj ranije odbijeni dokazni prijedlog.

16. Slijedom svega izloženog, u prvom redu iskaza oštećene ČD, ovaj sud nalazi da je u ovom kaznenom postupku nedvojbeno utvrđeno da je optuženik izvršio radnje koje mu se i kako mu se one stavljaju na teret činjeničnim opisom optuženice. Tako nalazi utvrđenim da je optuženik upravo inkriminirane večeri, u kući KD raznim pogrdnim riječima vrijeđao oštećenu ČD koju su prethodno pozvali da dođe s njima na druženje, tražeći od nje da za sebe kaže da je glupa, da samo „pičke plaču“ te ju vukao za ruke i noge, pa se ismijavao njezinoj uznemirenosti i plastični pištolj za koji oštećenica tada nije znala da nije pravi uperio u njeno oko navodeći da će pucati, te joj tim pištoljem, a i nožem prijetio, a potom držeći taj pištolj u jednoj ruci, nakon što mu je oštećenica na pitanje hoće li mu „pušiti“ odgovorila negativno, popeo se na kauč, nagnuo nad nju i gurnuo joj svoj spolni organ u usta, pri čemu ju je šamarao i govorio društvu „da ona voli grubo“.

17. Primjenjujući pravo na ovako utvrđene činjenice, ovaj sud nalazi da je optuženik svojim postupanjem ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 2. u vezi članka 153. stavka 1. KZ/11. Naime, felatio, odnosno guranje muškog spolnog organa u usta oštećenice, svakako predstavlja sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, dok činjenica da optuženik ustaje na kauč gdje se nalazi u nadređenom položaju iznad oštećenice i u tom položaju gura svoj spolni organ u njezina usta, prethodno ju vukući za noge, a tada je šamarajući, neovisno o činjenici što prema navodu oštećenice nije riječ o jakim šamarima već o lupkanju, svakako u svojoj ukupnosti radnji u sebi sadrži primjenu sile, dok riječi „sad ću pucati“ uz činjenicu da je tada oštećenici uperio pištolj u oko te riječi „hoćeš li nožem“ u trenutku dok kuhinjski nož drži u ruci, predstavljaju prijetnju, kojim svim radnjama optuženik slama slobodu volje oštećenice i prisiljava je na sa spolnim odnosom izjednačenu radnju, sve bez njezinog pristanka na tu radnju. Time je nedvojbeno da je optuženik svojim radnjama ostvario obilježja kaznenog djela silovanja i to tako što je primjenom sile i prijetnje, bez pristanka oštećenice, nad njom izvršio felatio, odnosno sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju.

18. Pri tome, optuženikova ubrojivost te večeri nije dovedena u pitanje, niti bi on sporio da bi predmetne večeri zbog bilo kojeg razloga bio ubrojiv, a riječ je o osobi u odnosu na koju ne postoje indikacije bilo koje psihofizičke bolesti, poremećaja ili smetnje koja bi utjecala na njegovu sposobnost shvaćanja značenja svojeg postupanja i vladanja svojom voljom. Pri tome, ocjena je ovog vijeća da je tada bio pod utjecajem alkohola sve imajući u vidu kako njegove, tako i navode njegovih prijatelja o tome što su sve tog dana konzumirali, međutim sam optuženik iskazuje o događaju na način da je jasno da eventualna alkoholiziranost nije utjecala na njegovu moć i sposobnost rasuđivanja i postupanja. Osim toga, optuženik je bio svjestan svih obilježja djela i htio je njegovo počinjenje što proizlazi iz načina njegovog postupanja inkriminirane koje ukazuje na njegovu ustrajnost u vrijeđanju, omalovažavanju i obezvrjeđivanju oštećenice koju prvo naziva pogrdnim riječima, pa vrijeđa kad se zbog njegovog ponašanja rasplače, potom prijeti pištoljem pa nožem uz traženje da mu „popuši“ i konačno kad se penje na kauč na kojem ona sjedi, gura joj svoj spolni organ u usta, pri tom lagano šamara i govori da ona „voli grubo“. Pri tome, optuženik je bio svjestan i znao je da oštećenica ništa od toga, pa ni konkretnu sa spolnim odnosom izjednačenu spolnu radnju ne želi, jer mu to ona neposredno prije samog čina izrijekom i govori. U odnosu na potonje za naglasiti je da činjenica o kojoj iskazuje oštećenica, a to je da je prethodno te večeri izvršila dobrovoljni felatio optuženiku, ni na koji način nije od utjecaja na ocjenu postojanja njegove svijesti da konkretan spolni čin ona ne želi, ne samo imajući u vidu da je zbog ponašanja optuženika, no i njegovih prijatelja, ranije htjela otići, da je potom plakala i bila vidno uznemirena, već u prvom redu stoga što na izričit upit „hoćeš mi pušiti“, odgovara negativno. Nastavno, optuženik svjestan svih izloženih okolnosti i znajući da je ono što čini zabranjeno, odlučuje postupiti na opisani način i želi ostvarenje djela koje i izvršava, dok za takvo što ne postoji niti jedan zakonom predviđen ispričavajući razlog, niti ga je u ovakvoj situaciji moguće zamisliti. Stoga, ovaj sud nalazi da je optuženik inkriminirane zgode postupao s najtežim oblikom krivnje, izravnom namjerom na učin kaznenog djela za koje je oglašen krivim.

19. Slijedom izloženog, po ocjeni ovog suda utvrđeno je da je optuženik inkriminirane zgode, svojim postupanjem, ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., zbog čega ga je ovaj sud za isto proglasio krivim. Ovdje je za dodati da je djelo počinjeno 29. travnja 2023. od kojeg trenutka do danas su odredbe KZ/11. izmijenjene. Naime, nakon dovršenja djela u dva je navrata donesen i stupio na snagu Zakon i izmjenama i dopunama Kaznenog zakona i to onaj objavljen u Narodnim novinama broj 114/2023. (stupio na snagu 12. listopada 2023.) te u Narodnim novinama broj 36/2024. (stupio na snagu 2. travnja 2024.). Zadnjim Zakonom o izmjenama i dopunama iz NN 36/24. izmijenjena je kazna zapriječena za ovo kazneno djelo te je sada propisana kazna zatvora od pet do dvanaest godina, dok je do tada pa i u vrijeme izvršenja konkretnog kaznenog djela bila zapriječena kazna zatvora od tri do deset godina. Imajući u vidu odredbu članka 3. KZ/11. prema kojoj se prema počinitelju kaznenog djela primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno, a ako se zakon nakon počinjenja djela izmjeni jednom ili više puta primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja, to je ovom presudom kazneno djelo za koje je optuženik oglašen krivim kvalificirano po Kaznenom zakonu zaključno s izmjenama objavljenim u Narodnim novinama broj 114/2022. koje su bile na snazi u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela.

20. Prije prelaska na okolnosti kojima se sud vodio pri izboru vrste i mjere kazne, a s obzirom na to da je optuženik djelo počinio u dobi od devetnaest godina slijedom čega je riječ o mlađem punoljetniku na kojeg je pod određenim pretpostavkama moguće primijeniti maloljetničko pravo, valja obrazložiti zbog čega sud nalazi da je u konkretnom slučaju potrebno primijeniti odredbe općeg kaznenog prava. Pri ovoj odluci sud je razmotrio podatke iz izvješća o osobnim i obiteljskim prilikama za obitelj optuženika sastavljenima po socijalnim radnicima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, dalje: HZSR, višoj stručnoj savjetnici državnog odvjetništva i višoj stručnoj savjetnici ovog suda.

20.1. Iz izvješća socijalne pedagoginje HZSR-a proizlazi da obitelj mlađeg punoljetnika koju čine majka, otac, mlađa sestra optuženika i optuženik, nikada nije bila u tretmanu centra, osim što je u jednom navratu obavljen razgovor s optuženikom, tada maloljetnikom zbog obavijesti policije o sudjelovanju u vršnjačkom nasilju kada je navodio da nije on započeo incident, da mu se drugi dječak unosio u lice te ga je on samo odgurnuo. Optuženik je završio osnovnu školu kao dobar učenik, potom upisao srednju od koje je odustao. Otvorio je vlastiti obrt. Mišljenje je centra da je s obzirom na njegovu kronološku dob i stil života odrasle osobe prema njemu potrebno primijeniti opće Kazneno pravo. Tijekom rasprave ispitana socijalna pedagoginja centra ostala je kod pisanog izvješća o osobnim i obiteljskim prilikama optuženog mlađeg punoljetnika te dodala da u prilog svakako govori činjenica da prethodno centru nije bio poznat. U tom dijelu socijalna pedagoginja se složila s iznesenim mišljenjem stručne suradnice ovog suda, sve vezano uz primjenu maloljetničkog zatvora, no dodala je da nalazi na strani optuženika mlađeg punoljetnika otegotnim iskazan nedostatak odgovornosti u odnosu na inkriminirani događaj, kao i činjenicu da je prema vlastitom navodu optuženik bio svjestan određenih zdravstvenih teškoća na strani žrtve. Mišljenje je i više stručne suradnice državnog odvjetništva da primjena maloljetničkog prava u konkretnom slučaju nije osnovana u prvom redu zbog ozbiljnosti i naravi kaznenog djela koje se ne može pripisati mladenačkoj nepromišljenosti, a nadalje i imajući u vidu dob i odrasli način života samog mlađeg punoljetnika. Naime, mlađi punoljetnik je već ranije odustao od srednjoškolskog obrazovanja te je otvorio vlastiti obrt u kojem se bavi otkupom sekundarnih sirovina, srodno društvu u kojem je zaposlen i u čijem je vlasništvu njegov otac. Suprotno tome, viša stručna savjetnica ovog suda mišljenja je da kod optuženika ima prostora primijeniti maloljetničke propise u smjeru kazne maloljetničkog zatvora, osobito uvažavajući osobitosti samog čina, te posebno osobne karakteristike žrtve, a koje upućuju na određene poteškoće psihološkog profila. Naglasila je kako svrha kazne zatvora bilo da se radi o maloljetničkom zatvoru ili kazni zatvora po općim propisima, osim retribucije sadrži i rehabilitaciju koju nalazi osobito važnom za mladu osobu koja još uvijek obzirom na kronološku dob nije u potpunosti završila proces sazrijevanja što smatra da proizlazi iz njegovih nerealnih planova u budućnosti, a što je utvrdila tijekom neposrednog razgovora, a ukazuje na nedostatak životnog iskustva. Radi se o mladoj osobi kasne adolescentne dobi čiji životni stil odgovara tom uzrastu, nije kriminaliziran te prema njemu do sada nisu postupale socijalne službe te je dostupan bilo kojem obliku pedagoškog vođenja. Osim toga u obitelji i užem društvenom okruženju posjeduje niz zaštitnih faktora koji umanjuju rizik od ponavljanja neprihvatljivih i nedozvoljenih ponašanja. Zaštitne faktore nalazi u njegovim crtama ličnosti i dosadašnjem ponašanju iz kojeg proizlazi da je predmetno kazneno djelo bilo izolirani incident, osim toga zaštitni faktor je i obitelj u kojoj ni od strane oca ni od strane majke nije bilo osoba sklonih devijantnom ponašanju, te predstavljaju pozitivne modele ponašanja, a dodatnim zaštitnim faktorom smatra i osigurano zaposlenje i dobre materijalne prilike. Prekršajnu kažnjavanost smatra nezrelim ponašanjima koje bi odgovaralo mladoj životnoj dobi optuženika, kao i okolnostima koje su mu date možda nerazmjerno njegovoj životnoj dobi, a time misli na tip motornog vozila kao i materijalna primanja. Napomenula je da prilikom prijedloga o primjeni maloljetničkih sankcija nije smatrala svrhovitom primjenu odgojnih mjera već, u slučaju utvrđivanja kaznene odgovornosti, za ovako ozbiljno kazneno djelo s teškim posljedicama za žrtvu, isključivo kaznu maloljetničkog zatvora.

20.2. Imajući u vidu podatke iz izloženih izvješća i zaključke stručnih osoba, a vodeći osobito računa o činjenici da je riječ o osobi koja u vrijeme počinjenja djela ima gotovo 20, a danas nepunih 22 godine, koji vlastitom odlukom nije završio srednjoškolsko obrazovanje, već prema vlastitim navodima radi kao redovno zaposlena osoba, te ostvaruje redovna primanja od 1.700,00 eura i vlasnik je vrijednije imovine, i koji je po ocjeni ovog suda u cijelosti formiran te nije podložan odgojno obrazovnom utjecaju drugih osoba, a pri tome cijeneći težinu, karakter i ozbiljnost počinjenog kaznenog djela, ovaj sud smatra da je optuženog mlađeg punoljetnika VD potrebno promatrati kao odraslu osobu i prema njemu primijeniti opće kazneno pravo.

21. Primjenom općeg kaznenog prava, a pri izboru vrste i mjere kazne, sud je u prvom redu razmatrao kaznu propisanu za djelo za koje je ovom presudom optuženi mlađi punoljetnik proglašen krivim, a riječ je o kazni zatvora od tri do deset godina. Osim toga, cijenjene su sve okolnosti koje utječu da kazna bude teža ili lakša, osobito jačina povrede zaštićenog dobra, pobude iz koje je djelo počinjeno, način počinjenja djela, prijašnji život i dob optuženika te njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela. No prije svega, sud je pošao od stupnja optuženikove krivnje i opće te individualne svrhe kažnjavanja, kako je to određeno člankom 47. KZ/11.

21.1. Stoga, potrebno je reći da je optuženik postupao s najtežim oblikom krivnje, izravnom namjerom na učin kaznenog djela kako je to opisano i obrazloženo u točki 18. obrazloženja ove presude, što je cijenjeno otegotnim. Nadalje, otegotnim je cijenjeno ponašanje optuženika inkriminirane zgode, kada on na sve moguće načine omalovažava oštećenicu, upućujući joj pogrdne riječi i tražeći da za sebe govori da je glupa, s čime ne staje ni kada ona plače već čak štoviše nastavlja vrijeđanje i obezvrjeđivanje uz navod da samo „pičke plaču“, da bi vršeći sa spolnim odnosom izjednačenu spolnu radnju nju (kako sama navodi) lagano šamarao uz navode da „voli grubo“, a u konačnici joj i ispustio vjetar u lice. Sve ove okolnosti načina na koji se te večeri ponašao optuženik cijenjene su otegotnim. Osim toga, sud je pri odluci o kazni imao u vidu nalaz i mišljenje vještakinja psihijatra i psihologa iz kojeg je jasno da je ovaj događaja na oštećenicu ostavio posljedice u vidu pogoršanja njenog psihičkog stanja koje je uz postojeće smetnje sada opterećeno i posttraumatskom stresnom simptomatologijom.

21.2. S druge strane, sud je imao u vidu da je riječ o mlađem punoljetniku koji je u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela imao 19 godina i koji živi u sređenim i urednim obiteljskim uvjetima s roditeljima koji mu svojim ponašanjem mogu biti uzor i kontrolni čimbenik u daljnjem životu, kako to proizlazi iz izvješća više stručne suradnice ovog suda. Osim toga, optuženi mlađi punoljetnik kroz odrastanje i dosadašnji život nije dolazio u sukob sa zakonom niti pokazivao bilo kakve probleme u ponašanju budući niti on ni članovi njegove obitelji nisu bili u tretmanu socijalnih službi, dok iz izvoda iz kaznene evidencije proizlazi da do sada nije kazneno osuđivan, a nije tretiran ni kao maloljetnik. Pri tome, iako optuženik nije završio srednju školu što bi moglo ukazivati na manjak odgovornosti, savjesnosti i radnih navika, suprotno proizlazi iz činjenice da je on redovno zaposlen i radom ostvaruje redovna mjesečna primanja od kojih se uzdržava. Uz izloženo, sud je prilikom ocjene okolnosti bitnih za odluku o kazni, imao na umu i činjenicu odazivanja pozivima suda te urednog i korektnog držanja tijekom rasprave, što je sve kroz ocjenu optuženikovog ponašanja prije i nakon počinjenja djela cijenjeno olakotnim. Potrebno je ponoviti i dodati da je VD djelo počinio kao mlađi punoljetnik, što pak odredbe ZSM-a propisuju zakonskim razlogom za blaže kažnjavanje počinitelja. Naime, odredbom članka 106. stavka 1. ZSM predviđeno je da kada se na osobu koja je kazneno djelo počinila kao mlađi punoljetnik primjenjuju odredbe Kaznenog zakona i kazneno pravne odredbe drugih zakona RH, dakle opće kazneno pravo, sud može u granicama ublažavanja kazne izreći kaznu blažu od propisane.

22. Razmatrajući i cijeneći sve netom izložene okolnosti, svaku pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud nalazi da je u konkretnoj situaciji mlađeg punoljetnika SD, a za postizanje svrhe kažnjavanja, dostatno osuditi kaznom blažom od propisane. Naime, sve ranije naznačene olakotne okolnosti na strani osobe optuženika mlađeg punoljetnika, koja činjenica predstavlja zakonski temelj ublažavanja kazne, osobito okolnost da je na početku odraslog života, da do sada nikada nije osuđivan ni tretiran kao maloljetnik, da svojim redovnim zaposlenjem unatoč dobrim obiteljskim materijalnim uvjetima, pokazuje odgovoran stav prema životu i budućnosti, da je tijekom postupka pokazao poštivanje prema institucijama i društvu u kojem živi, govori u prilog zaključku da se djelo za koje je ovom presudom nepravomoćno osuđen može smatrati izoliranim ekscesom u njegovu životu, čime su po ocijeni ovog suda, ostvarene pretpostavke koje opravdavaju primjenu instituta zakonskog ublažavanja kazne iz članka 48. stavka 1. KZ/11. i članka 106. stavka 1. ZSM-a, a uz granice određene člankom 49. stavkom 1. rokom 3. KZ/11.

22.1. Pri tome, sud je razmatrao činjenicu da je prema članku 49. stavku 1. točki 3. KZ/11., za kazneno djelo iz članka 153. stavka 2. KZ/11. obzirom na zakonom zapriječenu kaznu (kazna zatvora od tri do deset godina), istu moguće ublažiti do jedne godine, budući je primjenom načela propisanog člankom 3. KZ/11. na optuženika potrebno primijeniti onaj zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, a izmijenjeni samo kada je za počinitelja blaži, dok je za ovo kazneno djelo kako je to u točki 19. obrazloženja izloženo blaži zakon koji je bio na snazi tempore criminis.

22.2. Imajući u vidu sve ranije naznačene činjenice, sud je optuženog VD, primjenom odredaba o zakonskom ublažavanju kazne, za kazneno djelo iz članka 153. stavka 2. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci. Potom je sud, primjenom odredbe članka 57. KZ/11. optuženiku mlađem punoljetniku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, te na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. posebnu obvezu da popravi štetu koju je počinjenjem kaznenog djela prouzročio oštećenoj ČD na način da joj isplati dosuđeni imovinskopravni zahtjev, a nadalje na temelju članka 70. KZ/11. i sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana. Pri tome, sud je odredio da će se dio kazne zatvora na koju je optuženi mlađi punoljetnik GD osuđen u trajanju šest mjeseci izvršiti, a dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju dvije godine se neće izvršiti, no samo ukoliko mlađi punoljetnik u roku pet godina od pravomoćnosti presude i izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne ne počini novo kazneno djelo, te ako izvrši obveze naložene mu posebnom obvezom i izrečenom sigurnosnom mjerom obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ/11. Naime, ovaj sud nalazi da će u konkretnom slučaju upravo djelomična uvjetna osudu uz naloženu posebnu obvezu i izrečenu sigurnosnu mjeru biti podobna ostvariti opće i posebne svrhe kažnjavanja, osobito imajući na umu da je riječ o mladoj osobi na pragu odraslog života, na čiju je ličnost, sada već kao odrasle osobe, po ocjeni ovog suda potrebno utjecati psihosocijalnim tretmanom kako bi se postojeći rizici opetovanog protupravnog ponašanja u cijelosti smanjili odnosno uklonili i kako bi u potpunosti shvatio štetnost istog ili sličnog ponašanja za koje je ovom odlukom proglašen krivim, u kojem cilju mu je naložena i posebna obveza popravljanja štete koju je svojim postupcima izazvao. Optuženik je, pri tome upozoren da za slučaj da ne postupi prema naloženoj mu posebnoj obvezi i izrečenoj mu sigurnosnoj mjeri, ili ako kroz vrijeme od pet godina provjeravanja nakon izdržanog neuvjetovanog djela kazne ponovi isto ili bilo koje drugo protupravno kažnjivo ponašanje, djelomična uvjetna osuda će biti opozvana te posljedično određeno izvršenje i uvjetovanog dijela kazne. Na ovaj način, optuženi mlađi punoljetnik će i kroz vrijeme provjeravanja, i nakon izvršenja neuvjetovanog dijela kazne u trajanju šest mjeseci, kroz daljnje vrijeme od pet godina, biti pod povećanim nadzorom, što će po ocjeni ovog vijeća dodatno utjecati na puno ispunjenje svrhe kažnjavanja.

22.3. Slijedom svega, ovaj sud smatra da je upravo kazna zatvora na koju je optuženi mlađi punoljetnik osuđen i djelomična uvjetna osuda koja mu je izrečena, sve uz naloženu posebnu obvezu i izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, primjerena težini počinjenog djela, okolnostima konkretnih događaja, osobi mlađeg punoljetnika, njegovim obiteljskim prilikama i stupnju njegove krivnje, kako su te okolnosti ranije obrazložene, te podobna u najboljoj mogućoj mjeri utjecati na njega da svoje ponašanje u budućnosti ispravi. Ovakva je kazna, po ocjeni ovog suda, nužna da bi se izrazio društveni prijekor radi počinjenog te utjecalo i na druge da shvate krajnju neprihvatljivost ovakvog postupanja, osobito prema ženi, također mladoj osobi za koju mlađi punoljetnik zna da od ranije ima određenih psihičkih poteškoća i smetnji jer sam navodi da mu je o istima u ranijim druženjima oštećenica govorila, a sve u cilju klonjenja od sličnih postupanja i jačanja svijesti o pogibeljnosti ovakvih i drugih kaznenih djela te pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Zaključno, ovaj sud nalazi da će osudom na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci te izricanjem djelomične uvjetne osude na način da će optuženi mlađi punoljetnik izvršiti dio te kazne u trajanju šest mjeseci, dok preostali dio kazne u trajanju dvije godine neće biti izvršen samo ukoliko u roku provjeravanja od pet godina nakon izdržanog neuvjetovanog dijela kazne ne počini drugo kazneno djelo te popravi štetu isplatom imovinskopravnog zahtjeva i podvrgavanjem te provođenjem obveznog psihosocijalnog tretmana, u cijelosti biti ostvarene svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11., zbog čega je odlučio kao pod točkama III., IV. , V. i VI. izreke presude.

23. Na temelju kogentne norme članka 54. KZ/11. optuženom mlađem punoljetniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode po uhićenju kako je to specificirano u točki VIII. izreke presude.

24. U odnosu na imovinskopravni zahtjev oštećenice, na temelju članka 158. ZKP/08. naloženo je optuženom mlađem punoljetniku VD da oštećenoj ČD isplati djelomično usvojen zahtjev u iznosu 15.000,00 eura budući sud smatra utvrđenim da je svojim postupanjem i radnjama za koje je oglašen krivim povrijedio njeno pravo osobnosti i nanio joj duševne boli prouzročivši kod nje traumu koja je rezultirala razvojem daljnjih i drugih psihičkih smetnji. Pri tome, dosuđeni iznos ovaj sud smatra prikladnim s jedne strane prouzročenim poteškoćama kod oštećenice, a s druge dostatno odvraćajućim u odnosu na optuženog mlađeg punoljetnika koji je u ovom trenutku na samom početku odraslog i odgovornog života. Naime, ovaj sud nalazi da je u ovom kaznenom postupku dostatno utvrđeno sve ono što predstavlja podlogu za donošenje odluke iz točke VII. izreke ove presude, pri čemu je o zahtjevu oštećenice u konkretnoj situaciji po ocjeni ovog suda nužno odlučiti u ovom kaznenom postupku kojem je, doduše, prvenstvena svrha utvrđenje je li kazneno djelo počinjeno, je li ga počinio upravo optuženik te kod potvrdnih odgovora, u izricanju pravedne i specijalno te opće preventivne kazne. Ovo stoga što je riječ o oštećenici koja od ranije ima razvijene psihičke poteškoće, kojoj svako prisjećanje na događaj, a pogotovo iskazivanje o istom dodatno narušava psihičku stabilnost i kod koje se po događaju razvio posttraumatski stresni sindrom, te je sve radi zaštite njenog zdravlja i izbjegavanja svake vrste sekundarne viktimizacije kod nje potrebno primijeniti „poštedniji“ pristup, zbog čega je potrebno o njenom zahtjevu odlučiti u ovom postupku i poštedjeti je retraumatizacije vođenjem novog parničnog postupka.

24.1. Naime, iz zaključaka vještakinja psihijatra i psihologa, kako pri osnovnom tako i pri dopunski provedenom vještačenju jasno proizlazi da je psihičko stanje oštećenice prije djela bilo karakterizirano simptomima u sklopu dijagnoze graničnog poremećaja ličnosti i štetne uporabe psihoaktivnih tvari što ju je činilo naročito vulnerabilnom, dok kliničkim stanjem nakon događaja dominira simptomatologija PTSP-a koja je prekrila sliku graničnog poremećaja, te je kod oštećnice došlo do akutne krizne reakcije na koju se nadovezao razvoj posttraumatskog poremećaja koji je bio takvog intenziteta da je za otklanjanje psihičkih smetnji bilo nužno njezino psihijatrijsko hospitalno liječenje. Kasnije se, tijekom liječenja i protekom vremena, intenzitet smetnji reducirao, a sada je riječ o psihičkim smetnjama umjerenog intenziteta koje se intenziviraju u situacijama retraumatizacije. Pri tome, vještakinje zaključuju da u nekim aspektima njenog života postoji potpuna nesposobnost funkcioniranja, pa tako na planu spolnosti, dok je u drugima aspektima ta sposobnost oslabljenja uslijed razvijenog PTSP-a. Budući da se oštećenica još uvijek nalazi u fazi liječenja, vještakinje zaključuju da se može očekivati njezin oporavak, ali i pogoršanje stanja, što ovisi o brojnim činiteljima, pri tome, dodaju kako je intenzitet straha i tjeskobe kod oštećenice i strahom determinirana ponašanja (izbjegavajuće ponašanje, povlačenje i inaktivnost), s istodobnim ograničenjem u socijalno komunikacijskoj sferi, povratnim noćnim morama, tjeskobom i smetnjama koncentracije, bio visok neposredno nakon djela, a sve je manji kako protječe liječenje, s time da se danas izmjenjuju faze kad je strah manje intenzivan s fazama kada je naglašeniji i najviše ovisi o retraumatizaciji. Inkriminirani događaj kod oštećenice je doveo do akutne krizne reakcije neposredno nakon djela koja je u bolničkim uvjetima zadovoljavajuće stabilizirana, nakon čega slijedi razvoj tipične kliničke slike PTSP-a, zbog čega se kontinuirano psihijatrijski liječi. Radi se o kompleksnom tretmanu koji zahtijeva vrijeme, psihofarmakološku terapiju, psihologijsko savjetovanje i suport. Tijekom godine i nešto više od 10 mjeseci zahvaljujući redovitim kontrolnim pregledima, uzimanju lijekova i psihologijskom suportu, intenzitet smetnji PTSP-a je reduciran, no iako blažeg intenziteta smetnje su perzistirajuće kroz sva tri kompleksa simptoma. Poniženje je samo jedna od povreda koja je pridonijela razvoju PTSP-a. Zbog PTSP-a oštećenica trpi duševne boli, ulaže pojačani napor kako bi nadvladala smetnje u kognitivnoj i socijalno komunikacijskoj sferi, te napor prilikom obavljanja brojnih aktivnosti zbog čega je stupanj oštećenja kod nje procijenjen s 20%.

