Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-104/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, sutkinje Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednice vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici br. K-247/2024-15 od 24. siječnja 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I/ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o uvjetnoj osudi i posebnoj obvezi i izriče da se opt. ZO za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, temeljem čl. 139. st. 2. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

II/ Temeljem čl. 54. KZ/11, u kaznu zatvora optuženiku se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. kolovoza 2024. godine do 3. listopada 2024. godine.

III/ U ostalom nepobijanom i nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici br. K-247/2024-15 od 24. siječnja 2025. godine opt. ZO proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11, u kaznu zatvora na koju je optuženik osuđen uračunava se vrijeme lišenja slobode od uhićenja i vrijeme boravka u istražnom zatvoru od 12. kolovoza 2024. godine do 3. listopada 2024. godine.

1.2. Temeljem čl. 62. st. 1. i 2. toč. 4. KZ/11, opt. ZO izrečena je posebna obveza po kojoj je obvezan nastaviti liječenje koje je nužno radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela, uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju u trajanju od 3 (tri) godine.

1.3. Temeljem čl. 73. st. 1. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja žrtvi RO iz [adresa], na udaljenost manju od 100m, te zabrana uznemiravanja i zabrana uhođenja iste žrtve u trajanju od 2 (dvije) godine.

1.4. Temeljem čl. 73 st. 3. KZ/11, po proteku polovine trajanja izrečene sigurnosne mjere sud može na prijedlog optuženika obustaviti njeno izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz čl. 73. st. 1 KZ/11. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka 1 (jedne) godine od zadnjeg preispitivanja.

1.5. Temeljem čl. 73. st. 5. KZ/11, sud će o presudi kojom je izrečena mjera iz čl. 73. st. 1. KZ/11, obavijestiti policiju.

1.6. Temeljem čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08), optuženik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni (čl. 467. toč. 4. u vezi čl. 471. st. 1. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-88/2025 od 20. ožujka 2025. godine vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

4. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

5. Osnovana je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o uvjetnoj osudi koja je izrečena opt. ZO. Prilikom donošenja odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je od olakotnih okolnosti cijenio priznanje počinjenja terećenog kaznenog djela, iskazano žaljenje i kajanje, obećanje da će nastaviti sa liječenjem, te da je djelo počinio u stanju smanjene ubrojivosti, dok mu je od otegotnih okolnosti sud cijenio da je do sada kazneno osuđivan.

5.1. Imajući u vidu olakotne okolnosti koje je sud utvrdio, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, državni odvjetnik osnovano ukazuje da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, dok je podcijenjen značaj otegotnih okolnosti, što je utjecalo na pravilnost izbora vrste i visine kazne. Naime, optuženik je prema podacima iz kaznene evidencije bio pravomoćno osuđivan za istovrsno kazneno djelo i za kazneno djelo nasilja u obitelji (presuda Općinskog suda Velika Gorica br. K-70/2023 od 26. svibnja 2023. godine, pravomoćna 11. lipnja 2023. godine), a iz podataka prekršajne evidencije razvidno je da je u tri navrata pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog povreda odredbi Zakona o zaštiti od nasilje u obitelji.

5.2. Osnovano državni odvjetnik ističe da je prvostupanjski sud u odnosu na optuženika podcijenio značaj otegotnih okolnosti jer nije dovoljno vodio računa o ličnosti optuženika, njegovom prijašnjem životu, okolnostima počinjenja kaznenog djela. Pored toga optuženik boluje od shizofrenije koja je sada u remisiji, te je sklon konzumiranju alkohola i psihoaktivnih sredstava.

5.3. Stoga je u pravu državni odvjetnik kada ističe da je uvjetna osuda koja je izrečena optuženiku preblaga sankcija i nije primjerena stupnju kaznenopravne odgovornosti navedenog počinitelja za terećeno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, za koje je opt. ZO proglašen krivim, koji zaključak u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

5.4. Prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u tome dijelu, polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela, u okviru granica predviđene kazne za počinjeno kazneno djelo, ovaj drugostupanjski sud je opt. ZO za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje, navedenog u izreci presude, za koje je proglašen krivim, temeljem čl. 139. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

6. Opt. ZO je pobijanom presudom izrečena posebna obveza liječenja iz čl. 62. st. 1. i 2. toč. 4. KZ/11, uz izrečenu uvjetnu osudu. Imajući u vidu da je pobijana presuda preinačena u kazni te je opt. ZO za počinjenje kaznenog djela prijetnje osuđen temeljem čl. 139. st. 2. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a da se posebne obveze mogu izricati samo uz uvjetnu osudu i djelomičnu uvjetnu osudu (čl. 62. st. 1. KZ/11), uslijed odluke pod toč. I/ izreke, valjalo je u tome dijelu preinačiti pobijanu presudu.

7. Slijedom navedenog, valjalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika pobijanu presudu preinačiti u odluci o uvjetnoj osudi i posebnoj obvezi, kako je to navedeno pod toč. I/ izreke ove presude (čl. 486. st. 1. ZKP/08), dok u ostalom nepobijanom i nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena, kako je to navedeno u toč. II/ izreke ove odluke.

Osijek, 27. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač