Poslovni broj: P-3585/2020-37

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Zrinki Prlić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. iz Zagreba, Radnička c. 50, OIB: 02535697732, zastupan po opunomoćeniku Krešimiru Ljubiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, temeljem generalne punomoći Su-1771/06, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Karoline Gajski, odvjetnice u OU Zrinke Prlić i VR, odvjetničkog vježbenika u OD Leko i partneri, dana 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50, tužitelju DR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplatiti iznos od 2.694,07 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 9,54 EUR sa kamatom od 25.10.2008.,

- na iznos od 0,24 EUR sa kamatom od 25.10.2008.,

- na iznos od 8,67 EUR sa kamatom od 30.12.2008,.

- na iznos od 0,23 EUR sa kamatom od 30.12.2008.,

- na iznos od12,19 EUR sa kamatom od 31.01.2009.,

- na iznos od 0,32 EUR sa kamatom od 31.01.2009.,

- na iznos od 16,60 EUR sa kamatom od 01.03.2009,.

- na iznos od 0,44 EUR sa kamatom od 01.03.2009.,

- na iznos od 13,52 EUR sa kamatom od 01.04.2009.,

- na iznos od 0,31 EUR sa kamatom od 01.04.2009.,

- na iznos od 10,12 EUR sa kamatom od 21.04.2009.,

- na iznos od 0,28 EUR sa kamatom od 21.04.2009.,

- na iznos od 10,07 EUR sa kamatom od 30.05.2009.,

- na iznos od 0,28 EUR sa kamatom od 30.05.2009.,

- na iznos od 5,46 EUR sa kamatom od 30.06.2009.,

- na iznos od 0,15 EUR sa kamatom od 30.06.2009.,

- na iznos od 7,33 EUR sa kamatom od 01.08.2009.,

- na iznos od 0,21EUR sa kamatom od 01.08.2009.,

- na iznos od 9,29 EUR sa kamatom od 01.09.2009.,

- na iznos od 0,27 EUR sa kamatom od 01.09.2009.,

- na iznos od 9,07 EUR sa kamatom od 01.10.2009.,

- na iznos od 0,27 EUR sa kamatom od 01.10.2009.,

- na iznos od 7,18 EUR sa kamatom od 01.11.2009.,

- na iznos od 0,21 EUR sa kamatom od 01.11.2009.,

- na iznos od 10,70 EUR sa kamatom od 01.12.2009.,

- na iznos od 0,32 EUR sa kamatom od 01.12.2009.,

- na iznos od 13,26 EUR sa kamatom od 01.01.2010.,

- na iznos od 0,43 EUR sa kamatom od 01.01.2010.,

- na iznos od 17,34 EUR sa kamatom od 31.01.2010.,

- na iznos od 0,56 EUR sa kamatom od 31.01.2010.,

- na iznos od 16,27 EUR sa kamatom od 28.02.2010.,

- na iznos od 0,53 EUR sa kamatom od 28.02.2010.,

- na iznos od 20,89 EUR sa kamatom od 30.03.2010.,

- na iznos od 0,68 EUR sa kamatom od 30.03.2010.,

- na iznos od 20,41 EUR sa kamatom od 31.04.2010.,

- na iznos od 0,68 EUR sa kamatom od 31.04.2010.,

- na iznos od 22,81 EUR sa kamatom od 01.06.2010.,

- na iznos od 0,75 EUR sa kamatom od 01.06.2010.,

- na iznos od 38,89 EUR sa kamatom od 01.07.2010.,

- na iznos od 1,26 EUR sa kamatom od 01.07.2010.,

- na iznos od 35,47 EUR sa kamatom od 01.08.2010.,

- na iznos od 1,16 EUR sa kamatom od 01.08.2010.,

- na iznos od 44,71 EUR sa kamatom od 01.09.2010.,

- na iznos od 1,49 EUR sa kamatom od 01.09.2010.,

- na iznos od 41,16 EUR sa kamatom od 30.09.2010.,

- na iznos od 1,30 EUR sa kamatom od 30.09.2010.,

- na iznos od 35,48 EUR sa kamatom od 03.11.2010.,

- na iznos od 0,02 EUR sa kamatom od 03.11.2010.,

- na iznos od 49,16 EUR sa kamatom od 03.11.2010.,

- na iznos od 0,03 EUR sa kamatom od 03.11.2010.,

- na iznos od 64,82 EUR sa kamatom od 01.01.2011.,

- na iznos od 55,62 EUR sa kamatom od 02.02.2011.,

- na iznos od 0,05 EUR sa kamatom od 02.02.2011.,

- na iznos od 57,17 EUR sa kamatom od 02.03.2011.,

- na iznos od 0,05 EUR sa kamatom od 02.03.2011.,

- na iznos od 51,86 EUR sa kamatom od 02.04.2011.,

- na iznos od 53,35 EUR sa kamatom od 03.05.2011.,

- na iznos od 0,20 EUR sa kamatom od 03.06.2011.,

- na iznos od 73,26 EUR sa kamatom od 03.06.2011.,

- na iznos od 0,06 EUR sa kamatom od 03.06.2011.,

- na iznos od 69,45 EUR sa kamatom od 03.07.2011.,

- na iznos od 0,01EUR sa kamatom od 03.07.2011.,

- na iznos od 93,91EUR sa kamatom od 02.08.2011.,

- na iznos od 0,04 EUR sa kamatom od 02.08.2011.,

- na iznos od 87,87 EUR sa kamatom od 02.09.2011.,

- na iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 02.09.2011.,

- na iznos od 75,49 EUR sa kamatom od 01.10.2011.,

- na iznos od 74,98 EUR sa kamatom od 03.11.2011.,

- na iznos od 0,08 EUR sa kamatom od 03.11.2011.,

- na iznos od 73,78 EUR sa kamatom od 02.12.2011.,

- na iznos od 0,05 EUR sa kamatom od 02.12.2011.,

- na iznos od 77,64 EUR sa kamatom od 03.01.2012.,

- na iznos od 0,05 EUR sa kamatom od 03.01.2012.,

- na iznos od 80,99 EUR sa kamatom od 31.01.2012.,

- na iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 31.01.2012.,

- na iznos od 82,25 EUR sa kamatom od 02.03.2012.,

- na iznos od 0,21EUR sa kamatom od 02.03.2012.,

- na iznos od 79,12 EUR sa kamatom od 11.04.2012.,

- na iznos od 0,19 EUR sa kamatom od 11.04.2012.,

- na iznos od 80,79 EUR sa kamatom od 01.05.2012.,

- na iznos od 82,75 EUR sa kamatom od 02.06.2012.,

- na iznos od 0,03 EUR sa kamatom od 03.07.2012.,

- na iznos od 80,16 EUR sa kamatom od 03.07.2012.,

- na iznos od 0,22 EUR sa kamatom od 03.07.2012.,

- na iznos od 80,72 EUR sa kamatom od 04.08.2012.,

- na iznos od 0,30 EUR sa kamatom od 04.08.2012.,

- na iznos od 42,51 EUR sa kamatom od 29.09.2012.,

- na iznos od 35,12 EUR sa kamatom od 31.10.2012.,

- na iznos od 8,12 EUR sa kamatom od 31.10.2012.,

- na iznos od 73,37 EUR sa kamatom od 01.12.2012.,

- na iznos od 7,17 EUR sa kamatom od 01.12.2012.,

- na iznos od 72,88 EUR sa kamatom od 12.12.2012.,

- na iznos od 5,56 EUR sa kamatom od 12.12.2012.,

- na iznos od 74,94 EUR sa kamatom od 04.01.2013.,

- na iznos od 80,53 EUR sa kamatom od 04.01.2013.,

- na iznos od 80,53 EUR sa kamatom od 04.01.2013.,

- na iznos od 3,81 EUR sa kamatom od 04.01.2013.,

- na iznos od 75,33 EUR sa kamatom od 02.03.2013.,

- na iznos od 7,98 EUR sa kamatom od 02.03.2013.,

- na iznos od 69,99 EUR sa kamatom od 04.04.2013.,

- na iznos od 2,62 EUR sa kamatom od 03.05.2013.,

- na iznos od 60,52 EUR sa kamatom od 03.05.2013.,

- na iznos od 17,54 EUR sa kamatom od 04.05.2013. pa do isplate i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kojim se tuženiku nalaže isplatiti iznos od 860,70 EUR zajedno sa zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.949,08 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 7. travnja.2006. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj: 9011137529 kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 25.087,99 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita.

2. U čl. 6. Ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza povrata kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika za valutu švicarski franak, važećem na dan dospijeća. Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) su ništetne jer je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/12 od 04. srpnja 2013., u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim Ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih Ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" br. 96/13. i to čl. 81., 82. i 90.), a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. i to čl. 96. i 97.), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO).

3. Presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je i presudom VSRH broj: Rev-2221/18 od 03. rujna 2019..

4. Sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14.) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12. i 56/13.), navedene presude obvezujuće su i u ovom postupku za sud u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke odnosno obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku.

5. Tužitelj je u cijelosti otplatio kredit dana 4. svibnja 2013. uplatom posljednjeg anuiteta.

6. Stoga tužitelj konačno postavljenim tužbenih zahtjevom nakon provedenog vještačenja potražuje na ime glavnice iznos od 2.694,07 EUR, a koja glavnica predstavlja razliku pozitivnih razlika, odnosno ukupno pretplaćeni iznos zbog promjene valutne klauzula po kreditu za cijelo razdoblje trajanja kredita.

7. Na navedeni iznos glavnice tužitelj potražuje kamatu od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate uz naknadu troška parničnog postupka s pripadajućim kamatama.

8. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se protivi osnovanosti i visini postavljenog tužbenog zahtjeva navodeći da je potraživanje tužitelja u zastari.

9. Utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu se primijeniti na konkretan predmet te nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu i automatskoj vezanosti parničnog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda. Sve kada bi i presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe Ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač. Tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotne načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama.

10. Tuženik ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača), jer je iz samog Ugovora moguće zaključiti da je valutna klauzula jasna i lako uočljiva odredba. Pri tome se tužitelj morao kao savjesna ugovorna strana sam informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz navedenog Ugovora.

11. Isto tako niti tuženik nije znao, niti mogao znati kakva će biti buduća kretanja tečaja CHF-a jer je tečaj CHF-a u razdoblju od 2003. do 2008. uglavnom padao, a i tuženik je kao i sam tužitelj bio izložen riziku valutne klauzule.

12. Stoga tuženik osporava da bi se tužitelj imao pravo pozivati na utvrđenja pravomoćnih presuda sudova iz razloga što ovaj parnični sud nije vezan za utvrđenje iz presude Visokog trgovačkog suda, a sve kada bi se i uzelo da se odredba čl. 502.c ZPP-a može primijeniti na Ugovor o kreditu, tužitelj navodi da se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u posebnih parnicama za naknadu štete, a kako tužitelj u ovom postupku ne traži naknadu štete već isplatu to mu ne pripada pravo pozivati se na utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

13. Stoga, tuženik čineći nespornim da je ugovorena valutna klauzula drži da ista nije ugovorena protivno načelu savjesnosti i poštenja i da slijedom toga nije dovela do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja i predlaže da sud tužitelja u cijelosti odbije s tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka.

14. U tijeku postupka izvođenja dokaza sud je Ugovor o kreditu broj 9011137529 od 7. travnja 2006. (list 8 do 10 spisa), potvrdu – solemnizaciju kredita pod brojem OU-346/2006. (list 11 spisa), otplatni plan (list 12 do 15 spisa), preslike uplatnica (list 16 do 32, 157 do 173, 175 do 177, 248 do 267 spisa), obavijest o konačnoj otplati kredita (list 33 spisa), nalozi (list 34 i 35, 155 i 156, 179 do 183, 204 do 241, 246 i 247 spisa), izračun vještaka Lidije Česnik (list 36 do 38 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 126 do 138 spisa), plan otplate (list 139 i 140 spisa), pregled uplata po kreditu (list 244 do 245 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 57-59 spisa) te je saslušan tužitelj.

15. Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

16. Među strankama je neprijeporno da je sklopljen Ugovor o kreditu pod brojem 9011137529 od 7. travnja 2006. kojim Ugovorom o kreditu je tužitelj kod tuženika ugovorio kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF od 25.087,99 po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Ugovorena je kamatna stopa od 5,17% godišnje promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Rok otplate kredita je iznosio je 84 mjeseca, a kredit se otplaćivao u 84 mjesečna anuiteta.

17. Nije niti sporno da je u tijeku otplate kredita došlo do aprecijacije CHF-a u odnosu na početno ugovoreni tečaj.

18. Prijeporno je, je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, prijeporna je osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine unatoč pravnom shvaćanju VRSH u presudi Rev-2245/17 od 20.03.2018., te odnosi li se pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i na tužitelja, jer tužitelj nije bio stranka u toj kolektivnoj tužbi, neovisno od toga što je tuženik bio stranka te kolektivne tužbe.

19. Prijeporno je, je li odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku upotrijebljena suprotno njenoj svrsi, te je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja.

20. U odnosu na prijeporne činjenice između stranaka valja navesti da je izričitom odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a pri tome odredba čl. 502.c., a niti aktualne direktive Europske unije ne propisuju da bi i potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka tog kolektivnog spora.

21. Tužitelj se u ovoj parnici poziva na presude Trgovačkog suda RH, Visokog trgovačkog suda RH i presudu Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom koje je potvrđeno u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka (među kojima je i tuženik), pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13. od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17. od 14.06.2018..

22. Valutna klauzula je nezakonitom i ništetnom pravomoćno utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012. od 04. srpnja 2013., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž- 6632/2017. od 14. lipnja 2018., a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2221/18. od 03. rujna 2019..

23. Prema odredbi članka 295. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

24. Nadalje iz konkretnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužitelj je naime kreditiran u kunama i sam kredit mu je isplaćen u kunama. U Ugovoru se u čl. 1. navodi kako se radi o isplati u kunskoj protuvrijednosti, a jedina valuta o kojoj su se tužitelj i tuženik dogovarali je jedino i uvijek bila kuna i ništa drugo. Troškovi obrade kredita naplaćeni su u kunama kao i svi popratni troškovi koje je tužitelj snosio u vezi predmetnog kredita, a uostalom tuženik je procjenu kreditne sposobnosti tužitelja vršio u kunama, jer tužitelj prima plaću u kunama pa je i procjena visine mjesečne otplate vršena u hrvatskim kunama. Tuženik pri tome za plasiranje ovog kredita nije imao, niti je morao imati niti jedan jedini franak ili uostalom bilo koju drugu valutu osim kune, već je sredstva koja je dao tužitelju (kune) povukao iz depozita građana kojima je raspolagao.

25. Također švicarske franke niti je imao, niti je plasirao tužitelju. Ono što je tuženik napravio jest to da je pošto je kune plasirao tužitelju istovremeno povrat plasmana od strane tužitelja indeksirao, odnosno valutnom klauzulom vezao uz kretanje švicarskog franka na svjetskim monetarnim tržištima (tzv. hedžiranje), a da pri tom tužitelja nije niti izvijestio, niti upozorio kako time sudjeluje u visoko složenom financijskom poslu.

26. Sam mehanizam Ugovora koji je razradio, sastavio i ponudio tuženik je bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koji su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužitelja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na način da je tužitelj plaćao znatno povećane mjesečne anuitete, a da je pritom njegova mjesečna i ukupna obveza po kreditu umjesto da se smanjuje, rasla. Tužitelju se naime usprkos redovitoj otplati kredita povećavala kamata i mjesečna rata i ukupna glavnica duga.

27. Ključna odredba u samom mehanizmu Ugovora je pritom odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, koja je klauzula upotrjebljena suprotno njenoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak.

28. Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. ZOO-a, načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP 03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.

