Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-712/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog MČ, zbog prekršaja iz čanka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23.) rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko- kninske, Postaje prometne policije Šibenik, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj: Pp-3209/2024 od 2. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, Postaje prometne policije Šibenik kao osnovane, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okr. MČ na temelju odredbe članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca, s time da će se u trajanje zaštitne mjere uračunati vrijeme koje je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta mjerom opreza Postaje prometne policije Šibenik od 28. rujna 2024.

II

U ostalom dijelu, odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku okr. MČ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjeta osuda, tako da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 dana koja se neće izvršiti ako u roku od 12 mjeseci ne počini istovjetne ili istovrsne prekršaje.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv te prvostupanjske presude tužitelj je podnio pravodobnu žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi i neizricanja zaštitne mjere.

2.1. Žalitelj predlaže da se prihvaćanjem žalbe, pobijana presuda preinači.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, te nisu počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Ispitujući u pogledu navoda žalbe primijenjenu uvjetnu osudu za počinjeni prekršaj ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom težine i značaja djela, svih okolnosti od utjecaja na kaznu u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te uvjeta propisanih odredbom članka 44. Prekršajnog zakona, primijenio uvjetnu osudu. Naime, suprotno tvrdnji žalitelja, za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora, pa iako je prvostupanjski primijenio najblažu vrstu sankcije budući da je prema okrivljeniku primijenio mjeru upozorenja, kaznu zatvora u primjerenom trajanju od 20 dana uvjetovao je najduljim zakonom propisanim rokom kušnje, odnosno provjeravanja njegovog ponašanja, s obzirom na istovjetna i istovrsna djela. S obzirom na raniju nekažnjavanost okrivljenika, pokajnički odnos prema djelu i ukupnost životnih okolnosti, i ovaj sud je mišljenja da je predmetnom slučaju opravdana primjena uvjetne osude, smatrajući da se ostvarenje svrhe sankcioniranja može očekivati bez izvršenja kazne zatvora. Prema tome, težina i značaj počinjenog djela te stupanj prekršajne odgovornosti okrivljenika već su pravilno cijenjeni (s obzirom na izrečenu mjeru zatvora) i ne upućuju na osnovanost preinačenja uvjetne osude.

6. Međutim i ovaj sud smatra da je u pravu žalitelj kada ističe da se bez izricanja zaštitne mjere, neće postići svrha prekršajno pravne sankcije. Pravilno upire žalitelj da prvostupanjski sud prilikom odluke o zaštitnoj mjeri nije ispravno cijenio težinu i značaj počinjenog prekršaja, s obzirom na mjesto upravljanja vozilom, gdje je opravdano za očekivati veći broj sudionika u prometu, u svezi s osobinama ličnosti počinitelja, koji je mlađe životne dobi i nedovoljne svijesti o opasnosti i pogibeljnosti takvog postupanja u prometa, a posebno je te okolnosti bio dužan imati na umu u slučaju obavljanja terenskog posla. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu tužitelja i na temelju odredbe članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije smatrajući da je opravdano otkloniti uvjete koji omogućuju činjenje takvih prekršaja, međutim u minimalnije propisanom vremenu trajanja, budući da ranije nije kažnjavan za prometne prekršaje. Ovaj sud smatra da je izrečena zaštitna mjera razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju, u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona, odnosno s težinom prekršaja, prekršaja koji se mogu očekivati i stupnjem opasnosti počinitelja.

6.1. U trajanje zaštitne mjere uračunati će se vrijeme koje je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta mjerom opreza

7. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 27. ožujka 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.