REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-261/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski nogometni klub "Gorica", OIB: 65388340234, Velika Gorica, Hrvatske bratske zajednice 80, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Badovinac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika 1. ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] koju zastupa punomoćnica Mirna Peršić Kučalo, odvjetnica u [adresa] i tuženika 2. Nogometni klub "Radnik", OIB: 49461073040, Velika Gorica, Hrvatske bratske zajednice 80, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i određivanja privremene mjere, rješavajući žalbu tužene ĐŠ protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj 14 P- 440/2021-26 od 1. veljače 2024., dana 27. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba I-tužene ĐŠ se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava te se preinačava rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-440/2021- 26 od 1. veljače 2024. u pobijanom stavku II. izreke i sudi:
"Nalaže se tužitelju da u roku od petnaest dana naknadi I. tuženici daljnji iznos troška parničnog postupka od 250,00 eura, a preostali dio zahtjeva I. tuženice u iznosu od 1.250,00 eura se odbija kao neosnovan."
II. Nalaže se tužitelju da I. tuženici naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 100,00 eura, u roku od petnaest dana, a preostali dio zahtjeva za naknadu troškova drugostupanjskog postupka se odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je tužitelju da u roku od petnaest dana naknadi I. tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.450,17 eura te je odbijen zahtjev I. tuženice za naknadu trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura kao neosnovan.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobija tužena ĐŠ u točki II. izreke iz svih zakonom dopuštenih razloga. Predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da I-tuženoj budu priznati svi zatraženi parnični troškovi za poduzete radnje, podredno da se isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova podnesene žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode istaknute u žalbi I-tužene navodeći da su razlozi navedeni u žalbi paušalni te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Kako I. tuženica ne navodi u čemu nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a., pa je ovaj žalbeni razlog neosnovan.
6. U preostalom dijelu žalbe osporava se pravilnost primjene materijalnog prava i to odredbe članka 155. ZPP-a kod odlučivanja o tome da li je podnesak tužene od 24. listopada 2023. bio potreban za vođenje parnice ili ne, i u pogledu podneska tužene od 10. siječnja 2024. za koji sud nije dosudio zatraženi iznos troška koji je za sastav tog podneska postavljen u visini određenoj Tbr. 8. točka 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 godine, dalje: OT).
7. Drugostupanjski sud je analizirajući navode žalbe i obrazloženja prvostupanjske odluke zaključio da je pravilna odluka suda prvog stupnja da se ne može priznati kao potreban za vođenje postupka podnesak I. tuženice u kojoj ista ponavlja i proširuje navode odgovora na tužbu, sada u pogledu predložene privremene mjere, neosnovanost kojeg prijedloga je već istaknuta u ranije podnesenom odgovoru na tužbu. S obzirom da je I. tužena navode iz tog podneska mogla isticati i usmeno na pripremnom ročištu ili ročištu za glavnu raspravu, da su ista održana, prihvaćenje opravdanim troška za sastav navedenog podneska bi predstavljalo neosnovano povećanje obveze na snošenje parničnog troška drugoj parničnoj strani, a pogotovo je za postupak bilo nepotrebno upućivati sud na određenu sudsku praksu, jer se pretpostavlja da je ista sudu poznata i isti je obvezan svoje odluke donositi u skladu s važećom sudskom praksom u identičnim slučajevima.
8. Zbog naprijed navedenog žalba tužene nije utvrđena osnovanom u pogledu naknade troška za podnesak od 24. listopada 2023., ali ovaj sud smatra da je njena žalba osnovana u pogledu zatražene naknade troška za sastav podneska sa zahtjevom za naknadu ukupnih troškova postupka, dostavljenog sudu nakon što je I. tužena primila rješenje suda o odbačaju tužiteljeve tužbe. Naime, prvostupanjski sud se pravilno u obrazloženju odluke pozvao na odredbu Tbr. 8. točka 4. OT i navedeni podnesak kvalificirao kao ostale podneske, za koje je nagrada propisana tim tarifnim brojem, ali je suprotno toj odredbi odvjetničke tarife dosudio tuženoj nagradu za sastav tog podneska od strane njene punomoćnice, samo u iznosu od 50 eura s PDV-om, iako bi prema toj odredbi propisana nagrada bila u visini od 25% nagrade propisane Tbr. 7. točke 1.,4.,7 i 8. OT ali ne više od 25 bodova, što je iznos od 250,00 eura koliko je I. tužena i zatražila u svom zahtjevu za naknadu troškova. Na taj način je ovaj sud utvrdio da je podnesena žalba u tom dijelu osnovana i pobijana prvostupanjska odluka je preinačena na način da je tužitelju naloženo da tuženoj na ime troškova postupka plati i daljnji iznos od 250,00 eura što sa uključenim PDV-om predstavlja razliku prema odredbi Tbr. 8. točka 4. OT koja tužiteljici pobijanom odlukom nije dosuđena, dok je u preostalom dijelu žalba tužene utvrđena neosnovanom, te je stoga i odbijena.
9. Budući je žalba tuženice utvrđena djelomično osnovanom, te je ista u žalbenom postupku uspjela sa svojim zahtjevima u omjeru od oko 16%, u tom omjeru je na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a, dosuđen istoj i iznos od 100,00 eura na ime troška sastava žalbe i PDV-a, dok trošak sudske pristojbe na žalbu nije priznat, jer u spisu nema dokaza da je ta pristojba plaćena.
10. Zbog svega iznesenog sud drugog stupnja je, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, odlučio kao u izreci ovoga rješenja.
U Požegi, 27. ožujka 2025.
Sudac
Berislav Devčić
