Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-21/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SLB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Patricia Milas, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d., OIB:66089976432, Velika Gorica, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53, kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Ruždjak i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 28. siječnja 2025. broj Pr-2098/2022-32, u sjednici vijeća 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 28. siječnja 2025. broj Pr-2098/2022-32 pod toč. I., II., III. i V. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Nepobijana toč. IV. izreke presude ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je pod toč. I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova naknade plaće bruto iznos od 27.953,89 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose, pod toč. II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici neto nagrade koje su dospjele 31. svibnja 2020., 31. svibnja 2021. i 31. svibnja 2022. u ukupnom iznosu od 1.592,67 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose, pod toč. III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova božićnice za 2019., 2020. i 2021. ukupan neto iznos od 889,24 EUR, s osnova uskrsnice za 2020., 2021. i 2022. ukupan iznos od 398,17 EUR, Covid dodatak za 2020. u neto iznosu od 199,08 EUR i nagradu povodom 15-tog rođendana Lidl Hrvatska d.o.o. 2021. u iznosu od 66,36 EUR, sve sa zateznom kamatom, pod toč. IV. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, dok je pod toč. V. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 5.895,00 EUR sa zateznom kamatom.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedenu presudu, sadržajno pod toč. I., II., III. i V. izreke, pobija tuženik zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem se protivi žalbenim navodima i predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće za razdoblje od 13. rujna 2019. do 1. kolovoza 2022., neoporezive nagrade za 2020., 2021. i 2022., prigodne novčane iznose s osnove božićnice za 2019., 2020. i 2021. i uskrsnice za 2020., 2021. i 2022., Covid dodatka za 2020. i prigodnog novčanog iznosa povodom 15-tog rođendana Lidl Hrvatska d.o.o. k.d. u 2021., koji se činjenično temelji na tvrdnjama da tužiteljici pripada pravo na isplatu naknade plaće i svih materijalnih prava nakon što je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da nije dopuštena odluka o otkazu kojom joj je tuženik otkazao ugovor o radu i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te kojom je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na druge odgovarajuće poslove.

6. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu od 7. listopada 2021. broj Pr- 710/2020-49, koja je preinačena presudom Županijskog suda u Rijeci od 9. lipnja 2022. broj Gž R-1693/2021-6, utvrđeno da je nedopušten otkaz ugovora o radu od 29. travnja 2019. kojim je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu zbog osobno uvjetovanih razloga, da je utvrđeno da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika, te je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na rad i povjeriti joj poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi i sposobnostima

- da je na temelju nalaza financijsko knjigovodstvene vještakinje Petre Blašković utvrđeno da bi tužiteljica u situaciji da joj nije otkazan ugovor o radu ostvarila bruto plaću u iznosu od 28.152,98 EUR, te materijalna prava – prigodne novčane iznose s osnova božićnice za 2019., 2020. i 2021. u neto iznosu od 889,25 EUR, s osnova uskrsnice za 2020., 2021. i 2022. u neto iznosu od 398,16 EUR, neoporezive nagrade za 2020., 2021. i 2022. u neto iznosu od 1.592,67 EUR i prigodni novčani iznos povodom 15-tog rođendana Lidl Hrvatska d.o.o. k.d. u 2021. u iznosu od 66,36 EUR

- da je tužiteljica odredila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka, a da tuženik nije osporavao matematički izračun s obzirom da je izrađen na temelju podataka koje je dostavio tuženik, pa je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje,

na temelju čega prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica ima pravo na naknadu plaće i na materijalna prava koja bi ostvarila da joj tuženik nije otkazao ugovor o radu, a da nisu osnovane tvrdnje tuženika kojima ističe da ne postoji radno mjesto na koje bi je tuženik mogao rasporediti, odnosno da tužiteljici ne pripada pravo na plaću za radno mjesto u trgovini jer te poslove ne može obavljati zbog neposredne opasnosti od nastanka smanjenja radne sposobnosti. To iz razloga što samo paušalno tvrdi da takvo radno mjesto unutar sistematizacije tuženika ne postoji, a da nije dokazao da je poduzeo radnje kojima bi rasporedio tužiteljicu na drugo radno mjesto u smislu čl. 41. st. 1. Zakona o radu, pa je u cijelosti usvojio zahtjev tužiteljice, osim u dijelu kojim je odbio zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak nepobijanom toč. IV. izreke presude.

7. U žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih isprava. To iz razloga što je sud usvojio zahtjev za isplatu naknade plaće u visini plaće koju kod tuženika ostvaruju radnici u trgovini, dok je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog osobno uvjetovanih razloga jer je rješenjem HZMO utvrđeno da kod tužiteljice postoji neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti i da ne smije raditi u uvjetima koji uključuju dizanje, nošenje i prenošenje tereta, te u ekstremnim mikroklimatskim uvjetima kao što su hladnjače i pekara, a što su upravo poslovi koje kod tuženika obavljaju radnici na radnom mjestu trgovca. Nakon što je isto utvrđeno tuženik nije mogao rasporediti tužiteljicu na poslove radnika u trgovini, a što je evidentno i iz presude Županijskog suda u Rijeci od 9. lipnja 2022. broj Gž R-1693/2021 koji nije naložio tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto radnika u trgovini. S obzirom da tužiteljica ne može raditi poslove radnika u trgovini, to smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prilikom određivanja visine naknade plaće istu dosudio prema radnom mjestu radnika u trgovini, kao i da je sud trebao sukladno njegovom prijedlogu naložiti vještaku izračunati naknadu primjerene plaće sukladno čl. 90.b st. 3. i 4. Zakona o radu i rješenju HZMO od 24. travnja 2018. broj 47449.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s obzirom da ne postoji proturječje između razloga koje prvostupanjski sud navodi u obrazloženju u pogledu odlučnih činjenica i isprava u spisu i cjelokupnog stanja u spisu, niti presuda ima nedostataka radi kojih ne bi bilo moguće ispitati njezinu zakonitost. Nije počinjena niti jedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Na utvrđeno činjenično stanje koje tuženik ne dovodi u sumnju u žalbenim navodima jer presudu niti ne pobija iz tog zakonskog žalbenog razloga, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iako se na isto nije pozvao u obrazloženju presude.

10. Odredba čl. 95. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., u daljnjem tekstu: ZR) propisuje da za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu radnik ima pravo na naknadu plaće (st.1.), (…) radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran (st.3.), (...) da se visina naknade plaće utvrđuje ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a ako nije tako određena, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca (st.5.).

11. U situaciji kada je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu na temelju odluke o otkazu koja je u sudskom postupku utvrđena nedopuštenom, te je utvrđeno da tužiteljici nije prestao radni odnos i da ju je tuženik dužan vratiti na rad na druge odgovarajuće poslove, tužiteljica ima pravo za razdoblje u kojem nije radila krivnjom poslodavca na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca sukladno čl. 95. st. 5. u vezi st. 3. ZR, pa stoga nisu osnovani žalbeni navodi prema kojima tuženik smatra da je trebalo utvrđivati "primjerenu plaću". Visina naknade plaće utvrđena je na bazi podataka tuženika o visini isplaćene plaće za veljaču, ožujak i travanj 2019. u bruto iznosu od 5.607,13 kn. Smisao zakonskog određenja visine naknade plaće na koju radnik ima pravo u slučaju nezakonitog prestanka ugovora o radu je da se radnik dovede u onu pravnu poziciju u kojoj bi se nalazio da do nedopuštenog načina prestanka radnog odnosa nije došlo, a to je upravo isplatom naknade plaće i svih materijalnih prava koje bi tužiteljica ostvarila po redovnom tijeku stvari da joj tuženik nije otkazao ugovor o radu.

12. Kako je visina naknade plaće i materijalnih prava te datumi kada su isplaćeni drugim radnicima, a što je od utjecaja na dospijeće u ovom postupku, utvrđeno provedenim vještačenjem i to na temelju podataka i odluka tuženika (opisanih pod toč. 11. obrazloženja), kao i da tuženik ne spori da bi tužiteljica ostvarila pravo na utužena materijalna prava da je bila u radnom odnosu, niti dospijeće istih, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika na isplatu pod toč. I., II. i III. izreke presude, pa je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1.

ZPP potvrdio presudu u tom dijelu.

13. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio pod toč. V. izreke primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

14. Kako tuženik sadržajno ne pobija odluku o troškovima postupka već istu osporava u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari, a da drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP), to je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio presudu pod toč. V. izreke.

15. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP, a zahtjev tužiteljice primjenom čl. 155. st. 1. ZPP.

U Varaždinu 27. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek