Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-81/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, sutkinje Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednice vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj K-172/2024-9 od 4. studenog 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. ŠN kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Virovitici br. K-172/2024-9 od 4. studenog 2024. godine, opt. ŠN proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, za koje je, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Virovitici br. K-250/2023-2 od 18. rujna 2023. godine.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, opt. ŠN dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 5,60 eura te platiti paušalnu svotu u iznosu od 150,00 eura, u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se opt. ŠN po braniteljici Tei Cabadaj Cafuta, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta iz Virovitice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona, zbog odluke o kazni i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-67/2025 od 10. ožujka 2025. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

5. Žalitelj (opt. ŠN) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer da je prvostupanjski sud propustio izvršiti uvid u primjerak zapisnika broj POB-163/2022-37 koji dokument je obrana predala sudu na uvid na raspravi održanoj 4. studenog 2024. godine. Iz sadržaja prethodno navedenog dokumenta razvidno je da se radi o zapisniku sa rasprave u parničnom postupku glede podjele zajedničko stečene imovine između opt. ŠN i njegove bivše supruge ošt. JN u vezi zaključene sudske nagodbe. Navedeni dokument i podatak iz njega o zaključenoj sudskoj nagodbi sud je zaprimio i izvršio uvid u isti, nakon čega je prvostupanjski sud ocijenio da taj dokument ne sadrži bitne činjenice za presuđenje u predmetnom postupku koji se vodi protiv opt. ŠN za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3 i 2. KZ/11. Dakle, na sudu je da ocijeni značaj pojedinih predanih dokumenata, a u predmetnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno zaključio da sporni zapisnik nije od značaja za utvrđenje odlučnih činjenica glede počinjenja terećenog kaznenog djela prijetnje. Stoga se u tome dijelu žalbeni navod optuženika ukazuje neosnovanim.

5.1. Suprotno žalbenom navodu opt. ŠN, sud je pozorno ocijenio ostale izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuju opt. ŠN, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

6. U žalbi opt. ŠN ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

6.1. Prvostupanjski sud je pozorno ocijenio sadržaj obrane opt. ŠN, iskaze ošt. JN, svj. ĐN, posebno dokumentaciju koja prileže spisu. Analizom sadržaja iskaza opt. ŠN, te nakon dovođenja u vezu s iskazom ošt. NN, bivše supruge, prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje obranu optuženika nevjerodostojnom i usmjerenom na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti za počinjeno terećeno kazneno djelo. Suprotno tome prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje iskaz ošt. JN istinitim i vjerodostojnim, koji iskaz je potvrđen iskazom svj. Petre Majetić, kći optuženika i oštećenice, kojeg je iznijela u prethodnom postupku. Na tom iskazu prvostupanjski sud ne zasniva u pretežitom dijelu osuđujuću presudu. Međutim, iskaz svj. ĐN, koji je sud prihvatio, potvrđen je i preslikom poruke iz SMS –a koji je ĐN poslala majci ošt. JN, a koja poruka nesporno sadrži prijetnje izrečene od strane opt. ŠN i koja je konačno dana na uvid policijskim službenicima.

6.2. Od posebnog značaja je sadržaj iskaza ošt. JN. Iz istog ne proizlazi samo sadržaj prijetnji kojima je bila izložena, koje je izrekao opt. ŠN, te iste prenijela ĐN svojoj majci ošt. JN. Nadalje, činjenica je da su bračni odnosi između opt. ŠN i ošt. JN u tolikoj mjeri poremećeni da je to rezultiralo razvodom braka. Naime, optuženik je oštećenicu izložio kroz dulje vremensko razdoblje teškim uvredama, te psihičkom i fizičkom nasilju kojemu su nazočila djeca. Rezultat toga je više pravomoćno okončanih prekršajnih postupaka koji su vođeni protiv opt. ŠN.

6.3. Za ostvarenje kaznenog djela prijetnje odlučno je da su upućene riječi objektivno podobne i prikladne da kod osobe kojoj se prijeti izazovu osjećaj straha i ugroženosti. Za riječi koje je kritične zgode optuženik uputio oštećenici prijeteći joj na način kako je to opisano u izreci presude, kao i prvostupanjski sud, tako i ovaj drugostupanjski sud nalazi da su izrečene riječi prijetnje objektivno podobne da izazovu osjećaj straha i ugroženosti ne samo kod navedene žrtve, nego i kod svake druge osobe. Pri tome nije odlučno da li bi optuženik zaista i učinio ono čime prijeti, već činjenica da je žrtva te prijetnje ozbiljno shvatila i da se izgovorenih prijetnji prestrašili, a što je razvidno iz sadržaja iskaza oštećenice. U postupku nije sporno da su optuženik i oštećenica bili u postupku diobe zajedničko stečene imovine u braku, a iz kojeg razloga je optuženik imao motiv prema oštećenici kritične zgode reagirati na način kako mu se to inkriminira.

6.4. Analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenom navodu, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je opt. ŠN počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, u svezi kojeg ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.

6.5. Uslijed navedenog, nije osnovana žalba opt. ŠN zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge, na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica.

6.6. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi optuženika kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

7. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, takav žalbeni navod, koji se posebno ne obrazlaže, nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavljaju prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika u vezi terećenog kaznenog djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. ŠN sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

8. Žalitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o uvjetnoj osudi. Suprotno žalbenim navodima prilikom određivanja kaznenopravne sankcije u odnosu na optuženika, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere sankcije, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.

8.1. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, te društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za terećeno kazneno djelo (kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina), pravilno je prvostupanjski sud opt. ŠN za terećeno kazneno djelo, temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom mu temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera sankcije, koja je izrečena optuženiku, dostatna da može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41.i čl. 47. KZ/11).

9. Žalitelj pobija presudu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Suprotno žalbenim navodima, odredbom čl. 148. st. 1. ZKP/08, propisano je da kad sud optuženika proglasi krivim u presudi će mu naložiti da podmiri prouzročene troškove kaznenog postupka. Ovaj drugostupanjski sud je također mišljenja da opt. ŠN može nadoknaditi prouzročene troškove kaznenog postupka koji su određeni u minimalnom iznosu, te da tim plaćanjem neće biti dovedena u pitanje njegova životna egzistencija. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupio sukladno odredbi čl. 148. st. 1. ZKP/08.

10. Slijedom navedenog žalba opt. ŠN nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 27. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač