Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-385/2023-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici odvjetnici Antoniji Bošnjak Duk iz Kutine, Hrvatskih branitelja 7, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri iz Zagreba, Radnička cesta 22, radi utvrđivanja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave 5. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF Ugovora o kreditu 5102943843 zaključenog dana 11.04.2006. godine u Kutini između tužitelja UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika ERSTE & STEIERMӒRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3a, OIB: 23057039320, kao kreditora, sadržane u članku 7. Ugovora, a u dijelu u kojem je ugovorena primjena valutne klauzule vezane za CHF odnosno kojima je ugovoreno da će se „povrat obveza iz Ugovora obračunati po srednjem tečaju Banke za CHF“.

II. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMӒRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužitelju UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 4.621,81 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

1. na iznos od 0,23 EUR od 01.06.2006. do isplate

2. na iznos od 0,46 EUR od 01.09.2006. do isplate

3. na iznos od 0,46 EUR od 01.10.2006. do isplate

4. na iznos od 0,21 EUR od 01.11.2006. do isplate

5. na iznos od 6,11 EUR od 01.11.2008. do isplate

6. na iznos od 7,37 EUR od 01.01.2009. do isplate

7. na iznos od 7,88 EUR od 01.02.2009. do isplate

8. na iznos od 8,40 EUR od 01.03.2009. do isplate

9. na iznos od 6,85 EUR od 01.04.2009. do isplate

10. na iznos od 6,74 EUR od 01.05.2009. do isplate

11. na iznos od 5,05 EUR od 01.06.2009. do isplate

12. na iznos od 3,07 EUR od 01.07.2009. do isplate

13. na iznos od 3,89 EUR od 01.08.2009. do isplate

14. na iznos od 5,32 EUR od 01.09.2009. do isplate

15. na iznos od 3,93 EUR od 01.10.2009. do isplate

16. na iznos od 3,79 EUR od 01.11.2009. do isplate

17. na iznos od 5,45 EUR od 01.12.2009. do isplate

18. na iznos od 6,78 EUR od 01.01.2010. do isplate

19. na iznos od 8,53 EUR od 01.02.2010. do isplate

20. na iznos od 8,11 EUR od 01.03.2010. do isplate

21. na iznos od 11,10 EUR od 01.04.2010. do isplate

22. na iznos od 10,46 EUR od 01.05.2010. do isplate

23. na iznos od 11,17 EUR od 01.06.2010. do isplate

24. na iznos od 19,15 EUR od 01.07.2010. do isplate

25. na iznos od 17,38 EUR od 01.08.2010. do isplate

26. na iznos od 23,88 EUR od 01.09.2010. do isplate

27. na iznos od 20,66 EUR od 01.10.2010. do isplate

28. na iznos od 17,88 EUR od 01.11.2010. do isplate

29. na iznos od 26,18 EUR od 01.12.2010. do isplate

30. na iznos od 30,41 EUR od 01.01.2011. do isplate

31. na iznos od 27,25 EUR od 01.02.2011. do isplate

32. na iznos od 28,22 EUR od 01.03.2011. do isplate

33. na iznos od 25,57 EUR od 01.04.2011. do isplate

34. na iznos od 25,86 EUR od 01.05.2011. do isplate

35. na iznos od 34,28 EUR od 01.06.2011. do isplate

36. na iznos od 35,67 EUR od 01.07.2011. do isplate

37. na iznos od 45,25 EUR od 01.08.2011. do isplate

38. na iznos od 43,90 EUR od 01.09.2011. do isplate

39. na iznos od 36,38 EUR od 01.10.2011. do isplate

40. na iznos od 36,20 EUR od 01.11.2011. do isplate

41. na iznos od 35,67 EUR od 01.12.2011. do isplate

42. na iznos od 37,61 EUR od 01.01.2012. do isplate

43. na iznos od 39,79 EUR od 01.02.2012. do isplate

44. na iznos od 39,84 EUR od 01.03.2012. do isplate

45. na iznos od 38,48 EUR od 01.04.2012. do isplate

46. na iznos od 38,93 EUR od 01.05.2012. do isplate

47. na iznos od 39,77 EUR od 01.06.2012. do isplate

48. na iznos od 38,97 EUR od 01.07.2012. do isplate

49. na iznos od 39,03 EUR od 01.08.2012. do isplate

50. na iznos od 38,27 EUR od 01.09.2012. do isplate

51. na iznos od 36,75 EUR od 01.10.2012. do isplate

52. na iznos od 38,49 EUR od 01.11.2012. do isplate

53. na iznos od 38,99 EUR od 01.12.2012. do isplate

54. na iznos od 39,03 EUR od 01.01.2013. do isplate

55. na iznos od 36,51 EUR od 01.02.2013. do isplate

56. na iznos od 38,13 EUR od 01.03.2013. do isplate

57. na iznos od 38,57 EUR od 01.04.2013. do isplate

58. na iznos od 37,60 EUR od 01.05.2013. do isplate

59. na iznos od 34,86 EUR od 01.06.2013. do isplate

60. na iznos od 33,78 EUR od 01.07.2013. do isplate

61. na iznos od 34,91 EUR od 01.08.2013. do isplate

62. na iznos od 36,05 EUR od 01.09.2013. do isplate

63. na iznos od 38,17 EUR od 01.10.2013. do isplate

64. na iznos od 37,15 EUR od 01.11.2013. do isplate

65. na iznos od 37,70 EUR od 01.12.2013. do isplate

66. na iznos od 38,08 EUR od 01.01.2014. do isplate

67. na iznos od 39,22 EUR od 01.02.2014. do isplate

68. na iznos od 39,87 EUR od 01.03.2014. do isplate

69. na iznos od 39,41 EUR od 01.04.2014. do isplate

70. na iznos od 38,58 EUR od 01.05.2014. do isplate

71. na iznos od 38,17 EUR od 01.06.2014. do isplate

72. na iznos od 38,52 EUR od 01.07.2014. do isplate

73. na iznos od 39,52 EUR od 01.08.2014. do isplate

74. na iznos od 40,78 EUR od 01.09.2014. do isplate

75. na iznos od 1,24 EUR od 04.09.2014. do isplate

76. na iznos od 2.699,91 EUR od 04.09.2014. do isplate

računajući istu u razdoblju od 01.07.2002. godine do 31.12.2007. godine po stopi od 15% godišnje, u razdoblju od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u razdoblju od 01.01.2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

III. Odbija se prigovor tuženika radi prijeboja tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od € 83,74 (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) koji glasi:

"- € 0,30 od 02.07.2006. godine pa do isplate,

- € 0,47 od 02.08.2006. godine pa do isplate,

- € 0,22 od 02.12.2006. godine pa do isplate,

- € 1,45 od 02.01.2007. godine pa do isplate,

- € 2,27 od 02.02.2007. godine pa do isplate,

- € 1,89 od 02.03.2007. godine pa do isplate,

- € 2,11 od 02.04.2007. godine pa do isplate,

- € 4,20 od 02.05.2007. godine pa do isplate,

- € 4,71 od 02.06.2007. godine pa do isplate,

- € 5,38 od 02.07.2007. godine pa do isplate,

- € 5,38 od 02.08.2007. godine pa do isplate,

- € 4,45 od 02.09.2007. godine pa do isplate,

- € 5,83 od 02.10.2007. godine pa do isplate,

- € 5,87 od 02.11.2007. godine pa do isplate,

- € 4,90 od 02.12.2007. godine pa do isplate,

- € 5,00 od 02.01.2008. godine pa do isplate,

- € 2,93 od 02.02.2008. godine pa do isplate,

- € 1,56 od 02.03.2008. godine pa do isplate,

- € 0,20 od 02.04.2008. godine pa do isplate,

- € 3,39 od 02.05.2008. godine pa do isplate,

- € 4,27 od 02.06.2008. godine pa do isplate,

- € 3,30 od 02.07.2008. godine pa do isplate,

- € 5,23 od 02.08.2008. godine pa do isplate,

- € 4,80 od 02.09.2008. godine pa do isplate,

- € 2,89 od 02.10.2008. godine pa do isplate,

- € 0,74 od 02.12.2008. godine pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodiša za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

IV. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMӒRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužitelju UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.745,33 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 4. svibnja 2020. podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate preplaćenih kamata po ugovoru o kreditu od 11. travnja 2006. Tužitelj smatra da su odredbe iz članka 7. navedenog Ugovora ništetne, jer je ugovorena valutna klauzula o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. U tijeku postupka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka (list spisa 217-219).

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, te je uložio i prigovor zastare. Tuženik je istaknuo i prigovor radi prijeboja.

3. Nije sporno da su stranke zaključile ugovor o kreditu 11. travnja 2006. godine (list spisa 217-2019), temeljem kojeg ugovora je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima u iznosu od 22.200,00 CHF. U članku 7. ovog Ugovora, ugovorena je valutna klauzula. Provedenim financijskim vještačenjem, po vještaku mr.sc. Jasmini Fijačko, utvrđeno je da je razlika po osnovi valutne klauzule koju je tužitelj stvarno plaćao i iznosa koje bi plaćao da je anuitete plaćao po tečaju CHF na dan korištenja kredita iznosi 34.823,03 kune ako se gledaju samo pozitivne vrijednosti, a kako je to prikazano u nalazu vještaka u koloni 8, stranice nalaza 3-5 (list spisa 209-211). Financijski vještak je ujedno u svojem nalazu utvrdio i negativne vrijednosti za razdoblje otplate kredita kada je tečaj CHF bio niži od onog koji je bio na dan korištenja kredita. Ta razlika iznosi 630,97 kuna i prikazana je u koloni 9 nalaza vještaka, stranice nalaza 3-5 (list spisa 209-211). Sud je prihvatio nalaz financijskog vještaka u cijelosti jer je isti utemeljen na dokumentaciji koja je pribavljena od tuženika, a niti stranke nisu imale prigovor na matematički izračun vještaka.

4. Stranke su zaključile predmetni ugovor o kreditu 11. travnja 2006., što znači da se na pitanje ništetnosti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03, dalje: ZZP). U tijeku ovog postupka utvrđeno je da je tuženik kao banka odredbu o valutnoj klauzuli sadržao u članku 7. Ugovora, koji je tužitelju predočen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pa tužitelju tom prilikom nije omogućeno utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Po pitanju valutne klauzule u ugovoru nije se pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, a tužitelj kao korisnik kredita nije upozoren o mogućim posljedicama takvog ugovaranja. Ovako ugovorena odredba glede valutne klauzule dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, tj. banci da promijeni iznos anuiteta, ovisno isključivo o volji banke, bez ikakve mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da određuje cijenu usluge koju mora platiti. Jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja, predstavlja odredivost cijene, prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 96/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

Na ove okolnosti saslušan je tužitelj kao stranka te je isti u svom iskazu naveo da mu djelatnici tuženika nisu pojasnili odredbe ugovora kredita o valutnoj klauzuli niti ga je netko upozorio da bi rata kredita mogla rasti. Odabrao je kredit u švicarskim francima jer je to preporučila banka čiji djelatnici su mu objasnili da je to najpovoljniji kredit i da je švicarski franak stabilna valuta. Iz iskaza tužitelja je vidljivo da je isti u vrijeme zaključenja radio u Petrokemiji kao kvalificirani radnik što znači da nije stručnjak za financijska i kreditna pitanja. Tužitelj u vrijeme zaključenja ugoovra nije imao obrt niti neku tvrtku, a namjena kredita je bila adaptacija stambenog objekta, radi razrješenja stambenog pitanja.

Na okolnosti zaključenja ugovora saslušana je svjedokinja JE iz [adresa]. U svom iskazu je iskazala da se ne sjeća detalja predmetnog ugovora iz 2006. godine, ali je isti osobno potpisala kao i direktorica banke. Ugovor o kreditu je sačinila banka na propisanom obrascu, a klijent je u mogućnosti da potpiše ugovor ili da odbije zaključenje ugovora. Što se tiče rasta tečaja CHF, nije bilo nikakvih naznaka u vrijeme zaključenja ugovora da bi tečaj CHF mogao rasti.

Imajući u vidu ovakve iskaze tužitelja i svjedoka, sud je mišljenja da se o valutnoj klauzuli nije pregovaralo i tužitelj kao potrošač nije imao utjecaj na sadržaj ugovora pa tako ni na ugovorenu valutnu klauzulu.

Što se tiče svjedoka GE, tuženik je odustao od saslušanja ovog svjedoka na ročištu 20. svibnja 2024. godine te je priložio pisani iskaz ovog svjedoka. Iz ovog pisanog iskaza (list 395 spisa) vidljivo je da se isti ne odnosi na konkretni ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika, nego se radi o uopćenom iskazu koji se odnosi na sve ovakve slične kredite.

5. Nije osnovan prigovor zastare tuženika, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05 i 48/08), te se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj p-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača time što je između ostalih banaka i tuženik ugovarao kao valutu obveze uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljenoj na potpunoj obavijesti slijedom čega je takva ugovorna odredba ništetna Tužba u ovom predmetu je pokrenuta u smislu članka 502. Zakona o parničnom postupku, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz tužbe radi zaštite kolektivnih interesa od 4. travnja 2012. Podnošenjem navedene kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare temeljem članka 241. Zakona o obveznim odnosima. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke, a to je u ovom slučaju 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 4. travnja 2020. nije istekao zastarni rok od 5 godina, pa tražbina tužitelja u ovom predmetu nije u zastari. Isto vrijedi i za tražbinu tuženika, pa prigovor zastare nije osnovan niti za njegovu tražbinu.

6. Zbog svega navedenog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kako je to navedeno u točkama I. i II. izreke, a kako je to precizirano u podnesku tužitelja od 9. travnja 2024. godine (list 391 spisa).

7. Tuženik je uložio i prigovor radi prijeboja, a kako je to precizirao u svom podnesku od 25. studenog 2024. godine (list 406 spisa). Ovakav prigovor nije osnovan s obzirom da se odluka o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli odnosi na potrošača te nije tužitelj taj koji je nešto stekao bez osnove u konkretnom slučaju. Stoga je valjalo odbiti prigovor radi prijeboja tuženika kako je to navedeno u točki III. izreke. Stoga je došlo i do zastare potraživanja tuženika istaknutog prigovorom radi prijeboja jer je ovakav zahtjev tuženik postavio tek u odgovoru na tužbu 26. lipnja 2020. godine, a tražbina tuženika je dospjela 2006., 2007. i 2008. godine.

8. Što se tiče prigovora mjesne nenadležnosti ovog suda, o tome je pravomoćno odlučeno u tijeku ovog postupka odlukom ovog suda broj P-115/2020 od 10. siječnja 2022. godine.

9. Tužitelju je dosuđena i naknada parničnog troška, sukladno uspjehu u parnici, temeljem odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav podnesaka od 11. studenog 2020., 2. rujna 2021., 13. listopada 2021. i 19. travnja 2024. godine, zastupanja na ročištima 9. veljače 2021., 29. studenog 2021., 20. svibnja 2024. i 5. ožujka 2025. godine, sve po 200,00 eura, zastupanje na dva ročišta za objavu presude u iznosu od po 100,00 eura, što sve zajedno sa PDV- om iznosi 2.500,00 eura. Tužitelj je imao i troškove financijskog vještačenja 199,08 eura, te pristojbe na tužbu 46,25 eura.

Ukupni parnični troškovi tužitelja iznose 2.745,33 eura.

U Kutini 27. ožujka 2025.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u 3 primjerka.

O tom obavijest:

1. Odvjetnica Antonija Bošnjak Duk, Kutina, Hrvatskih branitelja 7

2. Odvjetničko društvo Hanžeković & Partneri, Zagreb, Radnička cesta 22