REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-132/2019-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužiteljice DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Iva Simić, odvjetnica u Puli, protiv tuženika OPĆA BOLNICA PULA - OSPEDALE GENERALE DI POLA, OIB 16089706543, Zagrebačka 30, Pula, kojeg zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 13. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Ive Simić, odvjetnice u Puli i punomoćnika tuženika Edija Slivara, odvjetnika u Puli, 27. ožujka 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA - OSPEDALE GENERALE DI POLA, OIB 16089706543, da tužiteljici DP, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće i naknade plaće isplati iznos od 1.183,26 eura bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

na iznos od 14,22 EUR od 16.02.2014. godine, pa do isplate,

na iznos od 9,20 EUR od 16.03.2014. godine, pa do isplate,

na iznos od 61,15 EUR od 16.04.2014. godine, pa do isplate,

na iznos od 73,26 EUR od 16.05.2014. godine, pa do isplate,

na iznos od 148,60 EUR od 16.06.2014. godine, pa do isplate,

na iznos od 19,33 EUR od 16.07.2014. godine, pa do isplate,

na iznos od 122,46 EUR od 16.09.2014. godine, pa do isplate,

na iznos od 53,89 EUR od 16.11.2014. godine, pa do isplate,

na iznos od 3,42 EUR od 16.12.2014. godine, pa do isplate,

na iznos od 110,92 EUR od 16.01.2015. godine, pa do isplate,

na iznos od 3,42 EUR od 16.03.2015. godine, pa do isplate,

na iznos od 17,33 EUR od 16.04.2015. godine, pa do isplate,

na iznos od 63,43 EUR od 16.05.2015. godine, pa do isplate,

na iznos od 72,96 EUR od 16.06.2015. godine, pa do isplate,

na iznos od 121,03 EUR od 16.07.2015. godine, pa do isplate,

na iznos od 19,76 EUR od 16.08.2015. godine, pa do isplate,

na iznos od 67,25 EUR od 16.09.2015. godine, pa do isplate,

na iznos od 2,86 EUR od 16.10.2015. godine, pa do isplate,

na iznos od 80,85 EUR od 16.11.2015. godine, pa do isplate,

na iznos od 3,27 EUR od 16.12.2015. godine, pa do isplate,

na iznos od 2,98 EUR od 16.01.2016. godine, pa do isplate,

na iznos od 6,54 EUR od 16.02.2016. godine, pa do isplate,

na iznos od 2,64 EUR od 16.03.2016. godine, pa do isplate,

na iznos od 2,45 EUR od 16.05.2016. godine, pa do isplate,

na iznos od 6,39 EUR od 16.02.2017. godine, pa do isplate,

na iznos od 39,88 EUR od 16.04.2017. godine, pa do isplate,

na iznos od 10,13 EUR od 16.05.2017. godine, pa do isplate,

na iznos od 0,71 EUR od 16.06.2017. godine, pa do isplate,

na iznos od 3,20 EUR od 16.07.2017. godine, pa do isplate,

na iznos od 4,19 EUR od 16.08.2017. godine, pa do isplate,

na iznos od 0,68 EUR od 16.09.2017. godine, pa do isplate,

na iznos od 4,35 EUR od 16.10.2017. godine, pa do isplate,

na iznos od 0,11 EUR od 16.11.2017. godine, pa do isplate,

na iznos od 3,50 EUR od 16.01.2018. godine, pa do isplate,

na iznos od 0,35 EUR od 16.02.2018. godine, pa do isplate,

na iznos od 0,18 EUR od 16.03.2018. godine, pa do isplate,

na iznos od 3,39 EUR od 16.04.2018. godine, pa do isplate,

na iznos od 9,63 EUR od 16.05.2018. godine, pa do isplate,

na iznos od 2,40 EUR od 16.06.2018. godine, pa do isplate,

na iznos od 0,49 EUR od 16.07.2018. godine, pa do isplate,

na iznos od 1,82 EUR od 16.08.2018. godine, pa do isplate,

na iznos od 3,68 EUR od 16.10.2018. godine, pa do isplate,

na iznos od 0,80 EUR od 16.11.2018. godine, pa do isplate,

na iznos od 0,28 EUR od 16.01.2019. godine, pa do isplate,

na iznos od 0,08 EUR od 16.02.2019. godine, pa do isplate,

na iznos od 3,80 EUR od 16.03.2019. godine, pa do isplate,

do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom navedenom pojedinom bruto iznosu.

