REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] H 5

Poslovni broj: Us I-119/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500 , radi šutnje uprave, 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donijeti odluku o žalbi tužiteljice od 17. listopada 2024. radi šutnje uprave.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu štete od 17.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je tuženiku, kao drugostupanjskom tijelu, podnijela žalbu 17. listopada 2024. zbog propusta prvostupanjskog tijela - Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rijeka, da donese odluku o zahtjevu tužiteljice od 16. rujna 2024. za zajamčenom minimalnom naknadom. Tužiteljica do dana podnošenja tužbe nije zaprimila nikakvu odluku o podnesenoj žalbi. Potražuje i naknadu štete u iznosu od 17.000,00 eura s osnove povrede socijalnih i ustavnih prava te prava i dobrobiti djece. Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je rješenjem suda posl.br. Us I-119/2025-2 pozvan dostaviti odgovor na tužbu, koje rješenje je zaprimio 13. veljače 2025., ali po istom nije postupio.

3. Obzirom da stranke nisu izričito zatražile održavanje rasprave, a odlučne činjenice su nesporne, sud je spor riješio bez rasprave na temelju čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS).

4. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i mjerodavnih zakonskih odredaba, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Sukladno čl. 121. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21., dalje: ZUP) drugostupanjsko tijelo (ovdje tuženik) rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.

6. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, sud je utvrdio da je tužitelj zbog šutnje uprave prvostupanjskog tijela podnio žalbu 17. listopada 2024.

7. Tuženik, iako uredno pozvan da dostavi odgovor na tužbu, isti nije dostavio, već je 28. veljače 2025. dostavio u spis dopis upućen prvostupanjskom tijelu iz kojeg je vidljivo da ne osporava navode tužbe niti njime dokazuje da je u roku propisanom člankom 121. ZUP-a donio rješenje o žalbi.

8. Tužba u ovome sporu podnesena je 24. siječnja 2025., dakle nakon proteka roka u kojem je tuženik bio dužan donijeti drugostupanjsko rješenje prema citiranom čl. 121. ZUP-a i nakon proteka dodatnog dilatornog roka iz čl. 40. st. 2. ZUS.

9. Obzirom da tuženik nije u propisanom roku odlučio o žalbi, to su nastupili uvjeti iz čl. 117. st. 3. ZUS-a da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja zbog šutnje uprave.

10. Sud nije sam riješio stvar (čl. 117. st. 3. ZUS) obzirom da tuženik nije dostavio spis predmeta u smislu čl. 48. st. 4. ZUS-a.

11. Rok za postupanje je određen sukladno odredbi čl. 151. st. 2. ZUS-a.

12. Slijedom, sud je pozivom na citirane odredbe odlučio kao u t. I. izreke presude.

13. Uz glavni tužbeni zahtjev tužiteljica je zahtijevala i naknadu neimovinske štete u iznosu od 17.000,00 eura sukladno odredbi čl. 38. st. 4. ZUS-a, u svezi s čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., dalje: ZOO). Da bi sud ocijenio osnovanost zahtjeva za dosudu pravične novčane naknade tužiteljica mora dokazati opće pretpostavke odgovornosti za štetu, odnosno štetnu radnju, objektivnu protupravnost štetne radnje, štetu i uzročnu vezu između štete i štetne radnje, kao i da je težina povrede takva da opravdava dosudu pravične novčane naknade. Svaka povreda kod oštećene osobe ne mora izazvati takve posljedice koje bi opravdale dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, takve posljedice u svakom konkretnom slučaju moraju doista nastati i tužiteljica mora sudu dostaviti ili predložiti takve dokaze iz kojih one nedvojbeno proizlaze da bi sud mogao valjano utvrditi njihovo postojanje, posljedice koje su nastupile, njihov intenzitet te ocijeniti pravičnu novčanu naknadu za tako utvrđenu štetu, a koja naknada mora biti razmjerna i pravična utvrđenoj neimovinskoj šteti, no iz spisa, osim samih tvrdnji tužiteljice tijekom spora, nema drugih dokaza. Kako tužiteljica uz tužbu i tijekom upravnog spora nije dostavila relevantne dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost zahtjeva za naknadom neimovinske štete, takav zahtjev je odbijen kao neosnovan, kao što je to odlučeno pod t. II. izreke presude.

14. Kako tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18. i 51/23.).

U Rijeci 27. ožujka 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. izreke presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv t. II. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.