Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1245/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog IA, zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. u svezi članka 293. stavka 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22. rješavajući o žalbi okr. IA, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 17. siječnja 202., broj: 32. Pp-1585/2022, u sjednici vijeća održanoj 27.ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. IA kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona okr. IA dužan je platiti troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu okr. IA proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 43. stavka 3. u vezi 293. stavka 1. i članka 176. stavka 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju citiranih propisa i uz primjenu instituta ublažavanja, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 500,00 eura, koju je dužan platiti u roku od devedeset dana od dana pravomoćnosti presude.
1.1.
Okrivljeniku je uz novčanu kaznu izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca.
1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 130,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja Krešimira Golubića, odvjetnika u Čakovcu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupaka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, i žalbu zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nije počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona
5. Neosnovano ističe žalitelj bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona smatrajući da je povrijeđena odredba članka 173. stavka 1. Prekršajnog zakona i smisleno tumačenje odredbi Zakona o kaznenom postupku o ispitivanju vještaka, jer da vještak nije usmeno ispitan, a posljedično tome da je povrijeđeno i njegovo pravo na obranu. Naime, iz stanja prvostupanjskog spisa predmeta proizlazi da je pisani nalaz i mišljenje vještaka pravilno dostavljen okrivljeniku 10. listopada 2023., pa je imao mogućnost očitovati se, isticati prigovore i predlagati da se na određene okolnosti provede i neposredno ispitivanje vještaka. Međutim, žalitelj nije osporavao pisani nalaz i mišljenje i sud nije bio dužan provoditi i dokaz neposrednog ispitivanja vještaka. Žalitelj je uredno pozvan na ročište 10. siječnja 2024. na kojemu su izvedeni svi dokazi, pa je tako pročitan i predmetni nalaz i mišljenje. Stoga je suprotno tvrdnji žalitelja, imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i predlagati provođenje drugih dokaza u svoju korist, međutim pozivu suda se nije odazvao niti je opravdao svoj izostanak. Stoga je ocijenjeno da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupaka, kako to ističe žalitelj.
6. Ispitujući presudu u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud nalazi da je nakon dostatno provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice te okrivljenika pravilno i zakonito proglasio krivim za prekršaj iz članka 43. stavka 3. u svezi članka 293. stavka 1. i članka 176. stavka 2. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i argumentirane razloge. Takvo obrazloženje prihvaća i ovaj sud, jer proizlazi iz rezultata provedenog postupka i pravilno cijenjenog iskaza svjedoka NA te nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka Stivena Šijaka, dok žalitelj ne ističe postojanje novih činjenica i dokaza u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe ovaj sud je mišljenja da je za počinjene prekršaje izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, te s obzirom na težinu i značaj djela, stupanj prekršajne odgovornosti i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za kaznu, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri vrednujući olakotne okolnosti, poznate materijalne i životne prilike, kaznu za svako djelo odmjerio ispod posebnim zakonom propisane najniže mjere za počinjene prekršaje, smatrajući da će se njome postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika i ostalih da ne čine takve prekršaje, odnosno da će se njome postići svrha specijalne i generalne prevencije. Stoga, takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove ili naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.
7.1. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.
8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u povodu žalbe okrivljenika sukladno odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud nalazi da je ista utemeljena i opravdana na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, s obzirom na pravilno vrednovanje značaja i težine počinjenog djela te prekršaja koji se mogu očekivati od počinitelja imajući u umu sve okolnosti predmetnog slučaja. Mišljenje je i ovog suda da bezobzirnost u pogledu oštećenja tuđe imovine i otežano utvrđivanje počinitelja u cilju ostvarenja naknade štete opravdava izricanje zaštitne mjere, odnosno otklanjanje uvjeta koji omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja, određene u minimalno propisnom vremenu trajanja zaštitne mjere.
9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka te imajući u vidu poznate materijalne prilike žalitelja.
10. Zbog navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 27. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
