REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-404/2020-26

I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja KM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Cetina, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Dom za starije osobe MEDISAL OIB: 75558474456 , Zagreb, Čulinečka cesta 2B, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kovačević Prpić Simeunović iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mirka Cetine, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Ivone Vlahović Pap, odvjetnice, dana 27. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26. prosinca 2019. kojom je otkazan ugovor o radu na određeno vrijeme od 04. listopada 2019. sklopljen između tužiteljice KM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tuženika Dom za starije osobe MEDISAL OIB: 75558474456 , Zagreb, Čulinečka cesta 2B.

II Utvrđuje se sudski raskid ugovora o radu između tužiteljice i tuženika s danom 05. siječnja 2020. godine.

III Nalaže se tuženiku Dom za starije osobe MEDISAL OIB: 75558474456, Zagreb, Čulinečka cesta 2B da tužiteljici KM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza isplati iznos od 2.724,44 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime parničnog troška isplati iznos od 1.550,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu 10. veljače 2020. podnijela tužbu protiv tuženika radi nedopuštenosti otkaza. U tužbi je navela da je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu njegovateljica u razdoblju od 03. rujna 2018. do 26. prosinca 2019. i to temeljem više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme. Posljednji ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen je 04. listopada 2019. na rok od 180 dana, ali je navedeni ugovor izvanredno otkazan temeljem odluke o izvanrednom otkazu od 26. prosinca 2019. godine. Tužiteljica tvrdi da iz obrazloženja odluke o otkazu ne proizlaze važni opravdani i dokazani razlozi za otkaz. Tužiteljica je navela da je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu zato što je tužiteljica navodno pisano izrazila vjersku diskriminaciju radnih kolega koji nisu katoličke vjeroispovijesti, usmenog i pisano vrijeđanja poslodavca te zbog neizvršavanja ugovorom o radu preuzetih obveza, u ime vjerskog praznika. Takvi navodi tuženika su prema tvrdnji tužiteljice netočni, neistiniti i ničim obrazloženi. Tužiteljica je navela da nije nikada prema bilo kojoj radnoj kolegici ili kolegi usmjerila bilo kakvu diskriminatornu poruku ili držanje po vjerskoj ili kojoj drugoj diskriminatornoj osnovi. Tužiteljica tvrdi da nikada nije vrijeđala nadređene ni usmeno ni pismeno i nikada nije odbila izvršenje radnog zadatka.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 25. travnja 2024. tužiteljica predlaže da sud utvrdi da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu od 26. prosinca 2019. kojom je otkazan ugovor o radu od 04. listopada 2019. sklopljen između tužiteljice i tuženika, da sud utvrdi sudski raskid ugovora o radu s danom 05. siječnja 2020. te da sud naloži tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza isplati tri ugovorene mjesečne plaće što iznosi 2.724,44 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate te da joj naknadi parnični trošak.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da nisu ispunjeni procesni uvjeti za pokretanje ovog sudskog postupka jer tužiteljica nije tuženiku prije podnošenja tužbe podnijela zahtjev za zaštitu prava. Iako tužiteljica u tužbi tvrdi da je takav zahtjev podnijela, tuženik je istaknuo da nikada nije primio tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava, jer iz povratnice koju je tužiteljica dostavila u spis proizlazi da se na njoj ne nalazi potpis ravnateljice tuženika i nema pečata tuženika. Tuženik je naveo da je u odluci o otkazu jasno navedeno iz kojih razloga se tužiteljici otkazuje ugovor o radu te da zbog tih razloga nastavak radnog odnosa više nije moguć. Tužiteljica je 25. prosinca 2019. zbog nezadovoljstva rasporedom rada koji je bio napravljen redovnom dinamikom organizacije rada, odbila obavljati radne zadatke koji su joj bili dodijeljeni od strane voditelja smjene. Iako opis posla njegovateljice obuhvaća kupanje pacijenata koji su starije nemoćne osobe, tužiteljica je suprotno izričitoj uputi voditelja smjene odbila izvršiti navedene zadatke. Tom prilikom ponijela se neprofesionalno i neprimjereno te je pred ostalim kolegama u smjeni izjavila da neće kupati korisnike jer je Božić. Tužiteljica je već ranije izrazila svoje nezadovoljstvo činjenicom da mora raditi na Božić te je dan ranije (24. prosinca) pred kolegama izjavila da joj "ne pada na pamet da sutra kupa korisnike". Ostali radnici tuženika su 26. prosinca 2019. obavijestili ravnateljicu tuženika o ponašanju tužiteljice i činjenici da je dan ranije odbijala izvršiti poslove svog radnog mjesta zbog čega su preostali radnici morali obavljati njezine poslove. Tuženik tvrdi da tužiteljica nije uredno izvršavala svoje radne obveze što je dovelo do poremećaja u procesu rada kod tuženika i narušenje odnosa između tužiteljice i ostalih radnika zaposlenih kod tuženika. Tužiteljica je prije otkaza bila više puta usmeno upozoravana jer je vrijeđala ostale zaposlenike i nadređene, posebice ravnateljicu tuženika. Tužiteljica je u telefonskom razgovoru od 23. prosinca 2019. vrijeđala ravnateljicu tuženika i opetovano postavljala pitanje je li se možda ravnateljica tuženika zabunila kada je odredila raspored prema kojem tužiteljica radi na Božić. Tužiteljica je u nekoliko navrata vrijeđala radnicu u kuhinji KMŽV koja se ravnateljici požalila da ju tužiteljica vrijeđa i ponižava i viče na nju. Tuženik je naveo da je tužiteljica prilikom isticanja nezadovoljstva rasporedom rada usmeno i pismeno ostale zaposlenike klasificirala prema vjerskoj pripadnosti implicirajući kako oni koji pripadaju katoličkoj vjeroispovijesti trebaju imati prednost pri preraspodjeli radnog vremena i dobivanju neradnih dana u odnosu na zaposlenike koji nisu pripadnici navedene vjeroispovijesti. Tuženik tvrdi da je njegova obveza kao poslodavca odrediti raspored radnog vremena uvažavajući organizaciju rada i potrebe posla u skladu s mjerodavnim propisima, a vjeroispovijest ne smije biti mjerilo koje se uzima u obzir prilikom određivanja rasporeda radnog vremena. Tuženik tvrdi da tužiteljica nije tražila od poslodavca da 25. prosinca koristi jedan dan godišnjeg odmora već je zahtjev za izmjenu rasporeda rada argumentirala isključivo činjenicom da joj to pravo pripada na temelju njene pripadnosti katoličkoj vjeroispovijesti.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o radu na određeno vrijeme od 04. listopada 2019. (list 5-7 spisa), odluku o izvanrednom otkazu od 26. prosinca 2019. (list 8), prijavu o prestanku osiguranja na HZMO (list 9), zahtjev za zaštitu prava, presliku potvrde o primitku pošiljke i presliku povratnice (list 10-12), prijamni broj pošiljke (list 13), e-mail od 22. prosinca 2019. (list 30), raspored rada za period od 23. prosinca 2019. do 29. prosinca 2019. (list 31), e-mail od 25. prosinca 2019. (list 32), presliku potvrde o primitku pošiljke i presliku povratnice (list 37), obračunske liste (list 47-50), tuženikovu odluku o primitku, otvaranju i pregledu pisama i paketa od 23. siječnja 2018. i zapisnik sa sjednice upravnog vijeća tuženika od 23. siječnja 2018. (list 56-59). U postupku je proveden dokaz saslušanjem zakonske zastupnice tuženika CM (list 60-62), tužiteljice i svjedoka FM (list 65-68).

5. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka KMŽV jer je tuženik u podnesku od 24. listopada 2024. odustao od prijedloga za saslušanje navedenog svjedoka.

6. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Među strankama je nesporno da je tužiteljičina ugovorena plaća iznosila 6.842,43 kn bruto, što su punomoćnici stranaka učinili nespornim na ročištu 10. travnja 2024. godine.

8. Uvidom u ugovor o radu od 04. listopada 2019. utvrđeno je da je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika na određeno vrijeme od 180 dana za radno mjesto njegovateljica. U članku 4 je ugovoreno da ugovor o radu ističe 03. ožujka 2020. godine. Člankom 5 ugovora o radu određeno je da će radnik raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, a početak i završetak dnevnog i tjednog radnog vremena i raspored radnog vremena utvrđuje poslodavac pisanom odlukom.

9. Podneskom od 29. rujna 2020. tuženik je dostavio u spis potvrdu o primitku pošiljke i presliku povratnice iz koje je vidljivo da je odluka o otkazu dostavljena tužiteljici 31. prosinca 2019. godine. Tužiteljica je 06. siječnja 2020. predala na poštu zahtjev za zaštitu prava od 03. siječnja 2020. koji je podnijela protiv tuženikove odluke o izvanrednom otkazu. Navedeno proizlazi iz preslike o primitku pošiljke na listu 12 spisa. Iz preslike povratnice na listu 12 spisa vidljivo je da je zahtjev za zaštitu prava dostavljen tuženiku 10. siječnja 2020. godine.

10. Tuženik tvrdi da nije zaprimio tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava te navodi da tužiteljica nema pravo na sudsku zaštitu jer se na povratnici koju je tužiteljica dostavila u spis, ne nalazi potpis ravnateljice tuženika ni pečat tuženika pa povratnica ne predstavlja dokaz da je zahtjev za zaštitu prava doista dostavljen tuženiku.

11. Prema mišljenju ovog suda, okolnost što se na povratnici uz koju je tuženiku poslan zahtjev za zaštitu prava, ne nalazi potpis ravnateljice tuženika niti pečat tuženika, predstavlja propust pošte, a taj propust ne može ići na štetu tužiteljice, jer tužiteljica nije imala utjecaj na postupanje pošte odnosno poštara koji je vršio dostavu tuženiku. Hrvatska pošta d.d. vratila je povratnicu punomoćniku tužiteljice i iz te povratnice proizlazi da je zahtjev za zaštitu prava dostavljen primatelju, odnosno tuženiku.

12. Odluka o otkazu od 26. prosinca 2019. dostavljena je tužiteljici 31. prosinca 2019., a s obzirom da je zahtjev za zaštitu prava predan na poštu 06. siječnja 2020., sud je zaključio da je tužiteljica protiv odluke o otkazu podnijela zahtjev za zaštitu prava u roku od 15 dana propisanom člankom 133 stavak 1 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014).

13. Polazeći od utvrđenja da je zahtjev za zaštitu prava dostavljen tuženiku 10. siječnja 2020. (što proizlazi iz preslike povratnice na listu 12 spisa) 11. siječnja 2020. počeo je teći rok od 15 dana u kojem je tuženik mogao odgovoriti na tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava. Navedeni rok istekao je 25. siječnja 2020. godine. Tuženik nije odgovorio na tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava u roku od 15 dana od dana dostave zahtjeva pa je 26. siječnja 2020. počeo teći daljnji rok od 15 dana u kojem je tužiteljica mogla podnijeti tužbu sudu. Navedeni rok istekao je 09. veljače 2020. godine. S obzirom da je tužba predana na poštu 07. veljače 2020. (što je vidljivo iz bilješke na prijemnom štambilju suda i iz koverte na listu 14 spisa), sud je zaključio da je tužba podnesena u roku propisanom člankom 133 stavak 2 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014), jer se dan predaje pošti sukladno članku 113 stavak 2 ZPP-a, smatra danom predaje sudu.

14. Dana 26. prosinca 2019. tuženik je donio odluku o izvanrednom otkazu tužiteljičinog ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. U obrazloženju otkaza tuženik je naveo da se ugovor o radu izvanredno otkazuje zbog pismenog izražavanja vjerske diskriminacije radnih kolega koji nisu katoličke vjeroispovijesti, usmenog i pismenog vrijeđanja poslodavca te zbog neizvršavanja ugovorom o radu preuzetih obveza, u ime vjerskoj praznika.

15. Iz iskaza ravnateljice tuženika CM i svjedoka FM proizlazi da je kod tuženika bilo manje od 20 zaposlenih radnika, što znači da kod tuženika nije moglo biti osnovano radničko vijeće u smislu članka 140 Zakona o radu. S obzirom da u vrijeme otkaza kod tuženika nije postojalo radničko vijeće i nije djelovao sindikalni povjerenik, tuženik nije imao obvezu savjetovanja propisanu člankom 150 Zakona o radu.

16. Na ročištu održanom 10. travnja 2024. sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice koja je izjavila da je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu njegovateljica a nadređena joj je bila ravnateljica tuženika CM. Navela je da nikada nije pisano izrazila vjersku diskriminaciju kolega koje nisu katoličke vjeroispovijesti. Prije Božića 2019. godine dobila je raspored rada i e-mailom je ravnateljicu zamolila da joj omogući da ne radi na Božić 2019. jer je kod tuženika bilo drugih zaposlenika koji nisu katoličke vjeroispovijesti (oko 80%), a tužiteljica bi zauzvrat radila na pravoslavni i muslimanski blagdan. Ravnateljica joj nije odgovorila na e-mail, a kod tuženika je bilo uobičajeno da ukoliko ravnateljica ne odgovori, tada ostaje zadani raspored. Izjavila je da je na Božić 2019. došla na posao i odradila je smjenu od 12 sati nakon čega je otišla kući i ravnateljici je poslala e-mail kojim ju je obavijestila da ne želi produžiti ugovor o radu koji ističe u veljače 2020. godine. Navela je da je na Božić 2019. izvršila sve radne zadatke za koje je toga dana bila zadužena. Kupala je pacijente i to samo jedno pacijenta zato što se tako dogovorila s kolegama koji su joj predložili da uopće ne kupa pacijente zato što je Božić, ali je tužiteljica radi drugih kolega (BM, K i C) okupala jednog pacijenta. Voditelji smjene bili su FM i BM, a na Božić 2019. voditelj smjene bio je BM, dok FM toga dana nije bio na poslu. Navela je da je izrazila svoje nezadovoljstvo činjenicom što treba raditi na Božić 2019. na način što su je kolege, nakon što su dobili raspored, pitali da li radi na Božić, a tužiteljica je odgovorila da radi i da je zbog toga žalosna jer kod kuće ima obitelj. Izjavila je da je na Božić 2019. osim kupanja pacijenta, obavila sve ostale radne zadatke za koje je bila zadužena i nije odbila izvršiti niti jedan radni zadatak. Navela je da nije nikada pismeno niti usmeno vrijeđala poslodavca. Prije otkaza poslodavac joj nije omogućio iznošenje obrane. Nakon što je na Božić 2019. navečer ravnateljici poslala e-mail kojim ju obavještava da ne želi produžiti ugovor o radu, slijedeće jutro je dobila izvanredni otkaz koji joj je poslodavac dostavio putem e-maila 26. prosinca 2019. godine. Navela je da prije otkaza nikada nije bila usmeno upozoravana od poslodavca na svoje ponašanje. U vrijeme otkaza imala je 41 godinu života, 20 godina ukupnog radnog staža od čega jednu godinu kod tuženika i nije imala obveze uzdržavanja.

17. Zakonska zastupnica tuženika CM je na ročištu 18. siječnja 2024. izjavila da je tužiteljica radila kod tuženika od 2018. godine na radnom mjestu njegovateljica, a neposredno nadređena joj je bila glavna sestra NM. Navela je da je tužiteljica pisano putem e-maila koji je poslala poslodavcu izrazila vjersku diskriminaciju radnih kolega tako što je napisala da neće raditi jer radne kolege koji su muslimani ne moraju raditi, a navedeno se dogodilo na Božić 2019. godine. Osim navedenog, tužiteljica je pred OM, NM i kuharicom KMŽV **.**.2019. usmeno izjavila "smrdljivi muslimani su slobodni, a ja moram raditi na svoj Božić". Nakon toga ravnateljica je upozorila tužiteljicu da ne može tako razgovarati na što je tužiteljica odmahnula rukom, okrenula se i otišla i time pokazala da ne poštuje autoritet ravnateljice. U ranijem razdoblju tuženik je imao problema zbog tužiteljičinog odnosa prema kuharici koja je iz Polinezije, a za koju je tužiteljica izjavljivala da je glupa, da ne razumije i da je druge boje kože. Zbog navedenog tuženik je tužiteljici upućivao usmena upozorenja. Navela je da je tužiteljica ravnateljicu uvrijedila tako što joj nije čestitala Božić iako je to bilo uobičajeno. Osim navedenog nije bilo drugog vrijeđanja od strane tužiteljice. Navela je da je tužiteljica na Božić 2019. odbila kupati pacijente iz razloga što je Božić, a to je rekla pred FM koji je o tome obavijestio ravnateljicu. Tužiteljica toga dana nije kupala pacijente, a kod tuženika postoji raspored kupanja pacijenata prema kojem je tužiteljica bila zadužena za kupanje pacijenata. Ravnateljica je tužiteljici ukazala da je neprihvatljivo njezino odbijanje kupanja pacijenata jer je to osnova njezinog posla kao njegovateljice. Prije otkaza ravnateljica je s tužiteljicom razgovarala telefonom i ukazala joj na nepravilnosti njezinih postupaka te joj je rekla da je zaslužila izvanredni otkaz. Navela je da tužiteljica nije nekoliko dana prije Božića zamolila tuženika da ne radi na Božić. Tužiteljičino odbijanje radnih zadataka 25. prosinca 2019. izazvalo je znatan poremećaj u radu tuženika koji se sastoji u tome da su drugi zaposlenici koji su trebali obavljati druge radne zadatke, morali obavljati poslove za koje je toga dana bila zadužena tužiteljica. Ravnateljica je navela da je e-mail od 22. prosinca 2019. (koji je ravnateljici predočen na ročištu), bio jedini e-mail koji je tužiteljica prije otkaza poslala tuženiku.

18. Svjedok FM je prilikom saslušanja izjavio da je zaposlen na radnom mjestu njegovatelj na kojem je radio i 2019. godine, radio je zajedno s tužiteljicom koja je radila na istom radnom mjestu. Naveo je da nema nikakvih saznanja o tome da bi tužiteljica rekla da neće kupati pacijente zbog vjerskih praznika. O navedenom je čuo od drugih zaposlenika, ali neposrednih saznanja nema, nije radio na Božić 2019. jer toga dana nije bio u smjeni. Naveo je da je kod tuženika postojao raspored rada koji je određivala uprava i zaposlenici su dobivali raspored rada na tjednoj bazi, svaki zaposlenik dobio je tjedni raspored rada samo za sebe, a nisu imali uvid u raspored drugih zaposlenika. Izjavio je da nije nikada čuo da se tužiteljica žali zbog rasporeda rada. Također nije nikada čuo da bi tužiteljica izrazila vjersku diskriminaciju prema radnim kolegama koji nisu katoličke vjeroispovijesti. Dodao je da on osobno nije katoličke vjeroispovijesti, ali tužiteljica prema njemu nikada nije izrazila vjersku diskriminaciju. Naveo je da nema nikakvih saznanja o tome da bi tužiteljica usmeno ili pisanim putem vrijeđala poslodavca niti o tome da bi poslodavac imao primjedbe na tužiteljičin rad i ponašanje. Izjavio je da je on osobno tužiteljici dodjeljivao radne zadatke onda kada je bio voditelj smjene, ali na Božić 2019. to nije bio jer toga dana nije radio.

19. Tužiteljičin ugovor o radu otkazan je zbog pisanog izražavanja vjerske diskriminacije radnih kolega koji nisu katoličke vjeroispovijesti, a iz iskaza ravnateljice tuženika proizlazi da je e-mail od 22. prosinca 2019. jedini e-mail koji je tužiteljica poslala tuženiku prije otkaza.

20. Uvidom u e-mail od 22. prosinca 2019. utvrđeno je da je tužiteljica u tom e- mailu napisala "poštovani, vidim da radim na svoj katolički Badnjak i Božić. Nadam se da je došlo do zabune u rasporedu pošto je vrlo malo katolika u firmi". Iz sadržaja navedenog e-mail proizlazi da je neistinit iskaz ravnateljice tuženika da je tužiteljica u e-mailu napisala da neće raditi na Božić 2019. jer radne kolege koji su muslimani ne moraju raditi. Iz sadržaja tužiteljičinog e-maila od 22. prosinca 2019. proizlazi da je tužiteljica izrazila nezadovoljstvo činjenicom što je prema rasporedu rada trebala raditi na Badnjak i na Božić, ali prema mišljenju ovog suda sadržaj navedenog e-maila ne predstavlja diskriminaciju zaposlenika koji nisu katoličke vjeroispovijesti. U navedenom e-mailu tužiteljica nije vrijeđala poslodavca i nije odbila izvršavati obveze iz ugovora o radu u ime vjerskog praznika i nije navela niti jednog zaposlenika tuženika koji nije katoličke vjeroispovijesti, prema kojem bi tužiteljica (prema tvrdnji tuženika) izrazila vjersku diskriminaciju.

21. Polazeći od utvrđenja da e-mail od 22. prosinca 2019. predstavlja jedino pisano obraćanje tužiteljice poslodavcu prije donošenja odluke o otkazu (što proizlazi iz iskaza ravnateljice tuženika) sud je zaključio da tuženik nije dokazao da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja se sastoji u pisanom vrijeđanju poslodavca i pisanom izražavanju vjerske diskriminacije radnih kolega koji nisu katoličke vjeroispovijesti.

22. Sud nije povjerovao iskazu ravnateljice tuženika CM da je tužiteljica 25. prosinca 2019. pred ravnateljicom, OM i kuharicom EM GM izjavila: "smrdljivi muslimani su slobodni, a ja moram raditi na svoj Božić", jer je iskaz ravnateljice CM nisu potvrdili iskazi tužiteljice i svjedoka FM, a sud nije saslušao svjedoke OM i KMŽV, jer je tuženik odustao od prijedloga za saslušanje tih svjedoka.

23. Iz navedenog proizlazi da tuženik nije dokazao da je tužiteljica usmeno izrazila vjersku diskriminaciju radnih kolega koji nisu katoličke vjeroispovijesti.

24. Tuženik nije dokazao da je tužiteljica pisanim putem vrijeđala poslodavca jer iz jedinog pisanog tužiteljičinog obraćanja poslodavcu prije otkaza (e-mail od 22. prosinca 2019.) ne proizlazi da je tužiteljica u tom e-mailu vrijeđala poslodavca jer u tom e-mailu tužiteljica ne navodi niti jednu uvredljivu niti diskriminirajuću riječ.

25. Tuženik nije dokazao da je tužiteljica usmeno vrijeđala poslodavca jer to ne proizlazi iz iskaza tužiteljice i svjedoka FM. Okolnost što tužiteljica, prema tvrdnji ravnateljice tuženika, nije ravnateljici čestitala Božić, prema ocjeni ovog suda ne predstavlja vrijeđanje ravnateljice odnosno poslodavca. Sud je prihvatio tvrdnju ravnateljice tuženika da je čestitanje Božića bilo uobičajeno kod tuženika, ali to nije bila obveza zaposlenika pa okolnost što tužiteljica nije ravnateljici čestitala Božić ne predstavlja povredu obveza iz radnog odnosa vrijeđanjem poslodavca.

26. Tužiteljičin ugovor o radu otkazan je zbog neizvršavanja obveza preuzetih ugovorom o radu u ime vjerskog praznika. Tužiteljica je prilikom saslušanja navela da je 25. prosinca 2019. okupala jednog pacijenta i obavila je sve ostale radne zadatke za koje je bila zadužena taj dan. Sud nije povjerovao iskazu ravnateljice tuženika da tužiteljica na Božić 2019. godine nije kupala pacijente zato što je Božić, o čemu je ravnateljicu obavijestio FM, jer je iskaz ravnateljice tuženika u tom dijelu suprotan iskazu svjedoka FM koji je prilikom saslušanja izjavio da na Božić 2019. nije bio u smjeni i nema saznanja o tome da bi tužiteljica rekla da neće kupati pacijente zbog vjerskog praznika. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je na Božić 2019. voditelj smjene bio BM, ali tuženik nije predložio saslušanje navedenog zaposlenika u svojstvu svjedoka pa sud nije mogao utvrditi da li je tužiteljica 25. prosinca 2019. odbila kupati pacijente i obavljati ostale poslove, u ime vjerskog praznika. Tuženik je odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka KMŽV i OM, a svjedok FM nije potvrdio tuženikove navode.

27. Iz navedenog proizlazi da tuženik nije dokazao da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu iz radnog odnosa time što nije izvršavala obveze preuzete ugovorom o radu u ime vjerskog praznika.

28. Sukladno članku 135 stavak 3 Zakona o radu, u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac. To znači da je tuženik u ovom sporu bio dužan dokazati postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz tužiteljičinog ugovora o radu.

29. S obzirom da tuženik nije dokazao postojanje niti jednog razloga navedenog u odluci o izvanrednom otkazu od 26. prosinca 2019., sud je zaključio da otkaz nije dopušten.

30. Člankom 125 stavak 1 Zakona o radu propisano je da ako sud utvrdi da otkaz nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

31. Pretpostavka za sudski raskid ugovora o radu je prethodno utvrđenje suda da otkaz nije dopušten. S obzirom da je u ovom postupku sud utvrdio da je otkaz nedopušten, sud je na zahtjev tužiteljice utvrdio sudski raskid ugovora o radu između tužiteljice i tuženika s danom 05. siječnja 2020. godine.

32. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je u vrijeme otkaza imala 41 godinu života, 20 godina ukupnog radnog staža, od čega jednu godinu kod tuženika i nije imala obveza uzdržavanja.

33. Imajući u vidu dužinu trajanja radnog odnosa tužiteljice kod tuženika te njezine godine života u vrijeme otkaza i činjenicu da nije imala obveze uzdržavanja, sud je zaključio da joj na ime naknade štete pripadaju tri ugovorene plaće, a među strankama je nesporno da je tužiteljičina ugovorena plaća iznosila 6.842,43 kn bruto. To znači da tužiteljici na ime naknade štete pripada iznos od 20.527,29 kn bruto, koji iznos odgovara iznosu od 2.724,44 eur bruto. Iz navedenog razloga, tužiteljici je na ime naknade štete dosuđen je ukupni iznos od 2.724,44 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja do isplate.

34. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15 i 156/22, 155/23).

35. Odluka o parničnom trošku tužiteljice temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

36. Tužiteljici je priznata nagrada za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7/1), za zastupanje na ročištu 15.06.2021. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 29.08.2023. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 18.01.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 10.04.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 25.04.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 09.10.2024. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 9/5), za zastupanje na ročištu 27.02.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), zastupanje na ročištu za objavu presude 27.03.2025. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9/3).

37. Ukupan trošak tužiteljice iznosi 1.550,00 eur pa je tužiteljici na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 1.550,00 eur.

38. Tužiteljici je temeljem članka 151 stavak 3 ZPP-a dosuđena zatezna kamata na parnični trošak.

39. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 27. ožujka 2025.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

- Punomoćniku tužitelja

- Punomoćniku tuženika