Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-927/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u pravnoj stvari tužitelja E.ON Energija d.o.o., OIB: 81103558092, Capraška ulica 6, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec i Partneri d.o.o., Ulica kardinala Alojzija Stepinca 4, Osijek, protiv tuženice ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pl-46/24-2 od 23. rujna 2024., dana 27. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja E.ON Energija d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pl-46/24-2 od 23. rujna 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja E.ON Energija d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 69,14 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja oglasio se nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je odbacio tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), u bitnom navodeći da u konkretnom slučaju nadležnost suda proizlazi iz odredbe čl. 281. st. 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ) te da je sud prvog stupnja trebao postupiti primjenom čl. 446. st. 1. ZPP-a te izdati platni nalog. Predlaže pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 69,14 eura.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Prilikom ispitivanja pobijanog rješenja prvostupanjskog suda i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a.

5. Prvostupanjski je sud odbacio tužbu s obrazloženjem da odlučivanje u ovoj vrsti spora ne ulazi u nadležnost suda u Republici Hrvatskoj u skladu s čl. 18. st. 1. i 2. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje u tekstu: Uredba), a uvažavajući da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru te da tuženik nema prebivalište u [adresa], već u Švedskoj.

6. Navedeno stajalište prvostupanjskog suda kao pravilno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7. Naime, prema čl. 17. st. 1. Uredbe u pitanjima u vezi ugovora koji sklapa osoba, potrošač, u svrhu koja se može smatrati da je izvan njegove profesionalne ili gospodarske djelatnosti, nadležnost se utvrđuje Odjeljkom 4. Uredbe (kojim je uređena nadležnost za potrošačke ugovore), ne dovodeći u pitanje članak 6. i točku 5. članka 7. Uredbe, ako: (a) je riječ o ugovoru o kupoprodaji robe s obročnom otplatom cijene; (b) je riječ o ugovoru o zajmu s obročnom otplatom ili o ugovoru o bilo kakvom drugom obliku kredita, sklopljenim za financiranje prodaje robe; ili (c) u svim drugim slučajevima, ako je ugovor sklopljen s osobom koja obavlja trgovačku ili profesionalnu djelatnost u državi članici u kojoj potrošač ima domicil, ili ako na bilo koji način usmjerava svoje djelatnosti u tu državu članicu ili više država uključujući tu državu članicu, ugovor spada u okvir te djelatnosti.

7.1. Prema čl. 18. st. 1. Uredbe potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne stranke bilo pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima domicil, ili, neovisno o domicilu druge stranke, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima domicil, dok prema st. 2. tog članka druga ugovorna stranka može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil.

7.2. Dakle, da bi se primijenila odredba čl. 18. st. 2. Uredbe, prema kojoj druga ugovorna stranka može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil, nije dovoljno da tuženik ima svojstvo potrošača, već se pored toga mora raditi o jednom od tri taksativno navedena potrošačka ugovora iz čl. 17. st. 1. Uredbe.

8. Nadalje, prema čl. 16. st. 3. ZPP-a kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi i o pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak.

8.1. Odredbom čl. 282. st. 1. ZPP-a propisano je da nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne ide u sudsku nadležnost (čl. 16.) ili da je tužba podnesena nepravovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe ili ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava, a zakonom je propisano da će se u tom slučaju tužba odbaciti ili da se bez toga ne može zahtijevati zaštita povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

9. Stoga, kako sukladno odredbi čl. 141.c toč. 4. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima izravno primjenjuju pravo Europske unije, a da je načelo nadređenosti prava Europske unije jedno od temeljnih načela prava, žalbeni navod tužitelja kako je drugačije propisano čl. 281. st. 6. OZ-a i čl. 446. ZPP-a nije odlučan. Naime, prethodno navedenim odredbama zakona općenito je reguliran postupak izdavanja platnog naloga i pitanje nadležnosti, dok predmetna Uredba, kao viši izvor prava, propisuje određena posebna pravila o nadležnosti za potrošačke ugovore.

10. Stoga, uvažavajući da tužitelj žalbom nije osporio zaključak suda prvog stupnja da bi se u konkretnom slučaju radilo o potrošačkom ugovoru iz čl. 17. Uredbe te da tuženica ima domicil u Švedskoj, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu iz čl. 18. st. 2. Uredbe.

11. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je, u smislu odredaba iz čl. 16. st. 1. i 3. ZPP-a u vezi čl. 18. st. 2. Uredbe, odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

12. Slijedom svega navedenog, trebalo je temeljem odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

13. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 381. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Velikoj Gorici 27. ožujka 2025.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić