Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2

Poslovni broj: P-351/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, sudac Stanko Kuburić, u pravnoj stvari tužitelja MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, pravnog slijednik Slavonske banke d.d. Osijek, zastupane po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku u OD Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu radi utvrđenja ništetnosti/isplate, dana 26. veljače 2025., nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti tužitelja, njegovog punomoćnika i zamjenika punomoćnika tuženika VI, odvjetničke vježbenice u OU MIJ u [adresa], objavio je dana 27. ožujka 2025. i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba: iz čl. 6. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke, sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika dana 13.06.2007., potvrđenog 15.06.2007. godine po javnom bilježniku Nikoli Braču iz Đakova pod brojem: OV-9787/2007. u dijelu odredbe koji glasi: “…prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 2,00% jednokratno, unaprijed“

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek, da tužitelju MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 dana isplati iznos od 259,65 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 19.06.2007. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01. 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 253,87 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 27. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, a sa zahtjevom iznad toga tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Nesporno je između stranaka da je tužitelj s prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek sklopio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2007 dana 13. lipnja 2007. godine u kunskoj protuvrijednosti od 22.090,00 CHF s rokom otplate na 7 godina, a koji kredit je u cijelosti otplaćen. Namjena kredita bila je kupovina osobnog vozila. Odredbom čl. 6. određeno je da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 2,00% (dvazareznula posto) jednokratno, unaprijed.

1.1. Nesporno je da je predmetna naknada naplaćena dana 18. lipnja 2007. godine u visini od 1.956,35 HRK odnosno 259,65 eura prema fiksnom tečaju konverzije 1EUR=7,53450 HRK.

2. Tužitelj navodi u tužbi da se o ugovornoj odredbi za tzv. ulaznu naknadu nije pojedinačno pregovaralo već je ista kao takva unaprijed formulirana i od strane tuženika implementirana u tipskom ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Navedena odredba je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je nepoštena i ništetna, te je stoga tuženik temeljem čl. 1115 ZOO dužan vratiti imovinsku korist koju je imao kao nepošten stjecatelj. Tužitelj je stoga postavio tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao prigovor zastare navodeći da je tužba podnesena dana 15. listopada 2024. godine, a na zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina što znači da za sva potraživanja koja su nastala prije 15. listopada 2019. nastupila je zastara potraživanja. Tuženik navodi da su tužitelji tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama ugovora i da je sadržaj ugovora o kreditu određen sukladno iskazanim voljama ugovornih stranaka. Tuženik navodi da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje naknade za obradu kredita. Stoga se tužitelj u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu.

3.1. U podnesku od 30.01.2025. godine tuženik je naveo da ulazna naknada u visini od 259,25 eura nije sporna.

4. Da bi utvrdio odlučne činjenice sud je saslušao tužitelja i izvršen je uvid u ugovor o kreditu, te podnesak tuženika od 04.09.2024.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Tužitelj MI iskazao je da je imao namjeru kupiti automobil, da je bio sretan što je kredit dobio u Slavonskoj banci, te da u prvo vrijeme nije registrirao da mora platiti naknadu u visini od 2% od dobivenog kredita.

7. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 – dalje ZZP) propisano je: (1.) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2.) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3.) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenim, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4.) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

7.1. Dakle, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita i visini te naknade. Tuženik tijekom ovog postupka to nije dokazao.

8. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP određeno je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

9. Odredbom članka 3. st. 1. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 05. travnja 1993. godine koja je implementirana u naše zakonodavstvo regulirani su nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom ona jednostrana određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. Iz provedenih dokaza utvrđeno je da je odredba o naknadi određena u tipskom ugovoru od strane tuženika u unaprijed formuliranom obrascu, te da o navedenoj ugovornoj odredbi tužitelj nije mogao pregovarati niti utjecati na sadržaj ugovora. Sud smatra da je odredba čl. 6. st. 1. Ugovora o kreditu suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i ista je suprotna odredbama čl. 81. ZZP, a time je i ništetna temeljem čl. 87. st. 1. istog Zakona. Stoga je sud presudio kao pod točkom I. izreke.

11. Temeljem čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 – dalje ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja odluke. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

12. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi dok je st. 2. istog članka određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Prema st. 3. istog članka obveza vraćanja, odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala.

13. Iz podneska tuženika od 04.09.2024. (list 16 spisa), a što je i nesporno između stranaka, utvrđeno je da je prilikom isplate kredita dana 18.06.2007. godine naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 1.956,35 HRK, odnosno 259,65 eura.

14. Kako je tuženik na temelju ništetne odredbe o naknadi primio novčani iznos od 259,65 eura odnosno novčani iznos kako je to naznačeno u toč. II. izreke ove presude to je sud tuženika temeljem čl. 1111. ZOO obvezao na povrat te isplatu navedenog iznosa tužitelju. Na dosuđeni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate sukladno čl. 1115. ZOO od dana stjecanja (naplate naknade) jer je tuženik bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Naknada je naplaćena dana 18. lipnja 2007. godine pa su kamate dosuđene tekuće od 19. lipnja 2007. godine u skladu s postavljenim tužbenim zahtjevom. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno članku 29. st. 2. ZOO.

15. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine donio zaključak broj Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a što je u konkretnom slučaju donošenjem ove presude. Stoga je sud odbio prigovor zastare tuženika kao neosnovan.

16. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu istom su temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku dosuđeni nastali parnični troškovi u skladu s utvrđenom vrijednosti spora na pripremnom ročištu u iznosu od 259,65 eura temeljem čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

16.1. Tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe u iznosu od 50,00 eura, za ročište održano dana 26.02.2025. u iznosu od 50,00 eura, podnesak od 14.01.2025. u iznosu od 50,00 eura te pripadajući PDV u iznosu od 37,50 eura. Tužitelju su priznati troškovi sudske pristojba na tužbu u iznosu od 53,10 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, tako da je tužitelju dosuđen ukupan parnični trošak u iznosu od 253,87 eura, a sa zahtjevom iznad toga tužitelj je odbijen. Sud nije odlučivao o zahtjevu punomoćnika tužitelja za troškove pristupa na ročište za objavu presude, jer isti još nije dospio.

U Đakovu, dana 27. ožujka 2025. godine

S U D A C

Stanko Kuburić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležan županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja

2. Punomoćnik tuženika