REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-1232/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužiteljice ĐE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, radi obiteljske mirovine, 27. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/24- 01/03660715467, URBROJ: 341-99-05/3-24-3474 od 11. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-03/24- 01/03660715467, URBROJ: 341-99-05/3-24-3474 od 11. listopada 2024. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I 140-03/24- 01/03660715467, URBROJ: 341-12-05/3-24-23700 od 22. svibnja 2024.
1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu.
2. Tužiteljica u tužbi navodi da bi njezin pokojni suprug ŠE ostvario pravo na najnižu mirovinu na temelju istog mirovinskog staža i utvrđenog broja dana borbenog sektora sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ali ga je prerana smrt u tome spriječila. Dalje navodi kako joj se kao udovici umrlog hrvatskog branitelja pravo na obiteljsku mirovinu odbija, iako ispunjava uvjete za obiteljsku mirovinu prema članku 47. i članku 49. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., - dalje: ZOHBDR) jer je starija od 50 godina života, a pokojni suprug ima 201 dan borbenog sektora sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Smatra da bi, u slučaju da je njen pokojni suprug ostvario pravo na najnižu mirovinu za života kao hrvatski branitelj, ona nakon njegove smrti ostvarila pravo na obiteljsku mirovinu na temelju istih činjenica koje su sada sporne. Ističe da je dvostruko oštećena, životnim gubitkom supruga i suženim pravima kao član obitelji umrlog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, te jako teško preživljava. Predlaže poništavanje osporavanog rješenja.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako tužba nije osnovana, a da je osporavano rješenje doneseno na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, te sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Odgovor na tužbu je dostavljen tužiteljici na očitovanje 2. siječnja 2025., ali se na isti nije očitovala.
5. Budući da je u ovom upravnom sporu Sud ocijenio da je između stranaka sporna primjena prava te kako stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., - dalje: ZUS) upravni spor riješio bez rasprave. Pri tome je imao u vidu i načelo učinkovitosti predviđeno člankom 8. ZUS-a, te da je upravni spor potrebno provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova.
6. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te u sve isprave priložene istima. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut na temelju zahtjeva tužiteljice od 15. travnja 2024. za priznanje prava na obiteljsku mirovinu iza pokojnog supruga ŠE (rođen **.**.1953., a preminuo **.**.2021.).
8. U provedenom upravnom postupku utvrđeno je da je osiguranik ŠE, iza kojeg se izvodi pravo na obiteljsku mirovinu, hrvatski branitelj i dragovoljac iz Domovinskog rata koji je do dana osiguranog slučaja ostvario ukupni staž u trajanju 1 godine, 1 mjeseca i 2 dana, od čega efektivi staž iznosi 6 mjeseci i 16 dana, od kojeg povećani staž iznosi 6 mjeseci i 16 dana. Također je utvrđeno da je navedeni osiguranik sudjelovao u borbenom sektoru 201 dan.
9. Prema članku 40. stavku 1. ZOHBDR-a, pravo na obiteljsku mirovinu prema ovom Zakonu imaju: članovi uže i šire obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, članovi uže obitelji umrlog hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i članovi uže obitelji umrlog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Stavkom 2. istog članka propisano je da osobe iz stavka 1. ovoga članka pravo na obiteljsku mirovinu ostvaruju pod uvjetima i na način propisan Zakonom o mirovinskom osiguranju, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
10. Člankom 65. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., - dalje: ZOMO) propisano je da članovi obitelji umrlog osiguranika iz članka 22. ovoga Zakona imaju pravo na obiteljsku mirovinu:
1. ako je osiguranik navršio najmanje pet godina staža osiguranja ili najmanje
10 godina mirovinskog staža ili
2. ako je osiguranik ispunjavao uvjete dužine mirovinskog staža za stjecanje prava na invalidsku mirovinu ili
3. ako je osiguranik bio korisnik starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine ili invalidske mirovine ili
4. ako je osiguranik bio korisnik prava na profesionalnu rehabilitaciju.
11. Citiranim odredbama propisani su slučajevi kada članovi obitelji umrlog osiguranika imaju pravo na obiteljsku mirovinu. Uvažavajući okolnosti konkretnog slučaja, odnosno činjenicu da je pokojni muž tužiteljice ŠE, hrvatski branitelj i dragovoljac iz Domovinskog rata, ostvario ukupni staž u trajanju od 1 godine, 1 mjeseca i 2 dana, od čega efektivni staž iznosi 6 mjeseci i 16 dana, a povećani staž 6 mjeseci i 16 dana, razvidno je kako nije ispunjen uvjet iz članka 65. stavka 1. točke 1. ZOMO-a, jer osiguranik nije navršio najmanje pet godina staža osiguranja ili najmanje 10 godina mirovinskog staža.
12. Također, kako osiguranik nije ispunjavao uvjete dužine mirovinskog staža za stjecanje prava na invalidsku mirovinu, niti je bio korisnik starosne, prijevremene starosne ili invalidske mirovine, niti korisnik prava na profesionalnu rehabilitaciju, tužiteljica nema pravo na obiteljsku mirovinu ni po točkama 2.- 4. stavka 1. članka 65. ZOMO-a.
13. U odnosu na tužbene navode u vezi primjene članka ZOHBDR-a, za istaknuti je da odredbom članka 49. ZOHBDR-a nije propisano ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu, već ostvarivanje prava na najnižu mirovinu, odnosno mirovinu u visini najniže mirovine. Nadalje, s obzirom da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 65. ZOMO- a, a prema članku 40. ZOHBDR-a osobe iz stavka 1. toga članka pravo na obiteljsku mirovinu ostvaruju pod uvjetima i na način propisan ZOMO-u, ako ZOHBDR-om nije drukčije određeno, ne može se primijeniti niti članak 47. ZOHBDR.
14. Stoga je Sud odbio tužbeni zahtjev i u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude.
U Osijeku 27. ožujka 2025.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužiteljici
2. Tuženiku