29. Druga nepoštena odredba je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se stopa mijenja sukladno jednostranoj odluci banke, dakle odluci koja nije podložna nikakvoj kontroli, niti ugovorne strane, niti neke treće nepristrane strane ili tijela. Time je tuženik ugovorenu kamatnu stopu koja prema izričitoj odredbi čl. 1022. ZOO-a čini bitan sastojak Ugovora o kreditu mijenja samovoljno bez ikakve suglasnosti tužitelja ignorirajući ga pritom kao ravnopravnu ugovornu stranu. Ugovorna kamata i obveza tužitelja prilikom primjene jednostrano promjenjive kamatne stope može se od strane tuženika povećati bilo kada i bilo koliko, a ta jednostrana promjenjiva kamatna stopa je ugovorena u čl. 1. Ugovora o kreditu.

30. Treća nepoštena odredba koja je tvorila mehanizam Ugovora je ona o anuitetnoj otplati. Odredba o anuitetnoj otplati znači da tužitelj u prvim godinama kredita otplaćuje uglavnom kamate, a tek nakon toga glavnicu i ova odredba iako sama po sebi dopuštena ugovorna odredba je upravo ta koja je dodatno omogućila tuženiku da jednostranim i nezakonitim povećanjem kamata nezakonito i protupravno povećava obvezu tužitelja kako kroz kamate tako i usporenjem otplate glavnice, a koja glavnica je i sama rasla zbog činjenice što je bila povezana uz valutu švicarski franak, a koji tečaj švicarskog franka se povećavao.

31. Kada se ovaj mehanizam Ugovora sa nepoštenim odredbama (valutna klauzula, jednostrano promjenjiva kamatna stopa, aprecijacija švicarskog franka i anuitetna otplata) stavio u funkciju na način da se svi elementi kontinuirano mijenjaju odnosno povećavaju, tužitelj je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužitelja, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP/ 03. i čl. 96. st. 1. ZZP/ 07. i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužitelj plaćao anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih.

32. Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.

33. Stoga tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

34. Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 D i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

35. Istaknuti prigovor po tuženiku da je nastupila zastara tražbine je neosnovan iz razloga što je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev- 2245/17. od 20. ožujka 2018. jasno navedeno da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a kako je valutna klauzula o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo pravomoćno utvrđena ništetnom dana 14. lipnja 2018., a tužba u ovom predmetu je podnesena 20. srpnja 2020., to nije nastupila zastara tražbine tužitelja.

36. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva tužitelja provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing, Darku Prpiću iz Darfin d.o.o..

37. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu broj 9011137529 s rokom otplate od 7 godina, da se tijekom otplate kredita mijenjao tečaj CHF, te da je kredit tužitelj u cijelosti otplatio.

38. Na temelju provedenih izračuna, podataka u spisu, podataka o kretanju tečaja vještak je utvrdio da je tužitelj preplatio na ime dužnih kunskih iznosa anuiteta do dana konačne otplate kredita ukupan iznos od 2.694,07 EUR/20.298,17 kune.

39. Tužitelj konačno uređenim tužbenim zahtjevom potražuje na ime preplate zbog promjene tečaja CHF-a iznos glavnice od 2.694,07 EUR, jer taj iznos predstavlja pozitivne razlike koje je tužitelj preplatio. Na taj način tužitelj je nakon provedenog vještačenja svoj tužbeni zahtjev smanjio, međutim tuženik je obavijestio sud da ne pristaje na smanjenje tužbenog zahtjeva. U slučaju kada tužitelj snizi tužbeni zahtjev, a nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, navedeno sniženje predstavlja povlačenje dijela zahtjeva, pa do primjene dolazi odredba čl. 193. ZPP-a koja govori o povlačenju tužbe. Kako se tuženik nije suglasio s povlačenjem dijela tužbenog zahtjeva, to će sud u daljnjem tijeku postupka odlučivati o cijelom zahtjevu, onako kako je isti prvotno postavljen, a prije sniženja istog od strane tužitelja.

40. Sud nalazi da je upravo takav tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje na ime preplate zbog promjene tečaja CHF-a iznos glavnice od 2.694,07 EUR osnovan, a iz razloga što nema zakonskog temelja da se obveza tuženika umanjuje zbog toga što je tužitelj u pojedinim razdobljima kada je tečaj bio niži od početnog platio manji anuitet iz razloga što takvi manje plaćeni iznosi tuženiku ne pripadaju jer to tuženik niti je tražio, a niti bi na isto imao pravo jer su utvrđenja iz parnice "Potrošač" stipulirane u korist potrošača, a ne u korist banaka.

