Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-481/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja, te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja INA-Industrija nafte d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 27759560625, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Kiš, odvjetnik iz Zagreba, , protiv tuženika Radničko vijeće INA-Industrija nafte d.d., [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Gelenčir, odvjetniku u Zagrebu, radi nadomještaja suglasnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-988/2022-14 od 29. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-988/2022-14 od 29. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„ Nadomješta se suglasnost tuženika za donošenje Odluke tužitelja o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj: 210-612124/20-H od dana 01. listopada 2020. radniku ER, zaposlenom na radnom mjestu "voditelj smjene 2 terminala", sistematiziranom u organizacijskoj jedinici Terminal Sisak, a koja suglasnost je uskraćena očitovanjem tuženika od dana 12. travnja 2022.g.“

2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev poslodavca-ovdje tužitelja, tuženiku radničkom vijeću INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. radi nadomještaja suglasnosti na namjeru poslodavca, da radniku ER otkaže Ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, a koju suglasnost je tuženik prethodno uskratio poslodavcu u postupku savjetovanja koje prethodi donošenju konkretne odluke o otkazivanju Ugovora o radu radniku ER.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju žalitelj ističe u žalbi jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude pa je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Tako je prvostupanjski sud u bitnom utvrdio:

- da je radnik ER zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.10.2020. na radnom mjestu "voditelj smjene 2 terminala", sistematiziranom u organizacijskoj jedinici Terminal Sisak;

- da je radniku ER, priznat status branitelja Domovinskog rata;

- da je članom 11. Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rata - radnika INA, d.d., sklopljenog dana 06.09.2016., između zajednice veterana Domovinskog rata INA ZAGREB – ZAK INA, Udruge branitelja Domovinskog rata INA – Naftaplin – KVIN, Udruge – Kluba veterana Domovinskog rata INA – Rijeka – KVDR i tužitelja (u daljnjem tekstu: Sporazum), dogovoreno da je za donošenje odluke o otkazu

Ugovora o radu potrebna suglasnost tuženika;

- da je između poslodavca, i radničkog vijeća tuženika provedeno savjetovanje vezano za namjeravane organizacijske promjene, i promjene organizacije rada s danom 01.03.2022., i 01.04.2022., na razini INA d.d.;

- da je tužitelj dana 26.01.2022. donio Odluku o promjeni organizacije rada sa datumom primjene od 01.04.2022., a temeljem koje je došlo do ukidanja radnog mjesta "voditelj smjene 2 terminala";

- da je između poslodavca i radničkog vijeća tuženika provedeno i savjetovanje radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja, ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika, a prije donošenja Odluke o kolektivnom višku radnika;

- da je poslodavac dana 02.03.2022. (list 70-82 spisa) donio Odluku kojom se utvrđuje kolektivni višak radnika na nivou INA d.d.;

- da je radnik ER utvrđen kolektivnim viškom, jer je ukinuto radno mjesto za koje je radnik sklopio Ugovor o radu s poslodavcem;

- da je tužitelj sastavio, i dostavio radničkom vijeću nacrt odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu radniku ER (str. 91-92 spisa)

- da se u postupku savjetovanja / suodlučivanja o prijedlozima odluka o poslovno uvjetovanim otkazima Ugovora o radu za radnike, među kojima je bio i radnik ER, dana 12. travnja 2022. očitovalo radničko vijeće tuženika, te se pod rednim brojem 70 očitovalo, a vezano za radnika ER navodeći, da se radi o radniku koji ima status Hrvatskog branitelja, te uživa zaštitu sukladno čl. 11. Sporazuma o pravima branitelja domovinskog rata – radnika INA d.d.;

- da je radnik ER iskazao visoku motiviranost za nastavak radnog odnosa, te, da radničko vijeće smatra, da bi poslodavac trebao razmotriti premještaj radnika na drugo radno mjesto unutar INA d.d.;

- da se radničko vijeće tuženika svojim očitovanjem od 12. travnja 2022., , nije suglasilo odnosno protivilo se donošenju Odluke o poslovno uvjetovanim otkazima Ugovora o radu radnicima, među kojima je pod rednim brojem 70, i radnik ER;

- da je tužitelj, s obzirom, da mu je radničko vijeće uskratilo suglasnost za otkazivanje Ugovora o radu radniku ER, podnio tužbu ovom sudu dana 26.04.2022. (u zakonskom roku od 15 dana od dana uskrate suglasnosti) tražeći, da tu suglasnost nadomjesti sudska odluka;

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i nadomjestio suglasnost tuženika za donošenje odluke tužitelja o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu radniku ER zaposlenom na radnom mjestu "voditelj smjene 2 terminala".

9. Predmet spora je kao što je već navedeno zahtjev tužitelja za nadomještajem suglasnosti za namjeravani otkaz Ugovora o radu radniku ER hrvatskom branitelju a u svezi Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rata - radnika INA d.d. od 6. rujna 2016. godine sklopljenog između Zajednice veterana Domovinskog rata INA Zagreb - ZAK INA, Udruge branitelja Domovinskog rata INA- Naftaplin - KVIN, Udruge - Kluba veterana Domovinskog rata INA - Rijeka - KVDR i tužitelja (čl. 11.), a koju suglasnost je tuženik uskratio.

10. U parnici koja se vodi radi nadomještanja suglasnosti na namjeravanu odluku poslodavca o otkazu Ugovora o radu, dovoljno je da poslodavac dokaže da postoji samo osnovana sumnja-vjerojatnost o ostvarenju otkaznog razloga te u takvoj parnici je potrebno ocijeniti namjerava li poslodavac otkazati Ugovor o radu zbog razloga koje propisuje Zakon o radu kao dopuštene razloge za otkaz, radi li se o radniku kojem se može otkazati Ugovor o radu, upućuje li poslodavac činjeničnim navodima i predloženim dokazima na postojanje osnovane sumnje da se ostvaruje razlog za otkaz Ugovora o radu, a poslodavac nije dužan dokazivati da je ostvaren razlog za namjeravani otkaz Ugovora o radu jer bi se poslodavca u suprotnom dovelo u situaciju da vodi dva postupka u kojem bi u svakom od njih zasebno morao dokazati ostvarenje istog razloga za otkaz Ugovora o radu.

11. U konkretnom slučaju tužitelj je dokazao postojanje odlučnih činjenica u smislu nadomještaja suglasnosti o namjeri poslodavca za donošenje odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanog razloga a žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda niti pravilnosti primjene materijalnog prava.

12. Naime poslodavac koji namjerava radniku dati redoviti otkaz-poslovno uvjetovani otkaz (čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu "Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19.- dalje ZR), a utvrđeno je da nije postojalo šikanozno postupanje poslodavca u odnosu na radnika, da radnik ne ulazi u kategoriju radnika u odnosu na koje se odnosi zabrana otkaza u smislu čl. 34. ZR, te da je poslodavac-tužitelj u konkretnom postupku svojim navodima i dokazima koji su izvedeni u postupku uputio na postojanje osnovanosti razloga za otkaz Ugovora o radu radniku (redoviti otkaz poslovno uvjetovani), sasvim je opravdan zahtjev radi nadomještanja suglasnosti na namjeravanu odluku poslodavca o otkazu Ugovora o radu.

13. U odnosu na žalbene navode u smislu odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a, valja naglasiti da je u parnici koja se vodi radi nadomještanja suglasnosti na namjeravanu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu koju je uskratilo radničko vijeće, dovoljno da poslodavac dokaže da postoji samo osnovana sumnja o ostvarenju otkaznog razloga i da je u takvoj parnici potrebno ocijeniti namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu zbog razloga koje propisuje ZR kao dopuštene razloge za otkaz, radi li se o zaposleniku kojem se može otkazati ugovor o radu te upućuje li poslodavac činjeničnim navodima i predloženim dokazima na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu.

14. Zbog navedenog nisu osnovani tuženikovi žalbeni navodi da bi poslodavac već u postupku prije otkazivanja ugovora o radu (u parnici radi nadomještanja suglasnosti na odluku o otkazu ugovora o radu) morao dokazati da je ostvaren razlog za namjeravani otkaz ugovora o radu, jer bi takvo tumačenje dovodilo poslodavca u situaciju da vodi dva postupka – i to jednom u odnosu na Radničko vijeće, a drugi put u odnosu na zaposlenika, morao dokazivati ostvarenje istog razloga za otkaz ugovora o radu. U postupcima kakav je predmetni sud nije ovlašten utvrđivati postojanje opravdanog razloga za otkaz iznad razine vjerojatnosti (istovjetno stajalište izraženo je i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 984/2016-2 od 29. studenog 2016.).

14.1. Također na žalbene navode valja reći da u ovom parničnom postupku kojeg je predmet nadomještaj suglasnosti na odluku o otkazu Ugovora o radu nije odlučno je li tužitelj kao poslodavac zapošljavao nove radnike, niti je li radniku ER ponuđeno novo radno mjesto, a niti je li odluka o višku radnika kod tužitelja manjkava a to zato jer navedeno ne predstavlja odlučne činjenice u ovakvom postupku.

15. Imajući u vidu naprijed navedeno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je osnovano tužitelj proveo organizacijske promjene kao autonomno pravo svakog poslodavca donijevši Odluku o organizacijskim promjenama Rafinerije Sisak od 26. siječnja 2022. utvrđivanjem viška radnika u zakonom propisanom postupku ( sveukupno 422 radnika) s tim da je radno mjesto na kojem je radio ER - ukinuto, a da je tužitelj učinio vjerojatnim da je ostvaren razlog otkaza ugovora o radu sukladno odredbi čl. 115. stav. 1. toč. 1. ZR.

16. Kako žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude, valjalo je njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu, čime je odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 27. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andree Boras Ivanišević