Poslovni broj: Povrv-2900/2023-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, punomoćnik Andrej Šooš Maceljski, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Novak, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. veljače 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ONO, odvjetničke vježbenice, i punomoćnika tuženika, Hrvoja Novaka, odvjetnika, 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika dr.sc. Ivana Jurića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-16/2021 od 21. srpnja 2023. kojim je naloženo tuženiku ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, iznos od 164,97 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2018. do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 194,14 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Povodom ovršnog prijedloga tužitelja od 18. listopada 2021. Javni bilježnik dr.sc. Ivan Jurić iz Zagreba izdao je Rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-16/2021 od 21. srpnja 2023. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.243,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2018. pa do isplate, uz naknadu nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 49,77 EUR / 374,99 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Svoje potraživanje tužitelj temelji na izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 8. listopada 2021., a isto se odnosi na neplaćene naknade za komunalnu uslugu opskrbe vodom za nekretninu na adresi u [adresa], šifra dužnika: 2811112, mjerno mjesto: 0235950, za razdoblje od 31. kolovoza 2018. do 28. kolovoza 2020.

3. U pravovremeno podnesenom prigovoru tuženik u bitnome ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da ističe da nije vlasnik poslovnog prostora te da na predmetnoj adresi ne postoji poslovni prostor. Tuženik osporava osnovu i visinu tražbine tužitelja te ističe prigovor zastare. Predlaže provesti postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, uz naknadu troškova.

4. Povodom prigovora tuženika, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv- 2900/2023-2 od 10. travnja 2024., predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage, u dijelu kojim je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.; dalje OZ).

5. Tužitelj tijekom postupka u bitnome osporava navode tuženika te ističe da se predmetno potraživanje odnosi na račune izdane za pružene vodne usluge. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, tužitelj isti odbacuje u cijelosti. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, tužitelj ističe kako je neosnovan jer se radi o poslovnom prostoru, a ne o kućanstvu. Stoga ustraje kod tužbenog zahtjeva odnosno predlaže platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi održati na snazi u cijelosti, uz naknadu troškova postupka.

6. Tuženik tijekom postupka ističe da ostaje kod svih navoda iz prigovora, a osobito kod prigovora promašena pasivne legitimacije te osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, kao i istaknutog prigovora zastare potraživanja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova.

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 8. listopada 2021. (list 8 spisa), Uvid u kupca (listovi 100-101 spisa), Uvid u mjerno mjesto (list 102 spisa), neslužbenu kopiju Izvatka iz zemljišne knjige, povijesni prikaz, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZK odjel Zagreb, broj ZK uloška: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] od 16. svibnja 2024. (listovi 103-109 spisa), Rješenje (list 110 spisa), Uvid u mjerno mjesto (list 111 spisa), Uvid u mjerno mjesto (listovi 112-113 spisa), Zahtjev za promjenu naziva potrošača (list 114 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (listovi 115-127 spisa), Uvid u mjerno mjesto (list 128 spisa), Zahtjev za promjenu naziva potrošača (list 129 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (listovi 130-134 spisa), Stanje kupca (listovi 135-138 spisa), utužene račune (listovi 139-150 i 152-160 spisa) te Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga (pročišćeni tekst) (listovi 161-220 spisa).

8. Sud nije proveo dokazni prijedlog saslušanja stranaka jer isti nisu adekvatan dokaz za dokazivanje osnove niti visine tražbine, budući da su na temelju pisane dokumentacije koja prileži spisu nesporno utvrđene činjenice potrebne za donošenje odluke u ovom postupku. Također nije proveden niti očevid na licu mjesta kao nesvrsishodan, a i provođenje bi bilo suprotno načelu ekonomičnosti postupka. Sud pri donošenju odluke nije uzeo u obzir presude (listovi 223-239 spisa) kao irelevantne niti račun na listu 151 spisa s obzirom da se isti ne odnosi na tuženika.

9. Temeljem ocjene svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za pruženu komunalnu uslugu opskrbe vodom poslovnog prostora u [adresa], šifra dužnika: 2811112, mjerno mjesto: 0235950, za razdoblje od 31. kolovoza 2018. do 28. kolovoza 2020.

11. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje komunalne usluge opskrbe pitkom vodom.

12. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva te je li nastupila zastara potraživanja.

13. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 8. listopada 2021., utužene račune te matične evidencije tužitelja, sud je utvrdio da je kao korisnik tužitelja naznačen " EN, vlasnik poslovnog prostora), šifra dužnika: 2811112, mjerno mjesto: 0235950, na adresi u [adresa], te da se utuženo potraživanje odnosi na vodne usluge za razdoblje od 31. kolovoza 2018. do 28. kolovoza 2020. u ukupnom iznosu od 164,97 EUR.

14. Odredbom čl. 205. st. 2. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj 153/09., 63/11., 130/11., 56/13., 14/14. i 46/18., dalje ZOV) propisano je da je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja vodne usluge, a da je obveznik plaćanja vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik).

15. Odredbom čl. 209. st. 1. i 2. ZOV-a propisano je da se građevine i druge nekretnine mogu priključiti na komunalne vodne građevine sukladno odluci o priključenju, koju donosi predstavničko tijelo jedinica lokalne samouprave na prijedlog isporučitelja vodne usluge. Prema odredbi čl. 212. st. 1. ZOV, vlasnik građevine, odnosno vlasnik druge nekretnine dužan je priključiti svoju građevinu, odnosno drugu nekretninu na komunalne vodne građevine sukladno odluci o priključenju, a najkasnije u roku od 1 godine od dana obavijesti isporučitelja vodne usluge o mogućnosti priključenja.

16. Odredbama čl. 4. i 5. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 17/13., dalje Opći uvjeti) propisano je da se odnos između isporučitelja i korisnika vodnih usluga uređuje ugovorom. Nadalje je odredbom čl. 3. toč. 14. Općih uvjeta propisano da je korisnik vodne usluge svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine i koja je s isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je temeljem ovih Općih uvjeta izjednačena s tim osobama. Isto tako je i odredbom čl. 8. st. 1. Općih uvjeta propisano da se s vlasnikom nekretnine i na njegov zahtjev sklapa ugovor o priključenju na sustav javne vodoopskrbe, odnosno ugovor o priključenju na sustav javne odvodnje te da se iznimno takav ugovor može sklopiti i s posjednikom nekretnine koji se želi priključiti na mrežu opskrbe pitkom vodom ili mrežu odvodnje, uz suglasnost vlasnika nekretnine.

17. Tužitelj u ovom postupku ne tvrdi, a posljedično tome niti ne dokazuje da bi s tuženikom sklopio ugovor u smislu navedenih propisa, a navedeno posebno uzimajući u obzir da tuženik činjenično osporava da bi bio korisnik usluge tužitelja. Svoje potraživanje tužitelj temelji na izvatku iz poslovnih knjiga čija je vjerodostojnost osporena po tuženiku, ispostavljenim računima, matičnim evidencijama, neslužbenoj kopiji Izvatka iz zemljišne knjige i zahtjevima za promjenu naziva potrošača, ali niti iz jednog dostavljenog dokumenta ne proizlazi da se radi o poslovnom prostoru. U svezi navedenog valja reći da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave (čl. 31. st. 1. OZ-a), ali isti nema pretpostavljenu dokaznu snagu (čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP)) jer je riječ o privatnoj jednostranačkoj ispravi koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, posebno s obzirom na navode tuženika iz prigovora. Stoga je, nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, na tužitelju i nadalje bio teret dokazivanja osnovanosti predmetnog duga (čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP-a). Niti iz dostavljenih prijepisa računa i matičnih evidencija, a koji također predstavljaju privatne jednostranačke isprave, kao niti iz neslužbene kopije Izvatka iz zemljišne knjige i zahtjeva za promjenu naziva potrošača, sud ne može sa sigurnošću utvrditi odlučne činjenice u ovom postupku.

18. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potrebno je napomenuti da je uvidom u neslužbeni izvadak iz zemljišnih knjiga i ugovora o kupoprodaji nekretnine sud utvrdio da se na predmetnoj adresi nalazi stambena zgrada, dok tužitelj nije dokazao da se u konkretnom slučaju radi o poslovnom prostoru. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da je vodne usluge pružao za potrebe poslovnog prostora, te je prema ocjeni ovog suda prilikom odlučivanja o istaknutom prigovoru zastare valjalo primijeniti jednogodišnji zastarni rok propisan za tražbine za naknadu za isporučenu vodu, kad je isporuka obavljena za potrebe kućanstva (čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO)). Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (list 8 spisa) sud je utvrdio da su utuženi računi dospjeli u razdoblju od 24. listopada 2018. pa do 28. rujna 2020. Nadalje, iz prijedloga za ovrhu i obavijesti razvidno je da je predmetni postupak pokrenut 18. listopada 2021. Prema ocjeni ovog suda nastupila je zastara utužene tražbine, stoga tužbeni zahtjev ne bi bio osnovan s obzirom da je u odnosu na utuženu tražbinu nastupila zastara, odnosno protekao je jednogodišnji zastarni rok.

19. Sud nije razmatrao ostale navode tužitelja i prigovore tuženika budući da ne bi doveli do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari.

20. S obzirom da tužitelj, na kojemu je teret dokazivanja osnovanosti predmetnog duga (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a), nije podnio ovom sudu dokaze iz kojih bi proizlazila osnova temeljem koje je za plaćanje komunalne usluge u utuženom razdoblju zadužen tuženik, to ovaj sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je tuženik nositelj stvarnog ili obveznog prava po kojem bi bio u obvezi platiti utuženo potraživanje, odnosno nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva, te je primjenom odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev.

21. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog ukinut je u cijelosti te je ujedno u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kako je navedeno u točki I/ izreke presude (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

22. Ovdje valja ukazati na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženo u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017., gdje je pod 3.1. navedeno: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.".

23. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a, kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a.

24. Tuženiku je u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku priznat trošak za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi od 20. rujna 2023. u visini 25 bodova primjenom Tbr. 11. toč. 1. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa), za sastav podneska od 27. svibnja 2024. u visini 25 bodova primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu 17. veljače 2025. u visini od 25 bodova primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, odnosno ukupno u visini od 75 bodova što uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR (prema Tbr. 54. Tarife) predstavlja iznos od 150,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i priznati PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 37,50 EUR i sudsku pristojbu na prigovor na ROO u iznosu od 6,64 EUR, slijedom čega je tuženiku dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 194,14 EUR (toč. II/ izreke).

25. Odluka o zateznim kamatama, koje su tuženiku na dosuđeni iznos troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

26. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sud je temeljem odredbe čl. 154. st.1. ZPP-a u cijelosti odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka, te je odlučeno kao pod točkom III/ izreke presude.

U Zagrebu 27. ožujka 2025.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od petnaest dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba se može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

2. tuženiku po punomoćniku