41. Kako na konačni (dopunjeni) nalaz i mišljenje vještaka nije bilo primjedaba sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer su utvrđenja iz nalaza i mišljenja dostatna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a nalaz i mišljenje navedenog vještaka ocijenjen je stručnim, sveobuhvatnim, uvjerljivim i objektivnim, temeljenim na priloženim mjerodavnim ispravama.

42. Radi navedenog sud je tužitelju temeljem čl. 1111. ZOO-a u cijelosti dosudio zatraženi iznos glavnice sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 2.694,07 EUR s zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, dok je odbio isti preko dosuđenog iznosa. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno članku 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a.

43. U odnosu na prigovor tuženika kako tužitelj nije prosječni potrošač u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača, sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke.

44. Tako iz iskaza tužitelja proizlazi kako je isti sklopio s tuženikom ugovor o namjenskom kreditu za kupnju osobnog automobila, koji je koristio za vlastite potrebe i potrebe obitelji, te je kredit u cijelosti isplaćivao on. Kredit je dizao kod tuženika jer je tamo bio najpovoljniji, odnosno najpovoljniji je bio u francima, te nije puno razmišljao, a o samoj valutnoj klauzuli nije ništa znao. Navodi da je potpisao ugovor o kreditu i nije puno razmišljao o rizicima, te u vrijeme kad je dizao kredit niti kasnije nije imao registriran obrt, niti firmu na svoje ime, te je u to doba bio zaposlen u Cedeviti. Navodi da ga u banci nisu upozoravali na posebne rizike ugovaranja valutne klauzule u valuti švicarski franak, a pojedine odredbe ugovora nije mogao mijenjati niti pregovarati o istima, već mu je ugovor dan samo da potpiše.

45. Nadalje, sukladno čl. 3. toč.1. Zakona o zaštiti potrošača, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

46. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao životan, logičan te u suglasju sa priloženom dokumentacijom u spisu. Naime, iz samog iskaza proizlazi kako je predmetni kredit podignut u osobne svrhe, dakle radi kupovine osobnog automobila koji je tužitelj zajedno s obitelji koristio u privatne svrhe. U konačnici u čl. 2. predmetnog Ugovora stoji kako je namjena kredita za kupnju vozila.

47. Suprotno tvrdnjama tuženika da je teret dokaza na tužitelju da dokaže da je potrošač valja navesti da je teret dokaza upravo na tuženiku dokazati da tužitelj nije bio u konkretnom ugovornom odnosu Ugovora o kreditu potrošač već da je bio trgovac. O ovome je zauzeo i stav VSRH u odluci Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. u kojoj je navedeno: "Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.". Slijedom svega navedenog, sud predmetni prigovor tuženika smatra u cijelosti neosnovanim.

48. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.

49. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i st. 5. uvezi s čl. 155. ZPP, a budući je tuženik uspio u sporu u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva kroz primjenu kvalitativnog i kvantitativnog kriterija, dužan je tužitelju nadoknaditi troškove postupka. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po opunomoćeniku, odvjetniku, a odmjeren je u skladu s važećom Tarifom, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Kao potrebna tužitelju je priznat trošak sastava tužbe, sastava podneska od 2. travnja 2011., 12. listopada i 15. studenog 2021., 11. ožujka, 24. svibnja i 30. studenog 2022. i 3. studenog 2023. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), te zastupanja na ročištima dana 12. travnja 2021., 5. rujna 2024 i 4. ožujka 2025. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) 100 bodova za svako, odnosno ukupno 1100 bodova što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR, uvećano za trošak PDV-a iznosi 2.750,00 EUR. Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 41,00 EUR, te trošak financijskog vještačenja u iznosu 199,08 EUR, pa je tužitelju ukupno dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 2.949,08 EUR.

50. Odluka o zateznim kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 151, st. 3. ZPP-a, te su tužitelju na dosuđeni trošak parničnog postupka zatezne kamate dosuđene od donošenja presude do isplate.

51. Kako tuženik nije uspio u sporu, to isti nema pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

52. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom III. i IV. .

U Zagrebu, 27. ožujka 2025.

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku