Poslovni broj: P-4723/2020-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Josipu Periću, odvjetniku iz OD Božić i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Marku Borsky, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 07. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.981,69 EUR sa zateznom kamatom:

- na iznos od 1.327,23 EUR tekućom od 29. prosinca 2018.,

- na iznos od 1.327,23 EUR tekućom od 7. veljače 2019.,

- na iznos od 1.327,23 EUR tekućom od 27. ožujka 2019. pa do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.328,47 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 29. rujna 2020. podnio tužbu u kojoj navodi da su tužitelj i tuženik, kao Klijenti, dana 27. prosinca 2018., sklopili Ugovor o poslovnoj suradnji na području izrade mobilne aplikacije za vježbanje (u daljnjem tekstu kao: Ugovor) s Mediatorium d.o.o., Kelekovići 5, Rakitje, OIB: 76889470557 (u daljnjem tekstu Mediatorium). Ugovorom se Mediatorium obvezao izraditi i prodati tužitelju i tuženiku mobilnu aplikaciju za vježbanje razvijenu na različitim platformama (Android, IOS, Apple Watch), dok su se tužitelj i tuženik obvezali Mediatoriumu zauzvrat platiti ugovorenu naknadu za pružene usluge iz Ugovora. Navodi da je na temelju Ugovora i Računa Mediatoriuma br. 84-1-1 od 27. prosinca 2018., 11-1-1 od 27. prosinca 2018. i 29-1-1 od 25. ožujka 2019. (u daljnjem tekstu: Računi), tužitelj izvršio plaćanja ugovorene naknade za pružene usluge izrade mobilne aplikacije za vježbanje u ukupnom iznosu od 7.963,37 EUR/60.000,00 HRK. Nadvodi da je sukladno odredbama čl. 41., 52. i 53. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) budući obveze iz Računa predstavljaju zajedničku obvezu tužitelja i tuženika, tuženika bezuspješno usmenim i pisanim putem višekratno pozivao da mu isplati polovicu plaćenog iznosa ugovorene naknade za pružene usluge izrade mobilne aplikacije za vježbanje. Slijedom navedenog tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 3.981,69 EUR sa zateznom kamatom kako je tijek istih određen u točci I izreke presude uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako po osnovi tako i po visini, ulaže prigovor promašene pasivne i aktivne legitimacije. Navodi da je točno da su tužitelj i tuženik dana 27. prosinca 2018. sklopili Ugovor o poslovnoj suradnji na području izrade mobilne aplikacije za vježbanje s Mediatorium d.o.o., Zagreb, te su besplatno prenijeli navedeni Ugovor na društvo Bruno&Bruno d.o.o., Zagreb, Hermanova 23, ΟΙΒ: 96016197799 i to Aneksom 1 Ugovora o poslovnoj suradnji na području izrade mobilne aplikacije za vježbanje od 28. prosinca 2018., a koji je sklopljen 10. veljače 2020.. Navedenim Aneksom tužitelj i tuženík su sva prava i obveze iz Ugovora besplatno prenijeli na društvo Bruno&Bruno d.o.o, Zagreb, koje je tako postalo klijent društva Mediatorium d.o.o. a sve sukladno članku 127. ZOO-a. Društvo Bruno&Bruno d.o.o. je preuzelo sva prava i obveze iz Ugovora od tužitelja i tuženika te je preuzimanje Ugovora izvršeno besplatno. Jedino potraživanje koje bi tužitelj mogao imati je prema društvu Bruno&Bruno d.o.o., no niti takvo potraživanje nije osnovano jer je Ugovor prenesen besplatno, bez obveze plaćanja društva Bruno&Bruno d.o.o. prema tužitelju. Navodi da su sva prava i obveze koje su tužitelj i tuženik kao prvotni klijenti Mediatoriuma d.o.o. prenesena na novog klijenta društvo Bruno&Bruno d.o.o. Tako je u članku 4., stavak 2. Aneksa navedeno kako je Klijent (tj. sada društvo Bruno& Bruno d.0.0.) isplatio društvu Mediatorium d.o.o. iznos od ukupno 48.000,00 kn/6.370,69 EUR + PDV, tj. da isto nije isplatio tužitelj, što je i sam tužitelj potvrdio potpisom Aneksa. Stoga tužitelj nema nikakvu osnovu za potraživanje navedenog iznosa prema tuženiku, budući su i tužitelj i tuženik sva svoja prava i obveze iz Ugovora prenijeli na društvo Bruno& Bruno d.o.o.. Nadalje navodi da je društvo Bruno&Bruno d.o.o. suvlasništvo tužitelja i tuženika te da je društvo osnovano upravo zato da razvije i prodaje mobilnu aplikaciju. U sklopu projekta izrade mobilne aplikacije plaćeni su razni troškovi osim samog softverskog razvoja aplikacije (temeljem Ugovora i Aneksa 1), što uključuje troškove osnivanja trgovačkog društva Bruno&Bruno d.o.o. (temeljni kapital društva, troškovi bilježnika) do plaćanja snimatelja, fitness modela koji vježbaju i koji su na snimkama i sl.. a što je sve velikim dijelom plaćao tuženik a ne tužitelj. Stoga i po osnovi cjelokupnog ulaganja u projekt mobilne aplikacije tuženik tužitelju ne duguje nikakav iznos. Stoga tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti te naložiti tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak postupka.

3. U tijeku postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Ugovor o poslovnoj suradnji na području izrade mobilne aplikacije za vježbanje od 27. prosinca 2018. (list 5 do 17 spisa), Ponudu Mediatorium d.o.o. od 24. listopada 2018. (list 18 do 20 spisa), avansne račune (list 21 do 23 spisa), potvrde o provedenim nalozima za plaćanje (list 24 do 26 spisa), mail dopis tužitelja tuženiku (list 27 spisa), Aneks 1 Ugovora o poslovnoj suradnji na području izrade mobilne aplikacije za vježbanje od 28. prosinca 2018. (list 34 do 38 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 39 do 41 spisa), račun Mediatorium d.o.o. (list 76 spisa), potvrde o uplati osnivačkog uloga (list 77 i 79 spisa), saslušao svjedoke MS, ĐS i LS, saslušao je tužitelja i tuženika te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. te je isti saslušan.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Uvidom u Ugovor o poslovnoj suradnji na području izrade mobilne aplikacije za vježbanje od 27. prosinca 2018. (u daljnjem tijeku postupka Ugovor), utvrđeno je da isti uređuje međusobne odnose ugovornih stana, odnosno tužitelja i tuženika s jedne strane i trgovačkog društva Mediatorium d.o.o., a vezano uz poslovnu suradnju na području izrade mobilne aplikacije za vježbanje. Člankom 3. navedenog Ugovora tužitelj i tuženik su se obvezali platiti cijenu za pružene usluge trgovačkom društvu Mediatorium d.o.o. sukladno njihovoj ponudi u pet rata od po 2.123,56 EUR /16.000,00 kn uvećano za iznos PDV-a po ispostavljenom računu od strane trgovačkog društva Mediatorium d.o.o..

6. Odredbom čl. 247. ZOO-a propisano je da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Ugovor o poslovnoj suradnji na području izrade mobilne aplikacije za vježbanje od 27. prosinca 2018. ima sva bitna obilježja ugovora o djelu iz čl. 590. ZOO-a. Budući da za takav ugovor zakonom nije propisana posebna forma isti ne mora biti zaključen u pisanom obliku već sukladno čl. 249. ZOO-a volja za sklapanje takvog ugovora može biti izražena i na drugi način. Stoga neovisno o tome što premetni Ugovor tuženik nije osobno potpisao ne znači da Ugovor nije sklopljen, osobito kad se uzme u obzir činjenica da je dodatak navedenog ugovora odnosno Aneks 1 Ugovora o poslovnoj suradnji na području izrade mobilne aplikacije za vježbanje od 28. prosinca 2018. sklopljen dana 10. veljače 2020. potpisan od strane u tuženika.

7. Sukladno navedenom, tužitelj i tuženik su se kao stranke navedenog ugovornog odnosa obvezale kao solidarni dužnici sukladno čl. 42. ZOO-a ispuniti trgovačkom društvu Mediatorium d.o.o. obveze iz preuzetog Ugovora, prvenstveno obvezu iz čl. 3. navedenog Ugovora, odnosno izvršiti plaćanja trgovačkom društvu Mediatorium d.o.o. za sve pružene usluge u skladu s računima koje će navedeno trgovačko društvo ispostaviti strankama.

8. Uvidom u avansne račune br. 84-1-1 od 27. prosinca 2018., 11-1-1 od 4. veljače 2019. i 29-1-1 od 25. ožujka 2019. (list 21 do 23 spisa) utvrđeno je da je iste izdalo trgovačkog društva Mediatorium d.o.o. tužitelju za izradu mobilne aplikacije, te da je na svakom naznačen iznos od 2.654,46 EUR/ 20.000,00 kn, dok je uvidom u potvrde o provedenom nalogu za plaćanje (list 24 do 25 spisa) utvrđeno da je platitelj BS izvršio plaćanja po predmetnim računima i to 28. prosinca 2018. iznos od 2.654,46 EUR/ 20.000,00 kn, 6. veljače 2019. iznos od 2.654,46 EUR/ 20.000,00 kn i 26. ožujka 2019. iznos od 2.654,46 EUR/ 20.000,00 kn. Sukladno navedenom utvrđeno je da je upravo tužitelj izvršio plaćanja po računima koje je trgovačko društvo Mediatorium d.o.o. izdalo sukladno Ugovoru i to 28. prosinca 2018. iznos od 2.654,46 EUR/ 20.000,00 kn, 6. veljače 2019. iznos od 2.654,46 EUR/ 20.000,00 kn i 26. ožujka 2019. iznos od 2.654,46 EUR/ 20.000,00 kn.

9. Uvidom u Aneks 1 Ugovora o poslovnoj suradnji na području izrade mobilne aplikacije za vježbanje od 28. prosinca 2018. sklopljen dana 10. veljače 2020. (u daljnjem tekstu: Aneks) utvrđeno je da je isti sklopljen između trgovačkog društva Mediatorium d.o.o., trgovačkog društva Bruno&Bruno d.o.o. i tužitelj i tuženika kojim su ugovorne strane ugovorile da trgovačko društvo Bruno&Bruno d.o.o. postaje stranka Ugovora umjesto tužitelja i tuženika, te da na sebe preuzima sva prava i obveze tužitelja i tuženika iz osnovnog Ugovora. Člankom 4. Aneksa stranke su utanačile da je trgovačkom društvu Mediatorium d.o.o. isplaćeno ukupno iznos od 6.370,69 EUR/48.000,00 kn + PDV, dok su čl. 8. Aneksa ugovorile da sve odredbe osnovnog Ugovora koje nisu mijenjane niti dopunjene Aneksom ostaju neizmijenjene i na snazi i primjenjuje se na predmetni ugovorni odnos. Iz navedenog proizlazi da su stranke u navedenom Aneksu ugovorile da trgovačko društvo Bruno&Bruno d.o.o. postaje stranka osnovnog Ugovora sklopljenog 28. prosinca 2018. umjesto tužitelja i tuženika, te da na sebe preuzima sva prava i obveze tužitelja i tuženika iz osnovnog Ugovora, međutim tužitelj i tuženik navedenim Aneksom nisu ugovarali što je s njihovim međusobnim obvezama koje su ispunjene, odnosno koje je netko do njih, u konkretnom slučaju tužitelj, ispunio kao solidarni dužnik. Naime odredbom čl. 8. Aneksa ugovoreno je da sve odredbe koje Aneksom nisu mijenjane ostaju ugovorene onako kako je to određeno osnovnim Ugovorom, stoga suprotno navodima tuženika, stranke Aneksom nisu uopće ugovarale da bi već ispunjene ugovorne obveze iz osnovnog Ugovora prešle na trgovačko društvo Bruno&Bruno d.o.o., te da bi tuženik bio oslobođen obveze iz osnovnog Ugovora, kao ni obveze koje sukladno čl. 52. u svezi s čl. 42. ZOO-a ima prema osobi koja je njegovu obvezu kao solidarni dužnik ispunila, a što je u konkretnom slučaju tužitelj učinio uplatom ranije spomenutog iznosa od 7.963,37 EUR na račun trgovačkog društva Mediatorium d.o.o. sukladno čl. 3. Ugovora.

10. Tužitelj u svom iskazu navodi da je uplatio sredstva za izradu aplikacije prije nego je firma bila otvorena, u 12. mj. 2018. i početkom 2019., a firma je otvorena u travnju 2019.. Uplaćeno je 7.963,37 EUR/60.000,00 kn i od bivšeg partnera nije dobio natrag njegov dio iako su se dogovorili da će svaki platiti po 50 % od ukupnog iznosa. Navodi da aneksom ugovora sklopljenim s Mediatorium d.o.o. Zagreb 10. veljače 2020. nisu prenijeli tražbinu prema gosp. ŽS na Društvo Bruno & Bruno d.o.o.. Društvo Bruno & Bruno d.o.o. nikada im ništa nije isplatilo na ime troška uplaćenog za aplikaciju. Navodi da mu Mediatorium d.o.o. Zagreb nikada nije izdao nikakve račune nakon što je izvršio uplatu, te smatra da je on više dao nego što je to učinio tuženik za firmu BS & Bruno d.o.o. Navodi da su tuženik i on trebali jednako raditi na aplikaciji i jednako uložiti. Kolegi je predložio ideju, imao je svu dokumentaciju spremnu, krenuli su s tim iako je on odrađivao većinu posla, te je u firmi kad se otvorila bilo još i drugih troškova osim troškova ugovora. Tužitelj navodi da je tuženik uplatio iznos od 2.654,46 EUR/20.000,00 kn na račun firme na ime temeljnog kapitala za otvaranje firme te da mu je odmah dao taj iznos od 1.327,23 EUR/10.000,00 kn koji je on bio dužan platiti, te da su na ime poslovanja firme imali troškova za par snimanja koje su platili svaki iz svog džepa, a nije išlo preko računa firme. Uzeli su kolege koji će im snimati videa, a njima su plaćali bonus iz svog džepa.

11. Tuženik u svom iskazu navodi da su se tužitelj i on dogovorili da će jednako uložiti u projekt izrade aplikacije i dogovor je bio da će tužitelj platiti prve tri rate, a on da će odmah po otvaranju firme dići kredit za svoj dio ulaganja i da će mu vratiti pola od treće rate koju će tužitelj platiti i da će tuženik osigurati sredstva za preostale dvije rate, što je i napravio. Navodi da tužitelj negira da se bilo što dogodilo prije otvaranja firme i da je uložio novac koji je uložio. Tvrdi da su na kraju obojica podjednako uložili, čak tuženik malo više, razlika je u konačnici u iznosu od nekoliko tisuća kuna koje je uložio. Navodi da postoje dokazi o transakcijama koje je vršio i uplatama. Isto tako nije istina da su troškove snimanja plaćali samo gotovinom, plaćani su isto tako i s računa firme, a novac na račun firme je uplatio on. Navodi da je osigurao 2.654,46 EUR/20.000,00 kn za temeljni kapital i posudio je taj iznos u firmi (posudbenica). Još je vratio tužitelju polovicu od treće rate (1.327,23 EUR/10.000,00 kn i ukupno je dao 1.592,67 EUR/12.000,00 kn na ruke što je tužitelj spremio u džep) i polovicu (278,72 EUR/2.100,00 kn) od do tada nastalih troškova. U hodu je još pokrivao troškove koji su nastali tijekom izrade aplikacije. Navodi da se dogovorio s tužiteljem da bi tužitelj platio prve tri rate, od pet rata, iz razloga što nisu htjeli odmah otvoriti firmu, a samim tim ugovor o aplikaciji ne bi išao na pravnu osobu, već bi išao na fizičku osobu, a okolnosti su bile takve da je u trenutku započinjanja projekta odnosno prvih plaćanja, on imao novac u gotovini, 7.963,37 EUR/60.000,00 kn za prve tri rate, s time da je dogovor bio da tuženik svoj dio pokrije podizanjem manjeg gotovinskog kredita, što se i dogodilo uoči - dva dana prije - otvaranja firme. Dogovor je bio da na kraju ulaganje u aplikaciju bude jednako. Navodi da nikada nisu dobili račun za dvije zadnje rate, a te dvije rate Mediatorium d.o.o. Zagreb nikada nisu plaćene jer nisu došli računi. Tuženik navodi da je dogovor bio da tuženik osigura temeljni kapital, što je i napravio, jer je podigao kredit i ima dokaz za to i isti dan je podigao novac za pola tužiteljeve treće rate. S tim novcem su se našli u banci i tužitelj ga je pitao u banci da li bi mu mogao dati 1.327,23 EUR/10.000,00 kn na ruke da i on uloži u temeljeni kapital i dao mu je odmah u banci 1.327,23EUR/10.000,00 kn koje je on knjižio na svoje ime. Navodi da navedene dokaze nije dostavio prije zaključenja prethodnog postupka. Tuženik navodi da se s tužiteljem dogovarao usmenim putem, te su se dogovarali o poslovanju prijateljski jer je postojalo povjerenje. Aplikacija nije izrađena do kraja i to je jedan od razloga zašto nisu plaćene preostale dvije rate, te navodi da je još uvijek u pregovorima s Mediatorium d.o.o. Zagreb u vezi završetka aplikacije.

12. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja budući je isti iskazivao logično i objektivno o događaju o kojem imaju neposredna saznanja, te je njegov iskaz suglasan s izvedenim materijalnim dokazima koji prileže spisu, dok s druge strane nije prihvatio iskaz tuženika budući je isti u protivnosti s materijalnim dokazima koji prileže spisu, usmjeren je na otklanjanje odgovornosti, dok u odnosu na novčane transakcije koje tuženik u svom iskazu spominje, valja napomenuti kako isti nije priložio u spis materijalne dokaze (u vidu uplatnica, naloga banke ili slično) kojima potkrepljuje svoje tvrdnje, a što je isti bio dužan učiniti sukladno čl. 219. ZPP-a.

13. Svjedok SS u svom iskazu navodi da je radio s tuženikom i tužiteljem negdje krajem 2017. pa na dalje, radili su na mobilnoj aplikaciji za vježbanje. Navodi da je kao direktor Mediatorium d.o.o. izdao tri računa tužitelju, te je tužitelj te račune platio. Navodi da je ugovor sklopio sa tužiteljem jer firma Bruno & Bruno još uvijek nije bila otvorena. Navodi da nema saznanja o sklapanju ugovora, plaćanju računa, te da mu nitko osim tužitelja na ime izrade predmetne aplikacije nije platio nikakav iznos. Navodi da ne zna da li je Mediatorium d.o.o. izdalo avansne račune, te nakon predočenja računa s lista 21, 22 i 23 navodi da obzirom na istima piše da su avansni računi, vjerojatno je riječ o avansnim računima, te da nakon izdavanja avansnih računa nakon uplate novi račun nije bio izdan na ime tužitelja, nego na firmu Bruno & Bruno.

14. Svjedok ĐS u svom iskazu navodi da prvi put vidi tužitelja i tuženika ročištu i da ništa ne zna i da mu ništa nije poznato vezano za okolnosti na koje je pozvan svjedočenjem, jer on i sin rade različite djelatnosti, svako ima svoj posao. Navodi da je on član društva Mediaotorium d.o.o., da sin SS ima 50 % udjela, a on 50 %, te mu nije poznato je li sin radio aplikaciju za vježbanje.

15. Svjedok LS u svom iskazu navodu da je bio u poslovnom odnosu zajedno sa g. BS i g. ŽS, a vezano uz projekt app za vježbanje, to je bilo tijekom 2018. do 2020. godine i kao kineziolog bio je zadužen za osmišljavanje vježbi. O financijama između njih malo zna, odnosno zna iz razgovora s jednim i drugim da su imali problema odnosno neslaganja oko financija i samog projekta. Pretpostavlja da je to bio i razlog prekida suradnje između njih dvoje. Nakon prekida suradnje g. BS i g. ŽS još neko vrijeme je surađivao sa g. BS, a sama app nikada nije zaživjela. Za vrijeme suradnje bio je plaćen i to za poslove savjeta oko prehrane, osmišljavanje vježbi i sl. za prije spomenuti projekt, te mu je plaćanja izvršavao i g. ŽS i g. BS te je tražio da mu isplate budu u gotovini. Navodi da su plaćanja bila izvršena početkom 2019. godine i krajem 2019. godine i to u iznosu od 4.000 kn i 3.600 kn dok mu je g. BS platio čini mu se 2.000 kn, ali se ne može sjetiti kada mu je g. BS izvršio plaćanje. Bio je zaposlenik firme Bruno i Bruno d.o.o. u razdoblju od kraja 2018. do 10/2020, nije siguran da li ga je direktor prijavio na mirovinsko i zdravstveno, te za navedeno nije dobivao plaću već je bio isplaćen po isplatama koje je ranije spomenuo. Ne sjeća se kakvu je plaću imao dogovorenu ali je usmeno tražio da mu se isplati 100 EUR po snimanju, te nije upućen u činjenicu da li su na navedena primanja uplaćeni porezi. Radni odnos u T.D. Bruno i Bruno d.o.o. završio je na način da je prekinuo komunikaciju sa g. BS budući se odnos između BS i ŽS pogoršao, a B ga nije više kontaktirao. Navodi da u periodu 2018. do 2020. nije imao obrt niti T.D. registrirano na svoje ime, a ne zna na kojem radnom mjestu je bio zaposlen u T.D. Bruno i BS, misli da je bio savjetnik, a prije zaposlenja u T.D: BS i BS bio je zaposlen na recepciji fitness centra.

16. Sud je prihvatio iskaze svjedoka MS i LS budući su isti iskazivali objektivno o činjenicama o kojima imaju neposredno saznanja, logično i životno uvjerljivo, dok iskaz svjedoka ĐS nije posebno cijenio budući isti nema saznanja o relevantnim činjenicama za konkretni postupak. Nadalje, iskaz saslušanog svjedoka MS u cijelosti je suglasan sa materijalnim dokazima u spisu, kao i sa iskazom tužitelja, te iz istoga proizlazi da je tvrtka Mediatorium d.o.o. bila u poslovnom odnosu s parničnim strankama, te je istoj temeljem tri ispostavljena računa tužitelj platio ukupno iznos od 7.963,37 EUR. Iskaz saslušanog svjedoka LS sud je također prihvatio budući isti općenito iskazuje o međusobnim poslovnim odnosima tužitelja i tuženika, njihovim financijskim problemima i nesuglasicama, a koji su u konačnici i rezultirali ovim postupkom.

17. Sukladno navedenom, sud je utvrdio da su se tužitelj i tuženik kao stranke ugovornog odnosa temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji na području izrade mobilne aplikacije za vježbanje obvezale kao solidarni dužnici sukladno čl. 42. ZOO- a ispuniti trgovačkom društvu Mediatorium d.o.o. obveze iz preuzetog Ugovora, prvenstveno obvezu iz čl. 3. navedenog Ugovora, odnosno izvršiti plaćanja trgovačkom društvu Mediatorium d.o.o. za sve pružene usluge u skladu s računima koje će navedeno trgovačko društvo ispostaviti strankama. Tužitelj je izvršio plaćanja po računima koje je trgovačko društvo Mediatorium d.o.o. izdalo sukladno Ugovoru i to 28. prosinca 2018. iznos od 2.654,46 EUR/ 20.000,00 kn, 6. veljače 2019. iznos od 2.654,46 EUR/ 20.000,00 kn i 26. ožujka 2019. iznos od 2.654,46 EUR/ 20.000,00 kn. Navedenu ispunjenu obvezu od strane tužitelja kao solidarnog dužnika ni na koji način Aneksom ugovora tužitelj i tuženik nisu prebacili na trgovačko društvo Bruno&Bruno d.o.o., a kako to neosnovano tvrdi tuženik. Naime, a kako je i ranije spomenuto, parnične stranke Aneksom ugovora nisu prenijele na trgovačko društvo Bruno&Bruno d.o.o. obvezu da isti ispuni obvezu koju tuženik kao solidarni dužnik (čl. 42. ZOO-a) ima spram tužitelja kao osobe koja je kao solidarni dužnik ispunila obvezu u cijelosti, stoga tužitelj sukladno čl. 52. ZOO-a ima pravo zahtijevati od tuženika da mu naknadi dio duga koji pada na njega, odnosno polovicu iznosa koji je isti platio sukladno obvezama iz čl. 3. Ugovora.

18. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinkku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako visina tužiteljevog potraživanja iznosi ukupno 3.981,69 EUR/30.000,00 kn, s datumima dospijeća iznosa od 1.327,23 EUR/10.000,00 kn dana 28. prosinca 2018., iznosa od 1.327,23 EUR/10.000,00 kn dana 6. veljače 2019. i iznosa od 1.327,23 EUR/10.000,00 kn dana 26. ožujka 2019..

19. Radi usmenog očitovanja na prigovore tuženika vještak mr. sc. Zrinko Ručević na ročištu održanom dana 9. svibnja 2024. navodi da je nalaz sačinio na temelju dokumentacije iz koje se nesporno može utvrditi iznos i datum uplata koje je tužitelj obavio na ime računa koje je ispostavilo društvo Mediatorium d.o.o., a osim toga ističe kako iz odredbi aneksa I ugovora o poslovnoj suradnji, koji aneks je sklopljen 10. veljače 2020. proizlazi da je iznos od 7.963,37 EUR/60.000 kuna (48.000,00 kn + PDV) bio plaćen do dana sklapanja aneksa. Stoga je na temelju vjerodostojne knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu predmeta, mišljenja kako su uplate predmetnih iznosa obavljene upravo onako kako je u nalazu i mišljenju naveo, te ostaje kod istoga. Navodi da je račun koji je ispostavljen na društvo Bruno& Bruno d.o.o. iznosom odgovarajući predmetnim trima uplatama, a koje uplate su bile obavljene putem ispostavljenih avansnih računa na tužitelja. Dodatno ističe da je i opis usluge koji je iskazan na predmetnim avansnim računima (list 21-23) jednak opisu usluge iskazanom na računu s lista 76 spisa. Također ističe da nije analizirao cjelokupno poslovanje društva Mediatorium d.o.o. te ne može isključiti da su avansni računi izdani tužitelju jedini dokumenti koji su izdani na ime usluga koje je Mediatorium d.o.o. isporučio sukladno ugovoru o poslovnoj suradnji na području izrade mobilne aplikacije za vježbanje do trenutka osnivanja društva BS&Bruno d.o.o. budući su to jedini dokumenti koji su priloženi spisu predmeta,

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer su utvrđenja iz nalaza i mišljenja dostatna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a nalaz i mišljenje navedenog vještaka ocijenjen je stručnim, sveobuhvatnim, uvjerljivim i objektivnim, temeljenim na priloženim mjerodavnim ispravama, a primjedbe na isti vještak je u cijelosti otklonio usmenim očitovanjem.

21. Sukladno navedenom sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, te nalazi utvrđenom obvezu tuženika isplatiti tužitelju iznos od 3.981,69 EUR.

22. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok je visina stope zateznih kamata određena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. Dospijeće pojedinih iznosa sud je utvrdio uvidom u potvrde o provedenom nalogu za plaćanje (list 24 do 26 spisa) iz kojih je vidljivo da je tužitelj uplaćivao iznose i to dana 28. prosinca 2018. iznos od 2.654,46 EUR/ 20.000,00 kn, 6. veljače 2019. iznos od 2.654,46 EUR/ 20.000,00 kn i 26. ožujka 2019. iznos od 2.654,46 EUR/ 20.000,00 kn.

23. Sud sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a nije izvodio dokaz pribave podataka HZMOa o zaposlenju svjedoka LS budući se predloženim dokazima ne bi mogle utvrditi odlučne činjenice za ovaj postupak koje su među strankama sporne. Naime, sud je odlučne činjenice za donošenje odluke u ovom postupku utvrdio dokazima koji su izvedeni tijekom postupka, a koje je sud ranije detaljno obrazložio i cijenio. Također, sud nije uzeo u obzir dokaze koje je tuženik priložio uz podnesak od 5. studenog 2021. budući su isti izneseni protivno čl. 299. ZPP-a.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I.

25. Odluka o trošku je donesena temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a isti se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po opunomoćeniku, odvjetniku, a odmjeren je u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/18., 107/15., 37/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Kao potreban tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 10. svibnja 2021., 1. rujna 2021., 10. studenog 2021., 5. rujna 2022., 9. svibnja 2024., 10. listopada 2024. i 7. ožujka 2025. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) 100 bodova za svako, te trošak sastava podneska od 16. veljače 2021., 15. veljače 2022., 23. ožujka 2022. i 3. studenog 2023., (Tbr. 8 roč. 1. Tarife) 100 bodova za svako, uvećano za 25 % na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) odnosno ukupno 3.000,00 EUR. Tužitelju kao potreban nije priznat trošak sastava podneska od 6. rujna 2021., 11. studenog 2022. i 16. svibnja 2022. sukladno čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 129,39 EUR sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18., u daljnjem tekstu: ZSP), kao i plaćeni predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 199,08 EUR. Odluka o zateznim kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a, te su na dosuđeni trošak parničnog postupka zatezne kamate dosuđene od donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

26. Kako tuženik nije uspio u sporu, to isti nema pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, stoga je odlučeno kao u izreci presude pod točkom IV.

U Zagrebu, 27. ožujka 2025.

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz pristojbu na presudu u iznosu od 86,26 EUR

2. tuženiku po punomoćniku