II. Odbija se, u preostalom dijelu povrh priznatog, tužbeni zahtjev tužiteljice.

III. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA - OSPEDALE GENERALE DI POLA, OIB 16089706543, da tužiteljici DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak isplatom iznosa od 1.217,16 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na mjestu medicinske sestre, a njen je rad organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo) pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarila velik broj prekovremenih sati. Plaća tužiteljice regulirana je u članku 47. KU zdravstva i u članku 51. Temeljnog KU. Odredbe KU zdravstva, u člancima 51., 57. i 59., a Temeljni KU u članku 54. propisuju dodatke i uvećanja za osnovnu plaću tužiteljice koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Tužiteljica je od 1. siječnja 2014. do dana podnošenja tužbe ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZOR-a (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZOR-a u članku 94. (NN 91/14 i 127/17). U tom vremenskom razdoblju odredbom članka 65. KU zdravstva (88/13), koji je bio na snazi od 1. lipnja 2013. do 30. studeni 2013. propisano je: „Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću" i 25 % za radna mjesta II vrste." Nadalje, odredbom članka 57. KU zdravstva (NN 143/13, u primjeni od 1. prosinca 2013.) propisano je: „Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću "25 % za radna mjesta II vrste." Tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužiteljici isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada, na sve sate koje je tužiteljica odradila, već samo na dio odrađenih sati. Tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka 1 KU zdravstva (koji je zaključen 1. listopada 2015.) ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Članak 59.a Dodatka I KU (NN 96/15) propisuje: „Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće". Tuženik od 1. siječnja 2014. tužiteljici nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu. Tuženik nije tužiteljici platio prekovremeni rad ostvaren na dane državnih blagdana i praznika. Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljice po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja. Sukladno ranije navedenom tuženik je tužiteljici isplatio umanjene plaće za razdoblje od 1. siječnja 2014. do podnošenja tužbe stoga predlaže da sud presudom naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznosa po gora navedenim osnovama na ime manje isplaćene plaće i naknade plaće u spornom razdoblju.

1.1. Tužiteljica je podneskom od 9. rujna 2022., nakon provedenog financijskog vještačenja, specificirala tužbeni zahtjev na način da u konačnici potražuje isplatu ukupnog iznosa od 17.558,80 kuna odnosno 2.330,45 eura (koji je podneskom od 13. veljače 2025. uskladila s novom valutom). Tuženik se takvoj preinaci tužbe nije usprotivio, stoga je sud, sukladno odredbi članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), istu dopustio ocijenivši da je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da u cijelosti isplaćuje plaću tužitelju kao i svim ostalim radnicima na temelju ugovora o radu i po odredbama kolektivnog ugovora, a obračun plaće za sve radnike izvršava se temeljem zakonskog propisa po programu za obračun plaća, tzv. Centralni obračun podataka (COP), koji program je temeljem zakonskog propisa izradila i vodi Financijska agencija, a uveden je u primjenu u lipnju/srpnju 2014. Nadalje, tuženik postupa i po uputi o evidenciji radnog vremena i obračunu plaća koju uputu je temeljem odredbi kolektivnog ugovora izdalo Ministarstvo zdravstva. FINA kao operater na tome programu izvršava obračun plaća za sve institucije predviđene propisom pa tako i za tuženika i tuženik nema nikakvog utjecaja u obračun plaća, može samo unijeti podatke o radnicima i ostvarenim radnim satima a ostale elemente obračuna plaće, dodatke i slično, temeljem primjene kolektivnog ugovora i njegovog tumačenja provodi u svojemu djelovanju FINA, primjenjujući sve zakonske propise i tumačenja tih propisa u njihovoj primjeni. Tuženik smatra da se tužitelj, u slučaju da je smatrao da se njemu pogrešno obračunava plaća ili neki dodatak na plaću, morao prethodno obratiti izvansudskim zahtjevom za zaštitu prava tuženiku kao poslodavcu. Obvezatno tumačenje propisa — kolektivnog ugovora daje zajedničko povjerenstvo, tumačenje se daje u formi zaključaka koji se usvajaju na sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te je o osnovama po kojima isplatu potražuje tužiteljica donijelo zaključke odnosno tumačenja. Tuženik primjenjuje sve propise i tumačenja. Stoga, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška.

3. U dokaznom postupku pročitana je dokumentacija dostavljena uz podnesak tuženika od 11. travnja 2019., satnica tužiteljice, platne liste tužiteljice, nalaz i mišljenje financijske vještakinje Zorice Unukić, dopune nalaza i mišljenja vještakinje Zorice Unukić, kao i sva druga dokumentacija priležeća spisu.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u ukupnom iznosu od 2.330,45 eura bruto za utuženo razdoblje od 1. siječnja 2014. (dospijeće u veljači 2014.) do veljače 2019. (dospijeće u ožujku 2019.). Tužiteljica predmetni iznos potražuje po osnovi neisplaćenih prekovremenih sati, neisplaćenih dodataka na plaćene prekovremene sate te na ime razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju.

6. Pritom, između parničnih stranaka nije sporno:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre,

- da je tužiteljica, ovisno o potrebama posla, u utuženom razdoblju ostvarila određeni broj prekovremenih sati, o čemu tuženik vodi evidenciju koja je dostavljena u spis;

- da tužiteljica ostvaruje pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, kao i na ostale dodatke određene Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

6.1. Osim što su istaknute činjenice između stranaka nesporne, proizlaze i iz dostavljene dokumentacije.

7. Sporno je obračunava li tuženik ispravno plaću tužiteljici, posebno u situacijama kada tužiteljica radi na državni praznik ili blagdan koji "pada" u vrijeme radnog tjedna (od ponedjeljka do petka) i, sukladno tome, obračunava li ispravno prekovremeni rad tužiteljice. Također je sporno pripadaju li tužiteljici za vrijeme prekovremenog rada dodaci na plaću po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi i otežanih uvjeta rada, koje tuženik nesporno isplaćuje tužiteljici na sate odrađene u redovnom radu. Posljedično tome, sporno je i je li tužiteljici pravilno obračunata i isplaćena u cijelosti naknada za godišnji odmor u utuženom razdoblju. Sporna je pasivna legitimacija tuženika uzimajući u obzir da tuženik svoje postupanje opravdava time da je dužan plaće obračunavati u sustav COP (Centralni obračun podataka).

8. Navodeći da ne postoji odgovornost tuženika jer plaće isplaćuje na temelju podataka iz sustava COP koji koriste ustanove za obračun plaća u državi, tuženik zapravo ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Točno je da se plaće u javnim službama isplaćuju iz državnog proračuna i da ih tuženik ne obračunava sam, već to čini preko sustava Centralnog obračuna plaća pa do promjene podataka ne može doći automatizmom. Međutim, tuženik je kao poslodavac tužiteljice dužan ispuniti svoje obveze i odgovoran je u slučaju njihovog neispunjenja. Time je otklonjen prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji.

9. U utuženom razdoblju u primjeni je bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13. i 96/15.; dalje u tekstu: KU/13), koji je bio na snazi do 1. ožujka 2018., od kojeg se dana primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 29/18., 16/19., 35/19., 78/19. i 92/19.; dalje u tekstu: KU/18).

10. U odnosu na dio zahtjeva za isplatu po osnovi neisplaćenih prekovremenih sati, u tijeku postupka nametnulo se pitanje je li tuženik pri obračunavanju mjesečnog fonda radnih sati, a posljedično tome i broja prekovremenih sati, pravilno primijenio odredbe članka 51. stavka 10. KU/13, odnosno članka 49. stavka 10. KU/18, a posljedično tome je li pravilno obračunala broj prekovremenih sati tužiteljice.

10.1. Odredbom članka 51. stavka 10. KU/13 odnosno odredbom članka 49. st. stavka KU/18 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

10.2. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

10.3. Odredbu članka 51. stavka 10. KU/13 je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora dva puta tumačilo.

10.4. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. članovi povjerenstva donijeli su Zaključak broj 148 koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen."

10.5. Nastavno, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."

10.6. Odredbom članka 19. stavka 6. KU/13 propisano je da su tumačenja povjerenstva obvezna, da se dostavljaju podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu. Iz navedenog proizlazi da je sud u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13. Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora (iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili slično).

10.7. Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13 (tako i Rev 28/2021 od 17. svibnja 2022.).

10.8. Prema stavu ovoga suda (a suprotnu stavu tužiteljice), Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati. Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

10.9. Nadalje, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi: "Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

10.10. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

10.11. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), pri utvrđenju je li tuženik pravilno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati tužiteljice, valjalo je po stavu ovoga suda uzeti u obzir tumačenje iz Zaključka broj 153, s obzirom da je navedeni Zaključak bio na snazi u utuženom razdoblju, dok je Zaključak broj 148 u prosincu 2015. stavljen izvan snage.

10.12. Odredbom čl. 52. KU/13 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u članka 51. KU/13. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe članka 51. stavka 9. KU/13.

11. Glede dodataka na plaću po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi te otežanih uvjeta rada, a koje tužiteljica potražuje u odnosu na sate odrađene u prekovremenom radu, valja ukazati sljedeće.

11.1. Odredbom članka 47. KU/13 (odnosno istovjetnom odredbom čl. 45. KU/18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Odredbom članka 51. stavka 1. KU/13 (te istovjetnom odredbom članka 49. stavka 1. KU/18) propisana su uvećanja plaće, između ostalog i za prekovremeni rad 50%, s tim da se navedeno uvećanje obračunava na osnovnu plaću.

11.2. Sukladno članku 57. stavku 1. KU/13 (te sadržajno istovjetnom članku 55. stavku 1. KU/18) radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima navedenim u Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak (koji popis je sastavni dio KU/13 i KU/18), a u kojem je, između ostalog, navedeno i radno mjesto tužiteljice, što tuženik ne spori. Iz navedenog proizlazi da tužiteljici, s obzirom na njeno radno mjesto, u skladu s odredbom članka 57. KU/13, odnosno članka 55. KU/18, pripada pravo na uvećanje osnovne plaće s osnova posebnih uvjeta rada, u postotku utvrđenom u nalazu i mišljenju.

11.3. Nadalje, odredbom članka 59. KU/13 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće. Odredbom članka 59.a KU/13 (koja se primjenjuje od 1. listopada 2015. odnosno od stupanja na snagu Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 4. kolovoza 2015.) određeno je da iznimno od članka 59. KU/13, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Sadržajno istovjetne odredbe, ali uz različite postotke povećanja (16% za doktore medicine, a 8% za ostale zdravstvene radnike), sadržane su u člancima 57. i 58. KU/18.

11.4. Tumačenjem citiranih odredaba nameće se stav da tužiteljica, kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po ostalim utuženim osnovama, budući da tužiteljica i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu članka 57. KU/13 (članka 55. KU/18) te u svojstvu radnika s iznimnom odgovornosti za život i zdravlje ljudi u smislu članka 59. KU/13 (članka 57. KU/18).

11.5. Osim toga, niti iz jedne odredbe Kolektivnog ugovora ne proizlazi da radniku uvećanje plaće pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada, odgovornosti za život i zdravlje ljudi te po osnovi vjernosti službi (radnog staža) međusobno isključuju i ne odnose na prekovremeni rad. Naime, između redovnog i prekovremenog rada nema kvalitativne razlike jer u oba slučaja tužiteljica obavlja jednake poslove i radne zadatke, što tuženik u tijeku postupka nije osporio. Dakle, sva ta prava/dodaci koji uvećavaju osnovu plaću ne mijenjaju se ovisno o tome radi li tužiteljica u redovnom ili prekovremenom radu, a dodaci se prema članku 51. KU/13 međusobno ne isključuju.

11.6. U vezi toga valja istaknuti da je na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene prekovremenim radom. Stoga je neosnovan prigovor tuženice da se navedeni dodaci isplaćuju tek od travnja 2020., a iz istog razloga nije u tom smislu naložena pisana dopuna nalaza i mišljenja.

11.7. Proizlazi, dakle, da tužiteljica osnovano potražuje isplatu po osnovi dodataka za otežane uvjete rada te iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću, na sate odrađene u prekovremenom radu.

12. Posljedično svemu navedeno, tužiteljici je obračunata i isplaćena i manja naknada za godišnji odmor. Naime, odredbom članka 36. stavka 2. KU/13 i članka 34. stavka 2. KU/18 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12 i čl. 58. st. 1. TKU/17 propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Kako je utvrđeno da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju pogrešno obračunavao plaću i istu isplaćivao u umanjenom iznosu, došlo je i do pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

13. Radi utvrđenja spornih činjenica i visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Zorici Unukić koja je sačinila je pisani nalaz i mišljenje (list 189 do 203 spisa) i izračunala da bi tužiteljice primjenom Zaključka 148 pripadala razlika plaće po osnovi prekovremenog rada u iznosu od 14.768,60 kuna te na ime naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 2.790,20 kuna odnosno ukupno 17.558,80 kuna.

13.1. S obzirom na primjedbe tuženika i različito tumačenje Zaključka broj 153 od onog kako ga je primijenila vještakinja, naložena je pisana dopuna nalaza i mišljenja radi obračuna primjenom Zaključaka 148 i 153 izričito kako su stipulirani. Vještakinja je u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 22. kolovoza 2022. (list 359 do 374 spisa) obračunala da bi tužiteljici pripao iznos od 5.898,82 kuna na ime neobračunatih prekovremenih sati, iznos od 1.481,02 kuna na ime neisplaćenih dodataka te iznos od 1.535,46 kuna na ime manje isplaćene naknade plaće za godišnji odmor odnosno ukupno 8.915,30 kuna.

13.2. Stranke nisu imale daljnje primjedbe niti prigovore. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje prihvatio u cijelosti, cijeneći ga stručnim, objektivnim, izrađenim u skladu sa zadaćom suda i pravilima struke.

14. Tužiteljica ustraje pri specifikaciji tužbenog zahtjeva prema obračunima iz temeljnog nalaza i mišljenja, međutim sud je, uzimajući u obzir već iznesena pravna stajališta, prihvatio pisanu dopunu nalaza i mišljenja od 22. kolovoza 2022. u kojoj su obračuni sačinjeni primjenom Zaključka broj 148 do 20. prosinca 2015., a potom primjenom Zaključka broj 153 na način kako su odredbe Zaključka 153 izrijekom stipulirane. Suprotno stavu tužiteljice, sud smatra da takvim obračunima ne dolazi do nejednakog računanja mjesečnog fonda sati između medicinskog i nemedicinskog osoblja. Navedene kategorije radnika nisu usporedive jer nemedicinsko osoblje ne radi u turnusima i ne radi na blagdanima, za razliku od liječnika i medicinskih sestara čija je priroda i opis posla takav da moraju raditi na blagdan ili drugi neradni dan, ako im tada pada smjena. Međutim, tužiteljica je za sate odrađene prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan ostvarila pravo na uvećanje plaće za 150 %.

15. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je prihvaćen te je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati ukupan iznos od 1.183,26 eura.

16. Odluka o zateznim kamatama donesena je na temelju odredaba članka 29. Zakona o obveznim odnosima te članka 92. stavka 3. Zakona o radu.

17. Prema odredbi čl. 433.a st. 1. ZPP-a kad radnik utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, dužan ih je utužiti u tom iznosu, stoga je navedeno označeno u izreci.

18. Napominje se da je sud pravilnom primjenom materijalnog prava koristeći fiksni tečaj konverzije određen od 7,53450 kuna za jedan euro sukladno Odluci o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 85/22), prikazao ukupan iznos iz točke I izreke, uzimajući u obzir da je (po sudu prihvaćen) obračun iz pisane dopune nalaza i mišljenja vještakinje iz kolovoza 2022. izrađen isključivo u kunama.

19. Rok za izvršenje tražbine određen je sukladno članku 328. stavku 2. ZPP-a u trajanju od 15 dana.

20. U preostalom dijelu (povrh dosuđenog) tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen je kao neosnovan, kako je to već obrazloženo. Odbijen je i dio zahtjeva tužiteljica koji se odnosi na zatezne kamate tekuće na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji su sadržani u dosuđenoj bruto razlici plaće, jer prema Zakonu o porezu na dohodak obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku pa tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze (pravni stav zauzet u Presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017.).

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavku 2. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje - Tarifa). Tužiteljica je osnovano pokrenula predmetni parnični postupak i dokazala osnovanost svoga zahtjeva pa se smatra da je u tom dijelu uspjela u cijelosti (100 %), dok je u odnosu na visinu, sagledavajući konačno postavljeni tužbeni zahtjev, uspjela u omjeru od 50,8 %, što znači da je ukupan uspjeh tužiteljice 75,4%, a tuženika 24,6%. Stoga je tuženik dužan tužiteljici naknaditi troškove zastupanja u omjeru od 50,8%.

21.1. Tužiteljica je u ovom postupku zastupana po punomoćniku odvjetniku pa joj se priznaje trošak od po 100 bodova za sastav tužbe (Tbr.7.1. Tarife), podneska od 26. travnja 2019., 17. ožujka 2021. i 9. rujna 2022. (Tbr.8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 4. ožujka 2020., 6. rujna 2021. i 13. veljače 2025. (Tbr.9.1. Tarife). Za zastupanje na ročištima 5. srpnja 2019. i 2. listopada 2019. tužiteljici se priznaje po 25 bodova po Tbr.9.5. Tarife jer su predmetna ročišta odgođena prije početka raspravljanja te se na njima nije ni o čemu raspravljalo pa niti o procesnim pitanjima. Za podnesak od 13. veljače 2025. tužiteljici se priznaje 25 bodova po Tbr.8.4. Tarife s obzirom da se ne radi o obrazloženom podnesku nego samo o iskazivanju zahtjeva u novoj službenoj valuti.

21.2. Tužiteljici je priznata nagrada od ukupno 875 bodova što sukladno vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr.54. Tarife) iznosi 1.750,00 eura. Uzimajući u obzir uspjeh stranaka, tužiteljici se priznaje 889,00 eura. Tom iznosu valja pridodati trošak uplaćenog i utrošenog predujma za provedbu vještačenja u cijelosti u iznosu od 328,16 eura jer je isti bio nužan za ovaj postupak. Ostatak neutrošenog predujma tužiteljici će biti vraćen. Stoga je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.217,16 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a.

22. Odbijen je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za priznanje troškova postupka kao neosnovan. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 2. listopada 2019. jer je uvidom u spis utvrđeno da tužiteljica toga dana nije dostavila podnesak, već zamjeničku punomoć. Tužiteljici se ne priznaje niti sastav podnesaka od 17. prosinca 2019., 15. prosinca 2021., 24. veljače 2022. i 19. svibnja 2022., jer isti nisu bili potrebni u ovom postupku. Naime, predmetnim se podnescima tužiteljica osvrće na nužnost primjene Zaključka 148, elaborira i ustraje na provedbi vještačenja usporedbom obračuna plaće za nemedicinsko osoblje (konkretno za ravnatelja tuženika), međutim u tom dijelu zahtjeva tužiteljica nije uspjela stoga se i predmetne radnje ukazuju nepotrebnima. U preostalom dijelu odbijen je zahtjev tužiteljice kao previsoko postavljen.

23. Posljedično predmetnoj odluci o trošku, u cijelosti je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

U Puli 27. ožujka 2025.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.

3. Porezna uprava, Ispostava Pula – po pravomoćnosti (čl.433.a st.2. ZPP-a)