24.2. Dakle, razmatrajući ovakav nalaz i mišljenje vještakinja, ovaj sud nalazi utvrđenim da je oštećenici duševno stanje događajem dodatno oštećeno, da je trpjela duševne boli i strah kao posljedice događaja, dok je po ocjeni ovog suda nedvojbeno i to da ovakav događaj za koji je mlađi punoljetnik oglašen krivim svakako predstavlja povredu prava njene osobnosti. Stoga, a budući da je u ovom postupku utvrđeno kako je za oštećenicu događajem svakako nastala neimovinska šteta u vidu povrede prava osobnosti i prouzročene duševne boli i straha te da je sve ovo prouzročio svojim ponašanjem koje predstavlja kazneno djelo upravo optuženi mlađi punoljetnik, to je sud dosudio imovinskopravni zahtjev u dijelu i naložio optuženiku isplatu iznosa od 15.000,00 eura oštećenici, koji iznos ovaj sud nalazi pravičnim i dostatnim za popravljanje nastale neimovinske štete očitovane u pogoršanju psihičkog statusa oštećenice. Kako je to ranije već navedeno, a ovdje je za ponoviti, visinu iznosa koji je dosuđen ovaj sud, s druge strane, nalazi dostatno odvraćajućim, sve imajući u vidu ranije izložene okolnosti i činjenicu da je počinitelj kojem je naložena isplata ovog iznosa mlada osoba na samom početku odraslog života.

25. O troškovima kaznenog postupka, odlučeno je u točki IX. izreke sukladno odredbi članka 148. stavka 1. ZKP/08. te je optuženiku naloženo naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1., 6. i 8. ZKP/08., time da je paušalni iznos troška odmjeren sukladno trajanju i složenost dokaznog i ovog kaznenog postupka u cjelini no i imovinskim prilikama optuženog mlađeg punoljetnika. Nadalje, optuženiku je naloženo plaćanje i troška postupka odnosećeg na nagradu i nužnu izdatke opunomoćenice oštećenice jer je zaposlen i ostvaruje redovna mjesečna primanja te je iako vrlo mlad već vlasnik vrijednije imovine (građevinsko zemljište veličine oko 1.000,00 m2, automobil marke BMW M6 iz 2014.), zbog čega ovaj sud nalazi da plaćanjem naloženog iznosa troška neće biti dovedena u pitanje njegova materijalna egzistencija.

U Zagrebu, 27. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Iva Gradiški Lovreček

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sve stranke, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte