REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-607/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužiteljice PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne i javne rasprave 14. veljače 2025. u prisutnosti tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Pljenidba i prijenos sredstava na temelju Izjave o suglasnosti broj OV- 29753/2005 ovjerene kod javnog bilježnika Gordana Frković-Ljubica Jožinec iz Samobora dana 15.12.2005. proglašava se nedopuštenim."

Obrazloženje

1. Tužiteljica PO podnijela je ovom sudu tužbu u kojoj je navela da je upućena u ovu parnicu zaključkom ovog suda u postupku poslovni broj Ovr- 2075/2022, da je tuženik EOS MATRIX d.o.o. zatražio provedbu ovršnog postupka u odnosu na nju i to na njenoj plaći pozivajući se na Izjavu o suglasnosti poslovni broj OV-29753/2005 ovjerenu kod Javnog bilježnika Gordane Frković-Ljubice Jožinec iz [adresa] ovjerenu 15. prosinca 2005. kao i na Ugovor o kupoprodaji plasmana br. 2018-159 sklopljen između PBZ Card i Eos Matrix d.o.o. te da je navedenu Izjavu dostavio njenom poslodavcu, a da smatra da to nije bio ovlašten učiniti. Još je navela da tražbina tuženika nije utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, da navedena lzjava o suglasnosti prati Ugovor o kreditu 9010901008 sklopljen između Privredna banka Zagreb d.d. i nje kao korisnice kredita 16. prosinca 2005., a da tuženik nije legitiman na osnovi Ugovora o kupoprodaji plasmana između PBZ Card i Eos Matrix d.o.o. Lie zatražiti ovrhu na njenoj plaći. Dalje je navela kako smatra da je tražbina koja potječe iz lzjave o suglasnosti broj OV29753/2005 zastarjela te da smatra da sud treba preispitati sadrži li ugovor koji je sklopila sa Privredna banka Zagreb d.d. nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe i to one kojima su ugovorili promjenjivu kamatnu stopu sukladno odluci banke, promjenjivu zakonsku zateznu kamatu i isplatu po njenoj tečajnoj listi obzirom je ovrha novčane tražbine na temelju ugovora sa ništetnim odredbama nedopuštena. Još je navela da je Privredna banka Zagreb d.d. 24. ožujka 2010. raskinuo ugovor koji je sa njom sklopio te ju o tome obavijestio pa da smatra da je ovdje tuženik imao pravo zahtijevati povrat onoga što mu je ustupom od Privredne banke Zagreb d.d. dano, no u parničnom, a ne ovršnom postupku na temelju ugovora koji više ne postoji. Tužiteljica je još navela kako smatra da ima pravo pobijati visinu duga koji je tuženiku ustupljen jer on nije utvrđen, a ništetno ne može biti predmet kupoprodaje. Slijedom svega navedenog predložila je da sud presudom pljenidbu i prijenos sredstava na temelju Izjave o suglasnosti broj OV-29753/2005 ovjerene kod Javnog bilježnika Gordane Frković-Ljubice Jožinec iz [adresa] dana 15. prosinca 2005. proglasi nedopuštenim.

2. Tuženik EOS MATRIX d.o.o. je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo kako smatra da su svi navodi tužiteljice neosnovani i usmjereni izbjegavanju podmirenja njene obveze, da je sa PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. sklopio Ugovor o cesiji te dodatke istom, a temeljem kojih je postao zakoniti vlasnik dospjelog, a nepodmirenog potraživanja koje je predmet ovog postupka, da je omaškom u postupku koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem Ovr- 2075/2022 naveo da mu je predmetno potraživanje prema tužiteljici ustupljeno temeljem Ugovora o kupoprodaji plasmana od strane prijašnjeg vjerovnika društva PBZ Card d.o.o., a da se predmetno dugovanje odnosi na dugovanje iz Ugovora o nenamjenskom kreditu broj 9010901008 sklopljenog 15. prosinca 2005. između PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. i tužiteljice, da se tužiteljica nije pridržavala uvjeta tog ugovora pa da je prethodni vjerovnik 17. prosinca 2009. otkazao ugovor čime je cjelokupna tražbina dospjela na naplatu te da je predmetno potraživanje osigurano instrumentima osiguranja naplate i to Ispravom o zapljeni po pristanku dužnika poslovni broj OV-29753/2005 od 16. prosinca 2005. te pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika Željke Picukarić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-593/10 od 24. ožujka 2010. i Zadužnicom poslovni broj OV-29752/2005 od 16.12.2005.. Još je naveo da su ovršne isprave (Izjave o zapljeni primanja) izdane za vrijeme primjene „starog“ Ovršnog zakona, međutim, podnesene su na provedbu izvansudske ovrhe poslodavcu ili HZMO-u za vrijeme važenja novije verzije istog zakona te su županijski sudovi primjenjivali verziju Ovršnog zakona koja je na snazi u vrijeme podnošenja ovršne isprave na provedbu izvansudske ovrhe, a ne u vrijeme izdavanja same ovršne isprave. Još je naveo da je tužiteljica zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-2075/2022 od 13. lipnja 2024. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim zbog razloga iz kojeg je izjavila žalbu (čl. 50. st. 1. toč.11. Ovršnog zakona), a da u tužbi ističe brojne prigovore koje nije isticala u prethodno podnesenom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim čime je prekoračila okvire razloga radi kojih je bila upućena pokrenuti parnicu. Također je naveo kako smatra da je prigovor zastare paušalan, da je radi osiguranja predmetnog potraživanja doneseno i rješenje o ovrsi čime je ova tražbina utvrđena odlukom nadležnog organa te se na istu primjenjuje zastarni rok od 10 godina, a da je podnošenjem tog rješenja na provedbu izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom 23. veljače 2011. prije nastupanja zastare nastupio prekid iste. Još je naveo da je ova osnova bila aktivna u Očevidniku Financijske agencije sve do 12. svibnja 2023. kada je utvrđena nemogućnost izvršenja u skladu s odredbom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, da se u više navrata nakon otkupa potraživanja obraćao poslodavcu tužiteljice radi provedbe izvansudske ovrhe temeljem predmetne isprave o zapljeni i temeljem rješenja o ovrsi broj Ovrv-593/10 te da je tijekom 2015. godine zaprimio više uplata na ime podmirenja predmetnog dugovanja, od kojih je zadnju uplatu zaprimio 10. rujna 2015. u iznosu od 194,40 EUR/1.464,70 HRK. Tuženik je također naveo da je FINA prestala sa izvršavanjem zbog nedostatka novčanih sredstava na računima tužiteljice, a i da navode tužiteljice o nevaljanosti odredaba o promjenjivim kamatnim stopama navedenim predmetnom ugovoru o kreditu smatra neosnovanima i promašenima jer on u sklapanju tog ugovora nije sudjelovao, a preuzeo je nenaplaćeno dospjelo potraživanje kada je isti već bio i otkazan. Naveo je i da bi u slučaju ništetnosti tog ugovora tužiteljica bila obvezna vratiti stečeno kao i da smatra da ovaj ugovor može opstati bez odredbe koju tužiteljica smatra ništetnom jer ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Još je naveo kako smatra da tužiteljica nije imala mogućnost podnijeti pravno sredstvo zaštite u smislu prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim pa je slijedom svega navedenog predložio da sud tužbu odbaci, a podredno tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u preslike dopisa (list 6, 14 spisa), preslike ugovora (list 7 do 9, 15 do 18, 90 do 96 spisa), presliku tablice (list 10 spisa), presliku isprave o zapljeni (list 11 i 12 te 74 spisa), preslike obavijesti (list 13, 54, 62, 80 spisa), preslike presuda (list 19 do 25, 47 do 51, 83 do 85 spisa), preslike rješenja (list 26 do 28, 52, 105 do 109 spisa), presliku zaključka (list 29 do 32 spisa), preslike dodataka ugovoru (list 56 do 61 spisa), presliku prijedloga za ovrhu i rješenja o ovrsi (list 76 do 78 spisa), presliku kartice prometa (list 79 spisa), presliku otkaza ugovora (list 81 spisa), presliku povratnice (list 82 spisa), presliku izvoda iz zapisnika (list 86 spisa), presliku specifikacije (list 88 spisa), presliku zahtjeva (list 89 spisa), spis ovog suda poslovni broj Ovr-2075/2022 i presliku sudske prakse (list 64 do 73 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže proglasiti nedopuštenim prisilno ostvarenje (ovrhu) tražbine koja se, među strankama nesporno, temelji na Ispravi o zapljeni po pristanku dužnika od 15. prosinca 2005. godine kao ovršnoj ispravi te koju je ovdje tuženik dostavio na provedbu poslodavcu tužiteljice (STANIĆ BEVERAGES d.o.o.) 16. rujna 2022. dok je među strankama također nesporno te proizlazi i iz sadržaja isprave koju mu je tužiteljica dostavila (list 29 do 31 spisa) da je tužiteljicu ovaj sud u ovršnom postupku pokrenutom njenim prijedlogom da se navedena ovrha proglasi nedopuštenom (Ovr-2075/2022) uputio pokrenuti takvu parnicu i to iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona - da je nastupila zastara tražbine iz ovršne isprave.

6. Iz sadržaja prethodno navedene ovršne isprave (list 11 spisa), a koji je među strankama nesporan, prema ocjeni suda nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica istim 15. prosinca 2005. izrazila suglasnost da se radi naplate dospjele tražbine Privredne banke Zagreb d.d. prema njoj kao korisnici kredita iz Ugovora o nenamjenskom kreditu broj 9010901008 od 15. prosinca 2005. zapljeni njena plaća koju joj isplaćuje poslodavac DOMIKOR TRGOVINA d.o.o. iz [adresa], a i suglasnost da se u slučaju promjene njenog poslodavca radi naplate iste tražbine zapljeni njena plaća koju joj isplaćuje novi poslodavac.

7. Ova isprava sukladno odredbi čl. 178. st. 4. Ovršnog zakona važećeg u vrijeme kada je izdana (NN 57/96, 29/99), a i odredbi kasnije važećeg čl. 202. st. 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) ima pravni učinak sudskog rješenja o ovrsi pa tražbina radi osiguranja koje je sastavljena sukladno odredbama tada važećeg čl. 379. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) te od 1. siječnja 2006. važećeg čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) zastarijeva za deset godina.

8. Tužiteljica u tužbi navodi da je Ugovor o nenamjenskom kreditu broj 9010901008 od 15. prosinca 2005. raskinut i to 24. ožujka 2010., no iz sadržaja isprave koju mu je dostavio tuženik (list 81 spisa) prema ocjeni ovog suda nedvojbeno proizlazi da je navedeni ugovor otkazan izjavom Privredne banke Zagreb d.d. tužiteljici od 17. prosinca 2009. (zbog neispunjavanja ugovornih obveza tužiteljice) koju je tužiteljica primila 24. prosinca 2009. (list 82 spisa) čime je, a kako to proizlazi i iz sadržaja čl. 9. ovog ugovora (list 15 do 18 spisa) na naplatu dospjela ukupna tražbina navedene banke prema tužiteljici iz prethodno navedenog ugovora i to istekom 15 dana po primitku tužiteljice obavijesti o otkazu ovog ugovora pa je na temelju navedenog sud nedvojbeno utvrdio da je samim početkom 2010. godine rok zastarijevanja tražbine radi naplate koje je sastavljena ovdje predmetna ovršna isprava (Isprava o zapljeni po pristanku dužnika) u smislu odredbe čl. 215. st. 1. ZOO-a počeo teći.

9. Iz sadržaja isprave koju mu je dostavio tuženik (list 76 do 78 spisa), pak, proizlazi da je Privredna banka Zagreb d.d. već 24. ožujka 2010. predložila provesti prisilnu naplatu (ovrhu) tražbine iz prethodno navedenog ugovora o kreditu (a i da je Javni bilježnik u Zagrebu Željka Picukarić na temelju tog prijedloga 24. ožujka 2010. izdao rješenje o ovrsi na imovini tužiteljici koje je postalo pravomoćno i ovršno) pa je sud na temelju navedenog nedvojbeno utvrdio da je tužitelj time prekinuo tijek zastarijevanja navedene tražbine sukladno odredbama čl. 241. ZOO-a.

10. Iz sadržaja isprava koju mu je također dostavio tuženik (list 88 i 89 spisa) proizlazi i da je Privredna banka Zagreb d.d. dana 23. veljače 2011. prethodno navedeno rješenje o ovrsi dostavila na provedbu Financijskoj agenciji kao i da je Financijska agencija u listopadu 2023. zabilježila da se ova provedba ne može (do kraja) izvršiti temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

11. Na temelju navedenog, a uvažavajući i da tužiteljica ničim nije dokazala suprotno, ovaj sud je utvrdio da dospjela tražbina radi naplate koje je sastavljena ovdje predmetna ovršna isprava, u trenutku kada ju je ovdje tuženik od poslodavca tužiteljice zatražio prisilno naplatiti (16. rujna 2022.) nije bila u cijelosti naplaćena te da stoga ni zastarijevanje naplate iste, a prekinuto radnjom Privredne banke Zagreb d.d. 24. ožujka 2010. izvršenom upravo u cilju te naplate, do ovdje predmetnog traženja prisilne naplate nije bilo počelo ponovno teći u smislu odredaba čl. 245. st. 3., 4. i 5. ZOO-a obzirom postupak koji je Privredna banka Zagreb d.d. pokrenula radi naplate iste nije bio dovršen pri čemu valja reći i da je stav ovog suda (a tako i ŽS ST u Gž-1580/23) da prestanak postupanja Financijske agencije po prijedlogu za provedbu naplate na temelju ovršne isprave u skladu sa odredbama 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18) ne predstavlja odustanak, odbačaj niti odbijanje zahtjeva vjerovnika u smislu odredaba čl. 242. ZOO-a pa da tako na prekid zastarijevanja izvršen podnošenjem zahtjeva za prisilnu naplatu tražbine ne utječe.

12. Kako tužiteljica, dakle, u ovom postupku nije dokazala da je tražbina radi naplate koje je sastavljena ovdje predmetna ovršna isprava, u trenutku kada ju je ovdje tuženik od poslodavca tužiteljice zatražio prisilno naplatiti bila zastarjela, tužbeni je zahtjev tužiteljice da sud presudom ovu prisilnu naplatu zbog navedenog proglasi nedopuštenom ocijenjen neosnovanim.

13. U odnosu na daljnje navode tužiteljice da smatra da tuženik EOS MATRIX d.o.o. nije ovlašten (legitimiran) tražiti ovdje predmetnu ovrhu, da smatra da su pojedine odredbe prethodno navedenog ugovora o kreditu koji je sklopila sa Privredna banka Zagreb d.d. ništetne pa da je i iz tog razloga ovdje predmetna ovrha nedopuštena te da pobija visinu njenog duga koji je Privredna banka Zagreb d.d. ustupila ovdje tuženiku i valjanost tog ustupa valja reći da iz sadržaja zaključka ovog suda poslovni broj Ovr-2075/2022 od 13. lipnja 2024. godine (list 29 i 30 spisa) ne proizlazi da je tužiteljica u ovu parnicu upućena iz kojeg drugog razloga osim onog propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a slijedom čega je ovaj sud stava da u ovoj parnici nije bilo mjesta raspravljanju i odlučivanju o osnovanosti ovih navoda tužiteljice, a koje, valja reći, prema stavu ovog suda predstavljaju žalbene razloge propisane odredbama čl. 50. st. 1. toč. 3. o osnovanosti kojih je slijedom odredbe čl. 52. st. 7. OZ-a nadležan odlučivati sud drugog stupnja te čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a iz kojih tužiteljica u parnicu nije upućena.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 27. ožujka 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici PO

2. Tuženiku EOS MATRIX d.o.o.