REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-1025/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maša Gluhinić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223474, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija&Porobija iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv rješenja o troškovima iz stavka II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-826/2020-41 od 7. studenog 2024., dana 27. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava te se rješenje o troškovima iz stavka II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-826/2020-41 od 7. studenog 2024. preinačava i tužitelju se umjesto dosuđenog iznosa troška od 4.531,37 eura dosuđuje iznos od 4.218,87 eura, dok se s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 312,50 eura, kao neosnovanim tužitelj odbija.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. isplatiti tužitelju ŠĆ iznos od 29.097,49 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 8,13 EUR od 15.09.2005. do isplate,

- na iznos od 2,14 EUR od 15.10.2005. do isplate,

- na iznos od 5,62 EUR od 15.11.2005. do isplate,

- na iznos od 7,69 EUR od 15.12.2005. do isplate,

- na iznos od 4,51 EUR od 15.01.2006. do isplate,

- na iznos od 28,60 EUR od 15.01.2009. do isplate,

- na iznos od 29,11 EUR od 15.02.2009. do isplate,

- na iznos od 12,61 EUR od 15.03.2009. do isplate,

- na iznos od 16,40 EUR od 15.04.2009. do isplate,

- na iznos od 17,15 EUR od 15.05.2009. do isplate,

- na iznos od 10,64 EUR od 15.06.2009. do isplate,

- na iznos od 11,77 EUR od 15.07.2009. do isplate,

- na iznos od 6,23 EUR od 15.08.2009. do isplate,

- na iznos od 13,00 EUR od 15.09.2009. do isplate,

- na iznos od 5,47 EUR od 15.10.2009. do isplate,

- na iznos od 10,34 EUR od 15.11.2009. do isplate,

- na iznos od 9,56 EUR od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 22,69 EUR od 15.01.2010. do isplate,

- na iznos od 31,12 EUR od 15.02.2010. do isplate,

- na iznos od 29,30 EUR od 15.03.2010. do isplate,

- na iznos od 37,68 EUR od 15.04.2010. do isplate,

- na iznos od 53,03 EUR od 15.05.2010. do isplate,

- na iznos od 56,90 EUR od 15.06.2010. do isplate,

- na iznos od 75,13 EUR od 15.07.2010. do isplate,

- na iznos od 74,52 EUR od 15.08.2010. do isplate,

- na iznos od 112,32 EUR od 15.09.2010. do isplate,

- na iznos od 90,31 EUR od 15.10.2010. do isplate,

- na iznos od 95,41 EUR od 15.11.2010. do isplate,

- na iznos od 122,12 EUR od 15.12.2010. do isplate,

- na iznos od 124,31 EUR od 15.01.2011. do isplate,

- na iznos od 115,60 EUR od 15.02.2011. do isplate,

- na iznos od 120,88 EUR od 15.03.2011. do isplate,

- na iznos od 121,17 EUR od 15.04.2011. do isplate,

- na iznos od 7.489,30 EUR od 26.04.2011. do isplate,

- na iznos od 89,62 EUR od 15.05.2011. do isplate,

- na iznos od 20.037,11 EUR od 30. svibnja 2011. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2007. određuje sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. naknaditi tužitelju ŠĆ parnični trošak u iznosu od 4.531,37 EUR sa zateznim kamatama koje teku do 7. studenog 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Zagrebačka banka d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.625,00 EUR.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik u točki II. izreke koja se odnosi na troškove postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se u tom dijelu presuda preinači na način da odbije tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova kao i da naknadi tuženiku troškove kako je zatraženo uvećano za zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud kod odlučivanja o naknadi parničnih troškova počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP), a zbog nedostatnosti, odnosno izostanka obrazloženja o tome koje troškove smatra potrebnim za vođenje postupka i zbog čega, a ističe i relativno bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, također u vezi s primjenom članka 155. ZPP-a. Drugostupanjski sud nalazi da istaknutu postupovnu povredu zakona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a prvostupanjski sud nije počinio, bez obzira na djelomičnu nedostatnost obrazloženja odluke, a to stoga što su pojedine procesne radnje tužiteljevog punomoćnika u obrazloženju odluke točno označene, tako da se osnovanost dosude istih troškova, analizom provedenog postupka može provjeriti u žalbenom postupku. Također ovaj sud ne nalazi da je počinjena istaknuta relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka u vezi primjene članka 155. ZPP-a, jer djelomično donošenje odluke o naknadi troškova koje je suprotno članku 155. stavak 1. ZPP-a predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava i razmatra se u okviru ispitivanja osnovanosti tog istaknutog zakonskog žalbenog razloga. Nadalje ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a na ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

6. U preostalom dijelu žalba tuženika osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod donošenja odluke o naknadi parničnog troška, koju žalbu sud drugog stupnja nalazi djelomično osnovanom. Pravilno tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud suprotno odredbi članka 155. ZPP-a dosudio tužitelju trošak sastava pet podnesaka primjenom odredbe Tbr. 8. točka 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 godine, dalje: OT), kao ostalih podnesaka u visini vrijednosti od 25 bodova, iako se radi o podnescima uz koje je tužitelj dostavljao uplatnice kao dokaz izvršenih uplata, ili je požurivao postupanje suda, što su podnesci koji se ne mogu smatrati potrebnima za vođenje postupka i isti se ne mogu staviti na teret protivne parnične strane, ako je punomoćnik tužitelja iste od njega i naplatio. Zbog toga je sud drugog stupnja odlučio umanjiti dosuđeni iznos troškova postupka za te podneske, a radi se o podnescima od 3. ožujka 2020., 4. prosinca 2020., 15. srpnja 2021., 30. studenog 2022. i 7. veljače 2024., za koje nagrada punomoćniku ukupno iznosi sa PDV-om 312,50 eura. Prema tome pobijana odluka o troškovima je preinačena tako da je tužitelju umjesto dosuđenog iznosa od 4.531,37 eura, dosuđen iznos od 4.218,87 eura, dok je s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 312,50 eura kao neosnovanim, tužitelj odbijen.

7. U preostalom dijelu žalba tuženika nije utvrđena osnovanom, te je odbijena, jer je prvostupanjski sud u pogledu podnesaka tužitelja od 27. svibnja 2022., 17. lipnja 2022., 16. ožujka 2022. i 22. veljače 2024. zaključio da je pravilna odluka prvostupanjskog suda o priznavanju tih podnesaka kao potrebnih za vođenje postupka, jer se u istim podnescima tužitelj očitovao na podnesak tuženika i nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka, uz podnesak dostavljao dodatnu dokumentaciju potrebnu za vještačenje, te uređivao tužbeni zahtjev nakon provedenog sudskog vještačenja. Također je ocijenjeno neosnovanim i osporavanje tuženika dosuđenih iznosa za održana ročišta za glavnu raspravu dana 5. studenog 2020. i 24. rujna 2024., a prema odredbi Tbr. 9. točka 1. OT, jer se na tim ročištima, suprotno navodima žalbe, raspravljalo o glavnoj stvari. Nadalje je neosnovano i žalbeno isticanje tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je retroaktivno primijenio vrijednost boda od 2 eura/bod iz odvjetničke tarife koja je na snazi tek od 5. studenog 2022. Naime, odredba Tbr. 52. stavak 3. OT propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi odvjetniku za troškove zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, tako da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i izvršio izračun vrijednosti nagrade za zastupanje tužitelja. Također neosnovano tuženik problematizira dosuđeni iznos troška postupka koji se odnosi na plaćenu sudsku pristojbu na tužbu, a s obzirom na odredbu Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ( NN broj 51/23) po kojoj su potrošači kao tužitelji u postupku oslobođeni plaćanja sudske pristojbe. Tužitelj je prije stupanja na snagu navedene izmjene zakona u vrijeme podnošenja tužbe platio sudsku pristojbu na tužbu, dok na plaćanje sudske pristojbe na presudu nije niti pozvan, pa je stoga prvostupanjski sud u troškove postupka pravilno uvrstio i iznos sudske pristojbe koja je ranije plaćena. Konačno neosnovanim je utvrđen i dio žalbe tuženika u kojem osporava pravo tužitelja na dosudu troškova postupka jer je njegov zahtjev za iste predan sudu neposredno na glavnoj raspravi, a ne putem obvezne elektronske komunikacije. Takovo pravno stajalište tuženika je neosnovano i suprotno sudskoj praksi, uključujući i praksu Vrhovnog suda RH, po kojoj se na temelju odredbe članka 164. stavak 3. ZPP-a koji propisuje da se zahtjev za naknadu troškova mora staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o naknadi troškova, a iz čega proizlazi da se taj zahtjev može predati i neposredno sudu do zaključenja glavne rasprave, kao što je tužitelj i učinio.

8. Na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 154. stavak 5. ZPP-a drugostupanjski sud nije dosudio tuženiku zatražene troškove žalbenog postupka, jer je isti sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu od oko 6% svog zahtjeva.

9. Zbog svega naprijed iznesenog primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Požegi, 27. ožujak 2025.

Sudac

Berislav Devčić