Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-322/2019-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić, iz Ludbrega, Pisarnica Koprivnica, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 13. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice odvjetnika Dejana Kuharića i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetnice Melite Ranilović-Ferenc iz Koprivnice, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe članka 1., 4. i 7. Ugovora o kreditu broj: 9010520045, sklopljenog 02. svibnja 2005., a solemniziranog kod Javnog bilježnika Ljubice Papac, Antuna Nemčića 1, Koprivnica, pod poslovnim brojem OU-206/05., između tužiteljice GT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, i to članak 4.1. u dijelu koji glasi "koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana" članak 4.2. u dijelu koji glasi "Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01.(slovima: prvisiječnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. (slovima: prvisiječnja) do 30.6. (slovima: tridesetoglipnja ) tekuće godine, i na dan 01.07. (slovima: prvog stupnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. (slovima: prvogsrpnja ) do 31.12. (slovima tridesetprvogprosinca) tekuće godine , s time da kamatna stopa iz točke 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupe proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene." te u dijelu koji glasi "u CHF" , a članak 7.2. u dijelu koji glasi "Kredit u iznosu od 43.528,59 CHF (slovima: četrdesettritisućepetstodvadesetosam CHF i pedesetdevet C) i kamata iz točke 4. ovoga Ugovora otplaćuju se u 216 (slovima: dvjestošesnaest) jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovoga Ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovoga Ugovora, Korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovoga Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio Ugovora." te je ništetna i ugovorena valuta u CHF iz čl. 1. Ugovora o kreditu prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, te navedene ugovorne odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, da plati tužiteljici GT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.541,20 eura, sa zateznom kamatom tekućom do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. pa do 31. siječnja 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

-na iznos od 20,77 eura od 31. 01. 2012. do plaćanja,

-na iznos od 64,79 eura od 29. 02. 2012. do plaćanja,

-na iznos od 62,33 eura od 31. 03. 2012. do plaćanja,

-na iznos od 93,52 eura od 30. 04. 2012. do plaćanja,

-na iznos od 11,58 eura od 14. 05. 2012. do plaćanja,

-na iznos od 64,70 eura od 31. 05. 2012. do plaćanja,

-na iznos od 62,92 eura od 30. 06. 2012. do plaćanja,

-na iznos od 63,49 eura od 31. 07. 2012. do plaćanja,

-na iznos od 62,45 eura od 31. 08. 2012. do plaćanja,

-na iznos od 59,83 eura od 30. 09. 2012. do plaćanja,

-na iznos od 62,60 eura od 31. 10. 2012. do plaćanja,

-na iznos od 64,13 eura od 30. 11. 2012. do plaćanja,

-na iznos od 63,60 eura od 31. 12. 2012. do plaćanja,

-na iznos od 57,67 eura od 31. 01. 2013. do plaćanja,

-na iznos od 62,72 eura od 28. 02. 2013. do plaćanja,

-na iznos od 62,96 eura od 31. 03. 2013. do plaćanja,

-na iznos od 102,85 eura od 30. 04. 2013. do plaćanja,

-na iznos od 55,19 eura od 31. 05. 2013. do plaćanja,

-na iznos od 55,04 eura od 30. 06. 2013. do plaćanja,

-na iznos od 56,26 eura od 31. 07. 2013. do plaćanja,

-na iznos od 58,54 eura od 31. 08. 2013. do plaćanja,

-na iznos od 62,03 eura od 30. 09. 2013. do plaćanja,

-na iznos od 60,23 eura od 31. 10. 2013. do plaćanja,

-na iznos od 61,27 eura od 30. 11. 2013. do plaćanja,

-na iznos od 62,45 eura od 31. 12. 2013. do plaćanja,

-na iznos od 41,95 eura od 31. 01. 2014. do plaćanja,

-na iznos od 43,39 eura od 28. 02. 2014. do plaćanja,

-na iznos od 42,96 eura od 31. 03. 2014. do plaćanja,

-na iznos od 83,27 eura od 30. 04. 2014. do plaćanja,

-na iznos od 40,58 eura od 31. 05. 2014. do plaćanja,

-na iznos od 40,76 eura od 30. 06. 2014. do plaćanja,

-na iznos od 42,95 eura od 31. 07. 2014. do plaćanja,

-na iznos od 44,53 eura od 31. 08. 2014. do plaćanja,

-na iznos od 44,17 eura od 30. 09. 2014. do plaćanja,

-na iznos od 45,69 eura od 31. 10. 2014. do plaćanja,

-na iznos od 46,86 eura od 27. 11. 2014. do plaćanja,

-na iznos od 45,84 eura od 31. 12. 2014. do plaćanja,

-na iznos od 46,93 eura od 31. 01. 2015. do plaćanja,

-na iznos od 46,94 eura od 28. 02. 2015. do plaćanja,

-na iznos od 46,94 eura od 31. 03. 2015. do plaćanja,

-na iznos od 88,86 eura od 30. 04. 2015. do plaćanja,

-na iznos od 46,93 eura od 31. 05. 2015. do plaćanja,

-na iznos od 46,93 eura od 30. 06. 2015. do plaćanja,

-na iznos od 46,94 eura od 31. 07. 2015. do plaćanja,

-na iznos od 46,93 eura od 31. 08. 2015. do plaćanja,

-na iznos od 46,93 eura od 30. 09. 2015. do plaćanja,

sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, da tužiteljici GT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 2.223,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana objave ove presude 27. ožujka 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 10. lipnja 2019. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti odredbi čl. 1., 4. i 7. Ugovora o kreditu broj: 9010520045 koji je sklopljen između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 2. svibnja 2005. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula odnosno vezanost anuiteta kredita i iznosa kamate uz CHF te radi isplate novčanog iznosa za koji tužiteljica tvrdi da ga je tuženik stekao bez osnove primjenom ništetnih ugovornih odredbi.

1.1. U tužbi tužiteljica navodi da je ugovoren iznos kredita 43.528,59 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita s promjenjivom kamatom 5,20% godišnje, a kredit je podignut na rok od 216 mjeseci.

1.2. Tužiteljica navodi da je nakon sklapanja Ugovora o kreditu tuženik jednostrano podizao kamatne stope bez pregovora s tužiteljicom koja ni na koji način nije mogla utjecati ne te odluke tuženika niti je mogla pretpostaviti kakva će biti odluka tuženika vezano za promjenu kamatne stope. Navodi da je ujedno došlo i do snažnog rasta CHF. U kombinaciji naprijed navedenog bitno je povećan iznos koji tužiteljica podmiruje tuženiku pa je uslijed toga tužiteljica potpisala Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010520045 tzv. konverziju, a u postupku konverzije tužiteljici je utvrđena preplata od 1.703,83 EUR.

1.3. Tužiteljica smatra da su ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule (CHF) nepoštene, a samim tim i ništetne.

1.4. Tužiteljica se poziva na kolektivni spor u predmetu tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv ukupno 8 banaka, između ostalih i tuženika, u kojem je Trgovački sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj P-1401/12 od 4.srpnja 2013., a navedena je presuda postala pravomoćna nakon presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 4. srpnja 2013. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018..

1.5. Tužiteljica se poziva i na presudu Suda Europske unije broj C-118/18 (predmet G) koja su pravna shvaćanja obvezujuća za nacionalne sudove.

1.6.Tužiteljica navodi da sklopljenim aneksom nije nestao uzrok ništetnosti, jer učinkom konverzije tužiteljici nije naknađen iznos oštećenja zbog ništetnosti temeljem nepoštenih ugovornih odredbi za valutnu klauzulu u CHF i zbog jednostrano promjenjive kamatne stope, već je i u konverziji tuženik koristio nepoštene i jednostrano promjenjive kamatne stope iz usporedivih EUR kredita, nije obračunao zakonsku zateznu kamatu i nije izvršio isplatu tužiteljici na koju ista ima pravo zbog više plaćenog.

1.7. Tužiteljica se poziva na pravno utvrđenje iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/18-2 od 12. rujna 2019. i navodi da unatoč sklopljenom aneksu temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju podnosi predmetnu tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kojima je bila ugovorena promjena kamatne stope sukladno odluci tuženika i ugovorne odredbe kojom je bila ugovorena valutna klauzula u CHF, a uslijed utvrđenja ništetnosti traži i ostvarivanje prava na isplatu iznosa koji je tuženik stekao bez osnove.

1.8. Tužiteljica navodi da su temeljem čl. 322. ZOO-a ništetne odredbe čl. 1., 4. i 7. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odlukama Banke i vezanost uz valutnu klauzulu jer navedene odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Navodi da je protivno načelu savjesnosti i poštenja činjenica promjenjivosti obveze tužiteljice kao potrošača u odnosu na kamatu koju tuženik određuje jednostrano, a povreda načela savjesnosti i poštenja postoji i zbog povrede odredbe čl. 247. ZOO-a.

1.9. Tužiteljica navodi da je Ugovor tuženika standardni ugovor Banke na koji tužiteljica kao potrošač nije mogla utjecati, a u ugovoru tuženik nije izričito utvrdio parametre za promjenu kamatne stope niti metodu izračuna tih parametara protivno prisilnim propisima pa je takvim ugovornim odredbama tuženik prouzročio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, slijedom čega su takve odredbe ništetne. Navodi da je promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika protivna odredbi čl. 269. ZOO-a.

1.10. U tužbi je tužiteljica potraživala od tuženika iznos od 20.000,00 kn s pozivom na odredbe čl. 1111. ZOO-a sa zakonskom zateznom kamatom pozivom na odredbe čl. 1115. ZOO-a.

1.11. Konačni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila podneskom od 26. lipnja 2024. nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

2.1. Tuženik navodi da se radi o predmetu koji je konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015..

2.2. Navodi da je sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu sukladno odredbama ZID ZPK.

2.3. Tuženik navodi da su u razdoblju od 2004. do 2008. banke u RH odobravale kredite denominirane u CHF i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te su takvi krediti u vrijeme sklapanja ugovora bili povoljni za korisnike kredita, no zbog porasta tečaja i kamatne stope za CHF intervenirao je zakonodavac donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) s ciljem uspostavljanja ravnoteže interesa između ugovorih strana. Svrha je zakona izjednačiti položaj dužnika iz kredita u CHF s položajem u kojem bi bili da su njihovi krediti od početka bili denominirani u EUR (ili denominirali u HRK s valutnom klauzulom u EUR). Navodi da Zakon predviđa detaljni mehanizam konverzije.

2.4. Tuženik navodi da nakon stupanja na snagu ZID ZPK te nakon prihvaćanja konverzije od strane korisnika kredita ugovorne strane ne mogu na temelju instituta stjecanja bez osnove potraživati isplate temeljem pravila stjecanja bez osnove jer smisao i svrha instituta stjecanja bez osnove je da svaka strana vrati ono što je primila a u ovom slučaju vraćanje preplate određeno je ZID ZPK odnosno novim ugovorom sklopljenim u skladu s tim Zakonom.

2.5. Navodi da tužitelj zanemarujući činjenicu da je potpisao Dodatak kojim je izvršena konverzija kredita i zanemarujući Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju traži isplatu na temelju parametara koji nemaju veze s presudom iz kolektivne zaštite potrošača niti s parametrima utvrđenim u Zakonu o potrošačkom kreditiranju.

2.6. Tuženik smatra da tužitelj pogrešno tumači presude iz kolektivne zaštite potrošača te traži izračun prema fiksnoj kamatnoj stopi.

2.7. Tuženik smatra da je bitna činjenica za odlučivanje o sporu da je tužitelj prihvatio konverziju kredita izvršenu od strane tuženika sukladno prisilnim zakonskim odredbama i potpisao Dodatak Ugovora o kreditu koji je u cijelosti usklađen sa zakonskim odredbama i metodologijom obračuna konverzije te je sklapanjem i izvršavanjem tog Dodatka tužitelj izrazio svoju volju da se odnosi između stranaka reguliraju na način kako je sadržano u tom Dodatku.

2.8. Tuženik navodi da ukoliko tužitelj smatra da nije u cijelosti restituiran kroz konverziju kredita trebao bi dokazati da su odredbe Dodatka Ugovoru o kreditu ništetne i tek ukoliko sud utvrdi da su ništetne tek tada bi se moglo raspravljati o eventualnoj isplati temeljem utvrđenih ništetnih odredbi Dodatka Ugovoru o kreditu.

2.9. Tuženik navodi da je za potrebe provjere izračuna konverzije sukladno čl. 19.d. ZID ZPK izradio kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija a koja uključuje detaljni pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije sukladno čl. 19.c. ZID ZPK te ga je učinio dostupnim svakom pojedinom potrošaču pa tako i tužitelju preko svojih mrežnih stranica. Također je za potrebe provjere izračuna konverzije tuženik svim potrošačima omogućio pristup povijesnom pregledu općih uvjeta kreditiranja, povijesnom pregledu odluka o kamatnim stopama, povijesnom pregledu dnevnih tečajeva primjenjivih na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja, denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Navodi da je prije objave kalkulatora tuženik pribavio mišljenje ovlaštenog revizora da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim čl. 19.c. tog. Zakona.

2.10. Tuženik navodi da je tužitelj već restituiran nakon što je sklopio Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je kredit u CHF konvertiran u kredit u EUR sukladno odredbama ZID ZPK. Navodi da su utuženi iznosi već obuhvaćeni u izračunima na temelju kojih je sklopljen Dodatak, a tuženik je sve uplate tužitelja evidentirao i preračunao u valutu EUR te su zatraženi iznosi obuhvaćeni u novim obračunima i novim otplatnim planovima. Navodi da bi povrat učinjenih plaćanja u slučaju kada se radi o konvertiranom kreditu bio moguć samo u slučaju ništetnosti konverzije.

2.11. Tuženik navodi da je potrebno ocijeniti je li ugovorena konverzija izvršena u skladu sa zakonskim pravilima o konverziji odnosno je li izračun konverzije izvršen primjenom onih kamatnih stopa koje je ZPK naložio i je li izračun konverzije izvršen primjenom tečaja koji je ZID ZPK naložio.

2.12. U odnosu na valutnu klauzulu tuženik navodi da je dopuštena i predviđena Zakonom o obveznim odnosima, kao i promjenjiva kamatna stopa. Osim toga, sadržaj Ugovora i postupanje tuženika usuglašeni su sa zakonima koji direktno reguliraju predmetni poslovno pravni odnos. Navodi da u Ugovoru o kreditu jasno stoji da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora, a otplatna tablica je izrađena sukladno odluci HNB te su u istoj anuiteti izraženi isključivo u CHF.

2.13.Tuženik navodi da ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju jer valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima. Navodi da je valutna klauzula dopuštena na temelju čl. 22. ZOO-a.

2.14. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu tuženik navodi da je pogrešna premisa tužitelja da je kamata morala ostati fiksna kroz cijelo ugovoreno vrijeme. Navodi da i čl. 26. st. 1. ZOO-a izričito dopušta i previđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope. Navodi da je tužitelj izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope, a promjene se nisu događale jednostrano i proizvoljno već primjenom točno određenih kriterija predviđenih metodologijom tuženika. Također, Izmjenama i dopunama ZPK iz 2013. uveden je novi kriterij promjene kamatne stope koji se primjenjuje od 1. siječnja 2014., dakle taj je kriterij uveden po sili Zakona.

2.15. Tuženik navodi da je u vrijeme zaključenja i važenja predmetnog Ugovora na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. gdje je čl. 59. propisan obvezni sadržaj ugovora o potrošačkom zajmu.

2.16. Navodi da su Opći uvjeti poslovanja bili na snazi od 1. studenoga 2004. do 14. srpnja 2009. i sukladno važećim propisima koji su uređivali poslovanje banaka isti su bili objavljeni na internetskim stranicama tuženika i dostupni u njegovom poslovnicama. Tuženik navodi da u Općim uvjetima poslovanja jasno stoji pod kojim uvjetima banka može mijenjati kamatne stope. Po stupanju na snagu Zakona o kreditnim institucijama (ZOKI) tuženik je sukladno tom Zakonu učinio potrošačima dostupnim uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi "Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke". Tuženik navodi da je od stupanja na snagu ZOKI tužitelja informirao o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene stope i uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan, a prije stupanja na snagu ZOKI obveza dostave osobne obavijesti nije bila izričito propisana, no tuženik je dostavljao potrošačima personalizirane obavijesti o promjeni kamatnih stopa i novoj visini anuiteta.

2.17. Tuženik navodi da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje mijenjati kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti je kao takva valjani temelj za isticanje takvog tužbenog zahtjeva. Navodi da tuženik ne mijenja kamatne stope u potpunosti samostalno i bez adekvatnih kriterija.

2.18. Zaključno tuženik ističe prigovor zastare za utuženo potraživanje.

3. Rješenjem broj P-322/2019-18 od 29. listopada 2021. određen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka pred Sudom Europske unije o tumačenju Direktive broj 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Rješenjem broj P-322/2019-19 od 6. lipnja 2022. određen je nastavak postupka.

4. Radi utvrđenja relevantnih činjenica tijekom dokaznog postupka pročitane su priložene isprave: Ugovor o kreditu sklopljen između Privredne banke Zagreb te korisnika kredita GT i založnog dužnika GT i TT, broj ugovora 9010520045 od 2.5.2005. s prilozima (str. 8-15), Dodatak Ugovoru o kreditu 9010520045 od 22.12.2015. (str. 16-22), izračun konverzije kredita na dan 30.9.2015. (str. 23) s prilozima (str. 24-31), dopis PBZ-a od 11.11.2015. upućen NT (str. 32-34), pregled uplata po kreditu na dan 4.6.2019. (str. 35-39), plan otplate (str. 40-43), izvršen je uvid u priloge (str. 44-51), te priloge (str. 69-123), pročitani su Opći uvjeti poslovanja s građanima PBZ-a (str. 145-153), pregled kreditnog kalkulatora u konverziji kredita denominiranih u CHF odnosno denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o kreditnim institucijama od 13.11.2015. (str. 154- 156), uvid u priloge tuženika (str. 167-175), priloge tužiteljice (str. 180-197), uvid u plan otplate (str. 201-204), provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku Sanji Pernjak, pročitan je pisani nalaz i mišljenje vještaka od lipnja 2024. (str. 461-487) i vještak je saslušan na ročištu glavne rasprave (str. 511), saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja te je saslušan svjedok ZT.

5. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

6. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele do zaključenja prethodnog postupka i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a.

7. Nesporno je tijekom postupka utvrđeno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 2. svibnja 2005. sklopili Ugovor o kreditu broj 9010520045 kojim se je Banka obvezala korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 43.528,59 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita kako je to ugovoreno čl. 1. Ugovora.

8. Nesporno je utvrđeno da je između tuženika i tužiteljice sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9010520045 dana 22. prosinca 2015. radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

9. Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju tužiteljica ima status potrošača.

9.1. Iz odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit odobrava za izgradnju i dovršenje stambenog objekta.

9.2. Iz uvjerljivog iskaza tužiteljice proizlazi da je kredit iskorišten za izgradnju i dovršenje obiteljske kuće u kojoj stanuje te u istoj nije obavljala trgovačku djelatnost niti imala obrt.

9.3. Zaštita od nepoštenih ugovornih uvjeta ne dozvoljava razlikovanje potrošača po kriteriju nužnosti sklapanja ugovora i dok god fizička osoba sklapa s trgovcem ugovor koji izlazi iz okvira njezine poslovne djelatnosti riječ je o potrošačkom ugovoru, a gospodarska svrha ugovora nije odlučna.

10. Tužiteljica tvrdi da su ništetne ugovorne odredbe iz čl. 1., 4., i 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci Banke i valutna klauzula u CHF odnosno vezanost anuiteta kredita i iznosa kamate uz CHF.

11. Tuženik tvrdi da tužiteljica nema pravni interes za ovaj postupak, s obzirom na nespornu činjenicu da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu.

12. O dopuštenosti tužbe odnosno pravnom interesu zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran mišljenje je dao i Vrhovni sud Republike Hrvatske. Odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to Rješenjem broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. i Rješenjem broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. zauzeto je stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. I prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske navedenom u Rješenju broj Rev-809/2021 od 21. prosinca 2022. proizlazi da činjenica sklapanja dodatka ugovora o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi tog ugovora.

13. Iz odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu proizlazi da su stranke ugovorile u čl. 4.1. da se korisnik kredita obvezuje na kredit u otplati platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja iznosi 5,20% godišnje, a u čl. 4.2. visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita i to na dan 1.1., a primjenjuje se za razdoblje od 1.1. do 30.6. tekuće godine i na dan 1.7.1, a primjenjuje se za razdoblje od 1.7. do 31.12. tekuće godine s tim da kamatna stopa iz točke 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane Odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja korisnika kredita u trenutku promjene. Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.

14. Stranke su čl. 7. Ugovora o kreditu ugovorile rok otplate kredita 216 mjeseci, a prijenos kredita u otplatu je zadnji dan u mjesecu nakon iskorištenja kredita ili po isteku roka korištenja iz čl. 3.2. Ugovora (prema kojoj je rok korištenja kredita do 2.11.2005.) ili po izjavi korisnika kredita da odustaje od daljnjeg korištenja kredita. Prema odredbi čl. 7.2. kredit u iznosu od 43.528,59 CHF i kamata iz točke 4. Ugovora otplaćuju se u 216 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. Ugovora korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a o izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti korisnika kredita te je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta i sastavni je dio Ugovora. Prvi anuitet dospijeva na naplatu istekom mjesec dana od dana prijenosa kredita u otplatu, a anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počevši od dana dospijeća prvog anuiteta.

15. Odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO/05) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

16. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 2. svibnja 2005. pa se na pitanje ništetnosti primjenjuju i odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje: ZZP/03), kojim je u čl. 81. propisano da se nepoštenom ugovornom odredbom smatra ona o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

17. Sud je utvrdio da je presuda u tužbi Potrošač primjenjiva u konkretnom slučaju odnosno da je na odluku u ovom postupku od utjecaja činjenica da je predmet kolektivnog spora koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između „Potrošača“ – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i osam banaka u predmetu P-1401/12 bila zaštita potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF i odredbe kojom je ugovorena redovna kamata promjenjiva čija je stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora.

17.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđena je ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i ništetnost ugovornih odredbi o kamatnoj stopi promjenjivoj na osnovu jednostrane odluke banke u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koje je sud ocijenio netransparentnim i nepoštenim, a presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena je citirana presuda u dijelu kojim je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope, a pravno shvaćanje tog suda podržao je i Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u ponovnom postupku je potvrđena prvostupanjska presuda i u dijelu u kojem je sud utvrdio da je svaki pojedini tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je otplatu glavnice kredita vezao uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je revizija kreditora protiv dijela presude kojim je potvrđena nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu.

18. Sud je i u ovom postupku provodio dokaze radi utvrđenja jesu li ispunjene pretpostavke za ništetnost ugovornih odredbi koje se odnose na primjenu valutne klauzule vezane uz CHF i jednostrano promjenjivu kamatnu stopu vezano uz odluku Banke.

19. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je službenica banke ZT predočila da Banka odobrava stambene kredite uz valutnu klauzulu u CHF i u EUR te joj je predložila sklapanje ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF navodeći da je to stabilna valuta i da nema rizika. Navodi da joj nitko u banci nije rekao o čemu ovisi promjena kamatne stope, a na ugovorenu kamatnu stopu nije mogla utjecati. Nitko joj u Banci nije objasnio od čega se sastoji struktura kamatne stope kao ni da država ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF. Osobna bankarica rekla joj je da je takav ugovor za nju najpovoljniji s obzirom na stabilnost valute CHF i da neće biti znatne promjene kamatne stope. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu njezina je plaća iznosila oko 4.000,00 kn mjesečno, a rata kredita bila je 1.300,00 kn mjesečno što je za nju bilo prihvatljivo, no nakon dvije do tri godine od sklapanja Ugovora došlo je do znatnog povećanja rate, a kad je u banci pitala za razlog rečeno joj je da je takve uvjete potpisala. Tužiteljica navodi da joj je maksimalna rata kredita bila 1.900,00 kn mjesečno. Navodi da je pristala na sklapanje Dodatka Ugovoru o kreditu jer je smatrala da će time zaustaviti daljnje povećanje rate, a u Dodatku joj je Banka priznala određeni iznos preplate te je nakon sklapanja Dodatka rata otplate bila manja. Izričito navodi da predmetni Ugovor o kreditu ne bi sklopila da je u vrijeme sklapanja Ugovora znala da će doći do takvog porasta rate kredita.

20. Tijekom postupka je na prijedlog tuženika na okolnost informiranosti tužiteljice kao potrošača o spornim odredbama Ugovora i sklapanju Ugovora o kreditu i Dodatka Ugovoru o kreditu provedeno saslušanje svjedoka ZT, osobnog bankara na poslovima kreditiranja stanovništva.

20.1. Iz iskaza svjedoka ZT proizlazi da se tužiteljice ne sjeća jer je imala puno klijenata vezano uz sklapanje ugovora o kreditu, a s obzirom da je kasnije radila s pravnim osobama ne sjeća se ni uvjeta kreditiranja, osim što je navela da je o klijentu ovisilo hoće li prihvatiti uvjete koje je Banka nudila. Svjedok je samo načelno opisala postupak odobravanja i sklapanja ugovora o kreditu, izričito navodeći da se konkretnog Ugovora ne sjeća. Također je navela da se radilo o tipiziranim unificiranim ugovorima. Ne sjeća se da je klijentima 2005. prezentirano o čemu ovisi promjena kamatne stope, no navela je da na samu stopu kamate na dan sklapanja ugovora o kreditu klijent nije mogao utjecati niti je ona kao osobni bankar imala ovlasti klijentu ponuditi nižu kamatnu stopu. Banka je imala propisane uvjete za kreditiranje stanovništva te ona kao osobni bankar s klijentima u takvom unificiranom ugovoru nije mogla ništa posebno pregovarati ni mijenjati.

21. Sud je na temelju analize provedenih dokaza utvrdio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sadržane u članku 1., 4. i 7. Ugovora o kreditu neodređene i nepoštene te da se o njima nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer su sastavljene unaprijed u tipskom ugovoru, kako to proizlazi iz sadržaja priložene isprave te uvjerljivih iskaza tužiteljice i svjedoka. Sud je utvrdio da je položaj tužiteljice prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u tom smislu bio slabiji, jer je tužiteljica, koja je po zanimanju poljoprivredni tehničar, pristupila sklapanju tog pravnog posla bez potrebnog znanja o financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu, a tuženik je za razliku od tužiteljice raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano i tuženik je iskoristio nestručnost tužiteljice na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru unio navedene ugovorne odredbe na koje tužiteljica nije mogla utjecati pa je tuženik prilikom sklapanja ugovora postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužiteljice.

22. Prema ocjeni suda i ugovorna odredba sadržana u čl. 4. i 7. Ugovora glede promjenjive kamatne stope je nepoštena, jer nije bila predmetom pojedinačnih pregovora, a dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani – banci da promijeni ugovorne kamate bez mogućnosti tužiteljice kao ugovorne strane da utječe na visinu kamatne stope, čime je uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Terminologija koju koristi Banka u Ugovoru i u općim aktima u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna razumljiva je osobama koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za tužiteljicu kao prosječnog potrošača nerazumljiva, a tužiteljici kao potrošaču nije omogućeno provjeriti opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Utvrđeno je da ugovor ne sadrži ni referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi o odluci banke. Ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, već su u ugovoru na transparentni način morali biti objašnjeni razlozi i mehanizam promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da tužiteljica kao potrošač na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Na temelju provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužiteljica sklapanjem Ugovora o kreditu kao potrošač bila dovedena u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora takva da je tužiteljica kao korisnik kredita znala kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, no nije mogla ocijeniti zašto, kako i u kojem smjeru će se mijenjati kamatna stopa kredita tijekom budućeg kreditnog razdoblja. Na temelju takve ugovorne odredbe osim precizno određene kamatne stope, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenljiva nije bila određena niti odrediva. Odredba o promjenjivosti kamatne stope koja je ovisna isključivo o odluci banke bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice koja kao dužnik ne može predvidjeti promjenu obveze niti može provjeriti pravilnost promjene jer za to nema egzaktnih kriterija. Takvom ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik je izbjegao utjecaj tužiteljice na kamate, što je suprotno i odredbi čl. 247. ZOO-a.

23. S obzirom da su odredbe čl. 1., 4. i 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak kao i odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom Banke protivne prisilnim propisima, jer je banka tužiteljici kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravni položaj i koje prouzročuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, sud je primjenom citiranih zakonskih odredbi utvrdio da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i prema tome ništetne pa je presuđeno kao u točki I. izreke ove presude.

24. Tužiteljica tužbom traži povrat više plaćenog iznosa zbog navedenih ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu i tvrdi da ima pravo na povrat preplaćenih mjesečnih anuiteta kredita. Tuženik smatra da tužiteljica nema pravo na bilo kakvo potraživanje s obzirom na provedenu konverziju.

25. Između stranaka nije sporno da je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

25.1. Nesporno je utvrđeno da je između tuženika i tužiteljice sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9010520045 dana 22. prosinca 2015., a iz čl. 1. st. 1. istog proizlazi da stranke suglasno utvrđuju da je 2. svibnja 2005. između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu broj: 9010520045 te ugovorne strane suglasno konstatiraju da se Dodatak osnovnom ugovoru sklapa radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF iz st. 1. tog članka u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

26. Odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015, dalje ZID ZPK) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., propisano je načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR.

27. Ni tužiteljica ne osporava da je tuženik izvršio konverziju sukladno ZID ZPK/15.

28. Sud je utvrdio da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno ZID ZPK/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR. Utvrđeno je da je konverzija napravljena zakonito. Ni tužiteljica ne osporava da je tuženik izvršio konverziju sukladno ZID ZPK/15.

29. Činjenica je da se odredbama ZID ZPK/15, a ni Dodatkom Ugovoru o kreditu od 22. prosinca 2015. koji je sklopljen na temelju tog Zakona, ne spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na jednostranu promjenjivost kamatne stope te se ne rješava pitanje kamata koje su preplaćene u razdoblju prije konverzije zbog nepoštenog postupanja banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi. Konverzija kredita se ne odnosi na restitucijske zahtjeve korisnika kredita s osnova ništetnih ugovornih odredbi.

30. Sud je utvrdio da unatoč provedenoj konverziji tužiteljici pripada pravo na potpuno obeštećenje i to kroz povrat svih iznosa koji su preplaćeni zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu.

30.1. Prema utvrđenju suda u konkretnom slučaju konverzijom nije postignut učinak zaštite tužiteljice kao potrošača, jer Dodatkom Ugovora o kreditu nije otklonjena posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka, kako to proizlazi i iz knjigovodstveno-financijskog vještačenja provedenog tijekom postupka. Konverzijom tužiteljica nije dovedena u položaj kao da ništetnih ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu nije bilo. U trenutku konverzije još nije bilo pravomoćno presuđeno da je valutna klauzula u CHF nepoštena i ništetna pa su u izračun konverzije i obračun konvertirane glavnice ušle sve tečajne razlike koje su do tada nastale u odnosu na početni tečaj, kao i kamate koje su obračunavane na takve osnovice.

31. S obzirom na sadržaj Dodatka Ugovoru o kreditu sklopljenog 22. prosinca 2015., odredbe ZID ZPK, stajalište Suda Europske unije iznijeto u presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019. i C-452/18 od 9. srpnja 2020. te naprijed iznijeto stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud smatra da osnovano tužiteljica predmetnom tužbom traži povrat preplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope koju je tuženik mijenjao jednostranom odlukom i s osnova valutne klauzule i to za razdoblje do 30. rujna 2015. kada je stupio na snagu ZID ZPK/15 i izvršen je izračun konverzije.

31.1. Činjenica je da se tužiteljica Dodatkom Ugovoru o kreditu nije odrekla prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu, a pristala je na sklapanje Dodatka Ugovoru o kreditu da bi joj mjesečna rata bila manja.

31.2. Prema odredbama čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15, 14/19), potrošač se ne može odreći prava niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju tog Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita prava potrošača ništetne su. Stoga se tužiteljica nije ni mogla odreći prava radi kojih je pokrenula ovaj postupak niti joj se ta prava mogu ograničiti odredbama ZID ZPK/15.

32. Iz Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1096/22 od 8. studenoga 2022. proizlazi da se sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

33. Radi utvrđenja visine tražbine tužitelja, tijekom postupka je provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Sanji Pernjak koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje od lipnja 2024. te je saslušana na ročištu glavne rasprave.

34. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka, kao objektivan i u skladu s pravilima struke, jasan i neproturječan te istome nije prigovorila ni tužiteljica, a tuženik nije imao prigovora na matematički izračun vještaka.

35. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka i priloženih isprava proizlazi da iznos odobrenog kredita po sklopljenom Ugovoru o kreditu iznosi 43.528,59 CHF po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita, rok otplate iznosi 216 mjeseci uz kamatnu stopu od 5,20%, a otplata kredita je u 216 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 310,74 CHF prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora. Srednji tečaj kreditora za CHF tečajne liste Privredne banke d.d. na dan korištenja kredita 9. svibnja 2005. iznosi za 1CHF = 4,736978 KN, a obveza mjesečnog anuiteta u kunama iznosi 1.471,97 KN (310,74 CHF x 4,736978) od čega prvi anuitet dospijeva na naplatu od 30. lipnja 2005., a zadnji 31. svibnja 2023. U čl. 3. Dodatka Ugovoru o kreditu Banka utvrđuje preplatu po kreditu u visini od 13.013,00 kn na dan 30. rujna 2015..

35.1. Vještak je utvrdio da je tijekom otplatnog perioda Banka mijenjala kamatne stope i iznose mjesečnih anuiteta te je u Tablici broj 2 pisanog nalaza vještak izradio pregled promjena kamatnih stopa. U Tablici broj 3 je otplatni plan koji je tijekom otplatnog razdoblja pa do 30. rujna 2015. odnosno dana provedbe konverzije upotrebljavala banka. U Tablici 4. je pregled svih uplata koje je korisnik kredita uplatio tijekom otplatnog razdoblja do 30. rujna 2015., a pregled je izrađen na temelju potvrde Banke i knjigovodstvene kartice Banke.

35.2. U Tablici broj 5. je obračun razlike anuiteta zbog promjene kamatnih stopa do 30. rujna 2015. odnosno do provedbe konverzije. Razlika obveze anuiteta zbog promjene kamatnih stopa u razdoblju od 1 do 124 anuiteta odnosno do dana provedbe konverzije uz uračunavanje negativnih razlika iznosi 428,18 eura. Zbog promjene kamatne stope na nižu od ugovorene po početnom otplatnom planu tijekom otplatnog razdoblja razlika između anuiteta koji su ugovoreni i onih koje je obračunavala Banka iznose 428,18 CHF odnosno pretvoreno prema tečaju na dan korištenja kredita iznosi -2.028,53 kn. Tijekom otplatnog razdoblja naplaćeno je manje kamatna stopa od ugovorene po početnom otplatnom planu u iznosu od 428,18 CHF odnosno 2.028,53 kn.

35.3. U Tablici broj 6. pisanog nalaza vještak je obračunao razlike zbog promjene tečaja tijekom otplatnog razdoblja do 30. rujan 2015.. Razlika obveza radi promjene tečaja prema Ugovoru o kreditu obračunata prema Otplatnom planu koji je upotrebljavala banka gdje su obveze preračunate prema početnom tečaju na dan korištenja kredita obračunata s uračunavanjem negativnih razlika ukupno iznosi 29.674,73 kn s dospijećima pojedinih iznosa preplate koje je vještak iskazao u pisanom nalazu te su iznosi preračunati u EUR primjenom službenog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR odnosno ukupno 3.938,51 EUR u pojedinačnim iznosima i rokovima dospijeća kako je to navedeno u pisanom nalazu.

35.4. U Tablici broj 8. pisanog nalaza vještaka je rekapitulacija preplate s osnova promjene anuiteta zbog promjene kamatnih stopa i s osnove promjene tečaja tijekom otplatnog razdoblja, a do provedbe konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR, ako se obveze izraze prema početnom otplatnom planu i tečaju na dan korištenja kredita, ukupni iznos preplate s osnova promjene anuiteta zbog promjena kamatnih stopa i s osnove promjene tečaja tijekom otplatnog razdoblja, a do provedbe konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR iznosi 27.646,20 kn (29.674,73 – 2.028,53).

36. Banka je utvrdila da postoji preplata kredita u iznosu od 13.013,00 kn na dan 30. rujna 2015.

36.1. U izračunu u Tablici broj 9. na iznose preplata od 14. svibnja 2010. do iskorištenja preplate obračunata je zatezna kamata te se namirenje zatezne kamate i iznosa preplate zatvara iz utvrđene preplate iz Dodatka Ugovoru o kreditu u iznosu od 13.013,00 kn.

36.2. Ako se iz preplate utvrđene u izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. namire više plaćeni iznosi u razdoblju od 14. svibnja 2010. do djelomično 31. siječnja 2012. u iznosu 8.499,42 kn i obračuna kamata na te iznose u visini 4.513,58 kn preplaćeni iznos prema gornjem izračunu do 30. rujna 2015. iznosi 19.146,78 kn.

37. Iz nalaza vještaka proizlazi da je tužiteljica do dana konverzije preplatila prema Ugovoru o kreditu s uračunavanjem preplate po konverziji koju je obračunala Banka ukupni iznos od 19.146,78 kn odnosno ukupno 2.541,20 eura (fiksni tečaj konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR) s dospijećem pojedinih iznosa preplate kako je to navedeno u pisanom nalazu vještaka.

38. Budući da je sud utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli u CHF, proizlazi da tužiteljica osnovano od tuženika potražuje povrat iznosa koji tuženik primio na temelju ništetnog dijela ugovora, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a, kako je to naprijed obrazloženo.

39. Tuženik je u istaknuo prigovor zastare.

37. Suprotno stajalištu tuženika, tužiteljica smatra da je zastara potraživanja prekinuta tzv. kolektivnom tužbom i poziva se na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

40. U konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a.

41. Sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju tuženikov prigovor zastare neosnovan.

41.1. Naime, „Potrošač“ – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4. travnja 2012. pokrenuo parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv osam banaka radi utvrđenja nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, a tužba je pokrenuta u smislu čl. 502a. ZPP-a te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502c. ZPP-a i podnošenjem navedene kolektivne tužbe prekida se zastara temeljem čl. 241. ZOO/05, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe tj . 13. lipnja 2014. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13, odnosno 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž- 6632/17, a tužba u ovom postupku je podnesena 10. lipnja 2019.

41.2. I iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 proizlazi da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO/05.

41.3. Također, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zastara zahtjeva za vraćanje onoga što je dano na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora.

41.4. Prema ocjeni suda za prigovor zastare nije odlučna činjenica da je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja već je zastara prekinuta podnošenjem tužbe s obzirom da tužiteljica konačni tužbeni zahtjev nije mogla postaviti prije provedenog vještačenja. Navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. godine.

42. S obzirom na opći zastarni rok i činjenicu da je tužba u ovom postupku podnesena 10. lipnja 2019., u konkretnom slučaju nije nastupila zastara tužiteljičine tražbine.

43. Iz naprijed obrazloženih razloga, tužbeni zahtjev tužiteljice radi plateža je usvojen te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.541,20 eura i to sa zakonskom zateznom kamatom od dana preplate svakog pojedinog iznosa kako je to utvrđeno na temelju provedenog financijskog vještačenja, sve primjenom odredbi čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. te čl. 29. st. 2. ZOO-a i presuđeno je kao u točki II. izreke presude.

44. Iz obrazloženih razloga, tužbeni zahtjev je usvojen u cijelosti i presuđeno je kao u točki II. izreke presude.

45. Obje stranke zatražile su naknadu parničnih troškova.

46. Parnični troškovi tužiteljice utvrđeni su u iznosu od 2.223,00 eura, prema priloženom troškovniku (str. 509) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), a obuhvaćaju nagradu punomoćniku odvjetniku tužiteljice za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), za zastupanje na ročištu 21. listopada 2019. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9. točka 5.), za zastupanje na ročištima 27. svibnja 2020., 8. prosinca 2022. i 13. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), za sastav obrazloženih podnesaka od 18. listopada 2019. (očitovanje na navode iz odgovora na tužbu), 26. lipnja 2024. (očitovanje na nalaz vještaka) u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1.), za sastav podneska od 20. svibnja 2020. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4.), PDV u iznosu od 325,00 eura (Tbr. 46), pristup ročištu radi objave i uručenja odluke u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3.), PDV u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 46), predujam za vještačenje u iznosu od 400,00 eura, sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 73,00 eura.

46.1. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a tužiteljici nije priznat trošak podneska od 14. siječnja 2021., jer sud smatra da isti nije bio potreban.

47. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik je dužan naknaditi tužiteljici parnične troškove u cijelosti, jer je tužiteljica u cijelosti uspjela s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

48. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate, primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

49. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Koprivnici, 27. ožujka 2025.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Dejan Kuharić, Koprivnica.

2. Odvjetnik Andrej Šooš Maceljski, Zagreb.